Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Branimir Đokić

Govori

Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, hteo bih samo da iskoristim priliku da postavim ministru Markoviću par pitanja: da li slučajno ima informaciju koliko je do danas registrovanih udruženja naših u Srbiji, koliko tih udruženja, pošto je nekada bilo društvenih i udruženja građana, samo po zakonu iz 1982. godine, i da li raspolaže informacijama koliko baš tih registrovanih udruženja, koja su po zakonu deset ljudi mogli da registruju, vrši zloupotrebe već godinama na celoj teritoriji Srbije?
Zloupotrebe nisu male, iako se kaže - to udruženje ribolovaca, udruženje likovnih umetnika, estradnih, nije bitno kojih udruženja, te zloupotrebe nanose ogromnu štetu građanima Srbije.
Daću par primera, s obzirom da sam bio predsednik Saveza estradnih umetnika i izvođača Srbije, gde ulaze i udruženja glumaca, filmskih radnika, svega, o zloupotrebama izdavanja potvrda. Njih niko ne kontroliše. Daju potvrde ambasadama, ljudima koji se uopšte ne bave određenim poslovima, a naravno zakon o kulturi ili zakoni kojima podležu određena udruženja regulisao je ko može dobiti određenu potvrdu za takve stvari, za dobijanje radnih i muzičkih viza, i put u inostranstvo.
Policija je kompletno informisana već godinama, ambasade intervenišu kompletno, ministarstva informišemo. Do sada je bilo oko 15 sudskih postupaka, policija je nalazila falsifikate, nijedan slučaj nije do sada rešen. To je bruka i sramota koja se dešava, koju nanose ta naša udruženja.
Kažemo sloboda građana. Sve je to lepo, u redu je, ali oni moraju biti kontrolisani i mora se prema njima sprovoditi zakon. Kao kada neko falsifikuje ličnu kartu, tako mora odgovarati i za falsifikat drugi koji izdaje, kao što sam dobio sada podatak da vidite dokle to ide. Ovo je vrlo važan segment.
Sada ističe u februaru ljudima koji su u Artis Infos agenciji imali mandat. Šta se sada dešava? Sada u prethodnom mandatu ljudi šalju dopise, idu od kuće do kuće, od udruženja do udruženja, njih je 2.500 udruženja, napiše tekst, ovde je naš potpis, Skupštine, već otkucano ime i prezime čoveka koji je sada već član te agencije. Samo se udari pečat, potpiše se. Mogu da skupim 2.000 ovakvih potvrda od raznih udruženja i asocijacija, gde ću doneti u Skupštinu, i kada dođete komisija kaže - ovaj čovek je najugledniji u Srbiji, dajte njega na tu važnu funkciju. To su zloupotrebe neviđene.
Samo sam hteo da postavim to pitanje i da na tu temu treba povesti računa kako obezbediti kroz ove zakone da bi te zloupotrebe smanjili na manji broj.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, hteo bih da iskoristim priliku da postavim poslaničko pitanje, po Poslovniku, član 225. i 226, gospodinu ministru unutrašnjih poslova Ivici Dačiću, potpredsedniku Vlade.
Želeo bih zatražiti u što kraćem roku ako je u mogućnosti da se dođe do jednog razjašnjenja i objašnjenja građanima Šapca, s obzirom da sam sa tog prostora. Evo o čemu se radi.
Prošle godine u junu, u selu pocerski Dobrić, koji je deset kilometara od Šapca, odakle i ja potičem, renoviran je Dom kulture u tom selu. Na otvaranju tog doma bilo je preko 2.000 ljudi. Dom je napravljen od novca donacije raznih ljudi koji su pomagali, i jedan sam od tih i novcem mnogih ljudi iz sela.
Taj dom je napravljen zbog dece koja tu imaju folklor, skupljaju se i to je jedino mesto gde se omladina u tom selu može skupljati.
Na nesreću, taj dom je svega radio tri meseca. Ovo je interesantno i trebalo bi to da čuju građani Srbije.
Došao je 5. oktobar, s obzirom da u selu naravno, kao i svuda, ima ljudi iz svih političkih stranaka, članovi DS su proslavljali, po priči mojih meštana, 5. oktobar. To je bila jedna kafanica, oni su tu celu noć proslavljali, što nije sporno. Negde pred zoru, oko pet sati, ostalo je petoro ljudi, to pričaju meštani svedoci, u alkoholisanom stanju i taj dom se zapalio. Taj dom je izgoreo totalno.
Postoje svedoci koji su ljudi ostali tu. Ne kažem da su ti ljudi zapalili, ne tvrdim, niti iko tvrdi u selu, ali zna se ko je bio u tom domu u pet sati ujutru kada je dom zapaljen. Naravno, verovatno su imali priliku da im bude reper paljenje Skupštine, televizije, i naravno, do današnjeg dana niko se nije oglasio, ni MUP Šapca, ni Skupština Šapca, iako su meštani kompletno dolazili kod predsednika opštine, potpredsednika.
Sada su napravili peticiju, 600 ljudi je potpisalo da se dođe do toga: ko je to uradio i šta dalje? Niko do danas na to nije odgovorio. Molim vas kao potpredsednika Vlade i ministra unutrašnjih poslova ...
Dobro. Hvala.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, samo bih se nadovezao na izlaganje moje koleginice o naslovu koji je u Predlogu zakona o ministarstvima donet bez Ministarstva kulture tj. gde je izbačeno informisanje. Ako ste ovaj član pročitali, vidite da se ovde kompletno, u čitavom članu, svaka delatnost iz kulture naslanja na reč informisanje. Kultura i deo kulture koji se odvija pod Ministarstvom kulture, koji sprovodi Ministarstvo kulture, ukoliko nema informisanja, taj deo kulture ostaje sam za sebe. Informisanje je jedan vrlo važan segment.
Vidite, kaže – praćenje javnih preduzeća, muzičkog i scenskog stvaralaštva, praćenje u oblasti javnog informisanja, dopisništava Republike Srbije, saradnja sa određenim umetničkim udruženjima i obezbeđivanje materijalnih sredstava itd, itd.; sve se oslanja na saradnju i na praćenje. Nigde se ovde ne navodi da je Ministarstvo kulture nadležno da sprovodi i nadgleda određene radnje koje se izvode u zakonskim okvirima za određenu delatnost u oblasti kulture. Čim ne postoji nadgledanje i kontrola sprovođenja zakona u oblasti kulture, ko je zadužen da reaguje ukoliko dođe do nepoštovanja sprovođenja zakona u toj oblasti? Prema ovome što se navodi u ovom tekstu, sve je saradnja i praćenje. Zbog toga smatram da bi trebalo vratiti, prvo to ispravite, nadležnost, nadgledanje i sprovođenje ovog zakona u kulturi.
Zašto je izbačena reč informisanje? To mi stvarno nije jasno.
Voleo bih da dobijem odgovor, verovatno kao i mnogi ovde u sali, od predlagača ovog zakona zbog čega je ta reč informisanje izbačena kada znamo šta znači u današnjem vremenu informisanje uopšte u zemlji, a kamoli van nje.
Još jedna stvar, da li je slučajno ili namerno napravljena greška, kaže se - saradnja u oblasti zaštite kulturne baštine, kulturnog stvaralaštva i informisanja na jeziku i pismu pripadnika srpskog naroda u regionu. Izvinite, molim vas, nije naša kultura na srpskom jeziku samo u našim regionima. Valjda naša kultura na našem jeziku treba da se prostire i van naše zemlje, gde živi između dva i četiri miliona ljudi. Predlažem da se ovde ubace reči "u zemlji i inostranstvu", kako bi na neki način ovo dobilo pravni smisao. Zato vas molim da ovaj amandman podržite, u interesu svih građana Srbije i onih koji žive u inostranstvu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam dužnost da se nadovežem na priču gospođe narodnog poslanika Vesne Pešić da treba ukinuti Ministarstvo za dijasporu.
Mislim da je ovo pogrešno protumačeno, kada znamo da negde između dva i četiri miliona Srba živi van Srbije, van matice.
Druga je priča što su Ministarstvo za dijasporu, na čelu sa prethodnom ministarkom, koja je vodila to ministarstvo, i određene strukture koje su radile u tom ministarstvu radili to što su radili. Kako je novac trošen, kako je novac uopšte raspoređivan po dijaspori, to je posebna priča.
U prethodnom mandatu sam bio predsednik Odbora za Srbe van Srbije i mi smo upozoravali i tražili da napravimo pododbore koji će na neki način tesno sarađivati sa Ministarstvom za dijasporu kako bismo zajednički imali uvid u rad ministarstva, kako bi moglo bolje da se komunicira sa Srbima izvan Srbije. Međutim, mislim da je problem u ministarstvima što to nije učinjeno i što je Ministarstvo za dijasporu faktički bilo samostalno, država u državi, i radilo to što je radilo.
To ne znači da ga treba ukinuti, nego se treba zapitati da li su ljudi koji rade u tom ministarstvu odgovarajući i da li oni novac troše kako bi trebalo da ga troše, a koji je nabavljen za prave stvari, da bi se naši ljudi koji žive van Srbije na neki način mogli povezati sa maticom. U tome je ceo problem.
Mislim da, ako se budemo bavili time kako se novac troši u ministarstvima, to ministarstvo nije jedino gde niko nema kontrolu kako se novac troši i gde su nedodirljivi. Mislim da možemo rešiti taj problem samo kontrolom trošenja novca u ministarstvima.
Znači, Ministarstvo za dijasporu je neophodno i ono treba da postoji s obzirom na ovoliki broj naših ljudi koji žive daleko od svoje matice. Hvala lepo.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, predsedavajući, ovaj problem koji je koleginica Lidija iznela ovde u Skupštini, kao narodni poslanik SRS, u ime svojih kolega koji se godinama pokušavaju odbraniti i sačuvati svoj fond, pročitao bih jedno pismo i apel koji je sačinjen u koordinacionom telu svih umetnika Srbije i koji sada kruži Srbijom za potpisivanje jedne peticije, da bi ministarstvo uslišilo i pokušali da sprečimo ovakav čin uništavanje fonda za samostalne delatnosti.
"Smatramo da je spajanje fonda PIO samostalnih delatnosti sa državnim fondom protivpravan, nemoralan, nedemokratski čin, nesaglasan sa društvenom orijentacijom i načelima i konvencijama EU. Fond PIO samostalnih delatnosti je zdrav fond sa evropskim proporcijama aktivnih penzionera. Objedinjavanje samostalnog fonda sa državnim fondom je apsurd, špekulacija i pravljenje opšteg, bolesnog fonda na budžetskoj grbači.
PIO samostalnih delatnosti utemeljili su samostalni umetnici i samostalni radnici u kulturi, zanatlije, advokati i druge samostalne delatnosti, a njihov privatni kapital ovim bi bio konfiskovan, mimo svih evropskih i naših društvenih tendencija. Danas kroz taj fond svoja građanska prava ostvaruju samostalni umetnici svih branši, zanatlije, advokati, sveštenici, brokeri, taksisti i drugi preduzetnici i on je obrazac kako moderan fond treba da funkcioniše.
Apsurdno je što se neprekidno propagiraju i stimulišu nova privatna penzijska osiguranja, a istovremeno ide na uništavanje tradicionalnog privatnog fonda PIO samostalnih delatnosti, koji je višedecenijska tekovina, a to je apsolutno u raskoraku sa demokratskim i predstavlja antidemokratsku nameru".
Čitam ovo pismo, s obzirom da je to pismo upućeno svim mogućim institucijama.
"Koordinacioni odbor umetničkih udruženja Srbije, kao i udruženja samostalnih radnika u oblasti kulture, sa preko osam hiljada osiguranika, kao i druge organizacije ovih osiguranika, zanatlije, advokati, preduzetnici i slično su kod donošenja Zakona o PIO 2003. godine energično protestovali protiv finansijskog pripajanja fonda samostalnih delatnosti državnom fondu, ali njihovi argumenti i protest nije urodio plodom. Zato apelujemo i najenergičnije protestujemo zbog neuvažavanja navodnih opravdanih zahteva od strane tadašnjeg zakonodavca, na čelu sa globalnim ekspertima Mlađanom Dinkićem i Božidarom Đelićem.
Ovim se obraćamo vama i ukupnoj demokratskoj javnosti Srbije i izražavamo apel za zaštitu očuvanja proklamovane demokratske prakse i upućujemo najoštrije proteste protiv pravnog, nemoralnog i u svakom pogledu nekorektnog nauma. Odlučili smo da se svim silama, a uz podršku najšire javnosti, odupremo uništavanju našeg fonda i tražimo hitnu izmenu zakonskog propisa kojim se reguliše objedinjavanje fonda i ukidanje Uredbe Vlade Republike Srbije o objedinjavanju fonda PIO od 1. januara 2008. godine. Zaštitu demokratskih građanskih prava ćemo zatražiti od nadležnih evropskih instanci, u krajnjem i obraćanjem Međunarodnom sudu u Strazburu".
Još jedanput vas u ime mojih kolega i u ime svih ovih institucija koje su napisale ovaj dopis i apel, molim da još jedanput razmotrite da li postoji mogućnost da se ovo na neki način spreči i da se ovaj fond sačuva, jer to je fond koji su samostalci, na neki način, osnovali i oni finansiraju sami svoje penzije. Hvala.
Poštovani ministre, izvinjavam se, ali po vašem izlaganju, kažete da će oko 2015. godine ovaj fond doći u krizu i da neće moći, ali to su vaše  procene. Znači, do 2015. godine, pod pretpostavkom da dolazi u krizu, hajde da sada mi taj fond koji je u suficitu, koji radi odlično, gde svi podržavaju samostalci da on postoji, da ga sada na neki način zatvorimo, jer pretpostavljamo da će 2015. godine on doći u propast.
Molim vas, ostavite to za 2015. godinu. U ponedeljak, evo za vašu informaciju, okupljaju se ljudi iz svih struktura, i advokati, i zanatlije, svi samostalci, umetnici, jedan protest gde traže da se njihov fond sačuva. Ako njihov fond radi izvanredno, ako njihov fond posluje od njihovog novca, ne vidim razloga zbog čega bi ga vi spajali, a kažete da će imati dva računa zasebna. Zašto ih spajate?
Nema veze sa budžetom, ali mi sada postavljamo pitanje i tražimo od vas da na neki način sprečimo takav pokušaj, jer svi ljudi korisnici samostalnog fonda to ne žele, oni žele svoj fond.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovano Predsedništvo, postavljam jedno pitanje Ministarstvu kulture, konkretno ministru kulture Voji Brajoviću, u ime Saveza estradnih umetnika Srbije, u ime Udruženja estradnih umetnika Srbije, u ime Unije poslodavaca Srbije i u ime Ujedinjenog granskog sindikata ''Nezavisnost'' Srbije.
S obzirom da je zakon o kulturi u pripremi i da smo mi dobili Nacrt zakona o kulturi koji je dat na razmatranje, mi kao asocijacija najveća u Srbiji, Savez estradnih umetnika Srbije, koji okuplja preko 30 umetničkih udruženja širom Srbije, pokušavamo već četiri meseca da stupimo u kontakt sa Ministarstvom kulture, konkretno sa ministrom kulture Vojom Brajovićem, i na legalan način smo uputili dopise.
Sada ću vam samo pročitati kog datuma je sve to poslato. To je poslato 6. 7. 2007. godine gospodinu ministru Vojislavu Brajoviću od Unije poslodavaca Srbije, Ujedinjenog granskog sindikata Nezavisnost, Saveza estradnih umetničkih udruženja Srbije i Udruženja estradnih umetničkih izvođača Srbije.
Dopis je poslat, znači, 6. 7, overen pečatom, potpisali smo ga gospodin Branislav Čanak, mr Ratko Ninković, Zlatko Stanojević i ja.
Drugi dopis smo poslali 28. 8. sa istom molbom da primi delegaciju ove najmasovnije institucije što se tiče estradno-umetničke delatnosti.
Naravno, odgovor nismo dobili ni od drugog dopisa. Treći dopis smo poslali 1. 10, isto je overen, poslat na istu adresu. Naravno, odgovor nismo dobili.
Četvrti dopis koji smo poslali je zaveden 11. oktobra i do danas odgovor nismo dobili.
Bili smo prinuđeni da se obratimo Narodnoj skupštini Republike Srbije, Odboru za kulturu i informisanje, gospodinu Slobodanu Gavriloviću, predsedniku, da primi delegaciju ove četiri najmasovnije organizacije estradnih umetnika ovde u Srbiji.
Tražim u ime ovih organizacija da se odgovori lično i da se pošalje ovde na Skupštinu: koji su razlozi da se ministar kulture Vojislav Brajović do ovog trenutka uopšte nije obratio, bar napismeno, da kaže razloge zbog čega četiri meseca ne želi da primi ovu delegaciju, kada je u međuvremenu vodio konsultacije sa mnogim određenim umetničkim udruženjima?
Pitamo se da li je on ministar samo jednog broja umetnika u Srbiji, ili je ministar kulture koji bi trebalo da sasluša i određene umetnike iz drugih oblasti i drugih esnafa.
Očekujemo da ćemo dobiti brzo odgovor kako bi ga mogli proslediti našim udruženjima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, s  obzirom na to da juče nije bilo vremena da pričam...
Javljam se po članu 226. Zamolio bih ako bih mogao da dobijem objašnjenje s obzirom na to da sam predstavnik do juče, dok nisam došao ovde u Skupštinu, Saveza estradnih muzičkih umetnika Srbije koji okuplja oko 3,500 protokolisanih ljudi u našoj profesiji. Ovde se priča da nije problem da dođu i predstavnici sindikata i određene strukture.
Ja ću govoriti o ministru kulture i ministarstvu koje je zaduženo za našu oblast. Mnogo toga bih trebalo da kažem Ministarstvu finansija i Ministarstvu rada, koje je isto na neki način zaduženo za našu oblast u kulturi.
Da obavestim vas, kao poslanike, da za tri-četiri godine do sada, koliko je ministar finansija bio gospodin Đelić, pa gospodin Dinkić, mi umetnici nismo uspeli da dođemo kod njih na razgovore, na dogovore iako smo im uputili pisane zahteve, koje smo toliko puta pisali i tražili da nas prime, kako bismo mogli da iznesemo naše probleme u oblasti kulture, koji do dana današnjeg nisu rešeni.
Ministar Đelić za svo to vreme nije našao vremena za nas iako je za vreme njegovog mandata porez bio 95% na autorske honorare umetnika, kada kažem umetnika govorim u ime svih umetničkih udruženja – likovnih umetnika, glumaca i estradnih radnika u kulturi.
Za gospodina Dinkića ništa se nije promenilo, i pored toga što smo uspeli da se organizujemo i da pravimo sa našim sindikatom demonstracije ovde ispred Skupštine Srbije i pravili smo demonstracije za vreme gospodina Lečića, ništa to nama nije pomoglo. Hoću da pitam sada, da li neko može da mi da obaveštenje na koji način se dolazi do resornih ministarstava i ministara koji su zaduženi za našu oblast?
Vi dobro znate, kada se gospodin Dinkić pojavio i rekao da je smanjio porez za umetnike i pored svih udruženja koja su ovlašćena po zakonu da predstavljaju svoje kolege, estradnih udruženja, oni nas nikada nisu primili. Tada se u novinama pojavljuje, možda se neko seća ili ne, njegovo objašnjenje gde on kaže da se dogovorio u to vreme sa pevačicom Lepom Brenom da će da smanji porez estradnim radnicima.
Da li je to ministar finansija shvatio da Lepa Brena predstavlja sve umetnike u ovoj Srbiji – i likovne, i dramske, i književnike, pa je našao za shodno da sa njom razgovara o porezima, a ne sa institucijama koje su zakonom ovlašćene da predstavljaju svoje kolege. Do dana današnjeg, moram da kažem i dozvolite mi....
Dozvolite mi, pošto juče nisam imao vremena da dođem na red. Mi smo podneli zahteve Ministarstvu kulture.
Obaveštenje, da vas pitam, kako možemo da dođemo do ministra kulture koji danas nije bio ovde. Bivši ministar, gospodina Kojadinović, koji je dobio toliko dopisa od nas, od sindikata i samostalnih sindikata i poslodavaca i estradnih radnika u kulturi, nije našao za shodno da nas primi pune dve godine. Izvinite, koga oni predstavljaju i kako se do ministara dolazi, želim taj odgovor, da moje kolege traže i da znaju kojim putem se dolazi do ministarstva koje predstavlja našu profesiju.