Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Sulejman Spaho

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Slavice, hoćete mi reći koliko imam vremena?
Ako nemam vremena, pitajte premijera da mi malo date od njegovog vremena da bi malo bolje obrazložio amandman.
U suštini, posle ovog budžeta mislim da, predsedniče, nećete imati vremena uopšte više da budete ovde.
U ovom teškom vremenu, gospodine ministre ili predsedniče Vlade, za Srbiju, kada su svi građani Srbije ekonomski ugroženi, a posebno invalidi, vaše Ministarstva rada i socijalne politike izdvojili su za osobe sa invaliditetom oko 13 miliona dinara, što je, po mišljenju SRS, strahovito malo, ali zato ste dali donacije nevladinim organizacijama od 25 miliona dinara, a dobro se zna i svi dobro znamo da po neke nevladine organizacije se direktno zalažu za nezavisno Kosovo, što utiče i na Ustav Srbije.
Vi ste ih zbog toga što sve oni rade, definitivno i nagradili sa 25 miliona dinara. Zato moj amandman i glasi da se ova sredstva usmere u budžetski fond za program, zaštitu i unapređenje invalida za 38 miliona dinara, a da se ova donacija nevladinim organizacijama od strane Ministarstva životne sredine i rudarstva briše. Time bi se daleko bolje poboljšala situacija invalida u Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama o vanrednim situacijama bi trebalo navodno da poboljša ovaj zakon koji je usvojen 29. decembra 2000. godine, ali faktički nikad nije ni primenjen.
Ovaj zakon koji je bio usvojen 29. decembra u Skupštini Srbije. Poslanici SRS sa svojim konstruktivnim radom i diskusijama predložili su Vladi da se zakon povuče ili prihvate amandmani SRS, kako bi zakon bio dobar i prihvatljiv u datoj situaciji. Niste prihvatili, ali ste sada posle dve godine danas stavili na dnevni red i ovu proceduru o izmeni i dopuni ovog zakona.
Posle donetog zakona 2009. godine, Vlada Republike Srbije i nadležni ministar bili su obavezni da donesu bliže propise za sprovođenje ovog zakona u roku od šest meseci od stupanja zakona na snagu, a ni Vlada ni ministar to nisu učinili, iako je prošlo skoro godinu i više dana do krajnjeg roka. Koliko ja znam, od tolikog broja potrebnih propisa, govori se o 57 propisa, nijedan nije donet, a to je zasluga dobrog rada Vlade. Sa tim, faktički su i onemogućene sve jedinice lokalne samouprave, opštine i gradovi da usklade svoje akte sa odredbama ovog zakona.
Normalno da su neke opštine u Srbiji nezadovoljne ovim zakonom. Vaša vladavina je dočekala napaćenu Srbiju i suočila se sa mnogo vanrednih situacija, što elementarnih nepogoda, kao i političkih, a najveća politička elementarna nepogoda je Kosovo. I kada će već jednom da dođe na dnevni red Kosovo u ovom parlamentu?
Dolazim, kao što i znate, gospodine ministre, iz Loznice, koja se za četiri godine našla na poziciji da dva puta doživi strašnu katastrofu. Verujte mi, kad god spomenem "Viskozu", ja i moji građani budemo malo uznemireni šta nam se sve moglo desiti posle onog velikog požara koji se desio tamo. Normalno da se radi o požaru koji je zahvatio jednu od fabrika "Viskoze – C vlakno" i zahvaljujući prisebnosti lozničkih vatrogasaca, koji su posle dva dana lokalizovali požar, i njima se zahvaljujući, ali kao što sam pročitao i kao što ste i vi rekli, vaše ministarstvo, da nam fali skoro 4000 vatrogasaca, ali navodno nema para u budžetu, ali zato, gospodine ministre, imate pare, mislim, Vlada ima para, da da nevladinim organizacijama, koje na sve moguće načine pokušavaju da unište ovu našu Srbiju.
Ono što je interesantno da je ovaj požar zahvatio rezervoare na kome se nalazio gas CS2, koji u dodirom sa vatrom, dovodi do strašne eksplozije. Radilo se, verujte mi da se radilo, a to dobro i vi znate, od 50 tona ovog gasa koji bi mogao da uništi ceo grad sa okolinom. To ne bi mogao, najverovatnije, nijedan zakon da pomogne građanima Loznice.
Posle ovakvog nemilog događaja, lokalna samouprava i sve političke stranke, a posebno mogu da se pohvalim SRS, kroz medije su uticale na Vladu da se ovaj gas prebaci, prenese ili proda nekim fabrikama koje ga upotrebljavaju. I sve dok gas nije premešten, građani Loznice bili su u panici. A period je, verujte mi, i vi sami znate, bio dug dok taj gas nije otišao u neku da li u neku drugu državu ili prodat nekoj firmi.
Posle ove nepogode dolazi druga. Dobro znate, bili ste tamo i obilazite, a to je poplava na području Podrinja, počev od Ljubovije, pa sve tamo do jednog dela Mačve. Građani tih područja se sa opravdanjem pitaju – ko je kriv za sve to? Kao što smo čuli i priča se, sumnja se da je kriv ljudski faktor.
Ako su činovnici vaše vlade dolazili i bili upoznati sa situacijom na terenu, a nisu adekvatno delovali i ispunili ono što Zakon o vanrednim situacijama predviđa, a to je da svakom građaninu pomogne, a Vlada ni dan danas ponekim porodicama nije izašla u susret, da bi ovi građani sanirali svoja dobra. To je znak da se skoro nijedan, baš nijedan zakon, bilo kojeg ministarstva, poštuje.
Hteo bih da se dohvatim Banje Koviljače. Vlada sa svojim postupkom napravila je, verujte mi, vanrednu situaciju tamo. Bio sam tamo kad je bio miting i video sam stotine policajaca. Dugo, dugo u Loznici nije bilo toliko policajaca, a za sve to je kriva Vlada i ministarstvo koje je zaduženo za sve to. Napravili ste razdor među građanima Banje Koviljače. Neki su protiv, neki su za. I spravom su i ovi i oni. Ali kada su u pitanju građani Banje Koviljače oni su svesni svega i sva sreća što uvek u Banji pobeđuju što su na neki način radikali uvek tu da pomognu građanima Loznice.
Situacija se smirila, ali postoji još težnja ponekih građana da što pre, navodno, oteraju te azilante. Svima su, posebno vama, puna usta o ljudskim pravima i slobodi ravnopravnosti. Ljudi iz Banje Koviljače koji su dugo gledali taj problem, rešili su da se jedan dan pojave ponovo kod vas ili u ministarstvo i da pitaju – šta ćete uraditi sa onim azilantima?
Izmene i dopune ovog zakona o vanrednim situacijama je u ovom trenutku potreban. Ali, kada god nešto uradite, to ne dovršite do kraja. Zato ćemo mi stalno, non stop i sve vreme, koliko možemo i umemo da kontrolišemo Vladu, ali sada je kasno jer će ova vlada najverovatnije i pasti za koji dan. I po današnjem danu se vidi, jedva ste se skupili. Ne znam šta će biti. Izbori su tu, pa ćemo polako ponovo. Verujem da građani Srbije nisu zadovoljni sa vama, a i vi to sami znate. Znam da ste korektni i uvek tako nešto i kažete. Hvala.
Prvo replika?       
(Predsednik: Nema replike. Izvolite.)
Vidim da vi mene ne primećujete, ali primećujem ja vas, kako ste se oduševili danas dolaskom vašeg velikog prijatelja, inače velikog trenera tenisa, jer danas je više govorio o tenisu, nego o Kosovu. Verujem i čuo sam, dobio sam obaveštenje, da ulazak u Evropu zavisi samo od tenisa. Građani Srbije moraju da znaju tenis da bi ušli u Evropu.
Amandman u članu 5. stav 3, posle reči "podnosi" dodaje se reč "pisani". Član 5. glasi, u stavu 3. piše da se u sprovođenju ovog zakona komisija podnosi izveštaj Vladi najmanje jednom u šest meseci. Gospođo ministre, ja sam podneo amandman koji predlaže da se ovaj stav dopuni tako što će se precizirati da komisija izveštaj Vladi podnosi u pisanoj formi.
Ono što je interesantno je da bi u mom predlogu pisalo drugačije. Član 5. u stavu 3. glasi – da se sprovođenjem zakona komisija podnosi pisani izveštaj Vladi najmanje jednom u šest meseci, ali pogledajte drugu stvar. Vlada je odbila i to ne čuvenim obrazloženjem, citiram: "Amandman se ne prihvata iz razloga što se izveštaj uvek podnosi u pisanom obliku.". Ovo što je Vlada napisala naprosto nije tačno. Kao što postoji pisani, tako postoji i usmeni izveštaj. Ne verujem da vaši ministri i državni sekretari i drugi vladini službenici, uglavnom su to diplomirani pravnici koji se bave pisanjem ovog zakona, ne znaju za usmene i pisane izveštaje. Upravo zato, za svaki slučaj, gospođo ministarka, da ne bi bilo različitih tumačenja, nesporazuma i zloupotreba, smatram da je obavezno podneti i pisati da se mora staviti pisani tekst, podneti Vladi i Skupštini Srbije.
Ovo je, ako ste već gledali amandmane i izveštaj, samo jedna od desetak predloženih izmena koja poboljšavaju tekst zakona, čine ga jasnijim, a koji nisu prihvaćeni zato što ih je predložila SRS. Ovoj Vladi kvalitet zakona očito nije mnogo bitan. Gospodinu Cvetkoviću i njegovom kabinetu je najvažnije da tih zakona ima na broju i da svi komesari Brisela budu zadovoljni i da vam što pre daju prodor u EU. Ne verujem da ćete dobiti i u decembru, možda u decembru 2389. godine.
Gospodo poslanici, podneo sam amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o PIO. Član 13. ovog zakona glasi – stav 2. i 3. menjaju se i glase: "udova koja za smrti bračnog druga nije navršila 53 godine života, ali je navršila 45 godina života, stiče pravo na porodičnu penziju kada navrši 53 godine života".
Podneo sam amandman da u članu 13. stav se briše. SRS smatra da je postojeće rešenje daleko pravednije i logičnije od rešenja čije se brisanje predlaže ovim amandmanom. Ovo predloženo rešenje nema socijalno utemeljenje. Smrt bračnog druga je prirodna pojava i niko na nju ne može da utiče. Zato je nelogično da udovica čeka ostvarenje prava na porodičnu penziju od 45 godina do 53 godine života. Taj rok je dug i šteta je sa društvenog i socijalnog aspekta. Udovica će u ovom slučaju smrti bračnog druga se naći u otežanim uslovima za preživljavanje, a dobro znamo da 60% penzionera izdržavaju svoju obitelj.
Nerazumno je sa aspekta SRS da se čeka osam godina ostvarenje prava na porodičnu penziju i predlažemo da se ovaj stav briše i da se napravi realna analiza penzijskog sistema koja će dati adekvatna rešenja za celokupni sistem PIO.
Ovaj predlog zakona ne nudi kvalitetna rešenja, a uz to nisu se ispoštovale sve tačke sporazuma između predsednika Vlade i prepoznatljivih sindikata.
Gospodine potpredsedniče, pre ove pauze amandman koji je trebalo da iskažem ovde zbog tehničkih mogućnosti nisam govorio o njemu. Ako mi dozvoljavate da moj amandman sad obrazložim i kažem o čemu se radi.
Iskoristiću dva minuta. Gospodo narodni poslanici, u Predlogu zakona sam reč "Kragujevac" zamenio rečju "Loznica".
Dolaskom DOS 2000. godine počinje sunovrat Srbije, kreće strahovito loša privatizacija za sve građane Srbije, dovođenjem vaših eksperata koji su nas brzo doveli do gubitaka u ogromnu nelikvidnost, uništenje industrije, takođe i poljoprivrede, a normalno i ostalih delatnosti u privredi.
To je sve i uticalo da loznička privreda bude u ekonomskom haosu. Loznica je 2000. godine imala razvijenu industriju koja je zapošljavala oko 22.000 radnika. Danas ta preduzeća ne rade, radnike su oterali na tržište rada i normalno da Loznica u ovom trenutku ima 14.000 nezaposlenih.
Zbog tih 14.000 nezaposlenih sam i podneo ovaj amandman gde predlažem da sedište Nacionalne službe za zapošljavanje bude u Loznici, za šta, verujte mi, postoje preduslovi, kako bi ova služba bolje i efikasnije funkcionisala i bila daleko konstruktivnija nego u Kragujevcu. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo, baš sam dobio obaveštenje jednog kolege. Gospođa ministar je trenutno tu negde u Skupštini, kako sam obavešten, gledala je utakmicu i pod utiskom je, Srbija je pobedila, sada će doći. Tako sam obavešten.
Samo da znamo gde je ministar.
U članu 1. Predloga zakona reč "Užice" zamenjuje se rečju "Loznica".
Srpski izvoz iz godine u godinu opada. To možemo videti iz sledećih podataka. Godine 1989. 51% BDP, 1995. 41%, 2000. 37% i 2009. 18%.
Ovi podaci jasno govore o strmoglavom padu izvoza i ako dodamo i pad industrije i poljoprivredne proizvodnje možemo videti tragičnost situacije u kojoj se nalazi Srbija. Da li se ovi pokazatelji mogu promeniti? U svakom slučaju ne mogu sve dok je ova neprirodna vlast i koalicija.
Vlast u Loznici takođe je neprirodna i uvek kada pokušavamo da im damo do znanja da Loznica treba da bude mesto u kome će se nešto dešavati, evo sad je ta prilika, nisu se izjasnili, pa sad ovom prilikom govorim i kažem da je Loznica mesto u koje bi trebalo da dođe na red i finansiranje izvoza Republike Srbije, tj. Fond za razvoj Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS upozorava Vladu RS na pozicije u predlogu budžeta za 2010. godinu, sredstva predviđena u ekonomskoj klasifikaciji usluge po ugovoru.
Ova ekonomska klasifikacija se često zloupotrebljava. Najčešće se to radi raznim malverzacijama, korupciji i prebacivanju para u privatne džepove. Uostalom da je SRS u pravu pokazuje Izveštaj DRI. Ovaj izveštaj jasno pokazuje da se ova ekonomska klasifikacija zloupotrebljavala, a ogromna sredstva nenamenski troše. Kao što sam već rekao troše se u svrhu ličnog bogaćenja pojedinaca na vlasti.
Zato da bi se koliko-toliko smanjila ogromna šteta po državu i građane, SRS smatra da je potrebno umanjiti ova sredstva, te sam u tu svrhu i podneo amandman koji glasi - na član 7. Razdeo 12, Funkcija 310, u ekonomskoj klasifikaciji 423, usluge po ugovoru, u koloni devet - 211 miliona 643 hiljade zamenjuje se sa 180 miliona 463 hiljade, u koloni 11 iznos od 301 milion 180 hiljada zamenjuje se iznosom od 270 miliona.
U Razdelu 14, Glava 14.1, Funkcija 110, u ekonomskoj klasifikaciji 421, stalni troškovi, u kolonama devet i 11 iznosi 305 miliona 593 hiljade koje se zamenjuju sa 270 miliona, za Razdeo 17, Funkcija 110, ekonomska klasifikacija 454, kolone devet i 11, iznos od milijardu 400 miliona zamenjuje se iznosom od milijardu 460 miliona.
Gospođo ministarka, znam da vi i Vlada želite u Evropu, evo vam prilike da preko mog amandmana, ako ga usvojite, uđete u Evropu. Garantujem vam da će biti 2030. godine.
Gospođo Čomić, ovo nije po Poslovniku. Čestitaću svim građanima Srbije veliki muslimanski praznik Bajram Kurban u ime moje i SRS. Svim građanima želim da žive u miru i da ga proslave u miru i blagostanju. Mislim da je bio red, gospođo Čomić, ili vi ili bilo ko, ili predsednica Skupštine, da na neki način kažete u ovom Domu i o ovom prazniku koji je danas. Toliko.
Dame i gospodo poslanici, u ime Poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 41. kojim sam predložio njegovo brisanje.
Kao što je malopre rekla uvažena koleginica Gordana Pop-Lazić, gospodine ministre, predlažem da što pre povučete ovaj zakon iz procedure zbog svega onoga što se dešava u Vojsci. U stavu 1. navodi se da se lice u civilnoj službi obučava za obavljanje radnih zadataka koji su u delokrugu organizacije ili ustanove, kao i za obavljanje poslova civilne službe.
SRS je veoma zainteresovana za informaciju – u koje se to organizacije ili ustanove upućuju lica na služenje civilne službe, koje su navodno u interesu za odbranu zemlje? Po vama, gospodine ministre, lica u civilnoj službi mogu da rade sve sem da brane otadžbinu.
Služio sam vojni rok 18 meseci i kada su vaši prijatelji sa Zapada počeli da rasturaju Jugoslaviju, ja sam sa ponosom, i ponosan sam što sam dobrovoljac SRS, otišao da branim braću Srbe od ustaškog noža. (Aplauz.)
Zahvaljujući mom bitisanju 18 meseci u Vojsci, vratio sam se živ svojoj porodici, svojoj SRS i svojoj Srbiji. A da sam bio u civilnoj službi, za šta se vi zalažete, možda i ne bih bio ovde. Civilna služba je samo jedan deo što morate da ispunite prema EU. Uvek Srbija kada je htela da se brani i dokle god je bilo patriota, bez ikakvih civilnih ili bilo kojih službi, išao je svaki Srbin i svaki građanin Srbije i ići će da brani Srbiju. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, pomaže Bog. Spomenuo sam uzvišenog, jer on jedini u ovom trenutku može da pomogne Srbiji i građanima Srbije od ovakih loših zakona, počev od zakona o informisanju, pa sve do zakona o nacionalnim savetima.
Neću da ulazim u neku polemiku, da ne bi gospođa predsednica me kaznila ili opomenula, jer mi treba svaki dinar da bih kupio unuku poklon, a od poklona najviše voli da drži srpski grb.
Amandman koji sam podneo jeste da se član 68. menja i glasi: "Spisak biračkih mesta na kojima se odvija glasanje za nacionalne savete objavljuje se u ''SG Republike Srbije'' i ostalim sredstvima javnog informisanja".
Amandmanom tražimo da se spisak biračkih mesta na kojima se odvija glasanje za nacionalne savete, pored SG, objavljuje i ostalim sredstvima, gospodine ministre, javnog informisanja.
SRS smatra da je ovo bolje rešenje jer omogućava da se birači bolje informišu o tome da obave glasanje za nacionalne savete.
Ovim predlogom zakona predviđeno je da se svaki birač, najkasnije pet dana do dana održavanja izbora, obavesti gde može da obavi glasanje, međutim, mi smatramo da je to nedovoljno.
Prvo, ovakvi izbori održaće se prvi put. Setite se dobro kakve su bile pometnje birača, posebno kada je bilo glasanje na poslednjim izborima.
Drugo, ono što sam rekao i pre dva dana, ne žive sve nacionalne manjine skoncentrisane...
(Isključen mikrofon.)
Dame i gospodo narodni poslanici, skoro svi zakoni koje je Vlada uputila u ovaj parlament su bili nedorečeni. Takođe, i ovaj zakon o nacionalnim savetima ima svoje propuste i nedorečen je.
Nacionalni savet i nacionalna manjina u upravni poredak države uvedeni su još 2002. godine Zakonom o zaštiti sloboda i prava nacionalnih manjina. Uprkos pričama vladajuće koalicije o tome kako se u pravima nacionalnih manjina mora otići korak dalje, kako mora zakonski da se zaokruže oblasti, godinama smo čekali na ovaj zakon. Na njega nisu čekali samo pripadnici nacionalnih manjina, već i građani Srbije koje je ovaj zakon interesovao.
Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina tek danas se nalazi pred nama poslanicima, sedam godina nakon usvajanja pomenutog zakona i tri godine nakon usvajanja Ustava. Da podsetim, Ustav sadrži odredbe koje omogućavaju pripadnicima nacionalnih manjina da neposredno ili posredno preko svojih predstavnika učestvuju ili sami odlučuju o pojedinim pitanjima vezanim za ostvarivanje prava iz oblasti kulture, obrazovanja, upotrebe jezika i pisma. Ustav takođe daje mogućnost nacionalnim manjinama da izaberu svoje nacionalne savete.
Postavlja se pitanje - zašto smo dugo čekali na ovaj zakon? Međutim, to pitanje, nakon što smo videli konačnu verziju Predloga zakona, ovaj zakon pada u vodu. U ovom trenutku bitnije je da nam odgovorite na pitanje - zašto smo nakon toliko godina, nakon toliko priča dobili Predlog zakona koji sadrži toliko mana? Dobili smo Predlog zakona koji je u pojedinim delovima i nedorečen, a i nejasan. Gospodine ministre, nakon toliko godina, nakon toliko rasprava, priča, polemika, zakon mora da bude savršeno jasan.
SRS će svojim predloženim amandmanskim rešenjima pokušati da ispravi pojedine njegove odredbe, međutim, sa nekim odredbama to je prosto nemoguće. Zakon je na prvi pogled dobro upakovan, ušminkan, međutim, nakon te savršene spoljašnosti otvaraju se mnogobrojni problemi. Pre svega, njegova priprema u praksi, mogućnosti, odnosno nemogućnosti sprovođenja pojedinih njegovih odredbi u praksi i posledice koje će proizvesti odredbe u ovom zakonu o nacionalnim savetima.
SRS smatra da je ovaj zakon neophodan. Neophodan je jer uređuje jednu veoma važnu oblast, oblast prava nacionalnih manjina. SRS je uostalom i godinama ukazivala na potrebu donošenja jednog takvog zakona. Međutim, Predlog zakona u obliku u kom se našao pred poslanicima, tj. pred nama, za nas je neprihvatljiv i za njega, gospodine ministre, nećemo glasati.
Zakon propisuje da nacionalne manjine same odlučuju kako će da biraju članove nacionalnih saveta. Izbori za nacionalne savete mogu biti neposredni ili putem elektorske skupštine, međutim, nejasno je kako će se vršiti opredeljenje.
U zakonu stoji: "Nacionalne manjine će se same opredeliti kojem će se od ova dva načina dati prioritet", u stvari, na koji način ćemo, recimo, mi pripadnici muslimanske veroispovesti izjasniti kome ćemo od ova dva načina dati prioritet.
Da li će svi zainteresovani moći da učestvuju u donošenju tako važne odluke ili će odabrana grupa ljudi to odlučivati u moje ime i u ime svih nas koji pripadamo strankama koje nisu nacionalne. Verujem da to pitanje i ta dilema ne muči samo nas muslimane, već i Rome, Slovake, Rumune i Rusine.
S druge strane, ako se donese odluka da se izađe na neposredne izbore i ako ne bude upisan dovoljan broj birača na poseban birački spisak, izbori za nacionalni savet održaće se putem elektorske skupštine. Ubeđen sam, dame i gospodo, da je većina zainteresovana da to budu neposredni izbori.
Pokazalo se da elektorski izborni sistem izbora članova nacionalnog saveta ima puno mana. Neposredni izbori su mnogo bolji i konstruktivniji način da se izaberu predstavnici nacionalnog saveta. Isto sam tako uveren da će biti veliki problem kod izrade, gospodine ministre, posebnog biračkog spiska. Bojim se da vam taj birački spisak ne posluži isto kao u kampanji za dodeljivanje kafe, šećera i ostalog.
Način formiranja posebnog biračkog spiska je izazvao, to dobro znate, polemike i rasprave, posebno u Odboru za nacionalne manjine. To što ste propisali da birači moraju da sami podnose zahtev za upis je možda jedna vrsta diskriminacije. S druge strane, kažete da ćete organizovati kampanju za upis u birački spisak, međutim, ne verujem da će ta kampanja dati željene rezultate, a verujte mi, svi to dobro znamo, da će mnogo i koštati državu.
Uzmimo, gospodine ministre, primer muslimana. Oni su raštrkani po čitavoj Srbiji. Nisu skoncentrisani na jednom mestu. Neki žive u gradovima, neki po zabitim selima, gde nema struje, samim tim i televizije, a da ne spominjem novine.
Ako kojim slučajem i čuju za poseban birački spisak, za njih će biti vrlo komplikovano i predstavljaće veliko maltretiranje da se upišu u poseban birački spisak. Mnogi možda neće ni želeti da se upišu u ovaj posebni birački spisak, plaše se njihovih zloupotreba. SRS je upravo zbog toga predložila amandmanima veće kazne od onih koje je predložio predlagač ukoliko dođe do zloupotreba podataka sa posebnim biračkim spiskovima. Međutim, kod ljudi postoji bojaznost, treba ih razumeti.
Takođe, predložili smo da, pored političke organizacije nacionalnih manjina, mogu i druge političke organizacije da se prijave za ove nacionalne savete. Time sprečavamo diskriminaciju pripadnika nacionalnih manjina, pružamo mogućnost da na izborima učestvuju svi, bez obzira na političku pripadnost.
Zašto bih ja Sulejman Spaho, musliman, poslanik SRS ili bilo koji drugi moj kolega bili u podređenom položaju u odnosu na kolege koji su u strankama, koji se definišu kao političke organizacije nacionalnih manjina?
Svako zna program Spahe Sulejmana i SRS i zato ostavljamo narodu da on odluči ko će ga u nacionalnom savetu zastupati, a ne u startu nekog eliminisati. Ovo je samo neka od zamerki, a moje kolege će pričati o drugim aspektima ovog zakona.
Na kraju, još jednom da ponovim stav SRS. Zakon nacionalnim savetima nacionalnih manjina je neophodan da bi se uskladila sa Ustavom ova vrlo važna oblast za naše društvo i našu državu, daleko preciznije uredila. Međutim, ovakav predlog zakona, koji je u nekim delovima nedorečen, za nas je neprihvatljiv.
Nismo mi protiv zakona, već protiv ovakvog oblika zakona. Isto kao što je meni kao muslimanu i SRS drago što je vladajuća koalicija preuzela neke naše stavove, kao musliman moram da konstatujem da ohrabrujući korak predstavlja to što se država u spoljnoj politici opredelila za saradnju sa nesvrstanim zemljama i velikom većinom u Organizaciji islamske konferencije.
Takođe, dobro je što je predsednik palestinske samouprave Mahmud Abas bio u Beogradu, a koliko su iskreni ti koraci, videćemo u budućnosti. Ukoliko uzmemo u obzir vaše ponašanje svih ovih godina, moramo biti skeptični.
Znam kojem nacionalnom korpusu pripadam. Pripadam srpskom, zato što se deklarišem kao Srbin islamske ispovesti. Znam takođe da pripadam srpskoj islamskoj zajednici, kojoj je sedište u Beogradu. Pripadam i ponosan sam sa tim što pripadam SRS, a ono što je najvažnije, moj predsednik je Srbin, ne Srbin, nego Srbenda, srpski junak dr Vojislav Šešelj i dok Srbija bude imala take srpske junake dotle će i da postoji. Je l' tako, gospodine Nikoliću?
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, svaki moj predloženi amandman je u sklopu poboljšanja zakona, pa čak i ovog, a dobar zakon, dobro znate, vodi vas direktno u Evropu.
Evo prilike, preko mog amandmana, da se što pre priključite Evropi, ali pod uslovom da ga prihvatite. Dobro znate da se za dva minuta teško može obrazložiti bilo koji amandman, ali pokušaću, pažljivo me slušajte, da bismo što pre u Evropu ušli.
U ime Poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 73. Predloga zakona o udruženjima koji glasi: U članu 73. stav 1. reči „od 50.000 do 500.000 dinara“ zamenjuju se rečima „od 10.000 do 100.000 dinara“.
Ovaj član Predloga zakona o udruženjima odnosi se na poglavlje koje tretira prekršaje, tačnije, visinu novčane kazne za učinjene prekršaje udruženja. Srpska radikalna stranka i ja kao neposredni predlagač ovakvo rešenje predlažemo imajući u vidu trenutnu ekonomsku, finansijsku i socijalnu situaciju u Republici Srbiji, koja se za ogroman broj građana može opisati samo sa dve reči, gospodine ministre – izuzetno teška.
Međutim, SRS smatra da Vlada ne sme da ispražnjeni budžet popunjava i bazira na kažnjavanju građana Republike Srbije i da zavlači ruke u ionako prazan džep siromašnih građana.
Smatram da je ovo rešenje koje sam izneo ovim amandmanom o novčanoj kazni primerenije i da Vlada, koja sebe naziva socijalno odgovornom, treba da ga prihvati. Hvala.