Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, mene zaista čudi da ovde nema reakcije ministra. Mi smo pokušali kao poslanička grupa SRS pre svega da ukažemo na potpuno različito viđenje i onoga šta treba da radi Narodna banka i onoga šta treba da radite vi kao Vlada Republike Srbije, kada je u pitanju uređenje bankarskog sektora.

Vi sa jedne strane se praktično zalažete za taj liberalni kapitalizam u njegovom najgorem pojavnom obliku. Vi smatrate da je mnogo dobro što Srbijom vladaju strane banke i jedan od prvih zadataka DOS-ovog režima i Mlađana Dinkića, to je bilo u onoj prvoj vladi u kojoj je, kako kažete, kao stručnjak učestvovao i ministar Siniša Mali, jedan od prvih zadataka bio je likvidiranje srpskih banaka.

To je urađeno preko noći, to je urađeno bez ekonomski opravdanih razloga, ali je to bio zadatak sa zapada kako bi mogli na taj način, jer oni rade sve planski, kako bi onda dalje mogli neometano i uz potpunu kontrolu da uništavaju sprsku privredu.

Vi veoma dobro znate da su potraživanja koja su imale te četiri najveće srpske banke bila daleko veća od dugova koje su imali. Zašto je onda bilo neophodno uništiti te banke? Upravo zbog toga da bi strane banke ušle, jer u onom uređenom sistemu kada su ljudi već godinama bili kod određenih banaka kao deponenti, gde su imali otvorene tekuće račune, bilo bi veoma teško tim stranim bankama da ubede građane Srbije da pređu kod njih. Ona su oni naravno našli prečicu preko onih koje su doveli na vlast. Naredili su gašenje banaka i onda pčeli da skidaju kožu sa leđa građanima Srbije.

To je nešto što se radi već godinama i mi smo od jednog od prethodnih diskutanata iz vladajućeg režima čuli da građani pre sedam, osam, devet ili deset godina nisu ni mogli da otvore račune, nisu ni mogli da podignu kredite. Pa neće biti da je baš tako. Oni su mogli i zbog toga i postoji i postojao je ogroman problem sa tim kreditima koji su podignuti u švajcarskim francima. Činjenica je ono što ste i vi isticali u neki prethodnim raspravama, sada ste potpuno promenili ploču, da su pojedini državni funkcioneri građane stimulisali, da su govorili kako je to najbolje moguće rešenje, kako treba uzimati kredite, da su oni izuzetno povoljni, izuzetno sigurni. Ljudi su verovali, kupovali i automobile i stanove i mnoge druge stvari na kredit, a onda nažalost ostali bez novaca, ostali i bez tih stvari koje su uzimali na kredit.

Dakle, krediti u švajcarskim francima su naravno bili jeftini baš zbog tog rizika koji je postojao da može doći do nagle promene, naglog skoka u vrednosti valute. Nažalost, veliki broj građana Srbije je to platio i životima i rasturenim porodicama i rasturenim brakovima i na različite druge načine. Naša država nije reagovala kako treba. To što se vi sada hvalite da ste pronašli rešenje i da država, ne znam koliko miliona evra, plaća da bi građani Srbije mogli konačno da se izvuku iz tih kredita, to po našem mišljenju nije dobro. Taj teret koji ste vi kao država preuzeli na sebe, odnosno sada ćete to naplatiti iz budžeta i kroz džepove svih građana Srbije, to je teret koji je morao biti naplaćen od stranih banaka. To je suština.

Oni stotine miliona evra izvlače svake godine i oni su to morali snositi kao rizik poslovanja, a ne građani koji su podigli kredite direktno ili drugi građani, odnosno svi građani Srbije kada to sada plaćate iz budžeta.

Pitanje je da li ćete vi ići do kraja u gašenju, odnosno može se reći u gašenju, neki ćete prodati srpske banke, sada prodajete i Komercijalnu banku, i čemu se dobrom građani Srbije konačno mogu nadati kada u potpunosti budu prepušteni na milost ili nemilost stranim bankama?

Onda će oni moći šta hoće. Moći će da podižu i troškove mesečnog održavanja računa, moći će da potpuno ukinu kamate na oročena sredstva. Vi kada pogledate kolike su te kamate bile pre nekoliko godina i koliko je tada koštao kredit, uporedite te nivoe i vidite danas koliko koštaju krediti, a da građani koji oroče svoja devizna sredstva praktično od toga nemaju ništa, jer su kamate nešto iznad nula procenata.

Dakle, to je na toliko niskom nivou, da je pitanje da li se uopšte isplati držati novac u bankama, a vidite da nisu iste te kamatne stope u Srbiji i nekim drugim državama.

Dakle, to je prostor u kome mora reagovati država, to je prostor u kome mora reagovati i NBS, dakle, da se ograničavaju banke, da im se smanjuju troškovi, kao što su godinama naplaćivali enormne troškove obrade kredita i vi ste se onda setili i napravili, da kažem, veliki rezultat i rekli – evo, sada ćemo to ograničiti, pa će moći da obračunavaju samo stvarne troškove kredita. Ali se postavlja pitanje – šta je sa svim tim ekstra profitom koje su strane banke u međuvremenu uzele i otele od građana Srbije? E, sa tim nema ništa, dakle piši propalo i to je problem što država Srbija ne štiti dovoljno svoje građane.

Mi želimo da se vi postavite drugačije, da naterate banke da, pre svega, budu u funkciji građana i kada razgovarate i imate dilemu da li su nam potrebne strane banke ili su potrebne samo domaće, potrebne su i jedne i druge, ali gde god imate dominaciju stranih banaka, vi ne možete očekivati da oni vode računa o interesima građana Srbije.

Stranim bankama, što je potpuno normalno i što ne treba uopšte dovoditi u pitanje, je osnovni interes profit, profit po svaku cenu. Budite sigurni da će oni uvek funkcionisati onako kako dobiju naloge iz država iz kojih dolaze, jer u svim ozbiljnim državama su povezana i država i njihove najveće banke.

Dakle, te strane banke jesu sredstvo i političkog pritiska i monetarnog i svake druge vrste. Nemojte biti naivni i misliti da iza tih banaka stoji neko dobronameran i da će npr. nemačka banka ili francuska ili bilo koja druga malo više voleti građane Srbije nego što vole građane sopstvenih zemalja ili da će se na isti način ophoditi prema građanima jednih i drugih, jer neće nikad.

Dakle, mi moramo imati sopstvene banke. Vi ste govorili ranije o osnivanju i razvojnih banaka i agrarnih banaka i mnogo toga obećavali u kampanji, da ćete zaustaviti strance koji građanima Srbije deru kožu s leđa, ali ste, nažalost, u međuvremenu, kada ste došli na vlast, sve to zaboravili.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo, gospodin Antić je klasičan primer kako čovek brzo zaboravi kako je biti opozicija i kako izgleda bahati predstavnik režima.

Vi ste, gospodine Antiću, dosta dugo bili gradski odbornik, možda niste…

(Predsedavajući: Koji član, kolega Šaroviću?

Član 107. Govorim o dostojanstvu Narodne skupštine.

A, vi ste, gospodine Marinkoviću, očigledno propustili da čujete da se ministar obratio poslanicima i rekao kako zlonamerno sabiraju nekakve životne troškove.

Dakle, zlonameran poslanik nikada ne može da bude, može da bude ministar, može bahat, može licemeran, može zlonameran, može mnogo toga, ali ne sme da bude nepristojan i ne sme nikada da se poslanicima obraća na takav način.

Ako vi tvrdite, gospodine Antiću, da bilo koji od troškova koje je naveo gospodin Damjanović nije tačan, ako tvrdite da obdanište ne košta koliko je on rekao da košta, ukoliko tvrdite da bilo šta od drugih troškova nije onako kako treba, izvolite, iznesite precizne podatke. Dakle, to je ono što je suština.

Drugi član koji ste prekršili, gospodine Marinkoviću, je član 158. stav 7, koji jasno govori o tome koliko predstavnik Vlade, u ovom slučaju ministar, može govoriti o svakom amandmanu, a to je dva minuta.

Dakle, koliko god da je on bahat, vi, kada istekne dva minuta, morate da ga upozorite, da mu eventualno dozvolite da završi rečenicu i da mu onda isključite mikrofon. To je ono što je suština parlamentarizma i ukoliko ste već doneli Poslovnik po kome predstavnici izvršne vlasti u Narodnoj skupštini imaju mogućnost da dominiraju u pogledu dužine govora, ali naravno, potpuno je obrnuto kada je reč o argumentima, e onda ste dužni, makar po amandmanima, da poštujete Poslovnik i da ih ograničite, kao i poslanike, na dva minuta po amandmanu.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Antiću, ja kad sam vas video, pomislio sam da niste možda preko noći postali ministar finansija? Ne bih vam bilo prvi put da preko noći menjate resore. Vi ste izgleda jedan od onih stručnjaka opšte prakse, poput Rasima Ljajića.

Nego bih vas zamolio jednu drugu stvar, da se ne bih javljao po Poslovniku i da ne bih ukazivao na povredu dostojanstva Narodne skupštine. Kada se obraćate narodnim poslanicima, imajte na umu da su to ozbiljni ljudi i da se većina bavi politikom, ne samo duže od nekoliko godina, nego i duže od 2012. godine. Pa, kada govorite o tim zlikovcima koji su vodili Srbiju pre 2012. godine, o tim štetočinama, a tim koji su povećavali penzije iz marketinških predizbornih razloga, ti koji su doveli Srbiju do prosjačkog štapa, na ivicu bankrota, itd, onda, gospodine Antiću, nemojte govoriti o nekim tamo ljudima, nego recite - mi, kada smo to, to i to uradili, pa, evo, sada se kajemo, pa smo dobili nekako drugu šansu. Dakle, bitno je da se vidi kontinuitet u vašoj politici, ili eventualno diskontinuitet. Vi izaberite.

Dakle, možete reći - stidimo se tog perioda, možete reći - ponosni smo na taj period, ali ono što ne možete da kažete, ne možete da kažete da vi u tome niste učestvovali, da ste vi sad neki novi, neki oprani, umiveni, ne znam ni ja kakvi i sad, bože moj, vi se iznenađujete šta su sve ovi nevaljalci pre vas radili.

Vi ste učestvovali skoro u svakoj vlasti od 1945. godine, evo, kaže gospodin Neđo, do danas, čak i u prelaznoj Vladi ste učestvovali posle 5. oktobra, a ni to vam nije bilo mrsko, uprkos svemu što su radili protiv vas. Niste učestovali u Vladi Zorana Đinđića i Živkovića, a posle toga, od manjinske podrške Koštunici, pa otvorene podrške DS, učestvovali ste vi lepo u svemu.

Dakle, nemojte da mislite da građani Srbije to ne pamte. Oni to pamte, a posebno je uvredljivo kada nas u Narodnoj skupštini pokušavate da ubedite u te stvari koje apsolutno nisu tačne.
Gospodine Antiću, vi ste poželeli ovakvu raspravu i kako ste govorili, takav je bio i odgovor. Dakle, ja nikada neću dozvoliti da vređate niti Narodnu skupštinu, niti bilo koju drugu instituciju, a posebno ne bilo koga iz poslaničke grupe SRS.

Druga stvar, ukoliko želite da govorimo jezikom činjenica, evo, ja bih voleo, pre svega, da nam date neki zvaničan dokument na osnovu koga ste vi govorili i na osnovu koga je gospodin Siniša Mali izrekao te divne prognoze za Srbiju. On je rekao, vi ste rekli da ste pažljivo pratili tu čitavu diskusiju, kako je veliko povećanje uvoza u Srbiju i rast tog deficita trgovinskog, posledica toga što uvozimo ogromnu količinu opreme, dakle, očekujemo bum u narednim godinama, i uvozimo veliku količinu sirovina za preradu. To znači da ako smo ove godine uvezli ogromnu količinu opreme i ogromnu količinu sirovina, da će naredne godine u Srbiji biti bum izvoza, da će biti ogromna ekspanzija proizvodnje. Ali, to je priča. Voleo bih, dakle, da mi date zvaničan dokument, bilo koji, koji se odnosi na ovu godinu koji to potvrđuje. Dokument Vlade Republike Srbije, Ministarstva finansija, bilo koga.

Druga stvar, ako već govorimo jezikom činjenica, recite saradnici da vam ne dobacuje, da sačeka da završim.

Dakle, da li je tačno, gospodine Antiću, da naš rast od 4%, kojim se vi hvalite, evo, ja sam odvojio malo vremena i da to izračunam, na godišnjem nivou iznosi 288 dolara? Vi ste, kažete, evropski prvaci. U Nemačkoj rast od 2% BDP iznosi 1.035 dolara. Duplo manji rast, a četiri puta više u apsolutnom iznosu. To je suština. Ako pričate o suštini, ovo je suština. To pokazuje kakav je život građana Republike Srbije u odnosu na život građana Nemačke. To je suština. Suština je kupovna moć.

Hoćete da pričamo o ceni struje? Nije nikakav problem. Vi pričate o ovoj osnovnoj ceni, bez akciza i bez PDV-a i još druga, možda i najveća prevara, pa nije to cena, jer građani ne plaćaju samo tu cenu, građani plaćaju crvenu tarifu. Crvena tarifa, gospodine Antiću, jedan kilovat je 17,52 dinara. Kada se doda akciza 18,83, kada se doda PDV 22,6 dinara. E, to je već u rangu Finske, a uporedite prihod građana Finske ili Belgije ili Nemačke ili bilo koje druge evropske države sa građanima Srbije.

Na kraju da izvučemo zaključak i suštinu – kupovna moć, dajte da vidimo koliko tih kilovata mogu mesečno od prosečne plate sebi da priušte građani Srbije, a koliko iz zemalja u okruženju. Zemljama u okruženju, evo, završavam u još jednoj rečenici, nema crvene tarife. Koliko potrošite, toliko platite. Da li je to tržišna privreda da kažnjavate građane Srbije koji potroše više struje tako što će plaćati tri puta skuplje? Jel to tržišna privreda? Što više proizvoda potrošiš, to skuplje platiš, pa gde to ima?
Gospodine Antiću, vi meni spočitavate da sam ja krenuo od te najviše tarife. Ne, ja sam upravo prvo rekao koja je ova niža tarifa i koja je cena niže tarife.

Problem je što vi u javnosti često…

(Aleksandar Antić: Kolika je?)

5,94 dinara je osnovna cena kilovata u zelenoj tarifi, i problem je, a vi to treba da znate kao ministar…

(Aleksandar Antić: Ne, ja hoću da vi sa te govornice izgovorite koliko je.)
Hajde budite pristojni, gospodine Antiću i nemojte dobacivati narodnim poslanicima.

Dakle, vi treba da poštujete…

(Aleksandar Antić: Ne, samo vama.)

Nisam čuo šta je rekao, aha, samo meni. Hvala vam, ja sam počastvovan gospodine Antiću što u vama izazivam te posebne emocije i kako kažete, čvrsto ste me držali, dobro da ne ulazimo dalje u to.

Sad, ako govorimo o ceni struje, vi bežite od suštine. Dakle, pričate o tome kako je niža cena struje. Najniži troškovi u Evropi su troškovi u Srbiji. Da li je to tačno? Možete li vi uporediti plate inženjera u Finskoj, Belgiji, Nemačkoj i ovoga u Srbiji? Ne možete. Po prirodi stvari mora biti više puta jeftinije, nekoliko puta jeftiniji ti troškovi u Srbiji nego što su u evropskim zemljama. Šta hoćete, da bude najskuplja struja kod nas u Srbiji?

Ali, vratite se na suštinu, hajde da uporedimo kupovnu moć i cenu kilovata, i da vidimo koliko kilovata može kupiti za prosečnu platu stanovnik u Srbiji, koliko u Belgiji, koliko ovde, koliko onde. To je suština. U Srbiji se jako teško živi. Ne znate vi, nemojte vi pričati o tome. Vi ne znate to, jer ne živite na taj način to je potpuno očigledno.
Hvala vam.

Da nastavim ovu više nego zanimljivu raspravu sa ministrom Antićem i tim pitanjem BDP-a.

Evo za vas pitanje, gospodine Antiću, u sretna vremena u tom prvom produženom mandatu Komunističke partije od 1945. do 1990. godine, 1980. godine Srbija je imala 19.000 dolara prosečni bruto proizvod po glavi stanovnika. Je li to tačan podatak, vi se razumete u to? Pretpostavljate da jeste, dobro. E sad, sa ovim tempom, iako je prethodne godine bio manji, ali sa tim rastom BDP-a od 4%, koji je pitanje da li ćemo imati baš svake godine, nažalost, pitanje je, ukoliko narednih 25 godina budemo imali rast stabilan od 4% godišnje, znate li koliki će nam nivo BDP-a biti 2044. godine? Isti onaj koji smo imali 1989. godine. Isti onaj koji smo imali 55 godina ranije.

I vi sad pričate da li vi dobro izgledate, da li ste vi nečija slika i prilika od pre 50 ili 60 godina, ali je činjenica da to nije ono što ste obećali građanima Srbije. Građani Srbije žele bolji život, ali ne za svoje unuke i ne za svoje čukununuke ili praunuke, žele oni da bolje žive, žele da njihova deca žive i bolje i pristojno i da mogu sebi da priušte neke normalne stvari, da mogu da kupe električne uređaje u kući, da mogu da kupe nekada nov automobil, da mogu da kupe deci stan, a da ne moraju da kradu, da varaju, da falsifikuju diplome i ko zna šta još drugo. E, to je suština.

Dakle, Srbiji je potreban mnogo brži rast, potreban je taj ekonomski bum o kome vi pričate, kažete – mi smo prvaci sveta po investicijama. Da li to znači da će i BDP rasti toliko brzo, da će bruto društveni proizvod rast po stoji ne 4% nego 8%, to bi onda bilo poboljšanje, ili 12% ili 16%? Jer nije isto da li neka država ima 60.000 dolara godišnje ili ima 7.207, kao Srbija. To je ogromna razlika. Naša startna pozicija je neuporedivo lošija i ukoliko želimo ne da budemo najbolji, ali da dovedemo državu u pristojno stanje, da naši građani pristojno žive, onda se mora napredovati neuporedivo brže.
Gospodine Antiću, vi ipak očigledno ne razumete ništa. Dakle, ja niti podržavam vašu Vladu, niti podržavam vaš rad, niti podržavam vaše prioritete. To što vi kažete – pa dobro je da Srbija ima i 4% porasta BDP-a, za vas je možda dobro, za građane Srbije nije. Ja sam upravo objasnio iz kog razloga nije. Zato što ćemo tim tempom, što su za vas ogromni koraci, a zapravo su koraci Liliputanca, što ćemo tek za 25 godina dostići nivo bruto društvenog proizvoda od pre 40 godina, i to je propast, to nije dovoljno dobro. Kako vi možete da upoređujete Srbiju i Kinu?

Vi pokušavate, mene da omalovažite i kažete počeo sam da se bavim ekonomijom, bavim se ja odavno. Ali, kako vi možete da upoređujete ekonomiju Kine, jedne od najjačih ekonomskih sila na svetu i Srbije? Po kom osnovu ste vi to uporedili? Znači, to je potpuno besmisleno. Nemojte se baviti praznim političkim govorima i floskulama.

Vi pričate, kako je vama teško da napravite tih 4%. Ako niste u stanju da napravite 8%, 10% i 12%, sklonite se sa tog mesta, nemojte da građani Srbije budu vaši taoci još 20 godina. To nije dovoljno. Niste izabrani da pričate kako vam je teško i kako se vi mnogo trudite. Nije vas niko puškom pokupio, pa naterao u Vladu, nego ste se grčevito borili i lagali građane Srbije, obećavali investicije od 100 milijardi evra. Gde je 100 milijardi evra? Da li smo dobili toliko investicija? Da li smo čuli izvinjenje građanima Srbije, što nema tolikih investicija? Naravno, da nismo.

To je ono što je suština. Da li nešto radite? Nešto radite. Da li je to dovoljno dobro? Nije dovoljno dobro. To je suština. Kažete, problem je, mora biti Srbija politički stabilna. Pa, šta hoćete da ukinete višestranački sistem, hoćete opet jednopartijski da uvedete? Mislite li da će onda nešto biti bolje? I, zašto je to nestabilna, politički Srbija, iz kog razloga? Da li imate većinu, skoro dvotrećinsku, u Narodnoj skupštini Republike Srbije? Zašto je nestabilna? Zbog toga što se prepucavate i svađate međusobno, između sebe u Vladi? Da li je zbog toga nestabilan? Pa, to je vaš problem. To je problem vaših koalicionih odnosa i sa 126 poslanika, može biti stabilna Vlada Republike Srbije. Vi imate daleko veću podršku.

Prema tome, imate sve uslove na raspolaganju. Stalno se hvalite ogromnom podrškom građana, hvalite se najboljim kadrovima, hvali te se idiličnim odnosima. Dajte rezultat. Kada vas neke upita za rezultat, to je kao da vam je gurnuo prst u oko. Hajde, govorite umesto floskulama i praznim političkim pričama, govorite jezikom činjenica i brojki, i tako je najbolje i najpoštenije.
Gospodine Antiću, da vam objasnim nešto u ekonomiji, ne moguće su visoke stope rasta u visoko razvijenim državama. Kina kada je krenula sa tom velikom privrednom ekspanzijom, u tom periodu imala je visoke procente rasta BDP-a jer su imali ekonomski uzlet. Ne možete očekivati da Nemačka koja je stabilna dugi niz godina, da Švajcarska koja je stabilna dugi niz godina ima takve ekonomske uzlete. Srbija bez ozbiljnog ekonomskog uzleta, bez velike ekspanzije, nikada neće dostići nivo BDP razvijenih zemalja.

Ukoliko, gospodine Antiću, ne poraste i to veoma brzo naš BDP odlaziće i dalje građani Srbije, ići će za boljim životom, otvaraju se granice. Vidite da Nemačka otvoreno što je potpuno suludo po mom mišljenju u saradnji sa PKS organizujem kurseve učenja jezika, organizuje sve moguće kako bi naši stručnjaci, naši lekari, što lakše dobili dokumenta i išli da rade u Nemačku. To je za Srbiju tragedija.

Ako ostanemo bez najboljih, bez najkvalifikovanijih, najobrazovanijih, najiskusnijih. Pa, ko je taj koji će napraviti 4% povećanja BDP u Srbiji, nema tog mađioničara. Vi treba da stvarate uslove da ljudi ostanu. Ovo što sada radite nije dovoljno. Odlaze ljudi više nego što su odlazili pre 5. oktobarske puč revolucije. To je problem. To je ogroman problem za Srbiju. Pusti su čitavi krajevi. Neki nesrećnici iz koalicije predlažu da se po srpskim selima koja su opustela naseljavaju migranti i kaže na taj način možemo da rešimo i pitanje negativnog nataliteta.

Da li je to najbolje što možete da ponudite za Srbiju? Mi to ne želimo, za nas je to potpuno pogrešno. Neophodan je ekonomski usled da bi ljudi videli perspektivu u ostanku u sopstvenoj državi, bez toga ćemo propasti kao država i kao narod.
Gospodine ministre sa saradnicima, rizikujući da vas prekinem dok grickate čips u sali Narodne skupštine, pitao bih vas nešto vezano za PDV.

Mislim da je ovo odlična prilika da podsetimo građane Srbije da do 2012. godine stopa PDV u Srbiji bila 18%, a 8% na određene životne namirnice i određenu drugu, da kažem, grupu proizvoda. Jedan od prvih poteza ovog režima u septembru 2012. godine bilo je povećanje stope PDV. U to vreme vi ste to opravdali željom i potrebom da imate veći prihod u budžetu i kao što vidimo prihod zaista jeste veći. Godine 2012. prihod budžeta iznosio je 750 milijardi dinara. Ove godine, gospodine Antiću, samo se vi smeškajte, je 1.290 milijardi dinara. To je razlika od 540 milijardi dinara. Dakle, vi ste uspeli za sedam godina da povećate prihode u budžetu Republike Srbije za neverovatnih 540 milijardi dinara ili za 72% u odnosu na ono što je bilo u vreme prethodne vlasti u kojoj ste vi takođe učestvovali.

Moje pitanje je sledeće, ako ste vi i pored toga morali da zabranite zapošljavanje u javnom sektoru, da smanjite plate zaposlenima, da otmete deo penzija penzionerima, iako je, kako kažete, sada zlatno doba i konačno je procvetala Srbija, da li vi u Vladi Republike Srbije razmišljate o tome da smanjite malo namete građanima Srbije? Dakle, 540 milijardi dinara nije malo. To je iznos za koliko vi više uzmete danas od građana i od privrede Srbije, nego što je država uzimala pre sedam godina. To je ogroman iznos.

Pitanje je zašto samo jednokratna pomoć od 5.000 dinara? Pitanje je zašto i dalje držite tu visoku stopu PDV? Zašto ne olakšavate život privredi na različite druge načine i možda je to ono što je potrebno za taj ekonomski uzliv? Zašto ne povećate onaj neoporezivi deo zarade? Postoji mnogo načina da se pomogne onima koji najmanje imaju u Srbiji, da se na taj način iskaže solidarnost i to je, sudeći prema ovim ekonomskim pokazateljima, nešto što bi bilo moguće. Mene zanima vaš stav i stav Vlade Republike Srbije po tom pitanju.
Gospodine Antiću, šta god da ste grickali u tim klupama u Narodnoj skupštini, ja vas molim da prestanete, pošto vam očigledno ne prija.

Dakle, ja ne samo što nisam rekao nešto tako glupo kao što ste vi sada rekli - da sam ja pomislio da povećanjem PDV-a od 2% može priliv budžeta da se poveća za 72%, ja tako glupo nešto nikada ne bih mogao ni da pomislim, a kamoli da izgovorim.

Gospodine Antiću, hajde polako, ja ću sad sporije da govorim a vi ste koncentrišite, ja sam podsetio na činjenicu da je Vlada Republike Srbije u septembru 2012. godine podigla opštu stopu PDV-a sa 18% na 20% i posebnu stopu sa 8% na 10%. Između ostalog, to i razne druge namete, akcize i mnogo toga drugog. Dakle, sve to je dovelo da se za ovih sedam godina priliv budžeta poveća za 72%, što je ogroman iznos. Znači, 72% je daleko od povećanja bruto društvenog proizvoda u tom periodu i ne može se reći - evo, imali smo ekspanziju u Srbiji, jer nismo.

Moje pitanje je bilo potpuno drugačije. Pokušajte da se koncentrišete i da odgovorite na njega. Dakle - da li ste vi razmatrali da to bude jedan od dodatnih podsticaja da se smanji stopa PDV-a na tih 18%, koliko je bilo? Pa sam pitao dodatno - da li ste razmišljali da povećate neoporezivi deo zarada, jer bi i to mogao biti jedan od načina da se pomogne upravo onima koji imaju najmanja primanja? Znate, kada se smanji stopa PDV-a, onda pomažete generalno svakome ko nešto troši. Ako povećate neoporezivi deo zarade, onda najviše pomažete upravo onima sa najmanjim primanjima. I država treba, pre svega, da vodi računa o onima koji su na minimalcu, a ne o onima koji imaju plate od 200, 300, 500 hiljada dinara. Oni će, pretpostavljamo to, i sami biti u mogućnosti da se snađu.

Nemojte da krivo tumačite ono što neko od poslanika kaže. Ako vam nije jasno, uzmite stenogram pa pročitajte i videćete koje je moje pitanje bilo.

Dakle, ni u kom slučaju nisam pomislio da se može sa povećanjem od 2% PDV-a povećati priliv budžeta sa 72%. Ja jesam, gospodine Antiću, završio Pravni fakultet u Beogradu, ali pre toga Prvu beogradsku gimnaziju, pravno-matematički smer. Meni, koliko je poznato, vi ste Šumarski fakultet završili, jel tako? Ali, ja vas nikada nisam omalovažavao što se tiče vašeg obrazovanja, pa budite ljubazni, gospodine ministre, nemojte ni vi mene.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo još jedan dan kada smo prinuđeni da slušamo sve te hvalospeve o zlatnom dobu i koliko je dobra i napredna država Srbija, kako smo svetski prvaci u investicijama i mnoge druge činjenice.

Slušali smo ovde mnogo, mnogo citiranja raznih podataka. Evo, probaću ja da neke zvanične podatke Zavoda za statistiku saopštim. Međutim, prvo što mi smeta je isto ono obrazloženje koje smo imali i za prethodne godine. Ministar je rekao da je donošenje ovog zakona obaveza koju Srbija ima kako bi ispunila uslove iz Poglavlja 9 u okviru procesa pridruživanja EU.

Mi smo čuli da je zaista ogroman uticaj na donošenje ovog zakona, što nažalost vi više i ne krijete, ima i USAID i mnoge druge nevladine organizacije koje su se praktično ustoličile u Vladi Srbije i koje diktiraju kakvi će i koji će zakoni biti donošeni i direktno utiču na njihov sadržaj.

Vi znate, odnosno morate znati, jer u ovom slučaju ni neznanje nije oslobađajuća okolnost, da su oni tu pre svega da bi ostvarili interese svojih država. Da li vi mislite da je njihov interes da Srbija bude bogata i uspešna zemlja ili je interes da nastave ekonomsku dominaciju svojih zemalja, bez obzira da li se radi o nekome iz Nemačke ili nekome iz SAD? To je nešto što je potpuno normalno i prirodno kod velikih sila i to je razlog što osnivaju različite organizacije putem kojih utiču na male države, na slabe, na podeljene, na posvađane, kakva je nažalost Srbija ne samo danas, nego i ovih prethodnih decenija.

Može li iko misliti da je njima cilj da nama bude bolje? Nije. Pa oni otvoreno kažu da je njihov interes da njihovi građani žive dobro, zbog toga povlače poteze koje povlače i, u krajnjoj liniji, ja sam i za Nemačku više puta govorio da ono što nisu ostvarili tenkovima tokom Prvog i Drugog svetskog rata, sada ostvaruju ekonomski praveći zavisne druge države širom sveta. To je nešto što je potpuno normalno.

Vi kažete da će nama donošenje ovog zakona olakšati zaduživanje. Ja vas pitam - kakvo zaduživanje u zlatnom dobu? Što se mene makar tiče, vama je previše olakšano bilo zaduživanje ovih prethodnih sedam godina otkako ste na vlasti. Deset milijardi evra ste se zadužili, 2012. godine javni dug je bio nekih 15,4 milijarde, možda ću pogrešiti za nešto malo, za neki miliona, danas je, evo, pogledao sam, juče je objavljen podatak, 3. oktobar, 2.837.379.925.283 dinara je javni dug Srbije. Dakle, da ponovim, 2.837 milijardi dinara.

Taj dug je danas preko 24 milijarde evra, a išao je u vreme vašeg režima i do 26 milijardi evra. Zašto ako nam toliko dobro ide? Zašto ukoliko raste BDP? Zašto ukoliko je rast BDP 4%, pa smo mi nekakvi šampioni? Zašto ukoliko smo svetski prvaci po investicijama? Šta će jadna Nemačka? Šta će jadna Francuska? Šta će jadni Luksemburg? Rasturismo ih mi na tim listama, jedini je problem što njihovi građani neuporedivo bolje žive i što je njihov BDP pet ili sedam ili 10 puta veći nego što je to u Srbiji.

U Nemačkoj je BDP 51.760 dolara u odnosu, na kako kaže predsednik Srbije 7.207 dolara koliko je u Srbiji. To je 7,2 puta više, 44.550 dolara više nego u Srbiji. I, kada vi kažete da u Srbiji postoji rast BDP od 4% i da je duplo veći nego u Nemačkoj, znači li to da naši građani bolje žive? Ne. Da li to znači da Srbija brže napreduje od Nemačke? Opet ne znači. Znate, ako bi Srbija imala rast i narednih 10 godina stabilan rast od 4% godišnje. Posle 10 godina naš BDP po glavi stanovnika bi bio 8.785 dolara. Ako Nemačka ostvari taj svoj mali rast od 2% godišnje, njihov BDP će biti 63.095 dolara, što znači da ne samo da će se povećati, nego će se povećati razlika za čitavih 10.000 dolara će se povećati razlika između BDP po glavi stanovnika u Nemačkoj u odnosu na onaj u Srbiji. Taj je podatak, ja mislim potpuno poražavajući za svakoga ko misli dobro ovoj zemlji.

Slovenija ima trenutno 24.597 dolara BDP i sa rastom od 4% pod uslovom da njihov rast bude na nuli. Dakle, da nema rasta BDP u Sloveniji, nama bi bile potrebne 32 godine, 32 godine da stignemo nivo BDP koji Slovenija ima danas. Da li je to zlatno doba i da li je to ono što ste obećali građanima Srbije. Veoma je zanimljiv podatak i taj da je 1989. godine, pre 30 godina Srbija imala BDP po glavi stanovnika nekih 19.000 dolara, danas je 7.200 i vi se time dičite kao sa velikim uspehom.

Da bismo dostigli taj nivo 19.000 dolara, nivo od pre 30 godina, trebaće nam još 25 godina. Zamislite, dvadeset i pet godina, što znači da Srbija ako održi stabilan rast svake godine od 4% tek 2044. godine ćemo imati BDP kakav smo imali 1989. godine. U tom trenutku to će biti BDP koji smo imali 54 godine ranije, odnosno 55 godina ranije.

Da li je to nešto čime treba da se ponosimo i da li vam je nakon ovih podataka, a ponavljam to su zvanični podaci Zavoda za statistiku, jasno zašto toliko ljudi napušta Srbiju? Zato što su ubeđeni da poštenim radom ne mogu živeti normalno, da ne mogu sebi i svojoj porodici kupiti stan, kupiti automobil, kupiti deci, unucima, bilo kome drugom ono što je potrebno imati neki život dostojan čoveka. A vi kažete – evo, donosimo zakon i to me pravo da vam kažem podsetilo na onu situaciju kada je Nata Mesarović čitala presudu navodnim ubicama Zorana Đinđića i kada je umesto – doneli smo presudu, rekla – dobili smo presudu, što je bilo očigledno iz mnogih drugih razloga. Tako i vi, umesto da kažete – doneli smo zakon, i vi možete da kažete – dobili smo zakon, kao što i dobijate i od USAID, i od Soroša, i Fonda za otvoreno društvo i NALED-a i mnogih drugih koji vedre i oblače u Vladi Republike Srbije.

Još jedan poražavajući, po mom mišljenju podatak, jesu podaci o spoljnotrgovinskom deficitu. Ti su podaci sve lošiji i lošiji iz godine u godinu. Evo, uzeo sam podatke za 2017. godinu, na primer, gde kaže da je u 2017. godini ukupna spoljnotrgovinska razmena u Srbiji, ovo je podatak Republičkog zavoda za statistiku, iznosio 38 hiljada 939,1 milion dolara. Znači, 38,9 milijardi dolara, što je porast za 15,3% u odnosu na isti period prethodne godine. Izvezeno je robe u vrednosti od 16,9 milijardi dolara, što je rast od 14,2%, a uvezeno robe u vrednosti od bezmalo 22 milijarde dolara, što je 16,1% više u odnosu na 2016. godinu i zato je kaže spoljnotrgovinski deficit porastao izražen u dolarima na 4,95 milijardi dolara. To je povećanje od 23,4% u odnosu na 2016. godinu, a u evrima je porastao za 4,37 milijardi što je povećanje od 22,2%.

Spoljnotrgovinski deficit, vi znate da imamo najveći sa zemljama EU, imamo veliki spoljnotrgovinski deficit sa Kinom, zbog uvoza elektronske opreme, mobilnih telefona i laptopova koji se tamo proizvode, ali to je problem koji ima čitav svet. Imamo spoljnotrgovinski deficit sa Ruskom Federacijom zbog uvoza energenata, ali da ih uvozimo sa bilo kog drugog tržišta taj bi spoljnotrgovinski deficit bio neuporedivo veći. Srbija suficit ostvaruje u trgovinskoj razmeni sa zemljama iz okruženja. To je onda, ja mislim i pokazatelj našta bi vi kao Vlada i na šta Srbija kao država treba da se usmeri, jer sarađivati sa tržištima sa kojima samo kupujemo, a nemamo šta da prodamo, mislim, da nije dobro.

Za 2018. godinu dalji je rast trgovinske razmene i kaže ukupan izvoz iz Srbije iznosio je 16,2 milijardi evra, bio je veći 8,1% nego godinu pre, uvoz bio 13% veći, iznosio 21,9 milijardi evra. Na taj način spoljnotrgovinski deficit Srbije je porastao za 30% u odnosu na prethodnu godinu. To su podaci koji su poražavajući. Ako svake godine, četiri, pet, šest milijardi više uvezemo i više platimo drugim državama, nego što mi izvezemo, jasno vam je da je to put u propast i da dokle god se ne bude smanjio taj spoljnotrgovinski deficit, da je jednostavno nemoguće očekivati bolji život u Srbiji.

Srbija će biti dobra i bogata zemlja i lepa zemlja za život, onda kada bude mnogo više proizvodila i kada bude mnogo više izvozila. Pogledajte šta rade upravo ti za koje vi upravo mislite da su prijatelji, koji diktiraju kakve ćete zakone donositi. Nemačka svoju ekonomsku moć temelji na izvozu, preko hiljadu milijardi izvoza i zato dominiraju, zato su najjači, a Srbija obrnuto. Pa, kako to što je dobro za njih nije dobro i za nas.

Evo neki italijanski ekspert Mateo Bonomi za Institut za međunarodne odnose iz Rima kaže da će zemljama Zapadnog Balkana biti potrebno 60 do 100 godina da dostignu prosečan BDP zemalja EU. Šezdeset do 100 godina, znači da naši unuci, naši čukun unuci će možda to nekada doživeti, a potpuno je jasno ako želimo da pogledamo istini u oči da mi uz ovakvu politiku nikada nećemo dostići te nivoe BDP, odnosno nikada nećemo stići razvijene zemlje EU jer oni politički destabilizuju Srbiju, jer nam oni otimaju Kosovo i Metohiju, jer će oni i da, ne daj Bože, neko prizna nezavisnost Kosova i Metohije, pa valjda vam je jasno iz dosadašnje istorije i dosadašnjeg odnosa tih zemalja prema Republici Srbiji da će oni odmah otvoriti novi problem.

Kada su završili posao u Republici Srpskoj Krajini okrenuli se Republici Srpskoj. Kada su tamo završili posao, okrenuli se Kosovu i Metohiji. Kada završe to odabraće nešto drugo. Da li će biti Preševo i Bujanovac, da li će biti Raška oblast, da li će biti teritorija Vojvodine, znate, ne mogu reći svejedno je, ali je izvesno. Izvesno je da će naći novi razlog da destabilizuju Srbiju da nas ucenjuju da kad nas ekonomski, politički i na svaki drugi način unižavaju, slabe i rasturaju.

Zbog toga je Srbiji potrebna politika koja će voditi, pre svega, računa o interesima građana Srbije. Da zaista razvijamo svoje resurse, da naši stručnjaci profesori Univerziteta, medicinski radnici, pa i vozači ne idu u druge zemlje EU, pre svega u Nemačku, nego da razvijaju svoju zemlju i da omoguće da se ovde živi životom dostojnim čoveka.

Potpuno je jasno da oni to ne žele i potpuno je jasno da dok god vi budete slušali njihov diktat od boljeg života u Srbiji neće biti. Vi promovišete Srbiju kao zemlju jeftine radne snage, lepih žena i dobrog provoda. To nije ono što mi srpski radikali želimo, niti za svoju decu, ali ni za decu bilo kog građanina Srbije. Ne treba ovde da dolazi neko sa parama iz Evrope na vikende, da se iživljava nad sirotinjom u Srbiji, a da druge vodi tamo da rade i da grade njihovu zemlju, već želimo da budemo ponosna nacija. Vi ćete biti svetski prvaci kada budete uspešni poput odbojkaša, kada budete imali veći BDP od Nemačke onda ćete biti svetski prvaci, a ne kada na ovako bedan BDP napravite rast od 4%, što ne znači apsolutno ništa. Tim tempom neće Srbija ni za 50, ni za 100 godina postati srećna i bogata zemlja.
Gospodine Mali, vi se ovde nalazite u veoma nezavidnoj situaciji, pre svega zbog toga što ste bili i eksponent politike DS od 2000. do 2012. godine. Vi ste u to vreme obavljali funkciju u okviru Ministarstva privatizacije i kasnije kada je formirana Agencija za privatizaciju. Ja vas ne čuh do 2012. godine da ste digli svoj glas protiv tog ekonomskog terora koji je, masakra, kako god hoćete da kažete, koji je sprovodila DS nad građanima Srbije.

Vi sada pričate kako tada nije valjalo, ali ste vi u to vreme bili deo te ekipe. Molim vas, ako sam ja možda promašio, ako sam propustio neki vaš intervju pre 2012. godine gde vi žestoko kritikujete politiku DS i tadašnjeg režima, evo podelite sa mnom i sa javnošću u Srbiji. To bi bila zaista dragoceno iskustvo.

Što se tiče vašeg odgovora. Vi ste potpuno pogrešno protumačili moje izlaganje. Vi sada čitate nekakve brojke, koje ja verujem da su tačne i govorite o tome kako raste izvoz iz Srbije. Ali, ne možete vi posmatrati samostalno izvoz iz Srbije, nego se mora posmatrati i kroz kategoriju uvoza, pa se uporede uvoz i izvoz, pa se vidi da uvoz u Srbiju raste brže nego što raste izvoz. Dobar ekonomski pokazatelj bi bio obrnut. Da mi sve više izvozimo i da se smanjuje spoljno-trgovinski deficit, a u Srbiji je drugačije. Ja sam čitao, preko 20% u 2017, 30% u 2018. godini. To je ono što je problem.

Vi pričate o zaduživanju i kažete, znate žuti su uzimali skupe kredite, a vi gospodo uzimate jeftine. Činjenica je da je bilo 15 milijardi zaduženje 2012. godine, a da je danas 24 plus milijardi. To znači da je 58% poraslo zaduženje u apsolutno iznosu. Deset milijardi evra. I to je dobro, to je napredak. Napredak bi bilo da se smanjuje, da je sada deset, da je pet, ja bih vam aplaudirao, kao i građani Srbije.
Gospodine Mali, vi nemate problem sa mnom, imate možda problem sa Republičkim zavodom za statistiku. I kada govorite da su podaci gori ili lošiji, za mene nisu. Oni mogu biti gori ili lošiji samo za građane Srbije. I niste vi taj koji brani građane Srbije i njihove interese, nego smo to mi. I to je suština.

Govorite o izjavama Borisa Tadića od 2008. do 2012. godine. Ali, u to vreme on je bio vaš lider, vi ste bili deo tog režima, a mi smo bili žestoko suprotstavljeni režimu Borisa Tadića i on je bio upravo usmeren na to da na svaki mogući način uništi SRS, pa je kršio Ustav, menjao Ustav i nema šta nije radio kako bi to učinio. Na kraju je propao on, propala je DS koja je potpuno razbijena a mi, radikali, evo, kao što vidite, tu smo i dalje.

Druga stvar, vi govorite o statistici. Evo, ja ću još jednom pročitati zvanične podatke Republičkog zavoda za statistiku. Godine 2017. je izvezeno robe iz Srbije u vrednosti od 16,99 milijardi dolara. To je povećanje od 14,2% u odnosu na prethodnu godinu. Ali je zato uvezeno robe u vrednosti od 21,9 milijarde, što je povećanje od 16,1% u odnosu na prethodnu godinu. Znači da brže raste uvoz nego što raste izvoz i zbog toga je spoljnotrgovinski deficit povećan na 4,95 milijarde dolara, odnosno 23,4% u odnosu na 2016. godinu. To je zvaničan podatak. I vi ovo ne možete tumačiti bilo kako drugačije. Možete vi do mile volje pokazivati rukama, koso, pravo, uspravno, vodoravno, ali ovo su podaci Republičkog zavoda za statistiku.

Što se tiče javnog duga, evo i tog podatka, i to podatka Ministarstva finansija, gospodine Siniša Mali. Na dan 3. oktobra 2019. godine, znači, to je jučerašnji dan, to je sa sajta Ministarstva finansija, 2.837 milijardi 379 miliona 925 hiljada i 283 dinara. To nije 23 i nešto milijarde, to je 24,3 milijarde po kursu za jedan evro od 117. Podatak Ministarstva finansija.
Gospodine Mali, jednu stvar ste priznali, da su podaci koje sam izneo tačni u dinar. Jel se slažemo oko toga?

Vi malo čas rekoste da nije važna 2017. godina, jel onda možemo i 1818. godinu? Hoćete da vam pročitam podatke iz 2018. godine? Dakle, zvanični podaci za 2019. godinu će na sajtu Republičkog zavoda za statistiku biti dostupni tek sledeće godine. Ova godina je u toku. Vi sad možete pričati napamet, mnogo je bolje, ovako je, onako je. Da li vi možete garantovati građanima Srbije da će se smanjiti spoljno-trgovinski deficit i za koliko? Hajde, recite, biće manji za milijardu, za pola milijarde, za sto miliona i mi ćemo vas podržati. Ja ću vam aplaudirati. To će onda biti neki uspeh, ako kažete da je Srbija smanjila spoljnotrgovinski deficit. Ali, vi to nećete da kažete, nego se igrate kategorijama, bolja je struktura, bolje je ovo, bolje je ono.

Znate, na kraju se podvuče crta. Za 2018. godinu je podvučena crta i to je poslednja godina. I kaže ovako, podatak Republičkog zavoda za statistiku - spoljnotrgovinska robna razmena Srbije u 2018. godini je iznosila 38,2 milijarde evra i bila je veća za 10,9% nego 2017. godine, dok je deficit povećan za 30% na 5,6 milijardi evra, saopštenje Republičkog zavoda za statistiku Srbije.

Tokom prošle godine ukupan izvoz iz Srbije, ovo je sad ukupan, je iznosio 16,3 milijarde evra i bio je 8,1% veći nego godinu pre, dok je uvoz bio 13,9% veći i iznosio je 21,9 milijardu evra, da se ne igramo. I u apsolutnom iznosu i u procentu, brže raste uvoz nego izvoz. Zbog toga raste spoljno-trgovinski deficit. To nije dobar ekonomski pokazatelj. Nijedan domaćin se ne raduje kada se zadužuje, tačka. Raduje se kada vraća dugove, raduje se kada kupuje, a ne kada prodaje i rastura ono što su stvarale generacije pre njega.