Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Govori

Po Poslovniku, gospodine Milićeviću, član 27.

Mislim da je ovo zaista jedan zanimljiv istorijski trenutak. Bilo je do sada različitih javljanja da se ukaže na neku povredu Poslovnika, ali mislim da u istoriji srpskog parlamentarizma, prvi put da se neko kao gospodin Arsić javio, kako on reče, da ukaže na pokušaj povrede člana 114.

Znači, to je povreda Poslovnika u pokušaju. To još uvek nismo imali. Možda je i on u međuvremenu postao nekakav pravni ekspert, mnogo je tu ljudi koji završavaju pod stare dane fakultete, koji pišu magistarske, navodno pišu magistarske, pišu doktorske itd. i to je jasno. On nije tražio da se izjasni Narodna skupština, jer kako bi se izjasnila.

Evo, neka se javi ko je razumeo ono što je maločas izgovorio Veroljub Arsić. Nije niko. Jedino što smo svi razumeli, to je da on ne može da kaže koja je principijelna razlika između njega i Nataše Mićić. Nema principijelne razlike. U čemu je ta principijelna razlika? Vi pričate o tome kako ste vi nekada kažnjavani dok ste bili poslanik SRS. Nekad bilo, gospodine Arsiću, sada se pripoveda.

Vi ste se u međuvremenu proevropski transformisali, vi ste promenili pol politički, vi ste promenili svoju ideologiju. To je sad samo ljuštura između onog Veroljuba Arsića iz 2000, 2001, 2002, 2003. godine i ovoga danas, nema nikakve sličnosti, kao što sad nema više ni principijelne razlike između vas i Nataše Mićić, između vas i Gordane Čomić. Vi ste moderna Nataša Mićić. Vi 2019. godine radite ono što je ona radila posle 2000. godine, zbog toga ste njih zvali dosmanlije, zbog zuluma koji su sprovodili, zbog toga što su bili nesposobni da se politički obračunaju sa političkim protivnicima, pa su uveli represivne mere. Vi to sada koristite. Nije to Poslovnik DS. To je vaš Poslovnik. Koliko ga mandata koristite?

Gde su ti vaši eksperti? Gde su ti genijalci koji razumeju parlamentarnu demokratiju? Kako ste nam to pokazali da vi nešto različito mislite od DS? Pa vi ste isti, vi ste politički klonovi, vi ste ideološki klonovi. Vi koristite iste kadrove, isti Poslovnik. Zbog toga nema razlike principijelne između vas i Nataše Mićić. Možda ima u nekim drugim stvarima u nekima ste možda malo bolji, u nekima ste možda i mnogo gori, ali ste makar zbog toga što ste kritikovali takvo ponašanje sad morali imati malo više obzira. I to je suština.

Želim samo da žigošem vaše ponašanje. Ja za razliku od vas, gospodine Arsiću, ni za milimetar ne odstupam od svojih stavova. Ja nisam preko noći menjao političke stranke. Ja nikada nisam menjao ideologiju i zbog toga me, između ostalog, poštuju i politički protivnici, oni od kojih se poštovanje može očekivati. Od nekih se to i ne očekuje. Malo je…

(Predsedavajući: Zahvaljujem, kolega Šaroviću.)

Evo, završiću sledeći put. Hvala, gospodine Milićeviću.
Zaista je lepo primetio gospodin Neđo Jovanović da je Veroljub Arsić prekršio član 106. i da je pričao kojekakve besmislice, slobodno mogu reći, koje nemaju nikakve veze sa temom dnevnog reda. Međutim, još gore je to što je Veroljub Arsić povredio i član 107, odnosno dostojanstvo Narodne skupštine i trebalo je gospodin Neđo Jovanović da ukaže i na to, a vi ste, gospodine Milićeviću, bili dužni da prekinete Veroljuba Arsića.

Izneo sam svoj konkretan politički stav da nema nikakve principijelne razlike između Veroljuba Arsića i Nataše Mićić, da nema principijelne razlike između Veroljuba Arsića i Gordane Čomić i to vide svi građani Srbije. Oni je u odgovoru pokušao da vređa, da govori o tome kolika je čija cena. Pazite, samo onaj ko cenu ima može na taj način da razmišlja o politici. Ja o politici nisam razmišljao na taj način i dokaz za to je što nikada, za razliku od njega, nisam ukrao politički mandat svojoj stranci, nisam se zakleo u crkvi da ću poštovati ideologiju SRS, pa preko noći postao Evropejac.

Znate, kada se radi o političkoj prostituciji onda cena nije bitna, da li je to manje, da li je to više, potpuno je svejedno, bitan je princip, bitna je reč. Ili imate, ili nemate, i dobro evo sad, pošto je pobegao Veroljub Arsić iz sale, sad možemo da završimo ovaj niz javljanja po Poslovniku. To je možda i nagoveštaj da je počeo da razvija neki osećaj sramote, što bi podrazumevalo da je počeo možda i obraz kod njega da se pojavljuje.
Da, želim da se izjasni Narodna skupština.
Član 107, gospodine Milićeviću, povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine i zaista je neverovatno da u trenutku kada sam ja rekao da možemo završiti krug replika, pošto je Veroljub Arsić pobegao iz sale i nije znao da obrazloži ili da pokuša da obrazloži u čemu je principijelna razlika između njega i Nataše Mićić, jer je nema, da se ponovo javljaju isključivo poslanici vladajuće koalicije i da ukazuju na povrede Poslovnika koje ste navodno vi napravili, jer kako ste malopre rekli, ne mogu povrediti Poslovnik narodni poslanici, nego isključivo vi kao predsedavajući. Poslednja tri govornika su bila iz tri političke stranke koja su deo vladajućeg režima.

Prema tome, gospodine Milićeviću, svoje nesuglasice, svoje razmirice, na stranačkom nivou rešavajte negde drugde, nemojte to činiti u Narodnoj skupštini. Dakle, dogovorite se pre sednice šta hoćete, a šta nećete, umete da maltretirate i građane Srbije i da maltretirate nas narodne poslanike. Vidite, ovde se javljaju različite ideje, to su novi dometi parlamentarne demokratije, pa jedan tvrdi da je demokratija skupa i da treba da ima manje sednica Narodne skupštine, pa onda kaže da treba da budu zatvorene sednice Narodne skupštine, jer bi se valjda bolje i pametnije raspravljalo, pa kaže da će sabrati koliko košta Narodna skupština.

Saberite vi koliko košta kada nema Narodne skupštine, kada nema demokratije. Saberite vi koliko košta tiranija Vlade Republike Srbije nad zakonodavnom i sudskom granom vlasti. To vi sabirajte, gospodo i to je ono što je suština.

Što se tiče ovih koji pokušavaju da odgovore, vi ste gospodo toliko politički talentovani da se ja unapred radujem svakom vašem obraćanju, ali budite sigurni da izbori dolaze, vi ste to maločas rekli. Građani su ti koji će proceniti ko vredi, ko ne vredi, ko je radio, ko nije radio i ko se bavi političkom prostitucijom, a ko ne.
Po Poslovniku, gospodine Milićeviću.

Znate, svako kada govori o nečemu kreće od sebe. Neki uvek kreću od novca i oni kažu kako je za njih trivijalno reći ako je član, član je 107. kako je za njih trivijalno 6.000 ili 7.000 dinara. Za njih jeste, za građane Srbije nije i to je ozbiljan pokazatelj.

Druga stvar, kakva ste vi to sila i kakva ste vi Skupština kad jedan čovek, jedan poslanik može da blokira rad Narodne skupštine? Vi da ste u pravu vi biste gazili dalje, nego ima i onih kojih su malo pametniji od vas, ako i gledaju prenos sednica Narodne skupštine, pa vas onda pozovu da izađete napolje, pa dobijete packe, pa vam kažu šta morate da uradite.

Nije meni, gospodine Arsiću, ovo ni prva, ni poslednja opomena, ni u ovom, ni u prethodnim režimima, a siguran sam da će me kažnjavati neki drugi.

Kao što vidite, ja nisam odustao i to pokazuje da kod mene osećaj časti, osećaj pravičnosti igra veću ulogu od tih 6.000, 7.000 ili 100.000 dinara, jer mnogo je više kazni koje sam ja platio. To ne znači da to što ste vi sad kao povukli tu opomenu, vi mislite da to utiče na moje mišljenje o vama. Mislite li da ste se time distancirali principijelno od Nataše Micić, ili od Gordane Čomić? Da li ćete vi povući Poslovnik koji koristite? Vi mislite da je ovde neko dete, pa da možete sa njim da se igrate? Pa sad ću primenjivati, sad neću primenjivati.

To pokazuje osionost. To pokazuje bahatost. To pokazuje da ne razumete šta je parlamentarna demokratija. Nije parlamentarna demokratija igračka koja zavisi od vaše dobre volje. Ili postoje principi, ili postoji poštovanje političkog protivnika, ili ga nema.

Koliko ste vi meni tokom prethodnih tri godine, gospodine Arsiću, uputili uvreda kao predsedavajući? Vi ste meni, kao predsedavajući, rekli da nisam normalan ako ne mislim kao vi. I to je u stenogramu. To je nezapamćeno u parlamentarnom životu. Vi meni, gospodine Arsiću, 40 minuta, 45 minuta, niste hteli da date reč u skladu sa Poslovnikom. Pa je umesto vas došla Maja Gojković, pa mi je ona dala. Ne zato što je ona bolja od vas, nego zato što ste imali posle toga stranu delegaciju, pa je bilo bitno da ne gleda neko sa balkona kako poslanik opozicije sat i kusur vremena pokušava da dobije reč u skladu s Poslovnikom ali je ne dobija.

Ne može se od trenutka do trenutka čas dozvoljavati demokratija, čas dozvoljavati diskusija, čas ne. Ili se dozvoljava ili se ne dozvoljava. Sve drugo je farsa. Vi ste naterani da sednete za sto sa onima za koje ste rekli da nikada nećete sesti. Čitavu Srbiju ste vratili decenijama unazad, da pred strancima, pod stranim patronatom, razgovarate o demokratiji i izborima.
Razgovarajte sa onima koji poštuju Narodnu skupštinu, sa nama koji sedimo tu, koji zastupamo stavove građana koji su nas izabrali. E, vi nas ne poštujete, al kad dođu stranci, e onda ste mirni ko bubice. Tamo pokažite koliko ste jaki, koliko ste silni. A ovde, gospodine Arsiću, ovde treba drugačije da se ponašate.
Gospođo Gojković, pošto sam obavešten u međuvremenu da je Veroljub Arsić, koji me je osam puta prekinuo, osam i po minuta već oduzeo poslaničkoj grupi, to je vreme koje ja otprilike imam na raspolaganju, samo ću zaključiti da mi ne verujemo u vaše kadrove, u vaša kadrovska rešenja i da nećemo glasati ni za jedan od ovih predloga.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, pre svega, da vas pitam šta je sa ministrom Rasimom Ljajićem, nema ga već duže vremena u Skupštini, a koliko vidim od strane Vlade Republike Srbije, upravo je on taj koji je ovlašćen, pa se zanimamo da li je sve u redu?

Druga stvar, gospodine ministre, koju bi ste vi morali da objasnite, pa makar umesto Rasima Ljajića, je zašto ovaj zakon nije donet mnogo ranije? Opet jedno pričate, drugo radite a treće mislite.

U obrazloženju ovoga zakona i u analizama efekata zakona vi pričate najpre o tome kako je zakon donet, kako je u potpunosti usaglašen sa regulativom EU, kako je izuzetno dobar, a onda skačete sami sebi u usta i kažete – jeste dobar, ali moramo ga menjati zato što nije baš, baš u saglasnosti sa regulativom EU.

Vi ovde nama, podsećam vas i 2013. godine, tvrdite kako je zakon usaglašen sa regulativom EU. Što se mene tiče, kamo sreće da se ni jedan zakon ne donosi da bi se usaglasio sa regulativom EU.

Međutim, vi nama otkrivate još nešto. Kažete da su još 2013. godine u izradi zakona učestvovali eksperti EU koji su vam još tada, kako sami kažete, skretali pažnju da je evropskim zakonodavstvom propisano, a i da je takva međunarodna praksa, da se kontroliše uvoz robe dvostruke namene, kao i pružanje brokerskih usluga i usluga tehničke pomoći, dok se uvoz ove robe ne kontroliše.

U tom momentu, vi kažete, sada ovo u ime Vlade - smatrali smo da nema uslova za ukidanjs kontrole uvoza ove robe. Eksperti EU su naglašavali da je važno da se uskladimo sa odredbama obavezujuće regulative broj 428/2009 u smislu definicija i procedure izdavanja dozvola, a da je unutrašnja stvar zemlje da li će kontrolisati više od onoga što je regulativom propisano.

Kažete - u tom momentu to je bila praksa i u zakonodavstvu većine zemalja okruženja. Vi niste, dakle, u stanju da navedete ni jedan jedini ozbiljan razlog za takvo rešenje. Tvrdite da su vas vaši eksperti iz EU upozoravali da rešenje nije dobro. Priznajete praktično da ste napravili grešku i kao jedini razlog vi navodite to što su zemlje u okruženju imale slično zakonsko rešenje.

Onda kažete – u međuvremenu Republika Srbija je praktično ostala jedina zemlja u Evropi koja kontroliše, odnosno izdaje dozvole za uvoz robe dvostruke namene. Naime, zemlje u okruženju su svoje zakonodavstvo u tom smislu već izmenile – Hrvatska, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, pa čak i Albanija.

Mene zanima, gospodine ministre, zašto je Srbija, ako vi stalno govorite kako smo neki svetski prvaci i kako živimo u zlatnom dobu i kako smo na sedmom mestu Svetske banke na njihovoj biznis Duing listi, da li zna EU za ovo, da li zna Svetska banka? Naravno da zna i vi ste, evo to je još jedan zanimljiv podatak, još 2015. godine, utvrdili da zakon nije dobar, da treba doneti drugi, pa ste tada, kako sami kažete, napravili jednu radnu grupu.

Znači, radna grupa sastavljena od predstavnika Ministarstvo odbrane, Ministarstvo spoljnih poslova, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo pravde, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, Ministarstvo finansija, Uprava carina, Bezbednosno-informaciona agencija i Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija je učestvovalo u radu na pripremi zakona uz eksperte EU.

Imali u septembru 2015. godine neke sastanke, pa utvrdili da treba da se menja zakon, pa 21. oktobra 2015. godine, opet zanimljivo, uz podršku programa Vlade SAD održali seminar za akademske i naučne institucije i privredu Republike Srbije pod nazivom – Kontrola uvoza i izvoza robe dvostruke namene i tad, pretpostavljam, doneli slične zaključke.

Četiri godine od tada je prošlo. Bilo je više nego dovoljno vremena da taj zakon bude i mnogo ranije u skupštinskoj proceduri. Naravno da nije, ali isto tako, naravno, vi ćete nastaviti da nas ubeđujete da je dobro kada raspravljamo po više puta o istom zakonu, da je to valjda neka dobrobit i da to pokazuje koliko je Srbija demokratska zemlja, a zapravo bi bilo mnogo bolje kada biste vi ipak malo više slušali i cenili i tuđe mišljenje i kada biste neke dobronamerne savete, koje dajemo i kroz svoje diskusije i kroz amandmane koje podnosimo, poslušali ranije, a ne kasnije.
Dame i gospodo narodni poslanici, ako govorimo o penzijama i ako govorite o tome što navodno sada poklanjate penzionerima, pre svega, treba da priznate šta ste sve penzionerima oteli. I to je još jedan pokazatelj da Srbija, nažalost, osim na papiru, Ustavni sud nema. Ustavni sud se ne izjašnjava o briselskim sporazumima. Kaže - to su politički sporazumi. Ne izjašnjava se ni o zahtevima za ocenu ustavnosti vašeg Zakona o privremenom smanjenju penzija.

Vi treba prvo da odgovorite na pitanje – šta su penzije? Da li su to stečena prava ili je penzija socijalna kategorija, da ne kažem neko socijalno davanje? Penzioneri u Srbiji su radili pošteno, u skladu sa zakonom stekli svoje penzije i stečeno pravo niko ne može oduzeti, bar ne može u državama koje su uređene i u kojima postoji vladavina prava. Međutim, očigledno je da Srbija, nažalost, nije jedna od tih država.

Ako ste rekli da je država u krizi, da je pred bankrotom, zahvaljujući koalicionim partnerima koji danas u Vladi sede sa vama, onda prvo treba da obračunate sve što ste manje dali penzionerima, da prvo to vratite na način na koji obračunavate i kada penzioneri duguju za porez, dakle u zakonsku zateznu kamatu, pa kad vraćate, prvo da vraćate kamate, pa tek onda osnovicu i kad vratite penzionerima sve to što im dugujete, e tek tada, gospodo, možete pričati o nekakvom povećanju penzije.

Povećanja penzije nije bilo. Vi još uvek niste nadoknadili ni ono što ste uzeli, oteli, evo ponavljam – oteli, protivustavnim zakonom koji ste doneli. Godine 2014. u kampanji jedno od osnovnih obećanja vaših predizbornih je bilo da nećete dirati u stečena prava i da reforme, kakve god budu bile, da neće ići na uštrb penzija. Nekoliko meseci kasnije vi ste uradili upravo to, prevarili građane Srbije i prevarili penzionere za koje kažete da su u najvećoj meri glasali za SNS. Vi govorite o 8,7 milijardi, kako ćete sada dati dinara, a nikako da čujemo koliko je vaša štednja koštala penzionere u prethodnom periodu.

Prema zvaničnim državnim podacima, pogledajte – Republika Srbija, Fiskalni savet, od 6. februara 2019. godine, u potrazi za ekonomski održivom i društveno prihvatljivom formulom za usklađivanje penzija. Zvaničan državni dokument. Dokument državne institucije, da ne bude da neko nešto izmišlja, da vas neko mrzi, evo samo čitamo podatke koje vi dajete, kaže – prema statističkim podacima od 6. februara 2019. godine, vidljivo je da je inflacija u periodu od 2012. do 2018. godine iznosila 26,6% a rast BDP 12,1%. Rast BDP, kojim se toliko hvalite.

Da li je, gospodine ministre, ovo tačan podatak? Ja verujem da jeste. Evo, verujem vam. To znači da je usklađivanje penzije u skladu sa zakonom koji ste vi promenili moralo biti najmanje 32%. U prethodnih šest godina vi ste povećali penzije za 8,9%. To znači da ste oteli penzionerima najmanje 23%. To znači da ste za ovih šest godine kalendarskih oteli penzionerima, protivustavno, najmanje jednu godišnju penziju. Umesto da čujemo makar izvinjenje, umesto da kažete – evo, dragi penzioneri, sada ćemo ono što smo vam oteli bez vaše saglasnosti, ono što smo vam oteli protivustavno, sada ćemo to početi da vraćamo. Vi nas ubeđujete da neko treba da se raduje za 5.000 dinara pomoći penzionerima.

Da li su penzioneri radili da bi živeli od milostinje i od pomoći? Kakva pomoć u zlatnom dobu? Oni treba da žive od sopstvenih penzija, da žive pošteno, da budu ponosni, da se ne stide ni jedni drugih ni svojih unuka, a ne da čekaju milostinju i da zbog toga budu zadovoljni.

Vi ste ograničili povećanje penzija, vi ste smanjili penzije, i to predstavljate kao svoj veliki uspeh. U međuvremenu, za tih šest godina budžet Republike Srbije povećan za 4,5 milijarde evra, za 72% i pričate o bankrotu. Para ima u budžetu, ali pare idu na drugu stranu. Penzioneri vam nisu prioritet. Poljoprivrednici vam nisu prioritet. To je činjenica, i to govore, što je najbitnije, vaši zvanični državni podaci. Podaci državnih institucija.

Da se ne igramo više, vi pričate uporno o nekakvoj švajcarskoj formuli, pa to je izrugivanje penzionerima. Zašto ne kažete grčka formula? Pa, i u Grčkoj je povećanje penzija, 50% povećanje PDV, 50% inflacija. Zato što kada kažete – grčki model, to lošije zvuči nego švajcarski model. Srbija sa Švajcarskom, nažalost, ima veoma, veoma malo sličnosti i po životnom veku penzionera i visini penzija koje primaju i po kvalitetu života. Mi apsolutno po tim merilima sa njima ne možemo da se upoređujemo. Apsolutno ne možemo.

Gospodine ministre, da čujemo taj statistički podatak - koliko je preminulo penzionera u zadnjih šest godina? Koliko je ljudi koji neće dočekati ovu pomoć koju vi delite i očekujete zahvalnost? Opet po statističkim podacima, 450.000 je novih penzionera za ovih šest godina, penzionera čije će penzije trajno, do kraja života biti manje, jer je vrednost boda manja zbog toga što niste u skladu sa Ustavom utvrđivali povećanje penzija.

Godine 2002. je Ustavni sud, tadašnji, tada smo ga kao imali, doneo odluku da je smanjenje penzija koje je bilo do 2000. godine bilo protivustavno. Sada da imamo Ustavni sud, doneo bi istu takvu odluku, pa je država vraćala penzionerima.

Zašto ne smognete hrabrosti da uputite penzionerima izvinjenje, da obračunate pojedinačno koliko kome dugujete, pa makar da nadoknadite tako što ćete reći – evo, nema država para da vam da, ali ćemo vam odbiti od poreza, ali ćete moći sa tim da platite struju, moći ćete da platite gas, komunalije, lekove, da na taj način tim ljudima pred kraj života omogućite dostojanstven život. Umesto toga, vi birate da čitavu Srbiju pravite ludom i da ubeđujete da je 8,9%, koliko su povećane penzije, veće od 32%. Kažete – jesu veće penzije od 2014. godine, pa zar treba da budu manje, jeste li zbog toga na vlasti? Nije pitanje da li su danas veće, nego zašto nisu veće onoliko koliko bi u skladu sa Ustavom morale biti veće. To je pitanje.

Zašto ste oteli novac od penzionera? Na to nemate pravo. Možete smanjiti plate zaposlenima, ali penzije su stečene pravo i tu otimačine nema. Vaša je sreća jedino to što držite u ruci sve medije i što Srbija Ustavni sud ima na papiru, a nema ga da rešava najvažnija pitanja, upravo, za građane Srbije.
Gospodine Milićeviću, ja sam zaista očekivao od vas, da ćete vi biti taj koji će prekinuti ministra.

Pretpostavljam da ste kao predsedavajući pažljivo slušali moje izlaganje i videli ste da je ono bilo apsolutno o temi i to što se ministru nisu svideli argumenti koje sam izneo i to ozbiljni argumenti, koji su ga očigledno zaboleli, to ne znači da on ima pravo da vređa, to ne znači da on ima pravo da viče. Obično oni koji nemaju snagu argumenata pokušavaju to da nadoknade snagom svog glasa i uvredama.

Ne može ministar da poduči, ne može ministar narodnom poslaniku koji je neko na koga je prenet suverenitet građana Srbije da kaže da je njegovo izlaganje paušalno. Nije paušalno jer sam pročitao konkretne podatke i nije demagogija. Demagogija je to što vi pričate.

Osporite vi, gospodine ministre, ja vas neću vređati, imam dovoljno argumenata, nema potrebe ni da vičem, ni da iznosim uvrede na vaš račun, izveštaj Fiskalnog saveta, njihovu analizu i recite da su podaci konkretni koji iznose o rastu BDP i o inflaciji netačni. Da li vi to tvrdite, da li vi tvrdite da je od 2012. godine pa narednih šest godina zaključno sa 2018. godinom rast BDP u Srbiji bio manji od 12,1%? Da li vi to tvrdite ministre? Da li to tvrdite? Onda opet skačete sami sebi u usta.

To što vi pričate to je prazna i to je šuplja priča. Da li vi tvrdite da nije bilo inflacije za tih šest godina? Da li tvrdite da laže Republički zavod za statistiku kada objavi kolika je inflacija na kraju godine ili kažete – to je neki papir koji poslanik vrti? Poslanik ne vrti, gospodine ministre, nikakve papire. Poslanik čita zvanične izveštaje državnih organa i institucija savetodavnih – Republika Srbija Fiskalni savet. Nije to nevladina organizacija. To je Fiskalni savet.

Vi tvrdite da je to neozbiljno telo, da ovi ljudi ne znaju šta pričaju, da barataju lažnim podacima? Nemojte vi da se ostvrljujete na poslanike opozicije zbog toga što vam se ne sviđaju podaci savetodavnog tela Vlade Republike Srbije. Vi to raspravite sa njima. Ovo je njihova publikacija, njihova publikacija.

Prema tome, uzdržite se ubuduće, gospodine ministre, od vređanja narodnih poslanika i od paušalnih ocena. Vaša je ocena bila paušalna, jer nije zasnovana na argumentima. Sve što sam rekao, svaki podatak zasnovan je na argumentima, a vi izvolite pa recite – nije bio porast BDP u Srbiji za šest godina ni 12%. Znači, vi tvrdite da je bio manji od 2% u proseku. Jel to tvrdite ministre?
Da, želim da se izjasni.
Gospodin Marković je povredio član 103. stav 4.
Pogledajte ga vi bolje, a ja ću sada obrazložiti.

Dakle, gospodine predsedavajući, volim kada dozvolite diskusiju, ali diskusija treba da bude zasnovana na argumentima. Ja ovde nikoga nisam uvredio, niti sam istine radi, rekao da je 5.000 dinara beznačajna suma. Nažalost, mi živimo u takvom vremenu i toliko je teška ekonomska situacija u Srbiji, da je penzionerima puno i 500 dinara, a ne 5.000 dinara i pitanje je odgovornosti ko je doveo penzionere u takvo stanje.

Gospodin ministar priča da su doveli ovi koji su bili na vlasti do 2012. godine, evo ja još jednom moram da vas pitam – zašto toliko ružno govorite o svojim koalicionim partnerima? Vaši koalicioni partneri su bili u vlasti do 2012. godine, svi od reda koji su danas sa vama u vlasti i PUPS, i SPS i JS i mnogi drugi i SDPS i mnogi drugi koji danas liju krokodilske suze nad penzionerskim mukama.

Dakle, ti koji su pojeli novac, ti skakavci koji su uništili penzioni fond su vaši koalicioni partneri i to što ste sa njima u vlasti to govori o vama. Pozivam sve i vas i ove koje se javljaju iz vladajuće koalicije da mi repliciraju. Navedite jedan podatak koji sam izneo da nije tačan. Podaci su tačni. Vi govorite o tome šta dajete penzionerima, navodno dajete, a ne govorite o tome šta ste oduzeli.

Činjenica je da ste oduzeli neuporedivo više, nego što dajete. Penzionerima bi mnogo bolje bilo da im penzije obračunate u skladu sa Ustavom, da nadoknadite sve što ste uzeli, oteli, da ponovim taj izraz, jer nije dato dobrovoljno. Što se ne da dobrovoljno to je oteto. Vratite im to što su zaradili. Vi pričate o tome šta dajete penzionerima, ne dajete ništa. To je zarađeno, to je njihovo. Samo im nemojte otimati.
Ja ću gospodine Milićeviću sada imati pravo na dve replike, jer se desila jedna nesvakidašnja situacija.

(Predsedavajući: Uvek na jednu.)

Vi dozvolite da ministar replicira sam sebi. On je bio poslednji govornik, a ovo što smo mi govorili o povredi Poslovnika, to nema veze sa njegovim. Onda još jednom sam sebi replicira.

Evo gospodine ministre, ja ću se i dalje vama obraćati sa gospodine ministre i gospodine Đorđeviću, nema potrebe da vi donosite bilo kakve logične zaključke u odnosu na moju diskusiju. Pokušajte da razumete tačno ono što sam rekao. Veoma sam precizan bio.

Pitam vas još jedanput, pošto niste shvatili - koliki je bio rast BDP u Srbiji od 2012. do 2018. godine? Druga stvar - da li je bio manji od 12,1%? Podatak Fiskalnog saveta je 12,1%. Koje su njihove analize i saveti mene ne zanima, da li tvrdite da je taj podatak netačan? Možda je bio veći BDP, možda je bio 20%.

Drugo pitanje - kolika je bila inflacija za tih šest godina? Da li je tačno da je bila preko 26%? Inflacija od 2012. do 2018. godine.

Drugo pitanje - koliko bi bilo povećanje penzija da niste protivustavnom promenom zakona smanjili penzije, pod broj jedan i pod broj dva, ograničili njihovo povećanje?

To je suština. Penzije su od 2012. do 2018. godine povećanje za 8,9%. Morale su biti povećane 32%, da niste doneli protivustavni zakon kojim ste oteli penzionerima deo penzija. Na taj način ste za šest fiskalnih godina oteli jednogodišnju penziju protivustavno.

Dakle, ne govorite o tome da vi dajete penzionerima, ništa iz džepa niste izvadili, penzioneri su to zaradili, to su stečena prava. Odgovorite - koliko dugujete penzionerima za tih šest godina, uputite izvinjenje i pogledajte na koji način to možete da nadoknadite.
Gospodine Milićeviću, ja zaista pozdravljam što ovako demokratski vodite sednicu, jer više je nego dragoceno da čujemo od najumnijeg i najlepšeg predstavnika SNS, ima vremena, član 27, da čujemo kako oni gledaju na penzije.

Dakle, oni kažu status penzionera, e to je stečeno pravo da se neko zove penzioner, a kolika će biti penzija, pa to već nema nikakve veze. Danas 30.000, sutra 5.000, može da bude i dinar, jer je to, kaže, varijabilno. Pa, jel sledeće da mi za štednju kažemo, odnosno da čujemo od vas da je naziv štediša nešto što je stečeno pravo, da te neko naziva štedišom, a to koliko ste imali, pa to je varijabilno, danas 30.000, sutra ako državi zatreba, država uzme koliko treba, ionako je to, kako kaže ministar, jedna velika porodica. Nego ste vi nešto bliže tom džaku odakle se uzima, pa nikako da pretekne nešto za građane Srbije. Znate, sve uzimaju jedni te isti iz te porodice. Ovi koji su radili, zaradili, napunili džak, kod njih je sad kaže varijabilno, a vi koji niste u stanju da zaradite ništa, e za vas mora da bude, jer to je demokratija, to je ono što vi propagirate.

Na početku svoje diskusije sam postavio pitanje, da li su penzije stečeno pravo? Penzije se stiču, nema svako istu penziju, nego se penzija određuje na osnovu visine izdvajanja. Dakle, ne možete reći da nema veze visina penzije sa onim koliko je ko stavio u taj džak iz koga vi sad uzimate, to je suština. Ljudi su zaradili, ne dajete im ništa, ništa im ne dajete i ne pričajte o davanju. Dajte im samo ono što su zaradili, ako možete nešto preko toga odlično.

Ali, evo da se podsetimo, svojevremeno 2014. godine, na predizbornom skupu u zemunskoj hali „Pinki“, lider SNS izjavio je da garantuje da se stečena prava penzionera neće umanjivati bez obzira na to kakve reforme Vlada Srbije bude preduzela. Ovo je pred izbore, citiram: „Kakve god reforme da preduzimamo, šta god da se zbira, dragi prijatelji, imajte u vidu jednu stvar koju vam garantujem, penzioneri će biti poslednji čija će prava bilo ko smeti da dira u državi. Bolje sa naše grbače da se skida sve što može, a penzionerima nema šta da se uzima (ogroman aplauz)“

Hoćete da pročitam ovo još jedanput? Penzionerima nema šta da se uzima, to su stečena prava. To je vaša politika i vaša predizborna obećanja, a posle izbora kažete – to je varijabilno, svi smo jedna velika porodica, dajte da uzme kome koliko treba, jedino će ovi koji su bliže vatri malo više da se ogreju. To je nepošteno, to je neiskreno, to je netačno. Pozivam bilo koga od vas da opovrgne podatke koje sam naveo, da li je BDP bio manji za šest godina od 12,1% i da li je inflacija bila manja od 26%? To je suština.