Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Govori

Evo, gospodine Marinkoviću, da ne bude da samo kritikujem, ja bih zaista želeo, pre svega, da pohvalim prethodne govornice kako nadahnutno čitaju ove literalne sastave i možda da predložim, zbog efikasnosti Skupštine, da ubuduće umesto da govore, možda samo da prilože diskusije, pa da se to posle objavi u stenografskim beleškama.
Gospodine Veroljube Arsiću, povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine. Vi bi morali poslanike vladajuće opozicije da upozorite na njihovo ponašanje.

Posao poslanika nije samo da sede u ovoj sali. To što možda u ovom trenutku neko nije tu ne znači da nije dostojan glasova koje je dobio od građana. Pogotovo to ne bi trebali da govore poslanici koji pre nekoliko dana su smatrali da je glavni odbor njihove stranke, odnosno sednica glavnog odbora mnogo važnija nego rasprava u načelu po ovom istom zakonu. Na taj način se vređa dostojanstvo Skupštine.

Druga stvar, ko je tu vlast, ko je opozicija? Vi ovde prethodnih dana najviše napadate ove lopove koji su, kako kažete, vladali do 2012. godine. Pa, vi na najgori mogući način govorite o svojim koalicionim partnerima. Vi njih sada kada pitate, oni su tada bili opozicija… (Isključen mikrofon.)
Gospodine Arsiću, pre svega želim da se izjasni Skupština o prethodnoj povredi. Vi ste bili dužni da mi uključite mikrofon kako bih se izjasnio.
Dakle, ako me pitate da li želim da se glasa, dužni ste da mi omogućite da se izjasnim. Jedini legitiman način za to je da uključite mikrofon i da mi to omogućite. Vi to niste uradili.
Druga stvar, povređen je član 103. Član 103. govori o pravu poslanika da ukaže usmeno na povredu Poslovnika. Poslanik koji ukazuje na povredu Poslovnika ima pravo dva minuta da obrazloži u čemu je povreda, a tek tad vi treba da date svoje obrazloženje.
Ja shvatam da vi za nekih 45 sekundi, koliko sam imao prethodno, niste uspeli da shvatite o čemu se radi. Zato se ja i trudim da bi svi poslanici, pa i vi gospodine Arsiću, uspeli da shvate. Nekome je dovoljno 10 sekundi, vi ste to trebali da shvatite u toku rasprave. Niste. Neko shvati za 10 sekundi, neko za minut, nekome je potrebno dva.
Dakle, kada sam rekao „vladajuća opozicija“, ja nisam napravio lapsus, jer vi kada nastupate u javnosti vi se ponašate kao opozicija, kada govorite o prethodnom periodu vi nastupate kao opozicija. Jedino kada dođete ovde, onda su ministri silni, onda nastupaju kao vlast i to je ta razlika.
Dakle, kada govorite o lopovima koji su vladali do 2012. godine, to su oni lopovi koje ste primili u svoje redove iz DS, to su vaši uvaženi koalicioni partneri.
Dame i gospodo narodni poslanici, još možda bitnije pitanje, ministri u Vladi Republike Srbije, vi kao što znate Ustav Srbije garantuje građanima određena prava i postoje određena stečena prava koja se ne smeju dirati, između ostalog, to je pravo na penzije.

Vi očigledno pravo na penzije ne razlikujete od socijalne pomoći i to ste pokazali kada ste doneli zakona, kojim ste građanima Srbije oteli primanja na koja imaju pravo u skladu sa Ustavom i zakonom, kada ste im oteli ono što su zaradili. Penzije se isplaćuju na osnovu poreza i doprinosa koje su građani Srbije koji su radili, neki duže, neki kraće, većina pun radni staž, uplaćivali kako bi u starosti mogli da žive životom dostojnim čoveka, kako bi mogli da plaćaju račune, kako bi mogli da kupuju šta im je potrebno, da se leče, da putuju, da rade ono šta im je volja.

Da li ste uzeli 10% od penzija ili ste doneli dekret da se otme npr. sa tekućih računa svima po 10% ili 10% štednih uloga, potpuno je svejedno. Pljačka je pljačka, otimačina je otimačina. Ulazite u sferu gde niste smeli ući. Vi ste, naravno, pre izbora garantovali, na to uvek podsećamo i želimo i danas da podsetimo, vaš predsednik Aleksandar Vučić je penzionerima garantovao da oni neće biti na udaru i da njima neće biti ništa oteto, da im nećete otimati penzije, da će oni biti zaštićeni, jer su oni ti koji su zemlju gradili. Međutim, to je veoma brzo zaboravljeno i odmah nakon izbora vi ste napravili uštedu u budžetu. Umesto da štedite na fontanama, umesto da štedite na lopovluku, umesto da štedite na korupciji, a još jedno od obećanja je bilo da ćete uštedeti milijardu evra godišnje tako što ćete ukinuti korupciju prilikom javnih nabavki, vi ste odlučili da nastavite onim putem kojim su „žuti“ išli pre vas, dakle, i vi milijardu godišnje najmanje da ukradete kroz javne nabavke, ali ste odlučili da otmete deo penzija od penzionera.

Vi danas donosite zakon, govorite kako je to velika pobeda, kojim ćete ne sve, već jedan deo vratiti penzionerima. Ovde je pravo pitanje, i vi se često dičite statistikom, koliko je onih kojima nećete ništa vratiti. Koliko je penzionera koji su tokom ovih prethodnih godina umrli, onih koji su gladovali, onih koji su živeli u bedi, onih kojima ste uskratili mogućnost da kupe lekove, da kupe hranu, da plaćaju svoje račune, onima kojima ste uskratili mogućnost da pomognu svojoj deci, da svojim unucima koji kreću u školu nešto kupe ili da im daju za užinu? Šta je sa tim ljudima, na koji način ćete obeštetiti na njih, na koji način ćete obeštetiti njihove porodice? To je još jedan razlog zbog koga niste smeli da kradete od penzionera. Vi imate pravo u svakom trenutku da zaposlenima u državnim organima, u javnim službama kažete – od sutra vam platu smanjujemo 10% ili 20% ili 30%, pa da svako od njih odluči da li želi ili ne želi da radi za tu platu ili da traži sreću na drugom mestu, a penzionerima koji su zaradili ne možete da kažete, odnosno niste smeli, vi ste, nažalost, to uradili, a niste smeli da kažete – za vas nema. To što ste tim ljudima oteli, to je nepovratno.

Dakle, prvo odgovorite na to, da li je vas je sramota zbog toga što ste uradili i na koji način planirate da kompenzujete i taj deo građanima Srbije koji se apsolutno ne pominje u ovom zakonu?
Dame i gospodo, gospodine Arsiću vi kada predsedavate sednicama Narodne skupštine morate malo i da slušate šta ko govori, a dužni ste u skladu sa Poslovnikom i da reagujete.

Vi očigledno kao što i ministri, evo sada pričaju među sobom ili pričaju sa drugim poslanicima, očigledno i vi isto to radite i ne slušate šta se dešava u sali. Prethodni govornik je rekao kako su amandmani o kojima je prethodno bilo reči, a to su uglavnom amandmani poslanika SRS, besmisleni. On na tako nešto nema pravo i to nije prvi put i to su po ko zna koji put dupli standardi DS i njenih derivata.

Podsetiću da je amandman tog gospodina bio „briše se“, a vi se sećate još iz slavnih vremena dok ste i vi bili uvaženi srpski radikal, da su redovno ovi iz DS govorili kako ti amandmani „briše se“ nisu dobri.

Tako su govorili dok su bili vlast, e sada kada su došli do toga da su opozicija, sada imaju drugačiji stav. Sada oni podnose amandmane „briše se“, ali i dalje smatraju da imaju pravo da omalovažavaju druge poslanike, druge poslaničke grupe i amandmane koje oni podnose.

To naravno nije tako i ovo je, gospodine Arsiću, za vas upozorenje da ne dozvoljavate govornicima da vređaju druge poslanike. Ja sam govorio, ne znam da li sam rekao na početku, to je član 107. koji kaže da svaki govornik mora poštovati dostojanstvo Narodne skupštine. To su dužni i ministri a poštuje se tako što su dužni da slušaju narodne poslanike i da učestvuju umesto što se kikoću, što se smeju, što verovatno pričaju međusobno viceve, oni su dužni da slušaju šta im govore poslanici i da daju obrazloženje.
Gospodine Arsiću, bilo je puno povreda Poslovnika, ali ja ću ukazati pre svega na povredu člana 27. jer smatram da ste vi najodgovorniji za sve te povrede jer upravo vi kao predsedavajući dozvoljavate da se iznose kojekakve uvrede. Niste reagovali ni kada to govore jedni, ni kada to govore drugi.

Meni je podjednako loše kada gospodin Božović kaže – kolege sa druge strane da je primerak. Svi mi znamo ko je primerak, jeste iz DS, ali nijedan od ove dvojice.

Gospodin Filipović je govorio tri minuta i 40 sekundi, to u skladu sa Poslovnikom, gospodine Arsiću, apsolutno nije moguće. I vi to znate. Nije govorio po amandmanu, nego je govorio da li kao replika, da li kao povreda Poslovnika. Po amandmanu ako je govorio, to je takođe povreda, jer se nije apsolutno dotakao teme, niti se dotakao amandmana. On je govorio o svemu i svačemu i vi, gospodine Arsiću, treba da uputite te bivše članove DS da te svoje kućne razmirice i porodične rasprave na nekom drugom mestu. Nije Skupština mesto za to. Ne možete vi govoriti o šteti koju je napravila DS u periodu do 2012. godine ako ste vi u to vreme bili član DS.

Znate, ovde se dvoje demokrata svađa ko je više štete napravio Srbiji. Štetočine su jedni i drugi, bili onda, jesu i sad, ali to nije u skladu sa Poslovnikom. Vi ste dužni da upozorite govornike da mogu da govore samo o temi dnevnog reda.

Vama kao predstavniku vladajuće koalicije očigledno ne odgovara da se govori o zakonu, jer je zakon loš i vi onda puštate da se priča o svemu i svačemu. Nemojte to više da činite.
Gospodine Arsiću, još jedanput moram da vam ukažem da ste prekršili nekoliko članova Poslovnika o radu Narodne skupštine.

Vi ste maločas, prilikom određivanja pauze se pozvali na član 112, ja ću ga citirati. On kaže: „Ako predsednika Narodne skupštine redovnim merama ne može da održi red na sednici, odrediće pauzu dok se ne uspostavi red.“

Vi, gospodine Arsiću, na raspolaganju, kao redovne mere održavanja reda na sednici, imate više različitih mera. To je mera opomene, pa je to druga opomena, pa treća opomena, oduzimanje reči, mera udaljenja sa sednice. Sve su to mere za održavanje reda na sednici koje vi morate prethodno iskoristiti, pa ako na taj način ne uspete da održite red, e tek onda dobijate pravo da odredite pauzu dok se taj red ne uspostavi.

Vi to niste uradili. Niste izrekli mere, nije bilo potrebe, ovde nije bilo nikakvih incidenata, odvijala se rasprava u skladu sa Poslovnikom. Odvijala se rasprava koju ste vi dozvolili. Vi ni jednoga trenutka niste rekli – Evo, prekršio sam Poslovnik pet puta, pa zbog toga određujem pauzu.

Dakle, po mom stavu apsolutno nikakvog razloga za prekid nije bilo. Ali, tu dolazimo do drugog problema. Vi ste odredili pauzu u trajanju od pet minuta, a ako odredite pauzu u trajanju od pet minuta, narodni poslanici tih pet minuta mogu da idu da rade šta im god drugo padne na pamet.

Vi ste nastavili sednicu nakon tri minuta i 50 sekundi. Ako hoćete precizno, evo merio sam štopericom, tri minuta i 50 sekundi i 85 stotinki, po mom merenju, ali svakako manje od četiri minuta i manje od pet minuta. Ne možete vi započeti sednicu kad vama padne na pamet. Možete isto tako da je zakažete u 10, pa da počnete u devet, ili da počnete prethodni dan. Da li je u pitanju minut, pet minuta ili pet sati, potpuno je svejedno. Postoji nešto što se zove vreme za koje je zakazana sednica. Pre tog vremena nemate pravo da nastavite sednicu.
Vi ste tu da radite po Poslovniku, ne da izbegavate bilo šta.
Ne, ja ne podržavam, pogotovo što sam ja najčešće na meti, ali ste vi dužni da radite u skladu sa Poslovnikom, ne možete vi kako kad želite.)
Nisam ja kolega Šarčević, gospodine Arsiću, očigledno ste dekoncentrisani danas.
Nisu to vaše sekunde, to su sekunde Narodne skupštine, vi niste Narodna skupština.
Rekli ste - gledao sam u vaše sekunde. Kakve su to vaše? To su sekunde građana Srbije.
Ja nisam gledao u vaše sekunde, to su sekunde ovoga parlamenta.
Zaista, gospodine Marinkoviću, moram priznati da gospodin Arsić jeste i govorio otežano i jeste delovao dekoncentrisano, ali pravo da vam kažem, on meni uvek tako deluje, ja sam mislio da je to deo njegovog stila, deo nekog njegovog šarma, da on pokušava da ostavi utisak takav u javnosti i da on zaista ima ogromne intelektualne napore da odgovori, on meni tako deluje. Naravno, protiv toga nemam ništa, ali postoji drugi problem. Problem je to što gospodin Arsić govori neistinu. Problem je to što se ne zna da li to gospodin Arsić govori kao radikal ili to govori kao naprednjak, pošto je govorio o različitim periodima, a ideologija i politika te dve stranke su potpuno različite.

Znate, ako već govorite uporno o tome kako su „žuti“ opljačkali ovo, opljačkali ono, da bi javnost znala, ja sam dobacio i rekao – e, vi ste ih sigurno zbog toga sve sada strpali u zatvore. Naravno da niste nikoga. Umesto u zatvore, vi ste ih strpali u svoje redove. Pa, više predstavnika i članova istaknutih funkcionera DS je u SNS nego što je ostalo u DS. O čemu vi pričate? To je istina. Možda vas boli.

Pre nekoliko dana ističe Siniša Mali, kaže – ja nikada nisam bio član DS. Pa, koga je briga jesi li bio član? Ti si eksponent te politike, kao što je danas Ana Brnabić eksponent vaše politike. Koga briga da li je ona formalno član vaše stranke ili nije? To je ono što je suština, a vi od suštine bežite. Nemojte se vi zaklanjati iza Poslovnika, vi ste toliko moćni, vi ste toliko silni, vi imate podršku građana, vi kažete da su glasali penzioneri za vas. Pa, kako vas nije sramota? Odkud vi znate za koga su penzioneri glasali? Da li ste vi čuli za tajnost glasanja?
Gospođo Tomić, zaista bih voleo da imam šta da vam odgovorim veoma pametno, ali na ovakvo vaše izlaganje teško je bilo šta pametno odgovoriti. Ni vi sami ne znate šta pričate, jer kako drugačije pričati da mi nekoga ucenjujemo…