Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Demokratska stranka

Govori

Evo, sad smo čuli argument da su reforme obrazovanja dobra stvar, ozbiljna stvar i da zahtevaju ozbiljnu pripremu, ozbiljan rad. Pa, kako je onda ozbiljno da mi dobijemo ovaj zakon tri dana pred početak rasprave i da raspravljamo po hitnom postupku? Da li je to ozbiljan pristup i ozbiljan rad ili se od ovog parlamenta očekuje da samo usvoji ono što je Vlada predložila, bez prihvatanja jednog ozbiljnog amandmana?

Ovaj amandman i ovo pitanje obaveznog srednjoškolskog obrazovanja jeste ozbiljno i potrebno je o njemu razgovarati, a Ustav sasvim sigurno nije prepreka. Ako ima volji, ako želimo da stvaramo građane koji razmišljaju, koji su slobodni, a ne podanici poslušni, onda ćemo uraditi reformu obrazovanja na jedan drugi način u odnosu na ovo što predlažu ovi zakoni. Hvala.
Ja ću da se vratim na ovu diskusiju šta Ustav zabranjuje, a šta ne.
Mislim da predsedavajući pažljivije gledate ko se kad prijavio za reč kada brišete prijave za reč iz sistema. Ja sam se javio kada je to imalo malo više smisla…
Ne želim da prećutim neke stvari koje su se ovde čule.

Znači, predsednica parlamenta, pravnica po obrazovanju, redovnom, i stečenom na vreme, kako voli da kaže, verovatno da bi se razlikovala od nekih kolega koji to nisu i nemaju. Ja nisam pravnik, ali evo, znam makar da čitam. Pa, Ustav član 21. kaže – zabrana diskriminacije, ustav član 26. – zabrana ropstva, položaja sličnog ropstvu i prinudnog rada, član 76. - zabrana diskriminacije nacionalnih manjina,član 78. – zabrana nasilne asimilacije, član 152. – zabranjeno političko delovanje sudija, itd, itd. Ima mnogo zabrana u Ustavu. I, ne bih se javio da ovde nismo čuli od predsednice parlamenta, pravnice, koja dva puta kaže – Ustav ništa ne zabranjuje. U Ustavu ništa nije napisano što je zabranjeno.

I, sad je meni vrlo interesantno, kako to predsednica parlamenta, koja dolazi iz najveće stranke, nekako ne zna du u Ustavu stoje baš ovi članovi koji govore o zabrani diskriminacije o zabrani za prinudni rad, o svemu onome o čemu srpsko društvo danas obiluje, u svemu onome zbog čega građani Srbije danas ne mogu da kažu da su slobodni? I, nije ni čudo, ako predsednica parlamenta ne zna da je Ustavom Srbije zabranjena diskriminacija, da je zabranjeno ropstvo, da je zabranjen prinudni rad, da je zabranjena cenzura. Ako ona to ne zna, onda nije ni čudo što živimo u ovakvoj današnjosti u kojoj danas živimo. Hvala.
Predsedavajući, ja sam hteo da se javim po jednom članu, ali prošlo je mnogo vremena i sada ću da govorim o članu 103. stav 3. koji ste povredili. Pročitaću ga – Predsednik Narodne skupštine daje reč narodnom poslaniku koji ukazuje na povredu iz stava 1. ovog člana odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika, s tim što predsednici poslaničkih grupa imaju prednost.

Znači, ja sam predsednik jedne poslaničke grupe, male, ali kako kaže naš Poslovnik predsednik sam. Samim tim imao sam pravo da govorim pre dvojice kolega koji su govorili ovde sada pre mene. Hajde da kažem da smo se svi javili u isto vreme, a nismo, nego sam se ja javio pre njih.

Znači, vama Poslovnik ne daje pravo da vi dajete reč po partijskom ili ne znam kakvom nahođenju, simpatijama ličnim ili ne znam čemu, nego samo u skladu sa ovim Poslovnikom.

Ako kaže Poslovnik – da poslanik koji se javio za povredu Poslovnika ima pravo da dobije reč odmah i da u tom slučaju imaju predsednici poslaničkih grupa prednost, meni ste morali da date reč pre pola sata, pre nego što ste odredili poslednju pauzu. Moj razlog za javljanje tada je bio što ste pročitali ovde jedan amandman, valjda u želji da ovu raspravu uvedete u normalan tok, što ja podržavam. Molim vas da sada čitate svaki amandman kako bi znali poslanici o čemu se raspravlja i kako bi znali građani. Građani ovde mogu da čuju na član taj i taj, predložio je amandman taj i taj, i ne znaju o čemu mi ovde govorimo. Iz ovih diskusija koje su ovde bile vrlo je teško i da shvate. Podržavam to što ste vi čitali. Ja vas molim da svaki od 1.234 amandmana, koliko je podneto na ova dva zakona, pročitate da bi znali o čemu razgovaramo.
Hvala.

Kao odgovor na ovu temu o jednom delu amandmana koji predlaže Poslanička grupa DJB koji govori o maksimalnom broju učenika, jedini odgovor koji smo mogli da čujemo od ministra je prosečan broj učenika u Srbiji, koji je, eto, nešto malo manje od tih 20. Ali, nije suština i ne govori ovaj amandman da prosek učenika po odeljenju treba da bude manje od 20 ili do 20, nego da ne bude više od 20 učenika u odeljenju.

Zašto je to važno, ministre? Evo, ja sam našao ovde dok traje diskusija sajt vaše škole. Vi se sad hvalite tamo i kažete – broj učenika u odeljenjima kreće se od 10 do 20, što omogućava primenu savremenih oblika i metoda rada, u cilju postizanja kvalitetnijih znanja i veština.

Znači, vi, gospodine ministre, u svom prethodnom životu, kao direktor jedne privatne školske ustanove, vrlo dobro ste znali zašto je važno da odeljenja nemaju više od 20 učenika i da se na taj način radi bolje i kvalitetnije. Kada mi govorimo ovde o zakonu kojim treba da se uredi obrazovanje u celoj Srbiji, onda je sasvim u redu da govorimo o tome da li taj broj od maksimalnih 20 učenika može i treba da se nađe kao zakonska obaveza i da li mi onda možemo da govorimo o tome koliko će to da košta državu Srbiju i da li mi imamo mogućnosti, materijalne i kadrovske, da to ispunimo, a ne ovako paušalno da se napadamo mi iz opozicije kako ne znamo ništa, kako želimo samo da opstruiramo raspravu, a vaš odgovor da bude to koliko je prosečno učenika u jednom odeljenju.

Podsetiću vas da je prosečna plata u Republici Srbiji 44 hiljade dinara, ali je problem što 350 hiljada ljudi u državi Srbiji prima 25 hiljada dinara i ova Vlada se time ne bavi. Tako i na ovaj način pokušavate da zamaglite problem obrazovanja, problem odeljenja koja imaju 30 i više učenika i koji je kvalitet nastave u takvim odeljenjima.
Član 6. ima naslov – Kvalitet obrazovanja i vaspitanja. Onda u prvoj rečenici kaže – elementi kvaliteta obrazovanja i vaspitanja u Republici Srbiji su i onda se navodi u četrnaest tačaka nekoliko elemenata kvaliteta.

Ono što smo mi svojim amandmanom želeli da uradimo, to je da dva od ovih 14 malo detaljnije razradimo, jer smatramo da ovako kako su nabrojani i ovako kako su definisani. Prvo, prilično se ovaj član razlikuje od članova pre i posle njega, koji su vrlo detaljno razrađeni. A, ovde se samo ovako nabrajaju i recimo tačka 12. kaže – jedan od elemenata kvaliteta je sistem upravljanja. Ovako kako je napisano nama ne znači mnogo jer svaki sistem upravljanja, odnosno neko upravljanje možemo da zovemo sistemom i da kažemo - e, sada ćemo na osnovu toga da merimo kvalitet.

Ono što smo mi svojim amandmanom predložili je da se ovo promeni – sistem demokratskog i odgovornog upravljanja. Da definišemo na koji način, šta očekujemo od tog upravljanja. Ko i na koji način da se sprovodi, znači, demokratski i da bude odgovorno, da se odgovara onome ko bira one koji će da upravljaju u sistemu obrazovanja.

Ne čudi, gledajući politiku Vlade i ovog ministarstva i ponašanje zašto ovo nije prihvaćeno. Znači, ceo ovaj zakon upravo ovo demokratsko i odgovorno upravljanje briše iz zakona. Znači, svo upravljanje se stavlja u ruke ministru. Ministar i ministarstvo je to koje će da bira direktore. Ministar će time navodno da odgovara za poslovanje i kvalitet obrazovanja, ali u praksi imaćemo posledice da će kvalitet, to je gotovo jasno iz svega onoga što smo videli u prethodnih pet godina i više, da će obrazovanje kao i razne druge sfere, gde se pod ovom etiketom efikasnog, centralizovanog upravljanja da ćemo rešiti probleme. Upravo su se problemi samo mnogo puta umnogostručili. Na žalost, posledica usvajanja ovakvih zakonskih rešenja biće da nećemo imati ni demokratsko ni odgovorno upravljanje.

Takođe, tačka 14. Zakona kaže – odgovarajući materijalni finansijski resursi. Naš predlog je bio – odgovarajući materijalni i finansijski resursi koji garantuje autonomiju i ustavno obrazovanje i vaspitanja, ulaganja u razvoj obrazovanja i kontinuirano podizanje kvaliteta obrazovanja.

Znači, želeli smo da definišemo koji su to ciljevi koji želimo da ostvarimo ulaganjem određenih materijalnih i finansijskih resursa. Ovako kako je navedeno ne znači ništa kao i ceo ovaj član koji je po mom mišljenju ne znači ništa. Pogledajte članove 7, 8. članove pre ovoga oni su vrlo obimni i detaljno razrađuju svaku temu o kojoj se govori. A ovde je u jednoj rečenici na 12 tačaka se nabrajaju neki elementi kvaliteta. Ovo je neko ko je radio verovatno u pripremi ovog zakona na nekom projektu, prepisao iz nekog zakona koji postoji u nekoj zemlji. Lepo deluje da postoje elementi kvaliteta, ovde ne znači ništa.

Ovako usvojen član bez, a bilo je potrebno sigurno iza svake od ovih tačaka detaljnije razraditi i ne čudi me, nažalost, što Ministarstvo nijedan amandman koji ide u ovom smeru od strane poslanika nije prihvatio. Hvala vam.
Hvala, poštovani predsedavajući, postavio bih pitanje, verovatno, budućem ministru energetike, gospodinu Antiću, nadam se da mu je danas bolje, kao i budućoj predsednici Vlade. Mislim da je važno da i ona uzme učešće u sačinjavanju odgovora na poslaničko pitanje. Pitanje je da li će Elektroprivreda Srbije uraditi sve planirane remonte u 2017. godini? Zašto postavljam ovo pitanje?

Naime, negde pred kraj svog mandata, bivši predsednik Vlade, organizovao je sastanak sa rukovodstvom Elektroprivrede Srbije o tome kako da loš rad Elektroprivrede Srbije u prvih nekoliko meseci ove godine ne bude imao takve posledice da taj famozni rast BDP, koji je izgleda najvažnija stvar u Republici Srbiji, ne bude 3%, iz tog razloga što Elektroprivreda Srbije u prvih nekoliko meseci nije ispunila planiranu proizvodnju električne energije.

Kao rešenje za tu situaciju predsednik Vlade, tada još uvek, naložio je, naredio je rukovodstvu Elektroprivrede Srbije da se obustave svi remonti planirani za 2017. godinu, da sva postrojenja Elektroprivreda Srbije rade punim kapacitetom, ne onako kako je planirano, kako bi se nadomestilo u narednih šest meseci do kraja godine količina električne energije koja nije proizvedena u prvoj polovini godine.

Sve ovo ima mnogobrojne loše posledice. Neki mogu da budu dugoročne i katastrofalne, mogu da kažem. O čemu se, naime, radi? Preko leta Elektroprivreda Srbije proizvodi manje električne energije, vrši remonte najviše na postrojenjima koja rade na ugalj, ugalj koji se za to vreme se kopa se skladišti i na početku zimske sezone skladišta uglja su uvek puna, remontovana su postrojenja da mogu da rade tokom zime.

Ukoliko se odstupi od tog plana doći ćemo u situaciju da pred zimsku sezonu neće biti planirane količine uglja na stovarištima, a pitanje je da li će sva postrojenja moći da izdrže celu sezonu da rade non-stop zato što nisu remontovana. Pribojavam se da ukoliko se odustane od planiranih remonta, i desi ono što je naredio bivši predsednik Vlade direktoru Mići, kako ga ovde zovu predstavnici vladajuće većine, da možemo da dođemo u situaciju da tokom zime nemamo dovoljne količine električne energije, da ponovo uvozimo električnu energiju, plaćamo velike troškove, a možda, ne daj Bože, da dođe i do nekih restrikcija.

Druga dugoročna, po meni mnogo veća opasnost je, što mi moramo naše termoelektrane da adaptiramo u skladu sa Rezolucijom o velikim pepelištima, znači, količina gasova koja izlazi iz naših termoelektrana u skladu sa tom rezolucijom i EU i Evropske energetske zajednice mora da se smanji. Ukoliko mi ne uradimo to, do kraja 2018. godine mi ćemo obavezama koje ćemo prihvatiti biti u obavezi da ugasimo trajno naše termoelektrane. Opasnost je da ugasimo skoro jednu trećinu postrojenja za proizvodnju električne energije. U tom slučaju Republika Srbija će postati potpuno zavisna energetski, moraćemo svake godine i leti i zimi da uvozimo električnu energiju i da plaćamo ogromnu cenu.

Znači, pozivam rukovodstvo, novu predsednicu Vlade, pre svega, jer ona nije u ovome učestvovala da promeni ovu štetnu odluku i da naloži rukovodstvu EPS da završi sve planirane remonte kako bi otklonili loše, a bojim se i katastrofalne posledice koje mogu da budu rezultat dogovora koji je napravljen u maju mesecu ove godine. Hvala vam.
Poštovana predsednice, po članu 97. Poslovnika, predložio bih da produžimo vreme rasprave. Poslovnik govori o pet sati rasprave u načelu, a ja bih predložio, s obzirom da se bira Vlada Republike Srbije, na važnost teme i sigurno želju većeg broja poslanika da učestvuju u raspravi, doprinese da imamo što kvalitetniji izbor, da dupliramo to vreme rasprave i da više poslanika može da iznese svoje mišljenje. Hvala.
Poštovana predsednice, smatram da ste povredili član 107. stav 1, koji kaže – govornik na sednici Narodne skupštine je dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine, i onda se dalje govori na koji način poslanici treba da se obraćaju u Narodnoj skupštini. Povređen je vašim nečinjenjem da sankcionišete sve one poslanike koji su se ogrešili o ovaj član Poslovnika.

Tu mislim i na gospodina Živkovića i na gospodina Martinovića. Ako smatrate da je bilo nešto uvredljivo u izlaganju gospodina Živkovića, pa da onda zato gospodin Martinović može da kaže ono što je rekao ovde, smatram da je to pogrešno i da to nije u skladu sa Poslovnikom i da je vaša obaveza da takvu diskusiju prekinete. Ako je bilo potrebe da prekinete gospodina Živkovića, a ne da kao odgovor na, navodno, njegovo uvrede dopustite uvrede od strane gospodina Martinovića.

Mislim da je ova sednica izuzetno bitna, verovatno, nešto što građani najviše prate i, stvarno, ne bih želeo da na ovaj način nastavimo diskusiju o izboru Vlade Republike Srbije.
Hvala.

Predsednice, poštovana gospođo Brnabić, kandidati za ministre u Vladi Republike Srbije, kolege narodni poslanici, mi evo danas nastavljamo sa praksom koja postoji već pet godina u Srbiji, da posle kratkog vremena biramo nove Vlade Republike Srbije.

Ovo je četvrti put da biramo, da imamo novog mandatara, da imamo nove ili stare ministre. U prošlosti smo imali nekoliko rekonstrukcija, i jako je teško onda slušati ekspoze i obećanja kako će se u mandatu neke Vlade, odnosno te Vlade o kojoj se tog dana, kao što se danas govori, neki poslovi završiti, jer mi nikada ne znamo koliki je mandat te Vlade. Mandat ove Vlade trebao bi da bude još tri godine. Ovde su data neka obećanja, kao što su data obećanja u avgustu mesecu prošle godine, koja do danas nisu ispunjena. Vlada, ta izabrana u avgustu, danas je završila svoj mandat, formalno.To nas narodne poslanike stavlja u tešku poziciju, kako i zašto da verujemo u ono što se izrekne tokom rasprave u Narodnoj skupštini.

Kada je predsednik Republike izašao sa predlogom mandatara za mandatara Vlade Republike Srbije, prvi razlog zbog kojih je poslanička grupa SDS-NPS rešila da bude protiv je prva rečenica mandatarke, a to je da će nova Vlada biti Vlada kontinuiteta. Vlada koja će nastaviti ono što je rađeno u prethodnih godinu, odnosno u prethodnih pet godina. Mi smo bili protiv svake Vlade u prethodnih pet godina, zato ćemo biti i protiv ove.

Drugi razlog je personalni sastav, koji smo saznali juče, u kome ne postoji ministar koji je izgubio svoju funkciju u odnosu na prethodnu Vladu, a imamo tri nova ministra. Smatramo da je veliki broj ministara, makar gledali tih poslednjih godinu dana nije zaslužio da budu u Vladi Republike Srbije, a ne vidimo gotovo ni jedan pozitivan detalj iz biografije ili dela programa novih ministara, da bi mogli da podržimo.

Treći razlog je današnji ekspoze. Ono što smo čuli od mandatarke, po nama je spisak lepih želja, da će se uraditi neki posao koji do sada nije urađen od strane ljudi koji do sada taj posao nisu mogli da urade. Hajde da krenemo redom.

Šta je to radila prethodna Vlada, je sasvim jasno da će raditi i nova Vlada, ukoliko danas bude izabrana. Na koji način će se ona boriti za vladavinu prava i pravnu državu? Počeo bih od direktnog učinka sadašnje mandatarke, a bivše ministarke za državnu upravu i lokalnu samoupravu i govorim sada, samo o onom delu njenog rada, kao ministra, u prethodnih desetak meseci, gledano iz ugla narodnog poslanika.

Mi smo gospođu Anu Brnabić videli ovde dva puta. Prvi put kada je obrazlagala izmene Zakona o finansiranju lokalne samouprave, u oktobru mesecu, kada nam je objašnjavala da lokalne samouprave jedva čekaju da im se umanje sredstva koja su dobijale kao deo učešća u porezu na zarade zaposlenih i kako to neće napraviti nikakav problem, kako su lokalne samouprave spremne, a kako će Vlada taj eventualni manjak sredstava za neke dobre projekte nagraditi. Kakvi su rezultati posle nekoliko meseci od primene tog Zakona? Da budem iskren, nije osnovni uzrok samo u toj promeni, ali jeste u radu u prethodnih pet godina.

To je ono što je juče saopštio Fiskalni savet, da dug lokalnih samouprava preti da uruši javne finansije Srbije, da je on narastao na preko milijardu evra, da je Grad Kragujevac pred bankrotom. To je rečeno od strane Fiskalnog saveta, koji je ovde najčešće korišćen, kao opravdanje za ekonomsku politiku Vlade koja je vođena u prethodnih četiri, pet godina, koja je po našem mišljenju loše i nadam se da ću imati dovoljno vremena da to obrazložim.

Drugi put kada je ministarka bila ovde ona je došla i tražila da se rok u Zakonu o sistemu plata u javnom sektoru, koji je podrazumevao da se do 01. januara ove godine donese zakon o platama u pokrajini i lokalnim samoupravama, produži za šest meseci. Ona je tada rekla – poslaću taj zakon u Parlament u ovom roku. Taj rok ističe za dva dana, mi taj zakon nikada nismo dobili.

Na koji način se od nas očekuje da mi pozitivno cenimo rad ministarke Ane Brnabić u prethodnih deset meseci?

Da li je to borba protiv sive ekonomije i fijasko sa organizovanjem lutrije građana kada je na početku stvoreno sivo tržište koverata na osnovu kojih su građani mogli da se prijave? Da li je to navodna nagrada za transparentnost u radu, a već skoro godinu dana, od 12. avgusta 2016. godine, kada je po zakonu Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu trebalo da preuzme registar zaposlenih, to se nije desilo. Taj registar ne postoji. Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave nije ispunilo tu svoju obavezu.

Hajde da krenemo dalje o odgovornosti cele Vlade i o roku u kome su trebali da budu okončani izbori direktora svih javnih preduzeća. Rok je istekao 4. marta ove godine. Ni jedan direktor po tom zakonu, gotovo ni jedan, čini mi se, nije izabran, ali su zato u međuvremenu brojni vršioci dužnosti direktora postavljeni. Svi do jednog su bili visoki partijski funkcioneri. Svi do jednog. Znači, nikakve departizacije nije bilo i za to je odgovorna prethodna Vlada, u kojoj, ponavljam, su svi ministri danas ovde pred nama. Svi do jednog.

Na koji način se radilo na jačanju četvrte grane vlasti nezavisnih institucija? Stalnim napadima na Zaštitnika građana, na poverenika za zaštitu informacija? Sada se sprema gašenje Nacionalnog prosvetnog saveta, odnosno praktično njegovo potpuno obesmišljavanje. Regulatorno telo za elektronske medije ne postoji ili makar ne radi onu funkciju zbog koje je izabrano i o tome smo govorili i videli, bili svi svedoci u vreme izborne kampanje proleća ove godine. Da li je to podrška Agenciji za borbu protiv korupcije koja de fakto ne postoji, nema direktora? Ima dva od devet članova upravnog odbora.

To su sve rezultati ove Vlade. Da li je i šta je kvalifikovalo, i sada dolazim do tih nekih personalnih rešenja u novoj Vladi, jednu rotaciju dva ministra, gde ministar zadužen za socijalnu zaštitu i rad prelazi na mesto ministra vojnog, a bivši ministar Vojske treba da preuzme ovaj prvi resor. Šta je to gospodina Vulina kvalifikovalo? Da li možda Zakon o finansijskoj zaštiti porodica sa decom? Taj zakon nije donet tri godine. Tri godine je obećavan ovde i nije donet do dana današnjeg. Sada se u jednoj rečenici nalazi u vašem ekspozeu, ne u onome što ste rekli, nego u ovoj široj verziji. Uspeo sam samo da nađem potrebu da se taj zakon donese. Ali do dana današnjeg nemamo, tri godine imamo obećanja. Kao što imamo obećanja … Ja vas molim predsednice da … Samo govorim o rezultatima rada i stvarno nikoga ne vređam.

Na koji način se prethodna Vlada borila za socijalnu zaštitu i socijalnu pravdu ako su smanjene penzije? Smanjene su penzije pre dve i po godine sa pričom privremenog smanjenja na tri godine. Onda je taj rok od tri godine ukinut pa je rečeno biće to i ranije. Moje pitanje vama je - da li ćete ukinuti Zakon o privremenom smanjenju penzija ili makar građanima pokazati da to nije privremeno tako što ćete obrisati tu reč iz zakona?

Sada nekoliko reči o onome što niste rekli u ekspozeu. Prva stvar Zakon o poreklu imovine. Svaki prethodni ekspoze je sadržao tu rečenicu kao važnu za borbu protiv kriminala i korupcije. Vi niste rekli ni jednu jedinu reč i predlog tog zakona, koliko sam ja uspeo da vidim, ne spominje se ni u ovih 88 strana. Ako ne znate i nemate rešenje, imate rešenje našeg poslaničkog kluba. Nalazi se i poslato vam je pre nekoliko dana.

Ni jednu jedinu reč niste rekli o borbi protiv siromaštva u Srbiji. Srbija je danas zemlja sa najvećim stepenom ugroženosti i siromaštva u Evropi. Srbija je danas zemlja sa najvećom razlikom u primanjima u Evropi. To je zvanična

statistika Svetske banke. Ni jednu jedinu meru Vlade po ovom pitanju niste danas predočili narodnim poslanicima i ni jedna jedina reč nije bila na temu slobode izražavanja i slobodnih medija u Srbiji. Problemi i činjenica da Srbiji je ugrožena sloboda izražavanja i sloboda medija nalaze se poslednjih nekoliko godina u svakom izveštaju Evropske komisije. Ako je evropski kurs ono što treba da odredi kurs ove Vlade, kako to da se plan neki, neke mere, neke ideje na ovu temu nisu našle u vašem ekspozeu?

Sada ću da završim da bih mojim kolegama dao priliku da kažu i samo ću vam reći nekoliko datuma - 27. juli, 31. avgust, 28. septembar, 26. oktobar, 30. novembar i 28. decembar. To je poslednji četvrtak u svakom mesecu do kraja godine. Kao novu predsednicu Vlade, pozivam vas i upoznajem vas sa obavezom da po Poslovniku dođete u Narodnu skupštinu Republike Srbije i odgovarate narodnim poslanicima, svakog poslednjeg četvrtka u mesecu. Vaš prethodnik za tri godine to je uradio tri puta. Ja sam vam pročitao datume, obeležite ih molim vas u svoj kalendar. U 16.00 sati ovde svakog od tih dana očekujem da vas vidim i da pokažete da ste drugačiji i da ste vi ti koji ste sastavili ovu Vladu, a ne neko drugi. Hvala.
Nažalost, očigledno je da će i ova Vlada nastaviti da ulepšava lažnim statističkim podacima surovu i tužnu realnost u Srbiji. Opet pričamo o nekom ekonomskom rastu, kada je on najmanji u regionu. Pričamo o nekom smanjenju broja nezaposlenih, kada te brojeve sada zvanično već osporava i Fiskalni savet. Pričamo o navodnim kamatama na kredite, a bez da kažemo kad i kako su ti krediti uzimani i kada su uzimani, jer smo mi ovde u ovoj Skupštini davali garancije za kredite po stopama od 6%, ministre Vujoviću, na kraju 2014. godine, kada je kamata bila 6% za „Srbijagas“.

Ekonomska situacija u svetu se dramatično promenila u poslednjih nekoliko godina i to je glavni razlog trenutnih pozitivnih pokazatelja. Ali, ono što ste vi rekli u ekspozeu – nastavićemo reformu javnih preduzeća, ne, vi treba da ih počnete, jer reforma nije početa za ovih pet godina. Započnite reformu posle pet godina.

I još jedna slika na koji način je ovaj ekspoze samo jedna priča o lepim obećanjima. Mnogo mi se dopala rečenica mandatarke – da vratimo poverenje u obrazovanje. Ja mislim da je to izuzetno važna stvar, ali vas pozivam, da bi se to desilo, morate da uradite jednu jednostavnu stvar. Sve diplome svih vaših članova Vlade odmah na proveru. Svako zvanje svakog od njih na proveru, pa ako prođu provere, možemo da vratimo poverenje u obrazovanje.
Smatram da ste povredili član 103. Poslovnika stav 8. koji kaže – u slučaju iz stava 7. ovog člana predsednik Narodne skupštine je dužan da vreme koje je narodni poslanik koristio zloupotrebljavajući pravo iz stava 1. ovog člana oduzme od ukupnog vremena koje pripada njegovoj poslaničkoj grupi u pretresu po tekućoj tački dnevnog reda, ako je njegovoj poslaničkoj grupi preostalo vremena za pretres.

Vi ste ovde uveli praksu da kada ne želite da čujete drugačije mišljenje i kada smatrate da poslanici po osnovu javljanja za povredu Poslovnika zloupotrebe to, oduzmete dva minuta poslaničkoj grupi i to ste izgovorili sada, da oduzimate dva minuta poslaničkoj grupi.

Poslovnik vam ne daje pravo da oduzmete dva minuta, nego vreme koje je narodni poslanik koristio zloupotrebljavajući pravo. Narodni poslanik je to pravo, ako svo vreme računate, koristio 41 sekundu malopre, tako da ne možete da oduzmete dva minuta nego 41 sekundu, ako već koristite ovo pravo iz člana 103. Poslovnika. Hvala.
Hvala predsedavajući.

Upravo prethodne dve diskusije mislim da govore u prilog prihvatanja ovog amandmana, jer smo čuli od narodnih poslanika koji su govorili kako postoji ministarstvo i kako to ministarstvo nešto radi, a činjenica je da ministarstvo ne postoji. Postojalo je, možemo da kažemo u prošlom vremenu, u prethodnoj Vladi, kojoj je praktično istekao mandat i mi se sada spremamo da izaberemo novu. Ministar bez portfelja zadužen za demografiju i populacionu politiku, da li će ponovo postojati mi ne znamo. LJudi mi danas to ne znamo.

Mi smo ovde čuli od predstavnika vladajuće stranke da se ne zna ko će biti novi ministar u već postojećim resorima, a ne znamo ni da li će uopšte postojati ministar bez portfelja zadužen za ovu oblast. Mi to ne znamo. To je faktičko stanje i naš amandman traži ono o čemu vi govorite afirmativno. Postojanje ministarstva da znamo da će biti neko u Vladi ko će se baviti tim poslovima. Mi danas to ne znamo. O tome se ovde radi. Ne kritikujemo mi politiku koja je vođena u poslednjih godinu dana. Možemo da govorimo o tome da li je dovoljna ili ne, s obzirom na problem pred kojim se Srbija nalazi, ali to nije tema. Tema je da poslanici Narodne skupštine, makar mi ovde iz opozicije, ne znamo da li će biti ministar bez portfelja zadužen za ovo.

Prethodni govornici su govorili – postoji ministarstvo, ono je uradilo ovo ili ono. Ne postoji. Šta je onda problem da postoji, ako se slažemo svi da je to važno, a mislim da se slaže svih 250 poslanika. Mislim da je zato trebalo prihvatiti ovaj amandman, a ne napadati na ličnoj osnovi predlagače amandmana.

Koja Vlada, mi ćemo saznati kada bude predstavljen sastav Vlade da li ima i koliko ima ministara bez portfelja i onda ta priča da li je Vlada mala ili nije mala i koliko ima ministarstava. Mi ni danas ne znamo koliko će ih biti, da li će biti 18 ministara, ako usvojimo ovo povećanje broja ministarstva, ili će biti 20 i nešto ministara, pa sa potpredsednicima Vlade ne znam koliko još članova Vlade. Mi kritikujemo taj broj zato što je vaša politika ovde bila pre tri godine – štednja, štednja, štednja i kao vrhunski izraz štednje – smanjenje broja ministarstava i članova Vlade. Sada se odustaje od te politike štednje. Ako se odustaje od politike štednje, onda vratite penzije. To su stvari o kojima mi hoćemo da razgovaramo.

Zatim, izrečena je ovde jedna neistina, želim da reagujem, a to je da je Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo odbio naše amandmane, odnosno proglasio ih da nisu u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije.

To stoji u ovom izveštaju. Možete da pogledate stenografske beleške sa tog odbora gde se glasalo samo jednom o svim predloženim amandmanima. Svi su odbijeni, a onda su obrazloženja pisana različito. To je protiv Poslovnika. To je obrazlagano praksom odbora, jer kao, bože moj, ima mnogo amandmana i ne može o svakom da se glasa.

Znači, to je protivno Poslovniku i to je, pre svega, obaveza predsednice Skupštine da vodi računa da radna tela Skupštine, odbori, rade u skladu sa Poslovnikom. Ja vam kažem da je tako bilo i da je na to skrenuta pažnja od poslanika koji su bili na sednici, da se glasalo samo jednom, sa jednim jedinim obrazloženjem, a ne ovako, u tri grupe, kako su nam poslata obrazloženja.

I sada da kažem nešto, pošto je bilo kritike, kako nismo govorili o stavu 2. našeg amandmana, a on glasi da ministarstva iz stava 1. ovog člana, to su sva ministarstva, 16, koliko ih je bilo, 18, koliko će ih verovatno biti, poslove iz svog delokruga obavljaju uz pribavljenu saglasnost predsednika Republike. I šta je sad demagogija? Da li je demagogija to što mi stavljamo u zakon, ili želimo da stavimo u zakon, ono što će biti faktičko stanje u Srbiji, a to je da će se bivši premijer i sadašnji predsednik države za sve pitati? I to čujemo i ovde u raspravi. A Aleksandar Vučić će voditi politiku i u narednom periodu. On će upravljati Vladom. Hajde onda da ozakonimo to njegovo uplitanje u rad Vlade. Bez toga, taj upliv će biti nezakonit. A svi smo svesni da ga ima i danas, kada se Vlada sastavlja, i da će ga biti i u budućnosti.

Sada vi meni dokažite da toga neće biti i da sam ja demagog, i naša poslanička grupa, Socijaldemokratske stranke i Narodni pokret Srbije, koji tražimo da se to stavi u zakon. Mi vama činimo uslugu, da budući rad Vlade bude po zakonu. Svesni smo mi da je pitanje ustavnosti ove odredbe, ali, treba da se potrudimo da radi i Vlada i predsednik Republike i Skupština ono što piše u Ustavu, u svakom pogledu.

Meni je drago ako vi odbijete ove amandmane i kažete – neće se predsednik Republike uplitati u rad Vlade. Da čujemo to danas ovde, pa da se pogledamo u oči, ja mislim, najdalje za nedelju dana i da vidimo da li je to ispunjeno ili nije ispunjeno, da li se predsednik Republike umešao ili ne u rad Vlade? Ja sam potpuno siguran da će se mešati. Kontrolu Vlade obavlja parlament, a ne predsednik Republike.

I zato smo mi napisali ovakva rešenja i ovakve amandmane. Možemo da raspravljamo o tome. Ja vas pozivam da vi mene ubedite da ja nisam u pravu i da se predsednik Republike neće mešati u rad Vlade. Da me ubedite u današnjoj raspravi sto puta, da bi nam olakšali kada se to desi, da vam kažemo – čekajte, pa šta je bilo ovde, pre nekoliko dana ili nedelja, kad će se to pokazati? Znači, to je bila naša namera, pre svega da čujemo od vas da se to neće dešavati ovde, da će kontrolu Vlade raditi parlament, a ne predsednik Republike, jer tako stoji u Ustavu Republike Srbije.
Nažalost, ja po Poslovniku niti mogu da odustanem, niti mogu da povučem amandman i mislim da bi to, predsedavajuća, trebali da skrenete pažnju kolegama poslanicima. Pisanim putem se amandmani podnose, jedino pisanim putem može da se od njih odustane. Ovako, u raspravi, to nema nikakvog smisla. Ali, dobro.

Ono što je suština našeg amandmana je jedno malo proširenje u odnosu na amandmane drugih kolega poslanika na član 2. ovog zakona. Naime, i mi smo predvideli da se obriše promena koju je predlagač predložio, jer i mi smatramo da ne postoji nijedno obrazloženje, sem da se sprovodi koalicioni dogovor koji je napravljen da bi se ova Vlada izglasala. Zašto se iz resora Ministarstva privrede izdvaja nadležnost Ministarstva privrede nad imenovanjem, pripremama za predloge imenovanja za organe upravljanja, za donošenje planova i drugih bitnih dokumenata, zašto se to sada iz Ministarstva privrede prebacuje u Ministarstvo za energetiku?

Jasno je k`o dan da je ovo priprema za realizaciju koalicionog sporazuma, koji je napravljen da bi se obezbedila većina za izbor nove Vlade. Pošto mi smatramo da to treba da se kaže, i nismo čuli od predlagača jasno i glasno da se ovde o tome radi, mi smo zato podneli ovaj amandman kojim se takođe pridružujemo, kao i druge kolege poslanici, da se član 2. u tom delu obriše, a naš zadatak je, naravno, ono što smo stavili i u član 1. i u sve druge članove, a to je da se primeni princip da sva ministarstva i svi članovi Vlade mogu da rade svoj posao jedino uz pribavljenu prethodnu saglasnost predsednika Republike.

Ja se sada nadam da ćemo u raspravi čuti ponovo od kolega poslanika iz vladajuće većine da će…
Da, ali ja valjda imam još neko vreme poslaničke grupe, ovlašćenog?