MILOŠ JEVTIĆ

Demokratska stranka

Rođen je 18. decembra 1972. godine u Smederevu. Diplomirani je pravnik, trenutno na postdiplomskim studijama na smeru „Međunarodno javno pravo“ na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Član je Demokratske stranke od 1998. godine. Obavljao je funkcije člana Izvršnog odbora i člana Glavnog odbora DS. Izabran za sekretara Demokratske stranke 2004. godine. U februaru 2006. godine postavljen je za Internacionalnog sekretara Demokratske stranke, funkciju koju i danas obavlja.

Narodni je poslanik u Skupštini Republike Srbije (2003−2007, 2007−2008), predsednik je Odbora za razvoj i ekonomske odnose sa inostranstvom. Kao narodni poslanik član je Glavnog odbora DS.

Bio je član Upravnog odbora Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda.

Na parlamentarnim izborima 11. maja 2008. po treći put je izabran za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Predsednik je Grupe za prijateljstvo sa Austrijom i član Grupe za prijateljstvo sa Nemačkom.

Oženjen je i ima sina. Živi u Beogradu.
Poslednji put ažurirano: 20.09.2016, 08:43

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 24.07.2007.

Uvaženo predsedništvo, gospodine predsedniče Republike, predsedniče Vlade, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu imamo rezoluciju koja, svakako, predstavlja sadržinski i logički kontinuitet u odnosu na rezolucije koje je Skupština usvajala u prethodnom periodu o Kosovu. Ono što predstavlja novi momenat jesu političke okolnosti koje su izmenjene u periodu od donošenja prethodne rezolucije do danas.
U samom nazivu rezolucije govori se o neophodnosti pravednog rešenja za pitanje Kosova i Metohije. Mislim da upravo taj stav srpskog pregovaračkog tima u prethodnom periodu predstavlja konstantu.
Srpski pregovarački tim se od samog početka zalagao, i dok je Marti Ahtisari imao svoj predlog koji je bio aktuelan, a i u ovom trenutku kada taj predlog više nije aktuelan, za kompromisno, izbalansirano rešenje, koje će biti prihvatljivo za obe strane u pregovorima.
Razlog takvog stava srpskog pregovaračkog tima je baziran na dva principa. Prvi princip jeste princip bezbednosti, koji predstavlja jedan vrlo važan segment ne samo bezbednosti Srbije, takođe i ne bezbednosti regiona koji se danas naziva Zapadni Balkan ili čitava Jugoistočna Evropa, već i čitavog evropskog kontinenta.
Više puta smo čuli tvrdnje da rešenje Kosova, kakvo god ono bude, ne može biti presedan za druge slične slučajeve, što, naravno, ne odgovara ni međunarodnom pravu, a ni međunarodnoj praksi. Ne možete vi unapred prejudicirati da li će jedan događaj biti presedan ili ne, već kada se on desi, faktički, on predstavlja nešto što se može primenjivati u sličnim slučajevima.
To je, zapravo, suštinski razlog zašto je veći broj evropskih zemalja, koje imaju slične probleme, insistirao na tome da se ne pristupa nikakvom unilateralnom rešavanju ovog rešenja, već da se problem rešava isključivo u granicama međunarodnog prava, odnosno odgovarajuće rezolucije Saveta bezbednosti UN.
Drugi aspekt, koji je vrlo bitan, vezano za postizanje kompromisnog rešenja u ovom slučaju, jeste pitanje sprovođenja, odnosno implementacije jednog takvog rešenja. Ukoliko se rešenje nameće jednoj od dve strane, takvo rešenje, pre svega, nije realno sprovesti u realnom političkom životu, a s druge strane, pitanje održivosti tog rešenja takođe može da se postavi.
Kada uzmete u obzir da se sve to dešava u jednom regionu koji je politički, a i bezbednosno, još uvek prilično turbulentan, mislim da ta tvrdnja i ta pozicija srpskog pregovaračkog tima, zapravo, ima puno opravdanje.
Što se tiče drugog dela naziva rezolucije, koji govori o tome da ona mora biti bazirana na međunarodnom pravu, mislim da je to potpuno jasno. Jako dobra okolnost koja se desila u međuvremena je da mi nemamo novu rezoluciju Saveta bezbednosti, da ona, eventualno, može biti doneta nakon postizanja kompromisnog rešenja i nakon okončavanja sledeće runde pregovora.
Dakle, okvir za donošenje eventualnog rešenja i za ove pregovore će biti postojeća Rezolucija 1244.
Što se tiče samog toka pregovora, kratko bih ga rezimirao. On je, zapravo, počeo jednom vrlo neopreznom izjavom visokog izaslanika generalnog sekretar Martija Ahtisarija, na koju smo ga više puta upozoravali u svim prilikama, koji je unapred osudio te pregovore na propast, odnosno na neuspeh. Teško je očekivati da sa jednom takvom početnom izjavom pregovori imaju jedan konstruktivan tok.
Da to ilustrujem na najbolji način, pre svega ću reći da je na svaki predlog srpskog pregovaračkog tima, ne samo kada je u pitanju statusno pitanje, već i brojna nestatusna pitanja, kao što su nezavisnost pravosuđa, očuvanje srpskih spomenika kulture, manastira na Kosovu, zatim predstavljanje Srba i drugog nealbanskog stanovništva u organima vlasti, pitanje obrazovanja, uvek dobijali isti odgovor. Taj odgovor je bio da ćemo o tome raspravljati kada Kosovo postane nezavisno.
Dakle, takav pristup kosovskih Albanaca u pregovorima nije bio konstruktivan i nije otvarao nikakav prostor za suštinske pregovore koji bi mogli da donesu bilo kakav pomak.
U ovom trenutku situacija je znatno bolja nego što je bila pre godinu dana i mislim da je realno reći da je ona dobrim delom posledica, pre svega, sinhronizovane aktivnosti, kako pregovaračkog tima, tako i zvanične srpske diplomatije i na kraju parlamentarne diplomatije.
Naravno da tome treba dodati jedan značajan pristup i podršku Ruske federacije i u okviru kontakt grupe i u okviru Saveta bezbednosti UN. Naravno, Rusija kao svetska sila u svakom slučaju, pa i u ovom, štiti svoje interese, koji u ovom trenutku zaista koincidiraju sa interesima Srbije.
Međutim, ako želite da u ovom trenutku nađete najbolju formulu za Srbiju u predstojećem periodu i u okviru nove runde pregovara, Srbija ima u Rusiji prijatelja, Srbija treba da ima prijatelje i u drugim zemljama, Srbija ima puno prijatelja i u okviru EU. Kao što sam rekao, postoji veliki broj zemalja koje imaju slične probleme, koje se energično protive bilo kakvom unilateralnom priznanju Kosova kao nezavisne države i to je činjenica koju svi zajedno moramo koristiti.
Posebno bih želeo da obratim pažnju na dva procesa koja se ovde dovode u vezu, a koje, suštinski, u ovom trenutku, ne možemo povezivati. Jedan proces je proces pronalaženja rešenja po pitanju KiM. Drugi proces je proces evropskih integracija.
Mi smo pre nekoliko nedelja dobili jasan signal iz Brisela da su ta dva procesa procesi koji nemaju nikakvu sadržinsku vezu i koji su potpuno odvojeni, i to nama pruža zaista sjajnu šansu da ostanemo na evropskom putu, da nastavimo put evropskih integracija, da završimo sve ono što smo počeli, da završimo pregovore o stabilizaciji i pridruživanju i da u isto vreme štitimo interese Srbije na KiM.
To je, zapravo, pitanje koje je u ovom trenutku potpuno razjašnjeno i koje ne treba više stavljati na dnevni red.
Što se tiče sadašnje situacije, rekao bih da je ona zaista, još jednom, kvalitativno mnogo bolja nego situacija koju smo imali pre godinu dana. Međutim, u ovom trenutku ne smemo nikako podleći bilo kakvoj vrsti euforije. Očekuje nas jedan težak proces pregovora koji je u velikoj meri neizvestan.
Znači, ne znamo ni pod kojim će se uslovima ti pregovori voditi, a s druge strane, kao odgovorni političari, mislim da niko od nas ne može da tvrdi kakav će biti konačan ishod tih pregovora. Međutim, postoji obaveza za sve državne organe u Srbiji, uključujući i parlament Republike Srbije, da se maksimalno odgovorno ponašaju u ovom procesu i da zaista daju svoj maksimum u rešavanju ovog pitanja.
U tom kontekstu posmatram i današnju debatu i donošenje rezolucije o KiM. Zato smatram da ova rezolucija svakako treba da manifestuje jedinstvo državne politike i to je jedan od razloga zašto će poslanički klub DS glasati za ovu rezoluciju. Hvala.

PRVA SEDNICA, 09.05.2007.

Gospodine predsedniče, dame i gospodo poslanici, isključivo ću govoriti o tački dnevnog reda koju danas imamo pred sobom, a to je izbor potpredsednika Narodne skupštine, kao i članova skupštinskih odbora i radnih tela.
Mislim da je praksa koja je uspostavljena u poslednja dva saziva, dakle, u poslednjih sedam godina, bila apsolutno ispravna - sve parlamentarne stranke koje su zastupljene u ovom parlamentu, a koje su relevantne, imale su svoje potpredsednike Skupštine. Mislim da tu praksu definitivno treba pozdraviti i ne treba je menjati. Takođe, praksa je bila da stranke ne komentarišu pojedinačne predloge ostalih parlamentarnih frakcija i Demokratska stranka će tu praksu u potpunosti poštovati i danas.
Dakle, mi ne želimo ni da komentarišemo, ni da osporavamo mogućnost Demokratske stranke Srbije, Srpske radikalne stranke ili Socijalističke partije Srbije da predlože svoje kandidate za potpredsednike Skupštine, kao i za članove radnih tela. Međutim, Demokratska stranka ne želi da u ovom trenutku da svog kandidata za potpredsednika Skupštine, kao ni kandidate za ostala radna tela, zato što ova praksa, koja je do sada uspostavljena, nije u potpunosti ispoštovana. Naime, u svim prethodnim slučajevima, skupštinska većina koja je bila uspostavljena za izbor predsednika Parlamenta i potpredsednika nešto kasnije je, zapravo, bila ona skupštinska većina koja je činila i buduću vladu. Zapravo, i broj poslanika koji je neophodan za izbor predsednika Parlamenta i za premijera Republike Srbije je identičan, dakle, 126.
U ovom slučaju, bar dve stranke koje čine parlamentarnu većinu, a to su u ovom trenutku Srpska radikalna stranka i Demokratska stranka Srbije, poriču da je izbor predsednika Parlamenta politički akt i poriču da će to biti većina koja će činiti buduću vladu Republike Srbije.
Dakle, u ovom trenutku mi ne znamo da li smo predsednika Skupštine i buduće potpredsednike skupštine izabrali kao privremeno rešenje, na pet dana, pa ćemo od ponedeljka imati novu situaciju i nove izbore, ili je to trajno rešenje koje će za rezultat imati formiranje nove vlade.
Meni su sva objašnjenja koja sam do sada čuo iz redova DSS i SRS zvučala prilično naivno, ali definitivno ćemo morati da sačekamo istek zakonskog roka, dakle 15. maj, da vidimo šta je suština sa kojom se suočavamo.
Suštinski razlog zašto Demokratska stranka neće dati svog kandidata za potpredsednika Parlamenta jeste što je temeljni princip DS i temeljni pravac kojim želimo da se krećemo i da vodimo našu zemlju, pravac evropskih integracija.
Vrlo kratko ću analizirati situaciju do ponedeljka, do samog izbora predsednika Parlamenta.
Situacija u kojoj se Srbija nalazila u ovoj oblasti bila je zaista nezavidna čitavom regionu koji se danas naziva Zapadni Balkan; nalazimo se poslednji na listi svih zemalja u procesu integracija. Sve ostale zemlje su otišle mnogo dalje od nas, uključujući Bugarsku i Rumuniju, koje su postale članice Evropske unije 1. januara 2007. godine, kao i Makedoniju i Hrvatsku, koje imaju status zvaničnog kandidata. Čak i Crna Gora odnedavno ima potpisan sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Albanija, takođe, od pre neku godinu. Srbija je jedina zemlja u regionu, i čini mi se i u Evropi, koja nema apsolutno nikakav odnos sa EU. Naši pregovori su prekinuti zbog nesaradnje sa Haškim tribunalom. Mislim da je to situacija nad kojom bismo svi morali da budemo jako zabrinuti.
Od ponedeljka, izborom Tomislava Nikolića za predsednika Parlamenta, ta situacija se dramatično pogoršava. Ono što smo tvrdili - da će izborom predsednika Narodne skupštine iz redova SRS nastupiti štetne posledice za Srbiju, može se videti već u prethodna dva dana. Evropska komisija je povukla jasne konsekvence. Sporazum o viznim olakšicama, koji je trebalo da bude potpisan, koji suštinski tangira interese građana Srbije koji žele da slobodno putuju, bez problema i čekanja u redovima pred konzulatima zemalja EU, neće biti potpisan.
Mislim da je potpuno jasno da je to reakcija na ovu političku situaciju u Srbiji, dakle, na izbor predsednika Parlamenta iz redova Srpske radikalne stranke.
Ono što danas govorim, govorim upravo na Dan Evrope, dan koji je trebalo da bude obeležen podizanjem zastave Evrope ispred Parlamenta Srbije. Do tog čina neće doći i to je, takođe, jedna od konsekvenci ovoga što se desilo u ponedeljak. To saopštenje je dao generalni sekretar Saveta Evrope, gospodin Teri Dejvis, čovek koji je poznat po tome što nije izabran u prvom navratu za generalnog sekretara ove organizacije, upravo zato što nije dobio glasove članova svoje političke grupe jer se protivio bombardovanju Srbije. Poznat je po tom stavu.
Danas popodne ćemo već imati sastanak Saveta ministara na ambasadorskom nivou, koji će, zapravo, raspravljati o tome što sledi već sledeće nedelje, a to je predsedavanje Savetom Evrope od strane Srbije. Mislim da se i to dovodi u pitanje.
To je početak problema sa kojima će se Srbija suočiti ukoliko dođe do formiranja vlade u kojoj će biti srpski radikali.
Ono što je jako bitno razjasniti građanima Srbije u ovom trenutku jeste razlika u temeljnim principima i orijentaciji pojedinih stranaka. Ne volim da koristim podelu na demokratski i nedemokratski blok, definitivno ne volim to da koristim od ponedeljka, kada je ta terminologija zaista postala prilično relativna.
Ono što je za mene u ovom trenutku značajno, to je odnos stranaka prema procesu evropskih integracija. To možete videti iz dokumenta koji je sam predsedavajući pomenuo danas u toku rasprave, a to je Rezolucija o evropskim integracijama koju je usvojio Parlament u prethodnom sazivu. Protiv te rezolucije glasali su poslanici SRS, koje predstavlja Tomislav Nikolić. Protiv te rezolucije glasali su i poslanici SPS. Kada tome dodate i ono što je u poslednjoj izjavi volje predsednik SRS naložio svojim saborcima, a to je da se najoštrije suprotstave uključenju Srbije u Severno-atlantski pakt i EU, jer, kako je on rekao, tu se nalaze svi tradicionalni neprijatelji srpskog naroda, za nas je jedan takav izbor potpuno neprihvatljiv.
Dok situaciju sa Srpskom radikalnom strankom možemo i da razumemo, jer je to bar jedna konsekventna politika, za koju se oni zalažu već 15 godina, ono što definitivno u ovom trenutku ne možemo da razumemo jeste ponašanje Demokratske stranke Srbije, koja je za sebe tvrdila da podržava evropski put Srbije i da želi da Srbiju jednog dana vidi u Evropskoj uniji.
To je ponašanje koje nije konsekventno, ali se, bar, sada suočavamo s jednom novom realnošću, koja će već za nekoliko dana imati svoju rezultantu - ili u novim izborima, ili u formiranju jedne nove vlade.
Ono što je jako bitno reći u ovom trenutku jeste da temeljni princip, koji sam više puta pomenuo, a to je da Srbija treba, definitivno, da bude u EU, jeste za Demokratsku stranku najosnovniji princip i suština našeg bavljenja politikom. Mi od toga ne želimo da odstupimo.
Najsnažniji motiv zašto smo odlučili da ne damo svog kandidata za potpredsednika Skupštine jeste upravo onaj koji sam naveo, da predsednik Parlamenta Tomislav Nikolić reprezentuje jednu političku opciju koja je antievropska. To je za nas u ovom trenutku potpuno jasno.
Dalje posledice, koje će se desiti nakon konstituisanja Parlamenta, u ovom trenutku niko ne može da predvidi, ali ono što je potpuno jasno iz prve dve - jeste da Srbija trpi i da će trpeti zbog toga štetne posledice.

PRVA SEDNICA, 09.05.2007.

Ako želite da, poštovani kolega, istinu saopštite do kraja, onda treba da kažete zaista sve činjenice koje su relevantne.
Vi jeste imali priliku da učestvujete u skupštinskim odborima i u ostalim radnim telima, kao i u stalnim delegacijama, ali tu priliku niste koristili. Ono što mogu da vam kažem, to je da ste u poslednjem sazivu, odnosno od trenutka kada je Srbija postala nezavisna država, nakon referenduma u Crnoj Gori, imali mogućnost da učestvujete i u delegaciji koja se nalazi u Savetu Evrope i u ostalim delegacijama. To niste učinili. Imali ste najveći broj poslanika u toj delegaciji, dakle, četiri, uključujući i sadašnjeg predsednika Parlamenta, koji je moj zamenik u Političkom komitetu.
Nijednom poslanici SRS nisu otišli na zasedanje u Strazbur, nijednom. Insistirali su na stavu da gospodin Krasić nije mogao da dobije mesto u delegaciji, dok je, u međuvremenu, isti taj poslanik boravio u Strazburu u studijskoj poseti i celokupnu je raspravu, koja je trajala, bukvalno, šest meseci, i na plenumu i u različitim komitetima, koja se ticala Rezolucije o Kosovu, koju je čitava delegacija zdušno, amandmanski korigovala i izmenila, gospodin Krasić posmatrao sa balkona.
Niko od vaših poslanika nije bio u toj delegaciji i učestvovao u radu Saveta Evrope. To je cela istina.