Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nada Kolundžija

Govori

Poštovana gospođo predsednice, ne znam kako je nastao nesporazum na osnovu kog su ovde izrečene tvrdnje o tome šta sadrži ova odredba ove odluke, pošto to prosto nije tačno.
Prva sumnja je izrečena oko toga – da li postoji nezavisni državni organ ili ne postoji. Pozivam vas na Ustav, član 138, gde se kaže da je Zaštitnik građana ''nezavisan državni organ''.
Istovremeno ste nabrajali i tvrdili kako sam pogrešila, tvrdeći da se ovde radi o nezavisni državnim organima i nezavisnim regulatornim telima, onda to, takođe, nije tačno, jer se ovo upravo odnosi i na jedan i na drugi organ koji smo ovde pominjali. Dakle, Agencija je nezavisno regulatorno telo, a ovo su državni organi i zaista se odnosi i na jedne i na druge.
Istovremeno ste tvrdili da se u članu 237a u skladu sa Zakonom o izveštaju nezavisnih državnih organa koji se bave zaštitom građana i kontrolom rada državne uprave, da se tu radi o Zaštitniku građana, a da se nastavak rečenice odnosi na javno pravobranilaštvo. Opet vas vraćam na Ustav i Zakon o ombudsmanu, gde se jasno navodi da je: ''Zaštitnik građana nezavisan državni organ koji štiti prava građana i kontroliše rad organa državne uprave, organa nadležnog za pravnu zaštitu imovinskih prava i interesa Republike Srbije, kao i drugih organa i organizacija, i preduzeća'' itd. Dakle, ovo se sve odnosni na Ombudsmana. Možda, prosto, nije dovoljno jasno, ali se odnosi na Ombudsmana.
Tvrdnja da je Skupština Republike Srbije fabrika koja proizvodi zakone, možda je tačna sa stanovišta starih demokratija koje godišnje imaju tu mogućnost da usvoje 50 ili 60 zakona. Ne treba zaboraviti da je Srbija zemlja u tranziciji, gde je, nažalost, za razliku od drugih zemalja koje su u tranziciju ušle 90-tih godina, Srbija je 90-tih godina bila u sasvim drugoj poziciji i da je tranzicija zakasnela, ali je, nažalost, neizbežna. I, u tom smislu, sva vajkanja da radimo previše neće nam mnogo pomoći, pošto je posao koji moramo da uradimo zaista ogroman. Hvala vam.
Naravno da ne postoji nijedna odredba koja obavezuje Narodnu skupštinu da prihvati bilo šta, pa, ni izveštaj. U tom smislu, ne vidim da postoji bilo kakva mogućnost da je sada u Poslovniku to ostalo nejasno. Mislim da to nije nejasno. Samo smo otklonili jednu odredbu koja je uvodila automatizam u, između toga, da se izveštaj ne prihvati i da to automatski znači pokretanje pitanja odgovornosti.
Ako sam napravila lapsus, pa sam govorila samo o nezavisnim regulatornim telima, onda se, zaista, izvinjavam. Dakle, ne mogu da se setim da li sam govorila samo o tome. Mi ovde govorimo o vrlo definisanim, dakle, jasno je precizirano na koje se to nezavisne državne organe i tela odnose ove odredbe.
Naravno da se ne odnosi na izveštaje ovih koje kontroliše Ombudsman. Ako se to iz ove odredbe ne vidi jasno, onda se nadam da postoji nekakav amandman koji će to pojasniti. Prema tome, mi smo ovu odredbu usaglašavali, između ostalog, i sa Ombudsmanom. Ako je nejasno iz ovakve odredbe da li to znači da ćemo razmatrati izveštaje onih koje on kontroliše, dakle, ova odredba ne treba to da podrazumeva. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, naravno da kada je izmena Poslovnika u pitanju ceo Poslovnik može u izvesnom smislu biti tema. Mi ne bežimo od rasprave i o Poslovniku kao temi, u širem smislu reči, od onoga što je Predlog ove odluke.
Činjenica je da je donošenjem novog Ustava i Zakona o Narodnoj skupštini Skupština bila u obavezi da donese novi poslovnik, istina je da smo hteli da ga radimo i sa opozicijom, da neki delovi opozicije nisu hteli ni da učestvuju, neki su učestvovali, neki su čak davali i amandmane, neki od amandmana su i prihvatani, i na taj način opozicija je na različitom nivou učestvovala u izradi i usvajanju ovog poslovnika.
Ali, sada prigovarati da je ovaj poslovnik uskratio pravo narodnim poslanicima, pre svega, opozicije i da je opozicija u nekom ranijem periodu bila u boljem položaju, onda treba govoriti o onome što su činjenice. Istina je da je vladajuća koalicija trgovala sa opozicijom, kako bi opozicija dopustila da vladajuća koalicija može da radi u skladu sa obavezom koju ima Skupština. Istina je da je dogovor, kako se to nazivalo, između opozicije, kada opozicija odluči da blokira rad parlamenta, pa kada se pristupi dogovaranju, činjenica je da je u osnovi tog dogovaranja bila korupcija.
Ako je to istina i ako su sada pravila jasno utvrđena, dakle, prava opozicije ne idu dotle da može da onemogući rad parlamenta, prava opozicije idu do granice u kojoj parlament može da ostvaruje svoju osnovnu funkciju, s jedne strane, a, sa druge strane, opozicija ima dovoljno prostora da utiče na ono što se radi u parlamentu. I, to je mera koja pravilima procedure može da se uspostavi kako se ne bi, s jedne strane, potpuno devalvirala institucija kakav je parlament, i, sa druge strane, u osnovi onoga što su međusobni odnosi vlasti i opozicije ne bi stvarala korupcija.
Kada smo već kod korupcije, onda želim još nešto da kažem. Činjenica da se Srbija opaža kao zemlja visoke korupcije jeste tačna i mislim da najmanje imaju pravo da nas na to podsećaju oni koji će, verujem, vrlo brzo, upravo, odgovarati za najveće koruptivne afere koje je Srbija ikada videla.
Očekujem da će nadležni državni organi stvari dovesti do kraja i da "Kolubara", koja je sada sinonim za ogromne razmere korupcije, neće biti jedina koruptivna afera koja će biti razotkrivena do kraja i istovremeno očekujem, ne samo to, da će nadležni državni organi utvrditi odgovornost svih onih koji su bili na čelu institucija i koji su zaustavili procese od 2004. godine naovamo, na osnovu kojih bi se utvrdila korupcija i odgovornost onih koji su za nju bili odgovorni. Hvala vam. (Aplauz)
Poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, mogu da se saglasim sa konstatacijom da Narodna skupština često ima malo vremena da raspravlja o zakonima, zato što spajanjem rasprava o nekim zakonima, zbog činjenice da Srbija kasni u tranziciji, ostaje malo prostora, ali taj prostor je podjednak i za vlast i za opoziciju i u tom smislu isto tako mogu da se žalim, i potpuno smatram opravdanim svaki put kada opozicija, zbog činjenice da se spaja rasprava, smatra da je premalo vremena da se raspravlja o nekoj temi i oko toga neću da se sporim.
Ali, kada sam rekla da je u osnovi onoga što se nežno nazivalo dogovor bila korupcija, a onda se neko javi i kaže – novac, onda verovatno tačno zna o čemu se radi. Nisam novac pominjala. Korupcija jeste ukoliko se nekakvim različitim nagađanjima i trgovinama jedna institucija devalvira tako što jedan deo ne može da radi zato što drugi deo to neće da dozvoli, a pravila procedure nisu takva da to mogu da spreče.
Tada se javlja u osnovi onoga što je dogovor ili dijalog, ili kako god hoće da se nazove, korupcija.
To što se neko prepoznao, pa se verovatno setio gde je tada bio tačno, to nije ono što sam rekla i nemam nikakvu potrebu nikom da se pravdam niti da obrazlažem. Ko se u čemu prepozna, on neka objasni zašto se prepoznao.
Još nešto. Možda je ružna reč i konstatacija kada kažete da to nije bio uvek, naravno, nekada jeste, dogovor, nego je ponekad bila, zaista, u temelju toga korupcija, ali, nažalost, tačno je. (Aplauz)
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, naravno da nije posao nijednog narodnog poslanika ovde da sprovodi istragu, ali ono što jeste posao svakog narodnog poslanika da učini napor da ovu instituciju izdigne na onaj nivo na kom ona treba i mora da bude, kako bi joj verovali građani, ali kako bi ona istovremeno mogla da obavlja svoju funkciju. Onog trenutka kada se uspostave jasna pravila, u kojima nema izuzetaka, u tom trenutku prestaje i prostor za korupciju.
Duboko verujem da od trenutka kada smo doneli novi Poslovnik i kada smo utvrdili vrlo jasna pravila, odnos u ovom parlamentu više nikada nije i ne može da bude utemeljen na korupciji, u smislu normalnog rada ove institucije.
Da li pojedinac može da bude neko ko je korumpiran ili neko ko korumpira, mislim da to nije posao nikoga od nas ovde da utvrđuje.
Poštovana gospođo predsednice, uvažene kolege narodni poslanici, iz ove rasprave nisam mogla da steknem zaključak da je bilo ko u ovoj sali protiv toga da se otkloni svaka mogućnost da se vrši politički uticaj na nezavisne državne organe i po tome bih mogla da zaključim da će u danu za glasanje svi poslanici glasati za ove izmene i dopune. Dakle, verujem da će svako pokazati da li je ovde zastupao stavove iza kojih stoji tako što će glasati za ovaj predlog odluke ili je prosto popularno da se podržavaju rešenja koja smo predložili, a da se u danu za glasanje o tome ne izjašnjava.
Žao mi je svaki put kada se vraćamo u prošlost i zaista mislim da ono što jeste najvažnije – da u ovom trenutku nalazimo rešenja za budućnost koja će zaista biti suštinski različita od prošlosti u ovoj zemlji i zaista smatram da svi oni koji podržavaju te napore istinski žele da Srbija iskorači u budućnost u kojoj će njenim građanima biti bolje i zato svi oni koji podržavaju ovu vladu i koji čine ovu vladajuću većinu iz dana u dan nedvosmisleno pokazuju da je budućnost ono zbog čega činimo svi zajedno napore kako bismo je učinili izvesnijom, sigurnijom, mirnom i perspektivnom za generacije koje dolaze. Hvala vam. (Aplauz)
Gospođo predsednice, uvaženi gospodine ministre, želim prosto da ne bi građani, na osnovu pogrešnih informacija, izvlačili pogrešne zaključke.
Naime, kada neko kaže da je pre 10-11 godina u republičkoj administraciji bilo osam hiljada ljudi, zaboravlja da je tada postojala savezna država i da su mnoge savezne nadležnosti od tada prešle na republički nivo. Dakle, Srbija je sada samostalna država i ima Ministarstvo inostranih poslova, ima svoju vojsku i mnoge druge nadležnosti, Saveznu carinu itd, koje ranije imala.
Mislim da nije korektno prema građanima Srbije, zbunjivati ih i davati im pogrešne podatke o tome kako se sada administracija namnožila zbog toga što se zapošljavaju nekakvi partijski ljudi. Administracija koju sada Republika ima jeste zbog činjenice da su tada postojale Republička administracija i Savezna administracija. Sve je to sada na nivou RS.
(Dušan Marić, sa mesta: Replika.)
Poštovani predsedavajući, zašto je ovaj amandman ne prihvatljiv? Dakle, ukoliko neko hoće da kaže da bi trebalo zaštiti građane od prevelikih poreza, ovaj član zakona upravo ima taj smisao. Dakle, svako onaj ko je u 2010. godini platio porez, u 2011. godini ne može da plati porez koji je veći od 60% iznosa koji je platio u prethodnoj godini.
Vi tražite brisanje tog člana, tvrdeći navodno da hoćete da zaštite interes građana. Dakle, ovim članom zaštićen je interes građana, jer oni porez u 2011. godini ne mogu da plaćaju u većem iznosu od maksimalno 60% onoga što su plaćali u 2010. godini. Hvala.
Poštovani predsedavajući, ako neko tvrdi da je partijska država zbog toga što narodni poslanici koriste svoje pravo da podnose amandmane, bez obzira na to da li pripadaju vladajućoj većini koja podržava Vladu ili opoziciji i da istovremeno pokušavaju da stvore uslove da bi ti amandmani bili usvojeni, ukoliko smatramo da su ti amandmani dobri i da će poboljšati zakon i da će nešto, na kraju krajeva, učiniti dobro građanima Srbije i onda to neko proglašava partijskom državom, mislim da se suštinski ne razumemo oko toga šta partijska država jeste.
Mi smo podneli amandmane, s jedne strane tražeći da se nivo PDV-a na računare i računarsku opremu ne podiže i da bismo mogli da se izborimo za te amandmane, odnosno da bi mogli da dobijemo većinu za te amandmane, morali smo da uradimo još nešto. Pošto je Vlada u budžetu planirala sredstva iz prihoda na osnovu povećanja PDV-a za ugostiteljske i hotelske usluge i za računare, mi smo morali sa Vladom da napravimo dogovor odakle da se nadomeste ta sredstva koja se time umanjuju ako se ovi amandmani prihvate. Prema tome, nema u tome ničeg partijskog i ničeg nesolidnog, da tako kažem.
Dakle, postoji procena nekih narodnih poslanika i poslaničkih grupa da bi dobro bilo, zbog potrebe da računari i računarska oprema budu dostupniji građanima, zbog potrebe da se razvija turizam u Srbiji, da se PDV na ove dve stavke ne povećava. Mi smo u razgovorima sa predstavnicima Vlade tražili načina da deo prihoda koji je Vlada uračunala na osnovu povećanog PDV-a pronađemo na drugoj strani, kako bismo mogli u danu za glasanje da izglasamo ove amandmane. Hvala vam.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ako neko podnosi amandmane iz marketinških razloga, to je njegovo pravo.
Ono što želim ovde da kažem, podnosili smo amandmane i uložili napor da naši amandmani dobiju podršku u ovom parlamentu.
Ako vi mislite da smo mi to uradili podnoseći amandmane i tražeći načine kako da nadomestimo sredstva koja nedostaju zbog toga što želimo da naši amandmani budu prihvaćeni. Ako vi mislite da ćemo mi za naše amandmane glasati samo zato što su naši, onda vi imate priliku da bar dođete na glasanje, pa da glasate i za svoj amandman.
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da ne stoji činjenica da je amandman narodnih poslanika Edipa Šerifova i Marka Đurišića neispravan. Dakle, ako tekst zakona o kome mi sada raspravljamo i koji podnosimo amandmane glasi da se tačka 7a) i 11) brišu i da se samim tim iz osnovnog zakona, gde su bili sa PDV od 8%, brišu iz osnovnog zakona sa 8% i primenjuje se na njih 18%, tačan amandman, ako hoćete da izuzmete iz ovog zakona računare, jeste da se tačka 11) briše, kako bi računari ostali po staroj stopi od 8%.
Izvinjavam se, ali niste u pravu. To je tačan amandman jer se radi o tome da tekst zakona glasi – tačka 7a) i 11) se brišu iz osnovnog teksta zakona kojim su oni obuhvaćeni sa 8%. Ako hoćete da vratite računare, amandman mora da glasi tačka 11) briše se. Žao mi je, ali to je tačno.
 Ne želim dalje da se raspravljam i objašnjavam, ako bi pažljivo čitali tekst Nacrta izmena i dopuna Zakona koji je na dnevnom redu, shvatili bi da je amandman ispravan. Ako hoćemo da računari i računarska oprema ne
budu opterećeni PDV od 18%, nego da ostanu na 8%, jedini način da se podnese
amandman da se izuzmu računari, jeste onako kako smo mi podneli i mislim da nema smisla više dalje ubeđivati nekoga ko je naučio da bude poslanik, a ko nije, to vidimo i znamo, a ko jeste, dobro došao ako hoće da uči.
Tačno je, briše se iz osnovnog teksta zakona. Ako hoćete da ostane u osnovnom tekstu zakona, onda ovaj član može da glasi samo da se briše tačka 11.
Da imate argument, bili biste pristojni.
Gospođo predsednice, prvo bih molila da zaista zamolite narodne poslanike da ne vređaju Narodnu skupštinu i da se ponašaju poštujući dostojanstvo ove institucije. Ako nemaju dovoljno argumenata, to im ipak ne daje za pravo da se ponašaju krajnje nepristojno.
Ono što je takođe nedopustivo jeste da neko tvrdi da jedna državna imovina koja ostaje državna imovina da to predstavlja pljačku. Uz svakako kreativno tumačenje i potrebu da se optuži ova Vlada za sve živo, pa čak i za ono što su oni ostavili ako dugove. Dakle, zašto o tim penzijama vojnih invalida oni nisu to razrešili kada su bili vlast?
Zaista je nedopustivo, mi sada sa ozbiljnom pažnjom slušamo ono što jeste ozbiljan argument. Nedopustivo je da neko, prvo, iznosi neistine, drugo, da amnestira sebe od odgovornosti i da sopstvenu odgovornost prebacuje na nekoga drugog i treće, da optužuje da je pljačka činjenica da će državna imovina ostati državna imovina.