MAJA LAUŠEVIĆ

Nestranačka licnost

Po zanimanju je diplomirani pravnik, advokat.

Poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srbije 2007−2008. godine.

Član UO Instituta za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici. Član UO pokrajinskog Zavoda za socijalnu zaštitu.

Zaposlena u samostalnoj advokatskoj kancelariji u Novoj Sadu.

Udata, majka jednog deteta.

Govori engleski i francuski jezik.
Poslednji put ažurirano: 20.02.2022, 12:29

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 20.12.2011.

Zahvaljujem, gospođo potpredsednice. Upućujem, zapravo, pitanje Ministarstvu finansija i ministru finansija, koja dolazi sa Skupštine Udruženja, održane dana 12. decembra, srpskih poslodavaca - na koji način Republika Srbija i Ministarstvo finansija predlaže koje mere, da bi se sprečio problem dvostrukog oporezivanja firmi koje su registrovane u Republici Hrvatskoj, a koje imaju predstavništva u Republici Srbiji? Zahvaljujem.

DVANAESTO VANREDNO ZASEDANJE, 12.09.2011.

Poštovani gospodine potpredsedniče, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, savremenici smo sveobuhvatne reforme pravosuđa i izmene procesnih zakona, pa tako je pred nama Predlog zakona o krivičnom postupku. Na prvom mestu osvrnula bih se na objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja. Do sada u toku rasprave bilo je reči o uvođenju tužilačke istrage, a šta to podrazumeva? Umesto izvođenja dokaza od strane suda po službenoj dužnosti, teret dokazivanja jeste na tužiocu.
Nova uloga tužioca je u predistražnom postupku podrazumevala uređenje njegovih prava. Ona je decidno predviđena članom 43. Predloga zakona o krivičnom postupku, a to podrazumeva da javni tužilac rukovodi predistražnim postupkom, sprovodi istragu, zaključuje sa okrivljenim sporazum o priznanju krivičnog dela i sporazum o svedočenju, podiže i pred nadležnim sudom zastupa optužbe na ovom pretresu, a može i da odustane od nje, a takođe je ovlašćen da izjavi žalbu i podnese vanredne pravne lekove.
Nadalje, u glavi 6. predloženog zakona posvećena je pažnja okrivljenom i braniocu. Predviđeno je da okrivljeni, dužan je da se odazove na poziv organa postupka i da obavesti organ postupka o nameri da promeni adresu.
Što se tiče branioca mislim da je ovo dobro rešenje, jer pravo na pružanje odbrane u određenim postupcima, uslovljena je određenim profesionalnim iskustvom branioca, u postupku koji se vodi za krivično delo, za koje je propisana kazna zatvora od 10 godina ili teže krivične sankcije i branilac može biti samo advokat sa najmanje pet godina advokatske prakse, što mislim da je dobro rešenje.
U predloženom zakoniku napravljena je distinkcija između dokaznih radnji i posebnih dokaznih radnji. O posebnim dokaznim radnjama, predloženi zakonik predviđa sledeće radnje, tajni nadzor komunikacije, tajno praćenje, simulovane poslove, računarsko pretraživanje podataka, kontrolisanost isporuka i prikriveni islednik.
Primetno je da među posebnim dokaznim radnjama nema svedoka saradnika. Kao nove samostalne mere za obezbeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka, predviđena je zabrana prilaska, sastajanje i komuniciranja, zabrana napuštanja boravišta i zabrana napuštanja stana i druge mere. Do sada nije bilo reči o tome da je članom 201. Predloga zakona, predviđeno restriktivno izricanje mere pritvora kao najteža krivična sankcija za prisustvo okrivljenog u toku krivičnog postupka. Mislim da su dobra rešenja ta koja su ovde prihvaćena, jer član 210. Predloga zakona kaže da se pritvor može odrediti samo pod uslovima predviđenim u ovom zakonu i da je dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da pružaju pravnu pomoć, da trajanje pritvora, a ovde je suština svedena na najkraće moguće vreme i da postupaju sa naročitom hitnošću, ako se okrivljeni nalazi u pritvoru.
Proširena je mogućnost jemstva. Ono što me posebno raduje, jeste da su novine predložene u oblasti dostavljanja pismena, a trebalo bi u zvaničnoj meri da doprinesu efikasnosti krivičnog postupka, a pismena se dostavljaju poštom od službenog lica, organa koje je donelo odluku ili neposredno kod tog organa, preko pošte i druge organizacije registrovane za dostavljanje pismena.
Svedoci smo svi da je dostavljanje vezivalo brojne probleme, kako u krivičnom, tako i u parničnom postupku, tako i u postupku koji se vodio u izvršnim predmetima, značajno je istaći da dostavljanje može izvršiti i na oglasnoj tabli ili internet stranici, što je potpuna novina organa postupka, uz saglasnost lica kome se dostavljanje ima izvršiti, ili punomoćnika prijem pismena, što je odredba koja postoji i u Zakonu o parničnom postupku, putem poštanskog faha ili elektronske pošte.
Pitanje će biti rešeno osnovnim matičnim i materijalnim propisima, zakonom o prebivalištu i boravištu koji će se uskoro naći na sledećoj sednici Skupštine Srbije, pa smatram da rešenja koja su prepoznata u praksi kao problem, implementirana u predlog zakona i da se novim zakonom o parničnom postupku, zakonom o izvršenju i obezbeđenju koji stupa na snagu 18. septembra, imaćemo odlične rezultate u ovoj oblasti što se tiče procesnog zakonodavstva.
Više detalja će biti kada budemo imali raspravu u pojedinostima.

ČETVRTA POSEBNA SEDNICA, 05.04.2011.

Poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, pred nama su krucijalni zakoni iz oblasti pravosuđa. Na prvom mestu osvrnula bih se na Predlog zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Svedoci smo dugog trajanja izvršnih postupaka i na taj način nemogućnosti da dugogodišnje parnice nakon dobijanja pravosnažne sudske odluke ne mogu efikasno da se izvrše u izvršnom postupku. U prilog ove tvrdnje govore i brojne predstavke upućene kako Ustavnom sudu, tako i Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Pred nama je potpuno novi sistem. Na prvom mestu osvrnula bih se na sjajno rešene odredbe u postupku izvršenja i novinu koja se tiče dostavljanja zapravo izvršnom dužniku.
Šta je do sada bila praksa? Do sada je bila praksa da se izvršni dužnik nalazi u lagodnijoj poziciji u odnosu na izvršnog poverioca, što je nedopustivo po sebi. Znači, od sada će, ovim zakonom je predviđeno, što pozdravljam kao odličnu ideju, da se dostava vrši na adresu sedišta pravnog lica upisanog u registru, odnosno na adresu, prebivalište ili boravište fizičkog lica upisanog kod organa za vođenje evidencije o ličnim kartama, znači u SUP.
Na taj način je sublimirana ideja koja je pomalo buduća tema za razmišljanje, znači trebalo bi to urediti i zakonom o prebivalištu i boravištu, ali smatram da je ovo odlična ideja.
Uvode se privatni izvršitelji. Takođe pozdravljam razrađeni deo zakona koji se odnosi na dobijanje izjave o imovini. Do sada je postojao u zakonu, međutim, na taj način nije dovoljno preciziran.
Moram da priznam, poverioci su do sada izigravali Šerloka Holmsa tražeći sredstva i predmet izvršenja kako bi namirili svoje potraživanje koje je stečeno na osnovu pravosnažne i izvršne sudske presude.
Mnogo je novih instituta i rešenja koja su pred nama. Samo ću se osvrnuti na to da je poseban postupak za namirivanje potraživanja na osnovu komunalnih usluga koje se takođe veoma često javljaju u praksi.
Rekla bih da institut javnog beležništva i ovaj novi zakon koji je pred nama, odnosno notara, ima veoma dugu tradiciju u evropskom kontinentalnom pravu. Latinski model beležništva jeste najrašireniji u svetu. Pojam latinski beležnik jeste skraćena definicija pojma savremenog beležnika i sadrži vekovnu tradiciju principa i pravila koji su zasnovani na nepristrasnosti i kroz koje je javni beležnik dobio javno poverenje.
Danas gotovo sve obalske zemlje i zemlje u regionu imaju ovaj institut javnih beležnika ili, drugačije nazvanih, notara. Takođe, sve više jugoslovenskih republika su donele zakone o notarima i notarskim ovlašćenjima i dužnostima. I Kraljevina Jugoslavija je, kao što je kolega Konstantinović izneo, preko Zakona o notarijatu Kraljevine Jugoslavije iz 1930. godine uvela funkciju javnog beležnika koja je kao relikt austrougarskog prava napuštena posle Drugog svetskog rata.
Međutim, danas ne samo zbog zastupljenosti ove ustanove u uporedno-pravnim sistemima, već zbog opredeljenih razloga, vraćamo ovaj institut u pravni život naše zemlje i ne samo zbog toga, nego zbog pravne sigurnosti pre svega.
Moram da istaknem da recimo konkretno u Novom Sadu, u odeljenju sudske overe Osnovnog suda u Novom Sadu, postoji pet službenika koji se bave poslovima overe, što je zaista neizvodljiv posao i pored njihove najbolje volje. Ono što bih na kraju rekla, jeste da posebna forma i sadržaj tih javnobeležničkih isprava olakšavaju i delatnost suda i drugih državnih organa, te smanjuju njihovu potrebu za intervenciju u postupku pružanja pravne zaštite.
Na koncu, bilo je mnogo reči u dosadašnjem pretresu u načelu o Zakonu o advokaturi. Zahvaljujem predstavnicima predlagača koji su inkorporirali, zajedno sa kolegom Ivkovićem, amandmane Advokatske komore Vojvodine na ovaj predlog zakona. Pozivam sve narodne poslanike da u danu za glasanje podrže ove zakonske predloge. Zahvaljujem.