Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Milivojević

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Verujte sada će se mnogo uzbuditi svi.

E, vidite gospodine Gujom, vi pripadate stranci koja je ozbiljno kršila zakone 1999. godine. Vidite moj prijatelj je bio jedan Slavko Ćuruvija, dobar prijatelj. E, vidite, tada je ministar informisanja bio Aleksandar Vučić, predsednik stranke u koju ste se učlanili i on je kazao, kad-tad osvetiću se Slavku Ćuruviji za laži koje o meni objavljuje dnevni Telegraf. I, to se ovako završilo, vidite. Nijedan zakon u Srbiji nije dozvoljavao streljanje novinara i taj Aleksandar Vučić kada je došao na vlast ponovo kazao je, neću imati mira dok ne bude uhapšen ubica Slavka Ćuruvije, a pre toga je izrekao ovu stravičnu pretnju. Zamislite u Francuskoj da neko ovako nešto kaže novinaru i da se to ovako završi. Pa, da li bi taj ikada mogao da se bavi politikom? Znam da vam je neprijatno.
Znam gospođo Brnabić, nije prijatno.
Razumem da vam je neprijatno i meni bi bilo neprijatno da sam član SNS i da ovo vidim, verujte, ali to je zaostavština koju baštinite. To je ono u šta ste se vi učlanili i treba da pitate čoveka kako si to mogao da kažeš i kako si mogao da kažnjavaš medije.

Vidite sada dalje, zamislite da ja dođem u Francusku i da glasam za političku stranku koja je Notr Dam menjala za stan od dva ara svog predsednika. Vidite tu Gračanicu, tu Pećku patrijaršiju, te Dečane. Moj pradeda je prvi dekan Bogoslovskog fakulteta, prota Stevan Dimitrijević, odškolovao je trojicu patrijarha, a njima je to smešno. Vidite, portu tih Dečana koje on spasio vi ste pretvorili u parking za NATO tenkove i menjali ste tu Pećku patrijaršiju za Vučićev stan od dva ara.
Gospođo Brnabić, na izborima koje ste pokrali 17. decembra mi o toj politici razgovaramo, tu politiku o kojoj pričam kandidujemo i onda vi pokradete izbore da mi ne bismo mogli da učestvujemo sa tim argumentima na toj politici.

Vidite, to je tema o kojoj pričam. Ja znam da vam je neprijatno i znam da je neke sramota i znam da polovina njih gleda u pod dok ja ovo govorim i treba, jer krasti izbore nije ni pošteno, ni fer, ni demokratski i nije po Ustavu.

Žao mi je što kada pomenem Pećku patrijaršiju i Dečane koje ste menjali za Vučićev stan od dva ara gledate u patos, ali mi smo to kandidovali na izborima tu temu i vama može da bude prijatno ili neprijatno zbog toga, ali to je tema o kojoj treba pričati.

E, vidite, mi smo krađu izbora u ovoj zemlji doživeli ne prvi put. Bilo je toga i 1996. godine i bilo je strašno. Da nije bilo te 1996. i 1997. godine te krađe izbora možda bi Srbija drugačije odlučila. Možda ne bi vaša zemlja bila prinuđena da krši Ustav i zakone, možda ne bi bilo bombardovanja ove zemlje. Možda bi se vodila neka drugačija politika, pametnija, racionalnija. Možda bi ovde sada sedelo 55, 56, poslanika Rize Halimija i možda bi sada raspravljali ovde sada sa nama o sudbini Kosova, možda se naši poslanici ne bi zaklinjali nad ustavom Kosova. Drugačija bi bila ta slika samo da smo imali fer i poštene izbore.

To je sve što tražimo. Hoćemo fer i poštene izbore da bi mogli da kandidujemo politiku, da jezikom argumenata i činjenica raspravljamo o toj politici, gde i mi kažemo – da, bila je NATO agresija, to se desilo i znamo ko je odgovoran za tu NATO agresiju i znamo ko je politički odgovoran u ovoj zemlji za tu agresiju, ko je prizivao, ko je vodio politiku koja nas je konfrontirala sa čitavim svetom.

Za kraj, na izborima se takođe kandiduje politika…

A što se vi javljate, čuvaru robnih rezervi u zimskom periodu? Šta je problem sada? Jesu li opet miševi pojeli kukuruz? Jel su opet oni miševi kao nilski konji?

Nemate pravo na repliku. Rekao sam - nilski konji. Nemojte da dižete ruku. Nisam rekao konji, rekao sam nilski konji. Nemate pravo na repliku… (Isključen mikrofon.)
Samo vi radite vaš posao, što bih rekao starac Vukašin iz Klepaca, a mi ćemo naš.

Samo vi radite ono što je vaš posao i što treba da radite, a mi ćemo raditi naš. Mi se vaš ne plašimo. Mi se ne plašimo represije, kazne. Vi slobodu ne možete da ugasite na dugme ovde. Morate to da razumete.

Mi se ne plašimo heklera iz Svetogorske, mi se ne plašimo snajpera iz drugih zgrada, iz Nemanjine ulice. Mi se ne plašimo „duge devetke“ sa prigušivačem iz Kosovske Mitrovice. Mi vas se ne plašimo. To morate da razumete.

Nemate toliko metaka koliko je slobode u nama i koliko je ljubavi u nama prema ovoj zemlji.

I, za kraj, na izborima razgovaramo o tome, da li ćemo imati političku stranku koja odjedanput reši da ode u Francusku kod Emanuela Makrona i dogovori uvoz radioaktivnog otpada u Srbiju. E, zbog toga se borimo za poštene izborne zakone. To hoćemo, to tražimo, jer volimo ovu zemlju.

Hvala.
Poštovani građani Srbije, reklamiram povredu Poslovnika, član 87. stav 1, koji kaže da se sednice Skupštine po pravilu održavaju utorkom, sredom i četvrtkom od 10.00 do 18.00 časova i s tim u vezi odmah mogu, da se ne bih ponovo javljao, povreda Poslovnika, član 86. stav 4. - Predsednik Narodne skupštine može da odloži čas, odnosno dan početka sednice.

Bogami, po ovom skupštinskom satu, pošto vi ništa ne znate da napravite kako treba pa ni njega, izgleda da kasnimo 25 minuta. Zato vas ja pitam - zašto terate vladajuću većinu da rade do 2.00 ujutru kad ne mogu da se probude? Zašto to radite? Vaši poslanici nisu navikli da rade. Trebalo je 20 minuta da ih pohvatate.
Poštovani građani Srbije, evo nas u odbrani vašeg prava da vas napredna mafija ne pljačka.

Videli ste kako ovi napredni mafijaši ne mogu jutros da se probude da dođu na sednicu Skupštine u 10.00 sati i onda nas još uveravaju da je sednica počela sasvim normalno u 10.00 sati. Vatali su ih ovde lasom po hodniku. Za uši su ih hvatali. Jedva su ih doveli u salu ovako bunovne.

Međutim, mi smo vazda budni kada treba sprečiti narodnu pljačku. A ko sprovodi narodnu pljačku? Pa, narodnu pljačku sprovodi ona stranka koja je u tabolidu „Velika Srbija“, u izdanju SRS, označena kao tajkunska stranka.

Oni svog glavnog šefa i ideologa Aljbina Kurtija ne mogu da stave da bude nosilac liste, ali zato je mrtva trka da li će nosilac liste biti Aleksandar Vučić, Stanko Subotić, Veljko Belivuk ili neko od poznatih kriminalnih klanova.

Evo, u svojim rukama imam remek delo srpske književnosti „Kako sam gazio Tomu i Vučića“. Tu je opisano šta ova politička organizacija radi. Tu se kaže – SRS tvrdi i raspolaže dokazima, i mi smo spremni da vam te dokaze ustupimo, da je kurir između šefa mafija Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam i Stanka Subotića Caneta Žabca, kralj duvanske mafije Aleksandar Vučić. On je išao u Moskvu, on je išao u Ženevu i u Cirih po pare, on se sastaje sa Canetom Žabcem i prenosi informacije od Joce Amsterdama Canetu i obrnuto.

To kaže Aleksandar Martinović, ovde prisutan ministar, evo ga ove sedi čovek i on nema nikakvih dilema da je tada bio u pravu. Naravno, sada on to može da negira, da nije kazao, da to nije takva stranka, da je to neka bolja stranka.

Građani Srbije, ovi što ne mogu da se probude ujutru u 10.00 sati, a hoće da rade od 02.00 ujutru. Ne mora da brinu, u Zabeli ide u 10.00 uveče.

Hvala.
Poštovani građani Srbije, ja sam apsolutno siguran da će napredna mafijaška organizacija svom gazdi Kurtiju uspeti da uz Banjsku upakuje i Zvečan i Kosovsku Mitrovicu i verovatno ponuditi Rašku ne bi li on stao na listu i konačno se pokazao ko stoji iza liste tog projekta državotvorne stranke za državu veliku Albaniju.

Ja sam apsolutno uveren da će Kurtiju dati deo ovih opljačkanih para, a samo je Kokeza opljačkao milijardu evra sa carine i apsolutno sam uveren da će biti para i od EKSPA, da će biti para i od nacionalnog stadiona za njihovog gazdu Kurtija i da će se Kurti i Vučić dogovoriti da konačno Kurti stane na tu listu i pokaže ko je nosilac liste za veliku Albaniju.
Poštovani građani Srbije, evo nas na kraju rasprave o ovom napredno-pljačkaškom budžetu u novim haračima, ali ova napredna mafijaška organizacija prekoputa mene kompletnu raspravu je iskoristila pokušavajući da optuži opoziciju da ne zna kako će na izbore koje Aleksandar Vučić još uvek ne sme da raspiše.

Međutim, ja moram da vas pitam – jel ste se konačno dogovorili kako ćete vi na izbore? Ko vam je šef? Ko je šef te vaše organizacije? Da li je to Aljbin Kurti, da li je to Aleksandar Vučić, da li je to Veljko Belivuk, da li je to Stanko Subotić, da li je to neko od ovih mafijaša koji su odneli 12 milijardi evra samo za poslednjih par godina?

Evo ovaj što mi dobacuje, evo pogledajte građani Srbije, ovo je zakletva poslanika Srpske liste, filijale i podružnice SNS, ovih branitelja Kosova i Metohije na ustav Kosova pred Aljbinom Kurtijem, gde kaže: „Ja, poslanik Skupštine Republike Kosova, zaklinjem se da ću časno i predano vršiti svoju dužnost i dostojanstveno predstavljati narod, da ću raditi u interesu Kosova i svih njegovih državljana, da ću raditi na zaštiti i poštovanju ustavnosti i zakonitosti, na zaštiti suvereniteta, teritorijalne celovitosti i institucionalnog integriteta Kosova“. To kaže filijala SNS.

Sram vas bilo, izdajnici! Ovo ste potpisali! Izdajnici! Kurtiju ste se zakleli na ustav i sad Kurtija ne smete na listu, nego će Vučić da vodi listu. Pa kako vas nije sramota? Kako vas nije sramota? Jel tako branite Srbiju? Jel tako spočitavate opoziciji da ona hoće nešto da Kurtijem? Hej, na vernost Kurtiju ste se zakleli, i to nije bilo besplatno. I ako hoćete to, građani Srbije, glasajte za to 17. decembra ili glasajte za nas koji volimo ovu zemlju i koji ne damo ovu zemlju.
Poštovani građani Srbije, pošto nas je ovako precizno ovaj stečajni upravnik u parlamentarnom životu u Srbiji, Vladimir Orlić, prekida, ja ću nastaviti.

Ne samo da je Miroslav Aleksić imao 17 godina kada je Zemunski klan izvršio prvo ubistvo, nego nije ni znao da postoji Zemunski klan, nije ni znao ko su Mile Luković i Spasojević, a prvo ubistvo Zemunski klan je izvršio u Kliničkom centru Srbije 1994. godine, ubrizgavajući pacijentu smrtonosni koktel od koga je naprasno dobio infarkt, zdrav i prav čovek povređen u sukobu.

Kada već govorimo o medijskim zakonima, podsetiću vas građani Srbije da ove medijske zakone donosi isti onaj režim koji je doneo najsramotniji Zakon o informisanju 1998. godine. Aleksandar Vučić je bio ministar informisanja. To je isti čovek koji je kazao – kad tad osvetiću se Slavku Ćuruviji za laži koje o meni objavljuje „Dnevni telegraf“. To se završilo ovako na Uskrs 1999. godine kada su svoje gazde pozvali da bombarduju Srbiju.
Samo se ti Orliću opusti.

Danas ti isti prizivaju sve te sluge zla u borbi protiv Srbije. Danas su se ujedinili sa svim tim ubicama, mafijašima pod imenom svog gazde Kurtija kome su položili zakletvu i sada ne samo da hoće da mu budu verni na Kosovu i Metohiji, nego i u Srbiji.

Ovde ima jedan poslanik koji je u politiku ušao noseći Slobinu lutku u zatvorskom odelu, a očigledno hoće da izađe noseći Vučićevu sliku sa kravatom. Pošto vraćaju Tomislava Nikolića u politički život, evo šta je kazao Tomislav Nikolić – Vučić i ja smo zajedno došli na vlast, zajedno ćemo i otići. Svaka čast na odluci da Tomislava Nikolića vratite u SNS.
Poštovani građani Srbije, ja sam ponosan kao član DS što sam bio i ostao saborac Zorana Đinđića. Ja nikada nisam prešan na tamnu stranu. Nikada nisam stao pored onoga koji je kazao da se napio od sreće zato što je Zoran Đinđić ubijen. Zoran Đinđić nikoga nije ubio. Zoran Đinđić nikome nije želeo zlo. Ja ne znam kako neko sme da se poziva na Zorana Đinđića i da stoji pored čoveka koji se napio od sreće zato što je Zoran Đinđić ubijen. Ja ne znam kako neko može da podržava ljude koji su rekli – ako neko vidi Zorana Đinđića ovih dana, neka mu kaže da je i Broz pred smrt imao probleme za nogom. Ja sam ponosan zato što Zoran Đinđić nikada nije učestvovao u ubistvu političkih protivnika, kao što je to urađeno Oliveru Ivanoviću. Ja sam ponosan na puteve koje je popravio Zoran Đinđić jer ovakvu je zemlju zatekao. Ja sam ponosan na Zorana Đinđića i vladavinu DS zato što je Zoran Đinđić ukinuo bonove za šećer, so, ej za so bonove, ulje, deterdžent, a koje je uveo Aleksandar Vučić sa svojim partijskim istomišljenicima.

Ja sam ponosan na Zorana Đinđića zato što je sprečio štampanje para od nekoliko desetina milijardi, stotina, hiljada milijardi, ja ne znam koji broj ovde piše. Sećate se vi stariji građani onih para, a vi mlađi potražite po fijokama kod baka i deka i pitajte se ko je bio na vlasti. Pitajte porodice ko je bio na vlasti kada se ovo desilo.

Ne znam kako neko može da pređe na tu tamnu stranu, posle hiper inflacije od 5.578 triliona. Tolika je bila hiper inflacija. Dakle, ja sam ponosan na to što sam bio i ostao član DS, posvećen istim vrednostima u koje sam verovao i 1991. i 1999. i 20021. i 2023. godine.
Poštovani građani Srbije, u rukama imam jedno od remek dela knjiga Vojislava Šešelja "Sanaderova mačkica Aleksandar Vučić". Omiljeno mesto za igranje šaha, mene, u društvu Aleksandra Vučića bila je Šilerova ulica, gde sam često igrao šah sa Miletom Lukovićem i Dušanom Spasojevićem.

Ja sad ne znam da li je Aleksandar Vučić glumio šahovsku figuru ili je bio slat po burek u obližnje pekare pa mu lupao čvrge ako zaboravi ko jede sa mesom a ko sa sirom. Ali, malo pre smo čuli Milenka Jovanova koji se odriče tog vremena. On se odriče onih velikih para, bonova za benzin. I dobro je, znate, imate ono na krštenju kad se kaže - Odričem se satane. "Odričeš li se? Odričem se."

Ali, nije mu prvi put. On se satane odrekao kada je kazao - spas za Srbiju je obaranje Vučića.

Naš cilj je obaranje režima Aleksandra Vučića i Vlade Srbije koja je smanjila penzije, koja vodi Srbiju u NATO, koja vodeći Srbiju u EU doživljava svaki dan ova poniženja, koja priznaje nezavisno Kosovo. Videli ste malo pre kako polaže zakletvu Srpska lista nad ustavom Aljbina Kurtija i kako mu se kune na vernost. Možda se i ovaj što se odrekao satane zakleo na vernost.

On kaže - odričemo se onih koji su upropastili srpsku ekonomiju, koji su upropastili srpsku porodicu, koji će upropastiti sve čega su se dotakli. I evo sad nam taj čovek kaže - ne, ja se nisam odrekao satane, ja mu i dalje služim. Čekaj bre, čoveče, dogovori se prvo sa sobom gde si bre ti u svojoj glavi? Kako je moguće da sa 17 godina, dok Vučić igra šah u Šilerovoj ulici, Miroslav Aleksić iz Trstenika dolazi da kibicuje te partije i da organizuje zemunski klan, 1996, 1997. i 1998. godine? Ajde mi to objasni, molim te, kako je to moguće?

Kad ste ušli na vlast u opštinu Zemun? Najcrnje vreme za tu opštinu.
Poštovani građani Srbije, videli ste kako izgleda replika od pet minuta kada sednicom predsedava Aleksandar, Vladimir, Aleksandar Vučić, u pravu sam, u pravu sam, Aleksandar Vučić.

Nadam se da jednom kada naučite da gledate u sat da ćete naučiti i šta je dva minuta.

Danas raspravljamo o veoma važnim medijskim zakonima. Medijskim zakonima koje je kritikovala Evropska komisija zbog državnog vlasništva u sektoru medija. I vas ću pre svega, gospodine ministre, da zamolim nešto. Ja ću naknadnim tačkama o ovom dnevnom redu da vam pročitam govor Aleksandra Vučića kao ministra informisanja 1998. godine. To je bilo najbolje na svetu. Evo, Marina Raguš je to prepričala. Ma to je, samo 1998. godina. Sve je to savršeno, sve je to fenomenalno, to nikada bolje nije bilo. Završilo se ubistvom Slavka Ćuruvije. Završilo se hapšenjem novinara. Završilo se otimanjem jaja, mleka, dečijih kolica, opreme nezavisnih televizija.

U atmosferi donošenja medijskih zakona, govorim o atmosferi kada je član predsedništva SNS Sima iz Grocke osuđen na pet godina za paljenje kuće novinara Milana Jovanovića. Milanu Jovanoviću još uvek nije nadoknađena šteta zbog paljenja kuće.

Sada vi hoćete da nas ubedite da niste vi ti naprednjaci. Da ste vi neki evropski naprednjaci, koji vodite računa o medijskim slobodama i pravima u ovoj oblasti. Ljudi, pa mi vas znamo, bar. Znate se i vi, ko ste i šta ste. Nemojte ovo da radite. Odmah povucite ovaj zakon, sačekajte da neka nova, bolja Vlada donese neke bolje medijske zakone. Moraćemo dugo danas da razgovaramo oko ovoga. Ne može ovako kratko, da razgovaramo samo dva minuta.
Poštovani građani Srbije, ja ne znam odakle ideja SNS da ovaj odlazeći režim, na kraju svog mandata ovakve zakone stavi u skupštinsku proceduru. Ja ne znam uopšte odakle vam pamet da to radite i očigledno vi ne želite sebi dobro i to mi je drago.

Evo ja ću vam sada pročitati samo jednu rečenicu u vezi Zakona o informisanju – pravo svakog građanina je da bude slobodno, objektivno i potpuno informisan i njegovo je pravo da učestvuje u toku i procesu informisanja, ono predstavlja demokratsko dostignuće, kojim se malo koja zemlja u svetu kao naša može pohvaliti.

Ovo je, nećete verovati, izgovorio Aleksandar Vučić, ministar informisanja 1998. godine, 20. oktobra kada je donosio najsramotniji Zakon o informisanju u istoriji Srbije.

Taj zakon kao takav okarakterisan je kao najgori Zakon o informisanju, koji je ikada donesen u Srbiji.

Evo vidite, te zakone su dve decenije posle njegovog donošenja kritikovali strukovna udruženja, novinari, političari, poslanici, i te zakone su kritikovali svi oni koji su bili žrtve tog zakona.

Ako mislite da su te kritike bile neopravdane, evo šta kaže sam Aleksandar Vučić o tom zakonu - To je bio veoma glup Zakon o informisanju i ja sam to priznao mom narodu. Maj 2015. godine.

Što sada to radite, što istu stvar radite koja vas je jedanput koštala vlasti 2000. godine, što skačete u bunar u kome ste se već davili?