Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Radoslav Mojsilović

Govori

Poštovano predsedništvo, poštovani ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, pre svega ću govoriti o Zakonu o rudarstvu. Svi smo svesni činjenice, na šta često ukazuju i sindikati u Srbiji, da rudari rade u izuzetno teškim uslovima, sa zastarelom opremom i niskim zaradama, dok im se doprinosi za zdravstveno, socijalno i penziono osiguranje godinama ne uplaćuju, što je bio i razlog za štrajk mnogobrojnih rudarskih preduzeća u protekla tri meseca. Poseban primer je primer rudnika „Resavica“, gde sto rudara ne može da poveže radni staž i da ode u penziju. To nije slučaj samo u „Resavici“, već i u mnogim rudnicima u Srbiji.
Bezbednost na radu rudara u Srbiji je na donjoj ivici tolerancije i Nova Srbija je mišljenja da se inspekcijski nadzor od strane Ministarstva energetike i rudarstva mora vršiti češće, kako bi se rudarska preduzeća naterala da ulažu što veća sredstva u zaštitu rudara na radu. Gospodine Škundriću, iz vašeg ministarstva su pojedini predstavnici rekli da će usvajanje ovog Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o rudarstvu doprineti boljoj organizaciji rudarskih preduzeća, što ima za cilj modernizaciju i rekonstrukciju pojedinih rudnika u Srbiji.
Međutim, nisam čuo do sada nijednog predstavnika Ministarstva da priča o tome da li Ministarstvo ima za cilj da ponovo pokrene proizvodnju, koja je prestala u mnogim rudnicima ili zbog loše privatizacije, ili zbog toga što je kupovina, tj. prodaja mnogih rudnika u Srbiji nameštana određenim preduzećima koja su bliska vladajućoj koaliciji kroz stečaj tj. putem sudskih licitacija u postupku stečaja, a tom prilikom istovremeno, uz pritisak pojedinaca iz vlasti, nije dolazilo do usvajanja plana reorganizacije koji su podnosili stečajni poverioci u stečajnom postupku. Tu pre svega mislim na firmu „Farmakom“ iz Šapca, koja je kroz stečaj, tj. na licitaciji uzela rudnik „Suva ruda“ u Raškoj, kao i „Lece“ u Medveđi.
Ti rudnici su već godinama zatvoreni i ništa se ne radi u njima, i pored brojnih obećanja vlasnika, gospodina Bogićevića. Koliko ja imam saznanja, dobrog udela u vlasništvu tog preduzeća „Farmakom“ iz Šapca ima i gospodin Dušan Petrović, potpredsednik Demokratske stranke. Znači, ni pored njihovih mnogobrojnih obećanja nije došlo do pokretanja proizvodnje u tim rudnicima.
Takođe znamo da se u republički budžet prošle godine slilo oko milijardu dinara za korišćenje rudnog blaga i da će ovaj zakon, vidi se iz predloženih izmena, povećati priliv u budžetu za narednu godinu. Mi se nadamo da će ta sredstva biti upotrebljena, tj. da će veliki deo tih sredstava država uložiti u povećanje bezbednosti i sigurnosti rudara, kao i u stvaranje uslova za veći priliv privatnih ulaganja, jer je činjenica da je budućnost rudarstva u otvaranju novih i u razvoju postojećih rudnika. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, poštovani članovi Vlade, meni je izuzetno žao što, kada želim da postavim pitanje, gospodina Dinkića nema u sali, ili u trenutku kada želim da diskutujem on napusti salu, jer se očigledno pribojava poslanika iz Vranja. Ili je možda, konačno, Vlada Republike Srbije krenula u odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala, pa gospodina Dinkića zbog toga danas nema ovde.
Vranje je jedan od gradova koje je gospodin Dinkić zavio u crno. Krenuo je od "Jumka", preko velike investicije, otvaranje tri hiljade radnih mesta u "Zamberu", i sada imamo ovaj problem sa javnim nabavkama u Skupštini grada Vranje, koje u ime Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja sprovode članovi komisije iz javnih preduzeća koji su članovi stranke G17 plus.
Ne bih sada detaljisao oko toga jer sam u svom ranijem izlaganju govorio detaljnije o tom problemu, već bih ovom prilikom samo premijeru Cvetkoviću predao celokupnu dokumentaciju u vezi sa tim slučajem.
Tražim odgovor na pitanje u pisanom obliku jer će biti potrebno da gospodin Cvetković prethodno pregleda celokupnu dokumentaciju u vezi sa ovim postupkom javne nabavke. Jer, kod gospodina Dinkića je sve moguće, pa i da trgovinsko preduzeće izvodi radove na izgradnji puta i da se menjaju rokovi za dostavljanje ponuda u javnim nabavkama nakon isticanja roka za dostavljanje ponuda, a sve je to vidljivo iz ovih papira.
Nadam se da će Vlada Republike Srbije ubuduće sprečavati takve slučajeve. Znači, konkretno pitanje je – šta će se desiti sa takvim slučajevima i da li će Vlada bolje kontrolisati trošenje budžetskih sredstava?
Drugo pitanje je – šta će konkretno Vlada Republike Srbije uraditi sa Pamučnim kombinatom "Jumko" iz Vranja, čiji je većinski vlasnik država, i da li ima jasnu viziju i program šta će uraditi sa gigantom koji je svojevremeno imao preko deset hiljada radnika?
Što se mog trećeg pitanja tiče, nažalost ni gospodin Dulić, ministar za zaštitu životne sredine, nije danas tu. Voleo bih da mi on odgovori na to pitanje. Za vreme NATO agresije na Pčinjski okrug je bačeno preko jedne i po tone bombi sa osiromašenim uranijumom. Broj obolelih ljudi od raka se uvećava za 800 svake godine, što je za 200% više nego što je to bio slučaj do 1999. godine.
Vršena je dekontaminacija terena na Pljačkovici, utrošeno je 108 miliona dinara za tu dekontaminaciju, a tom prilikom je sa Pljačkovice oterano svega četiri kubika zemlje. Radijacija u Vranju i okolini je daleko veća nego u Vinči i ostalim gradovima Srbije. Rađaju se mutanti, imali smo pojavu npr. da se rodi miš sa repom veverice.
Želim samo (Predsednik: Vreme, privedite kraju pitanje.) da znam kako će Vlada zaštititi građane Pčinjskog okruga. Hvala.
Pošto gospodin Cvetković konkretno postavlja pitanje o čemu se radi u konkretnom slučaju, vrlo rado ću da odgovorim.
Pokrenut je postupak javne nabavke za izgradnju određenog puta. Finansijer je Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja. U ime preduzeća koje vode ljudi iz stranke gospodina Dinkića, javnu nabavku je raspisala Služba za javne nabavke grada Vranja. Rok za podnošenje ponuda za tu javnu nabavku je istekao 15. aprila.
Do 15. aprila u 12.00 sati, kada je isticao zadnji rok za predaju ponuda, ponudu je predalo samo jedno preduzeće. Nakon isteka roka za predaju ponuda sekretar Komisije za javne nabavke, koji je u međuvremenu smenjen, usmeno, telefonom obaveštava ponuđača i sve ostale zainteresovane da će se taj rok za dostavu ponuda produžiti za još jedan dan. Sutradan to isto preduzeće dolazi na otvaranje ponuda. Međutim, 37 minuta nakon vremena koje je bilo predviđeno za otvaranje ponuda stiže novo obaveštenje da se ponovo produžava taj rok.
To je neshvatljivo, a sve ćete videti u toj dokumentaciji. To je samo jedna od kriminalnih radnji koja je učinjena u tom postupku javnih nabavki, a bilo je niz drugih, kao što se jasno vidi iz zapisnika o otvaranju ponuda da preduzeće koje je navodno dobilo posao nije predvidelo rok plaćanja, a kasnije je u odluci o dodeljivanju posla kod tog preduzeća upisan rok plaćanja od 60 dana. Sve se jasno vidi iz dokumentacije koju sam vam predao.
Inače, preduzeće koje je oštećeno u tom postupku se žalilo i samoj Službi za javne nabavke Skupštine grada Vranja, a i Republičkoj komisiji za zaštitu prava ponuđača. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, poštovano predsedništvo, NS se nada da će u budućnosti Agencija za borbu protiv korupcije, a pre svega gospođa Radmila Vasić, koja je predlog predsednika Republike Srbije za izbor u ovu agenciju, savesno obavljati poslove iz svog delokruga rada i da će se oni koji su korumpirani, a tu mislim na kadrove iz stranke G17 plus, konačno naći pred licem pravde.

Ovom prilikom ću navesti samo nekoliko primera da su ovi ljudi zaista umešani u korupciju i da postoje nepobitne činjenice da su oni spremni da ih nadležni organi procesuiraju i konačno stave tamo gde im je mesto, u zatvor. Više puta sam u Skupštini Srbije govorio o aferi "Zamber" u Vranju. Naime, radi se o tome da je država preko agencije SIEPA dala izvesnom Janiju Savasu 3.200.000 evra, od obećanih šest miliona evra, a on je zauzvrat za taj novac preuzeo obavezu da u Vranju izgradi fabriku u koju će navodno zaposliti 3.000 radnika.

Gospodin Dinkić je sve vreme, dok je još uvek izgradnja te fabrike trajala i dok se na vreme prebacivao novac gospodinu Savasu, pretio radnicima "Jumka" da će, ukoliko ne potpišu ugovor sa "Zamberom", ostati bez posla. Radnici su pod velikim pretnjama i ucenama potpisivali ugovor sa "Zamberom", a na kraju smo došli do toga da je gospodin Savas pobegao iz zemlje, da više nijedan radnik u "Zamberu" ne radi i da nema ništa od tih 3.000 obećanih radnih mesta, čak i da je 900 radnika koji su u tom trenutku bili zaposleni u "Zamberu" ostalo bez posla.

Kada se to dogodilo i kada se obistinilo ono na šta je Nova Srbija ukazivala da će se desiti gospodin Dinkić je rekao da nema nikakve brige za državu Srbiju, da će Srbija povratiti novac u iznosu od 3.200.000 evra koliko je gospodinu Savasu uplaćeno i da će svi izvođači radova koji su učestvovali u organizaciji tog projekta biti namireni (a samo se preduzeću "Meteor" iz Vranja duguje 1.200.000 evra za izvedene radove) i da Srbija može taj novac naplatiti putem bankarske garancije koju ima od preduzeća "Elena" iz Britanije.

Međutim, od naplate te garancije i do dan-danas nema ništa, država se nije obeštetila, a Vranje u samom centru grada ima jedno ruglo, neizgrađenu fabriku koja zarasta u korov, na jednoj od najboljih lokacija u gradu. Vranjanci, a naravno i NS, smatraju da je tu došlo do podele nekih novčanih sredstava između Janisa Savasa, vlasnika "Elene" i predstavnika Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja i samog gospodina Dinkića.

Drugi primer korupcije, a neki zlonamerni će reći da se sada pozivam na nacionalnu mržnju, ili šta ja znam, desio se nedavno u opštini Bujanovac. Nadam se da će ova agencija uspeti u narednom periodu da to sprečava. Radi se o raspisivanju tendera za izgradnju lokalnih ulica u MZ Trnovac u opštini Bujanovac. Naime, lokalna direkcija, koja je pod upravom Albanaca, u toj opštini raspisala je tender na taj način što je jednu istu ulicu u dužini, otprilike, dva kilometra podelila na četiri dela kako bi to bile javne nabavke male vrednosti, što je kriminal u samom startu raspisivanja tendera za javne nabavke. Međutim, sve firme sa tih prostora su odlučile da učestvuju na tom tenderu i javile se. Onda je stiglo jedno preduzeće i obaveštenje od strane Direkcije za izgradnju opštine Bujanovac da je najpovoljnije sa ponudom i da će dobiti posao za izgradnju tih lokalnih puteva u MZ Trnovac u opštini Bujanovac.

Pored obaveštenja da to preduzeće u roku od tri dana donese svu validnu dokumentaciju, koju će Direkcija u određenom vremenskom periodu pregledati i ukoliko ta dokumentacija bude validna i u skladu sa zakonom, obići će podizvođača u tom poslu i nakon toga potpisati ugovor sa najpovoljnijim ponuđačem na tenderu... Direkcija je donela odluku da je sve sa tom papirologijom u redu, obišla podizvođača i, još jednom napominjem, obavestila ponuđača da je najbolji na tenderu. Ipak, predstavnici Direkcije, koju vode Albanci, i pored svih tih obaveštenja toj firmi da je najbolja na tenderu, dodelili su posao albanskoj firmi "Savabelče" iz Preševa. Znači, obaveštavate jedno preduzeće da je najbolji ponuđač na tenderu, a posle potpisujete ugovor sa sasvim drugom firmom. Međutim, mogu da kažem da niko od nadležnih, i pored podnetih krivičnih prijava, ni Okružno javno tužilaštvo, ni ova Agencija za borbu protiv korupcije, niti sama direkcija, tj. Komisija za javne nabavke opštine Bujanovac, po ovom pitanju nije reagovao.

Na kraju, imamo jedan veoma zanimljiv primer u Vranju. Tiče se raspisivanja tendera za izgradnju puta do skijališta Besna kobila. Mnogi ne žele da pričaju o ovom problemu, jer se gradski čelnici u Vranju, a mogu slobodno da kažem i da je NS deo vlasti u tom gradu, plaše da će gospodin Dinkić ukinuti sve donacije našem gradu ukoliko se javno priča o ovom problemu. Nemam čega da se bojim i NS nema čega da se boji, pa ćemo javno izneti ovaj problem građanima putem Skupštine Republike Srbije.

Pre mesec i po dana grad Vranje je raspisao jedan javni tender koji se odnosi na izgradnju puta do skijališta Besna kobila. Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja prebacilo je Javnom preduzeću "Skijalište Besna kobila" 40.000.000 dinara za izgradnju lokalnog puta do Besne kobile, do tog famoznog skijališta, a od tih 40.000.000 oko 5.000.000 je bilo predviđeno za elektrifikaciju i za izgradnju elektromreže do Besne kobile. O čemu se tu radi?

Prvo, Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja ucenilo je grad Vranje da se ta sredstva koja su odobrena neće prebaciti na račun grada sve dok se ne osnuje javno preduzeće koje će se isključivo baviti tim skijalištem, a na čijem će čelu biti ljudi iz G 17 plus. Tu se negde priča oko prebacivanja sredstava, oko Mlađana Dinkića završava i onda prelazi u ruke lokalnih aktera, odnosno lokalnih funkcionera G 17 plus.

Šta se dešava? Tender je bio raspisan, rekao sam, pre mesec i po dana. U tenderu je stajao rok od 30 dana da ponuđači dostave dokumentaciju za učešće na tenderu. Taj rok je isticao 15. aprila u 12.00 časova. Do 12.00 časova 15. aprila samo jedna firma se javila, "Produkt" iz Pečenjevca, za izvođenje radova na izgradnji puta na Besnoj kobili. U prisustvu predstavnika te firme ljudi iz Službe za javne nabavke grada Vranja su pokušali da sa zakašnjenjem dostave, kasnije će da se ispostavi, ponudu najboljeg izvođača.

Međutim, to je u tom trenutku sprečeno, ali su se za ta 24 sata desile čudne stvari. Izvođači su se bunili kako nisu mogli da obiđu teren vezano za izgradnju tog lokalnog puta, pa su tražili od Službe za javne nabavke dodatni rok od 24 sata kako bi mogli da obiđu teren i da kasnije dostave svoje ponude. Malo je čudno što se sve to dešava u tom jednom danu, kada su svi ostali već zakasnili da predaju ponude, sem firme "Produkt" Pečenjevci iz Leskovca.

To je urađeno mimo zakona. Taj rok je odobren mimo "Službenog glasnika", a svi dobro znamo da se pozivi za dostavljanje ponuda, kada se tiču javnih nabavki velikih vrednosti, objavljuju u "Službenom glasniku". Taj rok je produžen i onda su se u tom produženom roku javile još četiri firme.

Stvar i ne bi možda bila toliko strašna da se tad i tog dana sve završilo. Međutim, firma koja je dobila posao, sada ne želim da pominjem imena tih firmi, jer je to sve pomenuto u krivičnoj prijavi, u svojoj ponudi nije ostavila rok u kome je investitor dužan da plati izvođaču radova izvršene usluge oko izgradnje. U zapisniku o otvaranju ponuda jasno stoji kod dobitnika posla tri tačke, dok kod ostalih stoji da je 30 dana rok plaćanja od dana ispostavljanja konačnih situacija.

Kasnije u rešenju o dodeljivanju posla stoji kod te iste firme koja je dobila posao da je ta firma dala rok za plaćanje od 60 dana od dana ispostavljanja situacije.

To je rukom napisano i tu se jasno vidi krivično delo koje je Služba za javne nabavke grada Vranja uradila. Posle naše intervencije, šef te službe je smenjen. Mene je zvao gradonačelnik Vranja... I, još jednom kažem, on se sto posto plaši da će stati investicije prema našem gradu ukoliko javno iznesem ovaj problem. Zvao me je gradonačelnik Vranja gospodin Miroljub Stojčić, sa pričom da istrajem do kraja u nameri da se ova afera rasvetli.

Takođe, mogu da kažem da i u Demokratskoj stranci ima poštenih i čestitih ljudi. Zvao me je, pre ovoga, zamenik gradonačelnika gospodin Igor Andonov da mi ukaže na to da se trenutno odvijaju kriminalne radnje u Službi za javne nabavke grada Vranja. Ti ljudi su pristali i da svedoče u tom procesu, na osnovu tih podnetih krivičnih prijava. Međutim, i do dan-danas Okružno javno tužilaštvo ne reaguje. Nadam se da će Agencija za borbu protiv korupcije, kojoj je ovaj materijal takođe dostavljen, reagovati i da će se ove kriminalne radnje u našem gradu sprečiti.

Ovo je samo jedan primer korupcije koja se dešava u Pčinjskom okrugu. Nadam se da će i ostali poslanici iz Pčinjskog okruga govoriti na tu temu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, ovo delo je prosto super. Izađe poslanik vladajuće koalicije, postavi unapred pripremljena i sa ministrima ili premijerom dogovorena pitanja i onda nam premijer ili ministri drže ovde predavanja, kao da smo u školi. Samo, zaboravljaju jednu činjenicu, da mi ovde nismo deca i da je građane Srbije više nemoguće prevariti.
Žao mi je što je gospodin Dinkić otišao jer sam upravo njemu hteo da uputim pitanja. Svi smo ovde bili svedoci da je gospodin Dinkić pozvao gospodina Batića da poseti Kragujevac u tamo neko dogledno vreme i da se uveri u isplativost njegovih investicija. Prosto ne verujem u te priče, a imam veliki razlog za to.
Zašto gospodin Dinkić ne pozove gospodina Batića ili gospodina Nikolića, kao što ih je malo pre pozvao za skupštinskom govornicom, da posete Vranje? Ne, on Vranje zaobilazi kao kiša oko Kragujevca. Iz kog razloga?
Imali smo veliku investiciju u Vranju, otvaranje 3.000 novih radnih mesta, dolazak ''Zambera'', država preko agencije SIEPA ulaže šest miliona evra, samo što radnici nisu krenuli da rade... A šta se desilo, šta je epilog cele priče? Sada građani čerupaju tu zgradu koja je trebalo da bude zgrada, fabrika se rastura, Janis Savas, vlasnik ''Zambera'', vlasnik ''Alene'', pobegao je iz zemlje, iz Ministarstva ekonomije ne mogu da ga na'vataju. To je katastrofa. Radnici su poludeli, čak je onih 900 radnika koji su radili u ''Zamberu'', u prostorijama ''Jumka'' ostalo bez posla. Vranje je u zadnjih mesec i po-dva ostalo bez 2.000 radnih mesta.
Drugo, moram da pitam gospodina Dinkića, u ime radnika ''Jumka'', šta se dešava sa njima. Non-stop im se daju lažna obećanja: biće pomoći, vršićete namensku proizvodnju za vojsku, za zdravstvo, za policiju. Međutim, od tih lažnih obećanja nema ništa.
Zbog toga što se dešava u Vranju ne verujem da će biti nešto i od besplatnih akcija, ne verujem da će građani uopšte doći do tog novca, ne verujem ni u priču o "Fijatu", jer će se sigurno desiti ono što se desilo sa ''Jumkom'' i ''Zamberom'' u Vranju.
Na kraju, mogu da kažem da je gospodin Tomislav Nikolić malo pre pogrešio, mislim da misli isto kao i ja, rekao je da je gospodin Dinkić spržio milijardu dolara. Ne, gospodin Dinkić će, ukoliko mu dozvole da ovo radi i ovako nastavi, da sprži celu srpsku privredu.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministar,  moram da kažem gospodinu Halimiju da stvarno strepimo kako će ta sredstva biti raspodeljena, iz jednog prostog razloga što smo imali priliku da se uverimo kako Albanci koji upravljaju opštinama Preševo i Bujanovac troše ta sredstva.
Naime, u opštinama Preševo i Bujanovac su Srbi ti koji su stvarno ugroženi. Srbi su ti koji žive u stvarno lošim uslovima. Koliko sam video iz izlaganja gospodina Krasića, on dosta dobro poznaje situaciju u opštinama Preševo i Bujanovac.
Ne znam odakle toliko hrabrosti gospodinu Halimiju da uporno traži sredstva iz budžeta Republike Srbije, a svi dobro znamo, neki manje, neki više, da Albanci koji žive i rade i imaju svoja preduzeća na teritoriji opština Bujanovac i Preševo ni jednim jedinim dinarom ne pune budžet Republike Srbije.
Pitam gospodina Halimija kada su zadnji put državni organi i inspekcijske službe ušle u selo Trnovac, u Kosovsku ulicu u Bujanovcu, da iskontrolišu koliko je preduzeća albanskih i firmi registrovano, da li na vreme i redovno plaćaju porez i da li Albanci na toj teritoriji plaćaju trošenje električne energije? Naravno da oni to ne rade.
Slažem se u potpunosti sa gospodinom Krasićem da ovih 404 miliona dinara, koji su izdvojeni za rad Koordinacionog tela, ekonomska klasifikacija 511 - zgrada i građevinskih objekata, treba da bude uvećana. Znači, da se 273 miliona 613 smanje, koji se prenose opštinama, a da se ovo što će direktno da koristi Koordinaciono telo i da ulaže povećaju.
Jer ministar Marković je sasvim dobro obrazloženje povodom podnetog amandmana gospodina Halimija dao. Obrazloženje glasi - sredstva u iznosu od 60 miliona dinara služba Koordinacionog tela je planirala kako bi u sredinama gde opštine ne mogu same da realizuju pojedine projekte direktnim investicijama u izgradnji zgrada i objekata pomogla u tom delu, s obzirom da je uvidom na terenu prepoznata disproporcija u razvijenosti albanskih, srpskih i romskih naselja.
Onda kaže - smanjivanjem predviđenog iznosa služba Koordinacionog tela bi bila lišena mogućnosti da direktno utiče na razvoj zaostalih sredina, a to se posebno odnosi na potrebe romske i srpske zajednice.
Odgovor je u redu i u odgovoru u potpunosti podržavam gospodina Markovića, iz prostog razloga što ukoliko svi vi budete otišli npr. u opštinu Bujanovac i obiđete srpska sela, kao što SU Rakovac, Lopardince, videćete da tamo od udarnih rupa i od blata ne mogu ljudi normalno da se kreću.
Ako pogledate one autodrome koje su gradili u albanskim selima, kao što je put od Lučana do Preševa, preko Oraovice i ne znam sve kojih sela, Nesalca, Letovice, videćete da ni jedan jedini dinar srpska opština, kojom trenutno upravljaju Albanci, nije utrošila na izgradnju putne, kanalizacione, ni vodovodne infrastrukture u srpskim selima. To je katastrofa.
Mi imamo fudbalski klub BSK - Bujanovac, koji se takmiči u srpskoj ligi i koji dobija 100 hiljada dinara mesečno od opštine Bujanovac, a imamo fudbalski klub Trnovac koji se takmiči u nižerazrednoj ligi i pet puta veća sredstva dobija od BSK-a. To je stvarno sramota, ali to su činjenice koje mogu da se vide na terenu i koje nije teško utvrditi. Uzmimo, evo, kod gospodina Halimija u opštini selo Reljan, put je asfaltiran samo kroz deo sela gde žive Albanci i do škole u koju idu Albanci, a prema srpskom stanovništvu je ostalo blato. To je stvarno sramota, to su činjenice.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, gospodin Halimi ovde za skupštinskom govornicom non-stop kuka kako su ugrožena albanska prava. Dobio sam od svih predstavnika srpskih stranaka u Bujanovcu dopis, koji je istovremeno upućen i predsedniku Republike Srbije, Borisu Tadiću, predsedniku Skupštine Republike Srbije, Slavici Đukić-Dejanović, predsedniku Vlade Republike Srbije, gospodinu Cvetkoviću, potpredsedniku Vlade Republike Srbije, Ivici Dačiću i ministru za lokalnu upravu i državnu samoupravu, predsedniku Koordinacionog tela Milanu Markoviću. Sve političke partije Srba su potpisale ovaj dokument.
O čemu se radi? To ću pročitati u izvornom obliku: "Poštovani, u ponedeljak je zakazana sednica Skupštine, na kojoj su menjaju preostali Srbi sa čelnih funkcija u Sportskom centru i Turističkoj organizaciji, a u isto vreme Albanci insistiraju na paritetu prilikom zapošljavanja u republičkim organima na lokalu, pri čemu im se, nažalost, veoma često izlazi u susret u cilju smirivanja međuetničkih tenzija.
Podržavajući diskusiju predsednika Koordinacionog tela ministra gospodina Milana Markovića na sednici Skupštine Srbije dana 23.12.2008. godine, očekujemo adekvatnu reakciju na gore pomenutu nameru, jer bi u suprotnom, za preostale Srbe u Bujanovcu bio loš signal, čime bi se, nažalost, stvorili uslovi za samoorganizovanje, a to se veoma često otme kontroli".
Da svima bude jasno - Srbi planiraju u ponedeljak da blokiraju rad lokalnog parlamenta u Bujanovcu, jer se krše elementarna prava Srba da učestvuju bar na pojedinim čelnim funkcijama u lokalnoj vlasti, što je do sada bio slučaj. Albanci žele da pomere i ova dva srpska direktora.
Ovde non-stop pričamo kako se ugrožavaju njihova prava, kako je 70% nezaposlenih u Preševu, i to je laž. Uposleno je mnogo ljudi u Preševu, ali rade u neprijavljenim radnjama, rade u radnjama koje ne plaćaju poreze i doprinose i rade u takvim firmama - normalno da Zavod za statistiku takva radna mesta nije bio u mogućnosti da evidentira. Onda stvaramo lažnu sliku kako se loše živi.
Loše se živi i u Vranju. Ovolika sredstva, u ovolikom obimu od 64 miliona evra nisu ni za Vranje izdvojena, a Vranje je centar Pčinjskog regiona. Što vi non-stop delite Albance i Srbe, a svuda gde možete, vi Srbe pomerite sa određene funkcije?
Pravite zapisnike, kao deca u osnovnoj školi, pisanom rukom - evo ovako se smenjuju srpski direktori iz ustanova. (Poslanik pokazuje rukom pisan papir.)
To je smešno. Ne znam do kada će ova država biti spremna da trpi bezobrazluk albanske zajednice za jugu Srbije? Hvala.
Poštovana gospođo Čomić, smatram da je trebalo u jednom delu da opomenete gospodina Halimija prilikom njegovog izlaganja, jer je bezobrazno da za ovom govornicom iznosi netačne podatke. On je rekao - da je neko rekao da ima 85 hiljada Albanaca na teritoriji Republike Srbije, pa je rekao da stvarno živi 57 hiljada, a tvrdim da ih ima mnogo više, iz jednog prostog razloga što veliki broj Albanaca živi na Kosovu, a Kosovo je sastavni deo Srbije i uvek će to ostati.
Malopre ste u svom prvom izlaganju rekli - čije su to opštine Preševo, Medveđa i Bujanovac? Pa srpske, to su opštine koje se nalaze na teritoriji Republike Srbije i na vašu veliku žalost, uvek će ostati u granicama Republike Srbije.
Evo ovako, mene stvarno iritiraju ovakve diskusije iz jednog prostog razloga, malo ću pokušati da spustim loptu. Evo ovako, da li postoji neka država na svetu u kojoj se na određenom delu njene teritorije nalaze spomenici i zastave ljudima koji su ubijali srpske policajce i srpske vojnike? E, to se na teritoriji Bujanovca i Preševa svakako nalazi, pa tako možete na putu Lučane - Končulj da vidite spomenik Fatmira Ibišija, pa možete u Trnovcu da vidite spomenik kapetana Lešija i to niko ne dira.
Čak Albanci imaju pravo da na svoj dan zastave, da na državnim organima Republike Srbije istaknu albanske zastave - pa Srbi su i više nego tolerantni. Ne znam kako vas nije sramota da uopšte pričate o tome da vas ne tolerišemo? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministre, članom 52. Predloga zakona o javnom tužilaštvu regulisana je odgovornost javnog tužioca i zamenika javnog tužioca za štetu koju prouzrokuju u obavljanju javnotužilačke funkcije.
U stavu 2. ovog člana se navodi: "Kad je konačnom odlukom Ustavnog suda, pravosnažnom sudskom odlukom, odnosno poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom utvrđeno da je šteta prouzrokovana namerno ili krajnjom nepažnjom Republika Srbija može tražiti od javnog tužioca, odnosno zamenika javnog tužioca naknadu isplaćenog iznosa."
Amandmanom koji je podnela poslanička grupa Nova Srbija predlaže se da se iza reči "namerno ili krajnjom nepažnjom" ubace reči "javni tužilac ili zamenik javnog tužioca će snositi zakonske posledice shodno Krivičnom zakoniku Republike Srbije"; dalje se nastavlja postojeći tekst "Republika Srbija", zatim, briše se reč "može" i nastavlja se dalje tekst "će tražiti od javnog tužioca, odnosno zamenika javnog tužioca naknadu isplaćenog iznosa".
Navedena dopuna i ispravka je neophodna jer nepovezivanje namerno prouzrokovane štete ili štete izazvane krajnjom nepažnjom sa Krivičnim zakonikom i krivičnom odgovornošću amnestira javnog tužioca i zamenika javnog tužioca od krivične odgovornosti, jer namerno prouzrokovana šteta ili šteta izazvana krajnjom nepažnjom u obavljanju službene dužnosti jesu elementi određenih krivičnih dela propisanih Krivičnim zakonikom Republike Srbije.
Ako taj zakon važi za sve građane Republike Srbije, imperativno mora da važi i za javne tužioce i zamenike javnih tužilaca, posebno što eventualna zloupotreba u obavljanju javnotužilačke funkcije ima posebnu konotaciju.
Kada se govori o namerno prouzrokovanoj šteti govori se o najtežim oblicima krivičnih dela u čijem biću je izražena namera, što u krivičnopravnom smislu predstavlja direktan umišljaj kao najteži oblik vinosti. Tu ne sme da bude bilo šta diskutabilno što se tiče postojanja krivičnog dela i krivične odgovornosti bilo kog lica, pa i javnog tužioca i zamenika javnog tužioca.
Takođe, šteta izazvana krajnjom nepažnjom je sastavni deo bića određenih krivičnih dela, s tim što može samo da se radi o eventualno lakšem obliku vinosti, ali ni tu ne sme da bude bilo šta diskutabilno što se tiče postojanja krivičnog dela i krivične odgovornosti bilo kog lica, pa ni javnog tužioca i zamenika javnog tužioca.
Ako se u konkretnim situacijama radi o postojanju krivičnih dela, ni u kom slučaju ne može da stoji da Republika Srbija može tražiti od javnog tužioca ili zamenika javnog tužioca naknadu isplaćenog iznosa, zbog čega se u amandmanu koji je podnela poslanička grupa Nova Srbija briše reč "može" i predlaže: "će tražiti". Očigledno je da u ovom stavu 2. ne može da postoji alternativa što se tiče naplate štete od strane Republike Srbije, za razliku od stava 1. ovog istog člana.
Vlada nije prihvatila ovaj amandman. Obrazloženje koje je dala je proizvoljno i stiče se utisak da se vrlo površno prišlo tumačenju ovog amandmana. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministre, predstavnici Ministarstva, članom 6. Predloga zakona o sudijama regulisana je odgovornost sudija za štetu koju prouzrokuju obavljanjem sudijske funkcije. U stavu 1. ovog člana se navodi – za štetu koju sudija prouzrokuje nezakonitim ili nepravilnim radom odgovara Republika Srbija.
Predlogom amandmana koji smo zajedno podneli moj kolega iz Poslaničke grupe Nova Srbija Milutin Jeličić i ja, nakon navedenog teksta, treba da se izvrši dopuna stava 1, rečima: ''sa pravom na refundaciju isplaćene štete nastale nezakonitim ili nepravilnim radom od konkretnog sudije''.
Navedena dopuna je neophodna zbog ozbiljnosti u radu, izuzetno potrebne stručnosti, odgovornosti i zakonitog postupanja sudija. Navedeni nosioci sudijske funkcije potpuno bi opušteno postupali u radu ukoliko bi za sve svoje greške imali pokriće od strane Republike Srbije.
Republika Srbija može da bude zaloga za situacije gde je došlo do pogrešnih odluka zbog stava i ubeđenja konkretnog sudije, koji su se u datom momentu razlikovali od sudske prakse i koji mogu da budu diskutabilni, ali ne može da bude zaloga za nezakonit i nepravilan rad sudije.
Prihvatanjem ovog amandmana, umnogome bi se pojačala odgovornost sudije i sama stručnost sudije, ne bi se tako olako donosile nezakonite i nepravilne presude i sigurno bi se smanjio broj ukinutih presuda.
Naglašavam, na kraju, da uvođenjem prava na refundaciju, predviđenog ovim amandmanom, nije generalna obaveza refundacije štete, već pravo da se u pojedinim drastičnim slučajevima primeni refundacija, koja bi bila i neka vrsta kazne za neodgovorno postupanje, a, u najvećoj meri, generalna prevencija koja će doprineti što uspešnijem i kvalitetnijem radu sudija. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, u materijalu koji sam dobio kao narodni poslanik, a tiče se amandmana koji su podneti na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu, moj amandman se nalazi iza amandmana gospodina Šormaza, međutim na onoj sednici, imao sam prilike da gledam kod kuće jer smo već svi bili umorni u petak, moj amandman je prošao pre amandmana gospodina Šormaza pa ću ja sada iskoristiti ovu priliku, ovih 15 minuta koje poslanička grupa Nova Srbija ima po amandmanu gospodina Šormaza, da govorim o svom amandmanu, ako dozvolite.
Amandman koji sam podneo na Predlog ovog zakona tiče se toga da se u članu 5. razdeo 9 u razdelu Ministarstva odbrane na ekonomskoj klasifikaciji 422 troškovi putovanja smanje kako bi se novac izdvojio za normalno funkcionisanje narodnih kuhinja. Zbog čega? Zato što prosečan grad u Srbiji od 100.000 stanovnika ima potrebu da na taj način zadovoljava potrebe hiljada građana. Međutim, u Vranju je situacija malo drugačija jer je veliki broj građana od 2000. godine pa naovamo ostao bez posla. Navešću samo primer "Jumka" gde je posao izgubilo 10.000 radnika, primer "Koštane" gde je 2.500 ljudi ostalo bez posla; imamo "Delišes" u Vladičinom Hanu gde je takođe preko 2.500 ljudi ostalo bez posla i, evo, sada imamo ova najnovija dešavanja, od kad je Vlada obećala nova zapošljavanja, da je i Autoprevozničko preduzeće "Jedinstvo", koje je u međuvremenu prodato izraelskom "Kavimu", počelo da otpušta radnike, tako da je samo u poslednja tri meseca 200 radnika ostalo bez posla.
Onda se, nekako uvek u vreme predizborne kampanje, pojavi svemogući ministar Dinkić pa obeća otvaranje 3.000 novih radnih mesta, upošljavanje radnika.
Sad ću vam malo pričati o toj čudnoj investiciji "Zambera". Gospodin Dinkić je pre jedno dve godine uhvatio za ruku nekog Britanca, kiparskog ili grčkog porekla, gospodina Janija Savasa, doveo ga u Srbiju i dao mu od državnih para šest miliona evra kako bi on, navodno, zaposlio u novoizgrađenoj fabrici "Zamber" 3.000 radnika.
Da stvari budu jasnije, Dinkić je tom prilikom obećao zapošljavanje 3.000 radnika i proizvodnju 100.000 odevnih predmeta mesečno. Takođe je rekao da je investicija sa "Alenom" i izgradnja "Zambera" sa gospodinom Savasom veoma dragocena za Srbiju i da će privući mnoge strane investitore.
Dana 29. oktobra 2007. godine, kada su građani Vranja shvatili da je reč o velikoj prevari, gospodin Dinkić je gromoglasno zapretio i rekao da moraju da poštuju ugovor sa "Zamberom", jer će fabrika početi da radi 1. marta 2008. godine. Dokle se stiglo? Po ugovoru koji je gospodin Savas potpisao sa Agencijom za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) kaže se da će prva tranša od milion i po evra leći na njegov tekući račun odmah nakon kupovine zemljišta. On je kupio uredno zemljište, uzeo najbolju lokaciju u gradu za 500.000 evra i uplaćeno mu je milion i po evra. Drugu tranšu sredstava dobija kada uzme građevinsku dozvolu za izgradnju fabrike. Došao je i do te građevinske dozvole, uplaćeno mu je još milion i po evra i tu se stalo.
Troškovi gospodina Savasa do sada su 500.000 evra za zemljište koje je dao i troškovi oko vađenja građevinske dozvole. Znači, potrošio je negde oko 600.000 – 700.000 evra, a njemu je uplaćeno tri miliona evra.
Fabrika je počela da se gradi. Izvođač je došao skoro do kraja i njemu se trenutno duguje 1.300.000 evra. Ni jedan jedini dinar izvođaču tj. preduzeću "Meteori" iz Vranja do dana današnjeg nije uplaćen. Gde je ta razlika od nekih 2.300.000 evra, pitaju građani Vranja i šta će biti sa radnim mestima koje je obećao gospodin Dinkić?
S obzirom na to da sam imao priliku da gledam isti cirkus i u vezi sa potpisivanjem ugovora sa "Fijatom", smatram da ni oni ljudi u Kragujevcu neće proći bolje nego što smo mi u Vranju, pa mislim, kako je ova vlada krenula, da će skoro 90% stanovništva da se hrani u narodnim kuhinjama. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, javio sam se za reč ne sa namerom da sprečavam normalan tok sednice, postavljam poslanička pitanja i reklamiram povredu određenog člana Poslovnika, već sa namerom da od vas, kolege narodni poslanici, zatražim da svi zajedno pružimo podršku velikom čoveku i patrioti, fudbalskom stručnjaku Ratku Dostaniću, koji je svojim prošlonedeljnim gestom, podnoseći ostavku na mesto šefa stručnog štaba skopskog "Vardara", oduševio srpsku naciju. Učinio je to i pored toga što je svestan činjenice da mu se može zabraniti obavljanje trenerskog posla na određeni vremenski period, i pored toga što je "Vardar" pod njegovim vođstvom ubedljivo prvi na tabeli, i pored toga što ima izuzetno finansijski povoljan dvogodišnji ugovor sa ovim klubom.
Ovo samo potvrđuje činjenicu da je gospodin Ratko Dostanić pošten i častan čovek i nadasve veliki Srbin i patriota. Njegovo objašnjenje ovakvog čina, na konferenciji za novinare koju je održao u Vranju, na moje veliko zadovoljstvo, pošto sam i ja Vranjanac, bilo je veoma jednostavno: "Ne mogu više da boravim i radim u državi koja priznaje nepostojeću državu Kosovo i na taj način želi da učestvuje u otimanju dela teritorije moje države Srbije".
Njegov čin je izazvao reakciju makedonskog premijera i makedonske vlade. To ne silazi sa naslovnih strana štampanih medija u Makedoniji i kao glavna vest se emituje u svim elektronskim medijima u Makedoniji. Smatram da najmanje što u ovom trenutku možemo da učinimo za gospodina Dostanića jeste da mu svi mi narodni poslanici u ovoj skupštini pružimo veliku podršku i poželimo uspeh u daljem radu.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, zamolio bih da ubuduće poslanike Narodne skupštine Republike Srbije, a posebno predsednicu Skupštine da opomene poslanike nacionalnih manjina da ne koriste takve termine i da za ovom govornicom ne rasparčavaju Srbiju korišćenjem termina "preševska dolina". Preševo se nalazi u Pčinjskom okrugu, odakle dolazim, a centar tog Pčinjskog okruga je u Vranju i tu treba da stavimo tačku.
Kada se gospodin Halimi vraćao da sedne u svoju poslaničku klupu komunicirao je sa poslanikom Pastorom i doslovce rekao – od sada ću da koristim onaj drugi termin, ne dolina, nego kako beše ono skraćeno, ''pokrajina''. Nećete to nikada dobiti, kao što ni Kosovo nikada neće biti nezavisno!
Kada sam se već javio za reč, ne mogu a da se ne osvrnem na ono što je gospodin Đelić u uvodnom izlaganju rekao, a tiče se dovođenja stranih investitora kako bi se poboljšali uslovi proizvodnje u tekstilnoj industriji u Vranju, Leskovcu, pa je tu, između ostalog, pomenuo i Ivanjicu.
Evo, u ime svih Vranjanki i Vranjanaca molim da više gospodin Đelić i gospodin Dinkić ne dovode strane investitore jer su već jednog takvog doveli, firma se zove "Alena", britanska firma. Dali su im iz Nacionalnog investicionog plana šest miliona evra bespovratnih sredstava da sagrade fabriku i da zaposle tri hiljade radnika. Znači, za svakog radnika po dve hiljade evra. Grad Vranje im je dao najbolju lokaciju. Platili su tu lokaciju 500 hiljada evra i dobili za to milion i po evra.
Nakon dobijanja dozvole za izgradnju fabrike, dobili su i drugu tranšu sredstava od milion i po evra. Tu se stalo, fabrika se izgradila do određenog nivoa i stalo se sa izgradnjom. U ovom trenutku se izvođaču duguje milion i 200 hiljada evra. Nijedan radnik nije uposlen. Gospodin Janis Savas, vlasnik "Alene", nestao je iz Srbije. Predstavnici agencije su ga pronašli u Londonu i pitali ga šta će biti dalje sa investiranjem u izgradnju fabrike "Zamber", a on je rekao – pitajte Dinkića.
Tražio sam na sajtu da li postoje "Alena" ili "Zamber" kao neko preduzeće koje se bavi tekstilom – nema ih uopšte na karti preduzeća u Velikoj Britaniji, već je to neka agencija za registraciju preduzeća, pa su verovatno u dogovoru sa gospodinom Dinkićem i formirali ovo preduzeće "Zamber" kako bi pokrali građane. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, sada ću se obratiti ovom crvenom i žutom delu semafor koaliciji – ukoliko ovako nastavite, dolazite u opasnost da vas zeleni deo vaše semafor koalicije proguta.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ovim Predlogom zakona o ministarstvima predlagač jasno pokazuje da se prilikom pisanja ovog zakona nije rukovodio interesima građana države i društva, već mu je ideja vodilja isključivo bilo zadovoljavanje apetita političkih stranaka koje čine vladajuću većinu, kao i zadovoljavanje interesa uticajnih pojedinaca iz tih političkih partija. Svedoci smo toga da ti apetiti u poslednjih nekoliko dana enormno rastu, pa se postavlja pitanje da li će ova, ovako zamišljena, nakaradna vlada uopšte biti i formirana.
Izdvajanje nadležnosti Ministarstva za infrastrukturu je nelogično, ali, kao što su kolege iz Srpske radikalne stranke u prethodnom periodu govorile, vi ste se sa logikom odavno posvađali. To je za vas sasvim normalno. Nadam se da će ovaj amandman koji je gospodin Srđan Spasojević podneo u ime poslaničke grupe DSS - NS biti usvojen, jer je Velimir Ilić u prethodnom periodu toliko dobro ustrojio ovo ministarstvo da u budućnosti može da ga vodi i dete od 10 godina.
Na kraju, završiću metaforički, Ministarstvo za infrastrukturu prerasta u vrhunsko vozilo bez volana - nemogućnost da upravlja, bez točkova - nemogućnost da se razvija, i bez goriva - nemogućnost da dođe do finansijskih sredstava, odnosno prerasta u karoseriju koja će stajati u mestu ili, bolje rečeno, u praznu ljušturu.