Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miloš Aligrudić

Miloš Aligrudić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Napravili ste povredu Poslovnika kada ste između dva prava na repliku, koja ste unapred dali prozivajući narodne poslanike, to je vaše diskreciono pravo, kako vi to sami često kažete, u odnosu na član 101...
(Isključen mikrofon.)
Član 27. i član 113.
Član 27, u odnosu na to što bi valjalo ipak, vodeći ovu sednicu, koristeći se opštom odredbom člana 27, da saslušate narodnog poslanika, da vam objasni u čemu se povreda sastoji, a ne da ga prekinete u pola rečenice, tumačeći šta je hteo da kaže, a što nije izgovorio.
Naime, hteo sam tada da vam kažem da nije u pitanju vaše diskreciono pravo kome ćete dati repliku, nego se povreda sastoji u nečem drugom, gospođo Čomić. Povreda se sastoji u tome što ste, prozivajući poslanike redosledom koji ste učinili, dajući im unapred pravo na repliku, što nije sporno, to je vaše diskreciono pravo, u međuvremenu dali reč ministru, a ministar se ponaša prema pravilima iz člana 113. ovog poslovnika, gde se vrlo jasno kaže - odredbe ovog poslovnika o redu na sednici Narodne skupštine primenjuju se i na sve druge učesnike na sednici, pored narodnih poslanika, a shodno se primenjuju na sednicama odbora i drugih radnih tela.
Prema tome, kada ste već jednom utvrdili redosled ko se javlja za replike, ne možete taj redosled prekidati tako što ćete ministru dati reč da se taj redosled prekine. To je ono na šta sam hteo da vam ukažem, a vi niste imali strpljenja da me čujete.
Reklamiram povredu člana 104. i pre svega je upućena vama, gospođo predsednice, tim pre ste dodali razloge za tako nešto vašom intervencijom nakon izlaganja ministra.
Moja intervencija se odnosi ne na ton kojim se ministar obratio, jer često i sam imam dosta agresivan ton kada imam povoda za tako nešto, kao govornik u Narodnoj skupštini. Prema tome, na to primedbu ne mogu imati. Svi koji učestvuju sa žarom u diskusiji imaju za to razloga. Prema tome, to nije nešto što smeta.
Ono što sam hteo da primetim i što sam mislio da ćete vi primetiti i umesto pohvala koje ste mogli izreći, svejedno mogli ste izreći i jednu zamerku. Naime, ovo je zakonodavno telo i zakoni koje predlaže Vlada, kao i narodni poslanici, raspravljaju se u ovom domu i kada upotrebljavamo termin - rasprava o predlogu zakona, u zakonodavnom telu taj termin ima određeno i vrlo jasno značenje. Kada govorimo o hitnom postupku i raspravama koje se obavljaju po hitnom postupku to takođe ima određeno vrlo konkretno značenje.
Da li je jedna materija ili jedan zakonski predlog raspravljan u stručnim krugovima šest meseci, godinu dana na raznoraznim simpozijumima ili skupovima, to može da ima značaja samo u tom kontekstu. U kontekstu rada ove institucije, verujte mi, nema nikakvog značaja i to je nešto na šta je trebalo, gospođo predsedavajuća, predsednice Narodne skupštine, da reagujete.
Ne kažem, bogzna kakvim tonom ili bogzna kakvom merom, ali da upozorite govornika da se nalazi kao lice izabrano od ovog zakonodavnog tela, kao ministar pred tim istim zakonodavnim telom i da u tom smislu mora da se odnosi kao govornik s uvažavanjem prema narodnim poslanicima. To je bio jedini razlog moje intervencije i ama baš ništa drugo u odnosu na ovo što je ministar govorio.
I povrede Poslovnika se mogu rangirati po nekoj težini. Nije svaka povreda koja se učini jednake težine. Ova na koju ukazujem nije neka flagrantno teška povreda, ali postoji. Moguće je da na nju ne bih ukazao da raspravljamo u tri ili četiri popodne ili u 11.00 pre podne, ali u 22.40 časova uveče prosto imam volju da to učinim zato što povreda postoji.
Naime, reč je o vama, pre svega povrede se odnose na predsedavajućeg. Nemojte se mnogo brinuti i kada mi budete rekli da mislite da to nije povreda, neću tražiti da se o tome izjasnimo u danu za glasanje. Prosto, hoću najdobronamernije da vam ukažem na to.
U članu 27. postoje pravila koja vas teraju da se starate o primeni Poslovnika, pa je to generalna odredba na koju se pozivam, ali i na član 96, koji vam jasno kaže da ako hoćete da učestvujete u pretresu ili raspravi, a svaki vaš komentar prethodnog govornika koji kvalifikuje sadržaj njegovog govora, znači, govorim o sadržaju, a ne o formi koju vi sprovodite kada polemišete s nama, to nije ni polemika, to su objašnjenja koja vi dajete, ona su legitimna i regularna, nego kada govorite i kvalifikujete sadržaj govora. Kao što ste to učinili kada je govorio ministar, pa ste govorili o tome da je on argumentovano izneo itd, to nije na vama da govorite.
Skrenuli ste mi pažnju vašom prethodnom reakcijom na prethodnog govornika i na dobacivanje iz sale. Ona jesu neka vrsta nedozvoljene polemike, na šta imate pravo da ukažete, ali onda kada već to činite, onda nemojte sebi dopustiti da ne iskoristite pravo iz člana 96, da kada hoćete da učestvujete u raspravi, da se prijavite kao govornik, a da vas neko od kolega potpredsednika za to vreme zameni.
To je najdobronamernije s moje strane. Ako mislite da time niste vređali Poslovnik, ne tražim da se o tome izjasnimo u danu za glasanje, iako mislim da to predstavlja svakako povredu Poslovnika s vaše strane.
Reklamiram povredu člana 104. stav 2. u vezi člana 113. Poslovnika Narodne skupštine, jer član 113. propisuje da se odredba člana 104. odnosi i na druge učesnike u raspravi, a ne samo na narodne poslanike.
Naime, gospođo predsedavajuća, morali biste da obratite pažnju na sadržaj onoga što govori ministar pred Narodnom skupštinom, jer kada izgovori reči "da je u stanju da civilizuje parlament", on, koga je ovaj parlament birao na tom mestu, to je nešto što je krajnje nedolično.
Ne može civilizovati parlament neko, a ovo je sada politička metafora koju ću izreći i time se ograđujem od nje, što je mogao i ministar reći, ali to nije učinio, ko upravo danas pred nama brani necivilizovani Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom informisanju.
Ne može pozivati na civilizovanost parlamenta da učestvuje u tome neko ko je u stanju danas da izgovori ovde – da ovo nije toliko nešto ozbiljno, jer se radi o izmenama i dopunama zakona, a ne o nekom novom zakonu. To je kao kad bi recimo izmene i dopune Krivičnog zakona bile uvođenje smrtne kazne – to bi bila samo izmena, kakve to veze ima?
Ovo što vi radite, gospodine Bradiću, to je smrtna kazna medijima u Srbiji i vi to morate da znate, i to znate. Što sam juče rekao vama, izvinjavam se. Izvinjavam se za ono što sam rekao "da ovo niste vi". Ne, jer ovo ste očigledno vi i to u nepatvorenom obliku.
 Ovde povreda povredu stiže kada je reč o Poslovniku. Sad mi je zanimljivije da govorim o ovoj potonjoj nego o prethodnoj zbog koje sam se javio.
Dakle, povreda Poslovnika koju ste učinili neposredno pre mog sadašnjeg izlaganja je sledeća. U članu 100. stav 3. stoji – predsednik Narodne skupštine, odnosno predsedavajući daje reč narodnom poslaniku koji ukazuje na povredu Poslovnika iz stava 1. ovog člana odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika, s tim što predsednici poslaničke grupe imaju prednost.
Pre nego što ste zaključili raspravu, odnosno pretres po prethodnoj tački dnevnog reda, elektronskim sistemom sam prijavio povredu Poslovnika i zatražio reč, pre nego što ste vi išta izgovorili. To se registrovalo kod vas, što može zamenik generalnog sekretara Skupštine da potvrdi, a na kraju krajeva, to se da lako proveriti. Vi mi niste dali reč, zaključili ste pretres, nastavili ste dalje da govorite prema proceduri koju predviđa zaključenje pretresa i otvaranje nove tačke, čime ste prekršili direktno stav 3. člana 100. Poslovnika Narodne skupštine.
Pazite, ovo je toliko jasno što sam rekao da ćete ispasti potpuno smešni ako kažete – nema povrede Poslovnika, jer valjda možete jednom u 12 meseci sebi da dopustite da ste negde pogrešili. Ovde je očigledna greška.
Ne tražim nikakvu posledicu zbog ovoga. Tražim samo jednu prostu stvar, vaše priznanje i izvinjenje da ste napravili omašku i to je sve. Ako ste u stanju to da uradite jednom, na tome ću vam čestitati, a ako ne, na kraju krajeva, ispašćete smešni, jer je sve što sam sad ovde rekao gola istina od početka do kraja.
Prethodni govornik je bio Tomislav Nikolić koji je govorio o povredi Poslovnika. Nakon njega sam se javio posle vašeg komentara njegovog izlaganja za povredu Poslovnika, vi mi niste dali reč, već ste ignorišući signal koji sam dao ovde zaključili pretres po tački.
Evo, ponovo ste povredili Poslovnik, ali drugu odredbu. Dakle, ovde je u pitanju stav 6. člana 100. Te odredbe su vezane i one se primenjuju tako što se radi o neposrednom vremenskom nizu radnji. Ukazao sam na povredu Poslovnika i vi se mi rekli da povrede nema, a što je naravno bilo smešno, ali o tom potom. U stavu 6. stoji…
(Predsedavajuća: Molim vas da se bez nedostojanstvenih gestova odnosite prema predsedavajućem, da pazite kako se ponašate i da pristojnost komunikacije koju zahtevate od svih drugih poslanika i od predstavnika Vlade sami prikazujete u ovoj skupštini. Svaku nepristojnu gestikulaciju smatraću razlogom za upozorenje ….)
Koja je to bila gestikulacija, izvinite?
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, ovo je sednica koja se prenosi …)
Znam. Koja je bila nepristojna gestikulacija? To je smešno…
(Predsedavajuća: Kada bih se usudila da ponovim nepristojnu gestikulaciju koju vi demonstrirate, onda bih načinila povredu Poslovnika, a što ne činim. Molim vas da na pristojan način obrazložite u čemu se sastoji povreda Poslovnika.)
Oduzeli ste mi 30 sekundi...
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, ništa vam nisam oduzela. Imaćete svoja dva minuta. Izvolite i obrazložite koje su povrede Poslovnika.)
Pošto sam izgubio nit onoga što sam govorio i niko ne može da shvati šta je ukazivanje na povredu Poslovnika, molim da mi dozvolite dva minuta da vam objasnim.
U stavu 6. stoji da ako i posle objašnjenja predsednika Narodne skupštine, odnosno predsedavajućeg, narodni poslanik smatra da je povreda učinjena, može zahtevati bez prava na obrazloženje da se Narodna skupština bez pretresa o tome izjasni u danu za glasanje.
Vidite, ako piše – mogu zahtevati, to mogu učiniti jedino u ovom trenutku usmeno, kao radnju koju činim neposredno po vašem objašnjenju, a da bih to učinio usmeno, moram da izgorim, a ako izgovorim moram da izgovorim tako da to čujete, a da bih to rekao to nije dobacivanje, nego je to moje insistiranje na glasanju u danu za glasanje o povredi Poslovnika. Vi meni kažete, nemojte dobacivati.
Izvinite, objasnite mi – kojom tehnikom mogu, a da bi ispoštovali član 100. i stav 6, da skrenem pažnju da želim da se Skupština izjasni u danu za glasanje?
Da li po vama treba da se ponovo javim za reč po povredi Poslovnika, u kom slučaju biste mi rekli da to nije isticanje povreda Poslovnika u smislu stava 1? Dakle, ne vidim tehniku, način, na koji vam mogu skrenuti pažnju da želim da se Skupština izjasni u danu za glasanje, sem da vam to dobacim. Kako hoćete – da napišem na papiru, pa pošaljem avionče? Šta hoćete da uradim? Zaista ne razumem.
Imam pitanje za Vladu Republike Srbije i naravno, pitao bih to i Borisa Tadića, pošto je to glavni šef Vlade Republike Srbije, sve drugo nema veze, jer je reč o ovim informacijama koje su došle kao neke navodno lepe vesti o belom šengenu.

Beli šengen treba da predstavlja viznu liberalizaciju koja bi omogućila građanima Srbije da slobodno, bez viza, koristeći samo svoj novi biometrijski pasoš, putuju u zemlje EU.

To bi svakako bila divna vest, nešto za šta se DSS godinama dok je bila na vlasti zalagala, što suštinski nema veze sa pridruživanjem EU, ali ima veze sa standardima koje EU primenjuje na svoje građane i na one zemlje s kojima uspostavlja odnose koji omogućavaju liberalno, odnosno slobodno kretanje ljudi.

Ono što smo čuli, međutim, upućuje na veliku zabrinutost. Ono što smo čuli od zvaničnika EU je da će tzv. beli šengen, tj. mogućnost putovanja bez vize u EU biti moguće za jednu kategoriju građana Srbije, dok za drugu kategoriju građana Srbije to neće biti moguće. Rečeno je da državljani Srbije koji žive na teritoriji KiM ovo pravo neće moći da koriste, nego će tim građanima Srbije biti potrebne vize i dalje.

To nije sistem dvostrukog koloseka, jer se taj sistem primenjivao na CEFTU kao ugovor, pa su tu svi građani Srbije, bez obzira da li žive na KiM ili u Srbiji u potpuno jednakom položaju. S druge strane, vizna liberalizacija, tj. putovanje bez šengenskih viza u Evropu biće uslovljeno očigledno još jednim zahtevom, a to je da Vlada Republike Srbije obezbedi graničnu liniju između KiM i Srbije kao međudržavnu granicu.

Iz svega toga se vidi da je DSS bila u pravu kada je rekla da stav EU o KiM mora biti posebno razmatran i da mora da posluži kao osnov svakom daljem razgovoru sa EU radi razjašnjenja tog odnosa.

Očigledno da se taj odnos sada razjašnjava faktičkim koracima EU, koji ukazuju na to da EU KiM, dakle, kao celina, ne pojedine države EU, tretira kao potpuno odvojenu državu.

Moje pitanje je vrlo prosto: šta će Vlada Republike Srbije uraditi, tj. Boris Tadić, da svim građanima Srbije obezbedi ovo pravo koje će Srbija steći posle ugovora sa EU? Šta će Vlada Republike Srbije uraditi u eventualnim pregovorima sa Evropskom komisijom da svi imaoci biometrijskih pasoša u Srbiji, koji izdaju legalni državni organi Srbije, mogu da koriste te pasoše bez šengenske vize prilikom odlaska u EU?

Da li je moguće, da će naši narodni poslanici u Skupštini Srbije, bez obzira iz koje su poslaničke grupe, imate ih u G17 plus, SRS, DS, DSS, da li je moguće da će ti poslanici ako potiču sa teritorije KiM morati da traže vizu, sa istim biometrijskim pasošem koji ću posedovati i ja, a da ja tu vizu neću morati da tražim?

Meni naravno nije krivo što neću morati da tražim vizu, kao što mi nije krivo što i većina građana Srbije neće morati da je traži. Tome se radujem, najiskrenije.

Ali, moram da kažem da najiskrenije žalim ako srpske vlasti, protivno Ustavu Republike Srbije, zanemare ustavni položaj svih građana i ne učine šta je potrebno da građani Srbije mogu da putuju pod jednakim uslovima u zemlje EU tako što će koristiti jedan pasoš, legalno izdat od strane organa Republike Srbije, biometrijski pasoš preko koga se poznaje pravo na putovanje u bezvizni režim.

Kako je to moguće? Molio bih Vladu Republike Srbije da na ovo veoma važno pitanje odgovori i da nam kaže šta će konkretno učiniti u razgovorima sa evropskim partnerima kako bi se ovo pravo, personalno, za građane Srbije, državljane Srbije obezbedilo na jednak način i pod jednakim uslovima?
Mislim da je povređen i član 27, koji govori o načinu postupanja predsedavajućeg, kao jedna opšta odredba, pri tom ne mislim na vas nego na prethodnog predsedavajućeg, predsednicu Narodne skupštine, i da je došlo do povreda odredaba svih članova Poslovnika od člana 117. zaključno sa članom 135, s posebnim akcentom na član 121, kada je reč o situaciji kada imamo mogućnost da elektronskim putem glasamo.
Naime, ne može se, a opet u skladu sa članom 27. Poslovnika, vraćam se na njega, na različite načine tumačiti ista situacija u kojoj se nalazimo.
Maločas je bio predlog da se glasa o produženju rasprave za tačke koje će se raspravljati, pa je onda predsednica Narodne skupštine predložila da se utvrdi kvorum, da bi se videlo da li prema Ustavu može da se obavi glasanje, a sve na kraju u skladu sa članom 121.
Onda se utvrdilo da nema dovoljno ubačenih identifikacionih kartica u poslaničke jedinice. Zatim je konstatovano gde je povreda nastala, konstatovano je od strane predsednice Narodne skupštine da smo time došli u situaciju da odluka nije doneta i da samim tim možemo da nastavimo dalje sednicu, onako kako to Poslovnik predviđa kada takva odluka nije doneta.
Problem je u tome što u nekim slučajevima kada nema dovoljno ubačenih identifikacionih kartica, onda se pravi pauza i čeka se da se poslanici skupe u dovoljnom broju, da se ubaci dovoljan broj identifikacionih kartica, kako bi se glasanje obavilo. U drugom slučaju se to ne čini. Bez ikakvog obrazloženja, ovde se radi o voluntarizmu u primeni Poslovnika koji je nedopustiv i zato smatram da je prekršen član 27.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, prvo moram da napomenem, izražavam u ime svih poslanika DSS, a nadam se da to mišljenje dele i drugi narodni poslanici, čak i oni koji to ne smeju da kažu, veliko razočarenje zbog spajanja ovih tačaka dnevnog reda u jedan načelni pretres.
Radi prvo o zakonu o kulturi, koji je krovni zakon i koji zaslužuje ozbiljnu raspravu u parlamentu. Radi se o izmenama i dopunama Zakona o javnom informisanju, gde svaka izmena i dopuna tog kapitalnog izuzetno važnog zakona je od interesa za javnost i građane, od interesa za narodne poslanike, jer je sloboda medija u društvu preduslov demokratije. Ne radi se o bilo kakvom propisu.
Pored gota, ne mogu da govorim na ime oba zakona, govoriću samo o izmenama i dopunama Zakona o javnom informisanju, jer da bih rekao ono što imam da kažem, treba mi sedam-osam minuta, ostalo vreme ću prepustiti mojoj koleginici iz DSS koja će govoriti o zakonu o kulturi, od ukupno 24 minuta koliko imamo na raspolaganju.
Kada je reč o Predlogu o izmenama i dopunama Zakona o javnom informisanju, morao bih nažalost da vam kažem sledeće: ovo što je došlo u Narodnu skupštinu Republike Srbije, pa čak i ono što je došlo danas u vidu amandmana koje je podnela Vlada Republike Srbije na sopstveni predlog zakona, govori nam nekoliko stvari.
Prvo, da je ovaj zakon pripreman u tajnosti, jer niko do pre neki dan nije znao šta imate nameru.
Zatim je bez ikakve rasprave izašao u javnost, tako što je prvo dospeo u poslaničke klupe, što nije neobično, ali je kratkoća vremena i brzina kojom je pripreman izuzetno neobična. Kada smo pročitali šta ste napisali, suočili smo se sa tim da dobro razmislimo o tome ko stoji iza ovog predloga zakona.
Gospodine ministre, vas lično ne poznajem. Par puta smo se u životu sreli tako što smo se samo rukovali ili prosto susreli u nekom hodniku ili prolazu i pozdravili.
Poznajem ljude koji vas dobro poznaju i, mogao sam da čujem svašta o vama, ali nisam čuo nisam čuo ništa naročito loše, verujte mi. Od danas, od vašeg današnjeg ulaska u skupštinsku salu, kao odgovornog ministra za ovakav predlog zakona, verujte mi da ćete ući u istoriju. Da sam na vašem mestu, mene bi bilo ozbiljno sramota zbog ovoga što je učinjeno.
Ovaj predlog zakona ima očigledno jasan motiv, da se neko od javnih političkih ličnosti sveti pojedinim medijima, tako što će se napraviti opšte odredbe u zakonu koje bi likvidirale ili blokirale rad određenih medija u Srbiji.
Prvobitan predlog koji ste podneli imao je zamisao da ih blokira odmah, sa cenzusom predviđenim za osnivača od 50 hiljada evra, da bi se glasilo uopšte moglo objavljivati. Taj plan bi se ostvario, kako bi pravnici na latinskom rekli "ipso facto", onog trenutka kada zakon stupi na snagu.
Onda ste se setili da bi to imalo takvu posledicu, pa ste ukinuli tu mogućnost vašim amandmanom.
Odložili ste likvidiranje medija za nekoliko meseci, tako što bi se prvo stvorili određeni preduslovi, predviđeni ovim izmenama i dopunama zakona, nakon čega bi javni tužilac reagovao u pojedinim slučajevima, na način koji predviđaju ove izmene i dopune, a onda bi došlo do likvidacije medija.
Drakonske kazne koje ste uveli ovim izmenama i dopunama zakona su prvo realno i faktički neostvarive. Retko ko bi to imao da plati, a i ako dođe do plaćanja ili prinudne naplate takvih drakonskih kazni za slučajeve koje ste predvideli, to bi automatski vodilo gašenju pojedinih medija.
Da bi bilo jasno o čemu se radi, skrenuću vam pažnju na ono što jeste ovde suština. Vi biste mogli da nam branite ovde po ceo dan da se radi o tome da mora da se uvede red u medijski prostor, da se poslenici medija nauče tome da ne mogu odstreljivati ljude, pogotovu ne one koji se bave javnim poslom i javnim radom, na način kako je to do sada često činjeno u medijima.
Da bi motiv možda bio da se na taj način zaštite ljudi od medijskog progona koji u Srbiji nije neobična pojava. Dešava se dosta često, ali ću vam na par primer, odnosno konkretno na mom primeru dati razloge da razmislite koliko ste u zabludi kada ovaj zakon donosite.
Početkom ove kalendarske godine, nekoliko dnevnih listova pisalo je o meni kao o narodnom poslaniku koji je u prethodnom sazivu bio šef naše parlamentarne grupe u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope i navodili su da sam silne milione dinara potrošio na ta putovanja, iznoseći iznose koji su u osnovi tačni, a iskrivljujući sliku o njihovom značenju, tj. da te pare nikada video nisam, nego da je to državni trošak za parlamentarnu diplomatiju, kao što postoji državni trošak za Vladinu diplomatiju. To niko nije preneo.
Da li sam bio ljut na te medije? Svakako da jesam. Ali, bio sam više ljut na moje kolege u Narodnoj skupštini Republike Srbije, koji su bili sa mnom u toj delegaciji i koji vrlo dobro znaju na šta je taj novac trošen i kako je trošen, i da niko nije stao u moju odbranu. Valjda zato što nije korektno stati u odbranu kolege iz druge poslaničke grupe koja je u opoziciji.
Da u moju odbranu nije stala predsednica Narodne skupštine. Ne u moju odbranu, u odbranu ove institucije.
Ova institucija je učinila sve što je mogla, i odgovorni ljudi u ovoj instituciji, da se takve stvari pišu. Sada, kada pogledate, da li sam bio ljut na medije? Jesam i na njih, jer oni koji su to pisali, morali su da znaju da iznoseći pola od istine iznose laž i da ta laž može štetiti ugledu onoga o kome se piše. Da li sam ih tužio? Nisam, iz dva prosta razloga.
Prvi razlog je, što i u najuređenijim državama, mediji imaju takvu slobodu, i moraju da imaju, da političar koji obavlja javni posao, ne treba na taj način s medijima da komunicira, sem u drastičnim slučajevima.
Druga stvar koju sam delimično rekao prvim razlogom, kao političar koji se ovim bavim profesionalno i radim u interesu građana, barem verujem da to činim duboko, ti isti građani imaju pravo da znaju na šta troše svoje pare. To pravo im ne smem odreći ni na koji način. Da, možda ima slučajeva u kojima možemo tužiti medije, ali se tužbe, gospodine Bradiću, podnose po Krivičnim zakoniku.
Na ovoj sednici ćete imati izmene i dopune Krivičnog zakonika koje predviđaju pooštrene sankcije po privatnoj tužbi. Ljudi se od tih stvari brane u pravnom sistemu na taj način, a ne prekršajnim i administrativnim merama. Tako nikada nećete uvesti red, tako ćete uvesti medijsku blokadu i mrak u Srbiji.
Ono što se nekada pričalo o tzv. Vučićevom zakonu, to je pesma za malu decu u odnosu na ovo što ste vi napisali, gospodine Bradiću.
Sada se vraćam na pravo pitanje. Niste ovo vi pisali. Znamo mi to jako dobro. Odgovorite vi nama lepo na pitanje ovde, srpski i jasno, bez uvijanja u oblande i političku formu naše komunikacije u Skupštini Srbije – ko vam je ovo napisao? Ko je od ministara u vašoj vladi, političara, urgirao da se ovo napravi na ovaj način? Recite nam ime, jer to hoću da znam. Sperite ljagu sa sebe, ostaće samo ona mala ljaga savitljivosti kojoj ste bili izloženi i na koju ste pristali, da bi ovo prošlo kroz vaše ruke i došlo u Skupštinu Srbije.
Ne mogu da verujem da ste ovo vi. Ne mogu da verujem da ste ovo vi, gospodine Bradiću. Ne mogu da verujem da dopuštate ljudima, koji su pravnici u vašim službama, da vam prođe tekst Predloga zakona koji predlaže sledeće. Evo, da bi ljudi čuli u rane jutarnje sate, kada će se ovo prenositi, oni koji budu imali živaca da ovo gledaju i koji nemaju druga posla, da im objasnim šta ste napisali. Na primer, pošto to ništa ne valja od početka do kraja, evo vam eklatantan primer.
Rekli ste da ako se javni medij ugasi, javno glasilo iz nekog od razloga, da niko ne može osnovati javno glasilo pod istim ili sličnim nazivom koji može asocirati na naziv glasila koje je ugašeno u roku od godinu dana od dana gašenja glasila, što je u redu, gospodine Bradiću. Onda ste rekli da onaj koji to učini ima da bude drakonski kažnjen zbog toga.
Predvideli ste u zakonu ko registruje javne medije. Oni koji registruju javne medije, valjda, po službenoj dužnosti ne mogu da registruju javno glasilo koje ima isti ili slični naziv.
Onda ste se setili kakvu ste glupost napisali, pa ste podneli danas amandman Narodnoj skupštini, u kojem ste spojili i jedno i drugo. Setili ste se onoga što treba da uradite, tj. da zabranite da neko prodaje i distribuira neregistrovano javno glasilo. To je u redu, gospodine Bradiću.
Što se mene tiče, možete najdrakonskiju kaznu za tako nekoga da predvidite. Tu ne bih nikada reagovao, ali ste zadržali ovu stupidariju. Rekli ste da neko, i dalje vam to stoji, ko osniva javno glasilo ima da bude kažnjen što je probao da ga osnuje pod ovim uslovima. Tamo piše 14/a, stav 3. itd.
Kako je to moguće, gospodine Bradiću? Moguće je ako se ne razmišlja od strane onih u vašem ministarstvu koji su pravnici, pripremaju predlog zakona ili ako im neko zabrani da razmišljaju i kaže im da moraju da postupaju na drugi način da bi se zadovoljili drugi interesi.
Gospodine Bradiću, koji su ovde interesi zadovoljavaju? Hoćete li da blokirate medije? Moram danas da ih branim, ne zato što ću da branim urednika "Presa", koji je izvoleo naložiti svom novinaru da mene blati pre šest meseci, jer me to lično uopšte ne bi zanimalo, niti me pogađa, nego zato što, braneći slobodu medija, branim demokratiju u ovom društvu.
Verovao sam, mislio sam, bez obzira što se možda oko nekih stvari politički ne bi složili, da ste u osnovi čovek koji se zalaže za demokratiju, ali ovo što ste napisali to nema nigde, suprotno je svim standardima zemljama članica EU. I kada ovo prođe i sa ovakvim izmenama koje ste predvideli u Narodnoj skupštini Republike Srbije, verujte mi da će vas naša poslanička grupa DSS goniti za ovo do Boga, ako treba. A kada dođemo na vlast, ovo ćemo promeniti svakako, jer ovo što ste napisali je neodrživo.
Kada sam rekao da ćemo vas goniti, gonićemo vas političkim i pravnim sredstvima. Ako treba, obratićemo se i Savetu Evrope, OEBS-u. A oni koji budu bili oštećeni ovakvim predlogom zakona, koji je, na kraju krajeva, duboko protivustavan, ti ljudi, sada ih kuražim da se obrate i Međunarodnom sudu pravde u Hagu da bi se zaštitili vaših progona. Ovo što radite danas sa Srbijom i sa demokratijom u Srbiji putem ovog zakona je nešto zbog čega zaista treba ozbiljno da se zamislite i treba ozbiljno da delujete tako namršteno kao što sada izgledate.
Ovo vam ne pričam zbog toga što želim da vas na neki način ponizim ili uvredim u ovoj skupštini, daleko od toga, ovo vam govorim zbog toga što mislim da se demokratija mora braniti adekvatnim sredstvima. I ako je moj govor ovde danas odbrana demokratije adekvatnim sredstvom, a verujem da jeste, to je najgore što vas danas od mene može pogoditi, gospodine Bradiću.
Povucite ovaj zakon i ne pravite od svih nas budale, i ne pravite sebi u karijeri takvu mrlju od koje će se stideti vaši potomci.
Vidite šta ste ovde napisali u članu 105. Kažete: ''Ako su odredbe drugih zakona, odnosno propisi, u suprotnosti sa ovim zakonom, primenjuju se odredbe ovog zakona.'' Kada ste nam odbili amandman kojim smo tražili da se ova besmislica briše, onda ste u obrazloženju napisali...
Izvinite, gospođo ministar, možete malo da saslušate, pričam vama jer trenutno nema direktnog prenosa, pa je najkorektnije da se vama obratim, a govorim o sadržaju člana 105.
Dakle, tu besmislicu da se svi zakoni ne mogu primeniti ako su u suprotnosti sa ovim zakonom, već se primenjuje ovaj zakon, kažete u obrazloženju odbijanje našeg amandmana da je to zato što ta odredba ne predstavlja novinu, valjda ste je prepisali iz starog Zakona o budžetskom sistemu, što ne može biti nikakvo opravdanje za glupost koja negde piše, a mi je, iz DSS, verujte mi, nismo pisali, to možete da proverite, a onda kažete – na snazi su zakoni doneti pre 2002. godine, kada je donet Zakon o budžetskom sistemu, pa postoji određena neusklađenost.
Napišite koji zakoni se neće primenjivati i koje zakone derogira ovaj zakon, pa kada napišete odredbu da se nijedan zakon neće primeniti koji je u suprotnosti sa odredbama ovog zakona koji, Bogu hvala, ima preko 100 članova, nemate ni pojmovnik, nemate ništa, onda kako možete da napišete jednu odredbu koja je opšta i derogirajuća u odnosu na bilo koji zakon iz bilo koje oblasti u našem pravnom sistemu, pa makar ta rečenica morala tu da se dopiše. Ovo je potpuno besmislica. Ovo ne možete ostaviti u tekstu zakona, valjalo bi da napišete korektniju prelaznu odredbu.
E, zato sam predložio da se ovo briše i zato vi nemate pojma kako i na koji način da nam odbijete amandman, a da to zvuči najmanje suvislo. (Aplauz.)
 Mislim da ste povredili Poslovnik time što kada ste nastavili sednicu koja je bila prekinuta, mislim da je povreda nastala jutros, bili u obavezi da obrazložite prekid sednice. Dakle, ne govorim o onome što se desilo pre neki dan, nego o ovome što se dešava jutros. Vi ste sednicu ''mrtvi-hladni'' nastavili, a da uopšte niste objasnili pod kojim okolnostima se ovo događa.
Mislim da ste u odnosu na član 27, koji vas obavezuje da se starate o primeni ovog Poslovnika, dužni da nam date objašnjenje. To je najmanje što se traži od vas i mislim da biste to morali da uradite. Zato i mislim da ste prekršili odredbu člana 27. Poslovnika. Hvala.
Reklamiram povredu člana 100. sa vaše strane i povredu člana 27, što ću prvo obrazložiti u tom kontekstu, da se ponovo upuštate u polemiku sa narodnim poslanicima, tako što prepričavate šta ko dobacuje iz poslaničkih klupa i nastavljate polemiku sa njima, na šta niste ovlašćeni ni po jednom članu ovog poslovnika.
Ovlašćeni ste da izričete mere opomene i u redu je, ako treba, snosiću ih sam ako smatrate da je to pogrešno, ali ovo što radite sada i što ste ranije radili, na šta sam vas sto puta upozorio, nije u skladu sa Poslovnikom.
Pogrešili ste u odnosu na način kako ste reagovali kada sam tražio povredu Poslovnika po članu 27, onda ste izgovorili sledeću rečenicu, da sam zloupotrebio Poslovnik i pravo na javljanje po povredi Poslovnika, što mislim da nije korektno sa vaše strane i da nije u skladu sa članom 100., kao i načinom kako vam član 100. omogućava da reagujete.
Pročitajte dobro sve odredbe, da ih ja sada ne bih čitao, i videćete da je pred vama nekoliko mogućnosti. Jedna mogućnost je da kažete da nisam u pravu, da sam pogrešno protumačio da je povređen Poslovnik i time se sve završava, ako niste zadovoljni idemo dalje u danu za glasanje, a ako mislite da sam zloupotrebio Poslovnik onda primenite neke od kaznenih odredbi. Verujem da to nisam učinio, da nisam učinio nikakvu zloupotrebu.
Mislio sam da je vaša obaveza, kada to niste učinili prošli put, da sada učinite, date jedno valjano obrazloženje onoga što se dešava jutros, jer je ovo vrlo neoubičajena situacija, a to niste učinili. Mogli ste samo da mi kažete da smatrate da Poslovnik nije povređen. Nemojte me optuživati za bilo kakvu zloupotrebu, jer se zloupotrebe dešavaju isključivo i samo sa vaše strane, tako što zloupotrebljavate Poslovnik, prekidate sednice suprotno članu 98, radite sijaset drugih čuda koji su suprotni Poslovniku i to možete sa mesta predsedavajućeg, i uopšte vi koji vodite Skupštinu, a mi koji smo u opoziciji ne vidim kako možemo zloupotrebiti Poslovnik.
Mislim da ste povredili član 104. stav 3, lično, u odnosu na mene, jer ste izrekli niz kvalifikacija u odnosu na moje postupanje, koje ste nazvali – namernom zloupotrebom u ovom domu, što mislim da nije korektno, a pri tom ste povredili član 27, ponovo.
U članu 100. stav 2. stoji (čitam) iako ste vi to pročitali, ali ne slušate samu sebe: ''Narodni poslanik ne može da ukaže na povredu u postupanju predsednika Narodne skupštine, odnosno predsedavajućeg, na koju je već ukazano.''
Kakve to veze ima sa članom Poslovnika? To ima veze sa vrstom povrede. Član 100. ima desetak stavova. Ukazujem vam šta ste povredili u odnosu na član 100. i kada govorimo o članu 27 ...
Dozvolite mi da završim obrazloženje.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, treći put obrazlažete član 27. Upozoravam vas ...)
Najlepše vas molim da završim obrazloženje u čemu se vaša povreda sastoji, jer ćete to sada prvi put čuti. Niste mogli pre.
(Predsedavajuća: Pročitajte član 100. pažljivo i svoje obrazloženje upodobite sa članom 100.)
Dozvolite da obrazložim u čemu se vaša povreda sastoji. Odakle vam pravo da me prekidate, jer nisam obrazložio u čemu se vaša povreda sastojala? Uopšte se ne odnosi na onu povredu na koju sam prethodno ukazao, nego na sasvim novu.
Govorim o povredi člana 100. stav 3, jer ste me uvredili onim kako ste obrazložili moju malopređašnju povredu i objašnjavam vam čime ste me uvredili – pogrešnom interpretacijom i zloupotrebom vaše interpretacije u odnosu na član 100. Time ste me uvredili, a ne tvrdim vam da ste u ovom konkretnom slučaju, da se vraćamo na član 100, govorim samo kako ste vi mene povredili maločas vašim obrazloženjem i zato ukazujem na povredu člana 104. stav 3, jer to kako se vi ponašate uopšte nije u redu. (Aplauz.)
Imam par pitanja za vas, predsednice Narodne skupštine. Prvo pitanje je kratko i jednostavno, sastoji se od više potpitanja. Zaista bih vas molio da nakon mog izlaganja na njega odgovorite. Radi podsećanja, da li se sećate kada smo održali poslednju sednicu Odbora za ustavna pitanja i da li se sećate kako je glasio zaključak? Šta je bilo sa novom sednicom Odbora za ustavna pitanja? Koliko se sećam, to je bilo pre više od mesec dana. Zaključak je bio da treba da se nađemo za dve nedelje i da će služba pripremiti popis onih predloga zakona koje treba promeniti i uskladiti sa Ustavom Republike Srbije, da bismo imali predstavu o tome šta je posao ovog parlamenta. Nasuprot tome, vi niste zakazali sednicu Odbora za ustavna pitanja još uvek, i ne znamo kada ćete. To je prvo pitanje. Molim da nam objasnite šta se našlo na putu kao prepreka tome, sem ukoliko to nisu najave Borisa Tadića o promeni Ustava, pa iz tog proističe zaključak da valjda ovaj postojeći ne treba primenjivati. Možda je to u pitanju?

Drugo pitanje, ključno, jeste sledeće: vi znate da je Demokratska stranka Srbije podnela više zakonskih akata i da se oni nalaze u proceduri. Dovoljno je da vam navedem samo tri u ovom trenutku. Jedan je Predlog zakona o Narodnoj skupštini, ali, vidim, u četvrtak i petak pripremate neku javnu raspravu o tome kako bi zgodno bilo doneti zakon o Narodnoj skupštini i promeniti Poslovnik, naravno, bez ijednog konkretnog akta koji bi se tom prilikom razmatrao.

Vi znate da smo podneli Predlog izmene i dopune Zakona o javnom dugu kako bismo pomogli nesrećnoj Vladi koja nije u stanju da u skladu sa zakonom izvrši zaduženje prema MMF-u da to učini tako što bi to bilo usklađeno sa zakonom, barem tako što bi se zakon promenio i što bi se dozvolilo Vladi da zatraži to zaduženje radi održavanja monetarne stabilnosti, što do sada nije postojalo kao zakonski osnov. Naravno, nismo mi tom pri tom mislili ozbiljno, ali bi bilo korektno. Na kraju krajeva, tu se dere novac, odnosno koža sa leđa poreskih obveznika, i to u visini od 400 evra po glavi stanovnika.

Na koncu, šta je sa zakonom o nadležnostima Vojvodine? Zbog čega to još uvek nije stavljeno na dnevni red i kada imate nameru da stavite ovaj zakon na dnevni red? Videli smo prošli put da je stavljen na dnevni red zakon koji su predložili Nenad Čanak i njegove stranačke kolege, bez mišljenja Vlade.

Na kraju krajeva, nije bilo ni mišljenja resornog odbora, nego su posle pravljeni neki amandmani. To je pre svega Demokratska stranka radila, pa se provuklo kao amandmani Odbora.

Kada sam vas prošli put pitao zbog čega ove zakone, posebno zakon o prenosu nadležnosti Vojvodine, niste stavili na dnevni red, vaše obrazloženje bilo je da je to zbog toga što su u pitanju ozbiljni zakonski predlozi, a nije stiglo mišljenje Vlade.

Pitam tu istu vladu kada misli da to mišljenje dostavi? A vas pitam kada mislite da to stavite na dnevni red? Već ste jedan opasan presedan sa jednim glupim zakonom učinili. Ne vidim zbog čega jedan dobar i ozbiljan zakon ne biste stavili na dnevni red, tim pre što je pitanje nadležnosti Vojvodine nešto što prethodni pitanju potvrđivanja statuta Vojvodine. Potvrđivanje statuta Vojvodine može da usledi tek onda, a valjalo bi da je i statut Vojvodine donet u vojvođanskom parlamentu tek onda kada je prethodni set zakona o Narodnoj skupštini usvojen. Tako ne bi došlo do ovakvog lutanja.

Problem vladajuće koalicije, pre svega Demokratske stranke, jeste u tome što su svesni šta statut Vojvodine u ovom trenutku predstavlja, da je tu u pitanju jedan dezintegracioni akt, akt koji nije u saglasnosti sa Ustavom i zbog toga potvrđivanje statuta Vojvodine još uvek nemamo u Skupštini Srbije.

Zbog toga, iz istih tih razloga, zato što postoji politički konflikt i zavrzlama oko toga, nemamo ni vladin predlog zakona o prenosu nadležnosti Vojvodini. Jedini predlog koji imate sada u proceduri jeste predlog Demokratske stranke Srbije, koji je u potpunosti u skladu sa Ustavom Republike Srbije i u maksimalnom obimu prenosi nadležnosti Vojvodini, u skladu sa željenom autonomijom koja je propisana Ustavom Republike Srbije.

Ne vidim razlog zbog čega se taj zakon ne nađe na dnevnom redu, kao prethodnica potvrđivanja statuta Vojvodine, i zbog čega se taj zakon ovde ne razmatra.

(Predsednik: Vreme.)

Ako postoje neki problemi sa sadržinom tog teksta, oni se mogu menjati amandmanima, naravno, u skladu sa Ustavom.