Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Imate tu prednost da možete da izgovorite sve što želite i da niko ne može da vam na kraju kaže šta misli o tome što ste izgovorili.
Meni reći da sam prešao meru kada govorim o Njegovoj svetosti, koga poštujem kao svog oca, da mi to kažete vi koji ste pre njega imali Tita, pa Slobodana Miloševića, pa Njegovu svetost, a ja uvek samo Njegovu svetost.
To što ste na vlasti, gospodo iz DS-a, ne daje vam pravo da nama vernicima svojatate i otimate teške trenutke u kojima se Srbija danas nalazi.
Nisam imao nameru da bilo koga uvredim, samo da iznesem svoj stav, kao vernik SPC, da mi je veoma neprijatno kada koristite svaki trenutak, pa i jučerašnji dan, za reklamnu kampanju svojih političkih stranaka. Jučerašnji dan je protekao u pokazivanju moći predsednika Srbije, koju nisu mogli da izbegnu ni časne vladike; morali su da ga trpe u svojoj blizini, iako se znalo da nikome od nas tu tada nije bilo mesto.
Podsećam vas, gospođo Čomić, da po članu 98. stav 2. imate pravo da odredite pauzu u radu sednice Narodne skupštine da bi se izvršile potrebne konsultacije ili pribavilo mišljenje. Mi smo sada obavešteni da je ministar Tomica Milosavljević objavio da je Srbija zahvaćena epidemijom i proglasio stanje epidemije na teritoriji cele Republike. Trebalo bi da nam kažete šta su sada uslovi za rad Narodne skupštine Republike Srbije. Da li se ponašamo kao da nema epidemije, da li i dalje održavamo sednice dok ovako po jedan ne budemo bili zahvaćeni virusom, neko pretekne, neko ne pretekne, ili ćemo možda da primenimo odredbe iz vanrednog stanja, ratnog stanja?
Interesuje me zaista da li je Skupština spremna, da li ste razgovarali sa predsednicima poslaničkih grupa, da li je Skupština spremna da poštuje mere koje se primenjuju za vreme epidemije, odnosno koje su to mere za nas 250 zaposlenih u jednoj prostoriji u kojoj možemo da budemo zahvaćeni virusom i da taj virus prenesemo kasnije i porodicama i drugim građanima Srbije sa kojima smo u kontaktu? Ako se zabranjuju javni skupovi, da li se zabranjuje i sednica Narodne skupštine?
Mislim da bi trebalo da neko preuzme odgovornost za naš dalji rad. Mi iz SNS spremni smo da nastavimo rad na sednicama Narodne skupštine, ali da neko preuzme odgovornost za to što se sednice održavaju. Hvala.
U vreme onog Luja, u kojem smo živeli i prethodni poslanik i ja, bila je izreka – država, to sam ja. Zato vas molim da ne preuzimate nadležnosti predsednika Narodne skupštine. Vi niste predsednik Narodne skupštine, vi ne možete da kažete – ja odlučujem da se sednica nastavi, da je ovo radno mesto. Ipak, gospođo Čomić, bez obzira na to što vi uglavnom i vodite ovu Narodnu skupštinu i njene sednice, voleo bih da obavestite predsednika Narodne skupštine da sam postavio ovo pitanje predsedniku Narodne skupštine, a ne vama, Gordani Čomić, poslaniku Demokratske stranke. Hvala.
Hvala vam što sam ipak dobio reč. Smatram da ne vodite dobro sednicu, ali, da ne budem stalno zadužen za to da vas opominjem, radite kako god hoćete.
Ja imam dva pitanja. Jedno je sledeće.
Srpska napredna stranka je zakazala Skupštinu za nedelju, s početkom u 10 sati u ''Sava'' centru i treba mi obaveštenje – hoće li biti zabranjeni skupovi ili ne, pošto iz cele Srbije dolaze delegati; tamo se zakupljuju autobusi, stvaraju se nekakvi odnosi dužničko-poverilački? Treba da znamo da li se država sprema da zabrani skupove ili ne? Da li će naš skup, konačno, jednom biti dozvoljen?
Da podsetim one koji o tome odlučuju da je trebalo 18. oktobra da održimo skup, pa nam je zabranjen, zato što u vreme dolaska predsednika Medvedeva, tri dana pre i tri dana posle, nisu dozvoljeni skupovi. Onda se bečila Severina 19, pevala je mirno. Valjda nije bila opasnost po predsednika Ruske Federacije.
Molim vas da hitno prosledite Komisiji koja će o tome da odlučuje naše pitanje – da li će biti zabranjeni javni skupovi, kako bismo znali dalje da se organizujemo? Da li bi to značilo da ni Skupština više neće da radi?
Drugo pitanje je sledeće. U subotu je Nemačka obeležila svoj veliki dan, 20 godina od rušenja Berlinskog zida.
Pretpostavljam da je i za veći deo Evrope to bila prilika za svetkovinu. Taj dan je obeležen i u Beogradu, gala koncertom u ''Sava'' centru, pod pokroviteljstvom nekih sponzora, a, naravno, to je radio i Javni servis.
Imam pitanje za predsednika Republike Srbije – zašto je iskoristio taj dan da duboko ponizi i povredi Srbiju, ako već ne misli o tome da je to isto učinio i s Ruskom Federacijom?
Naime, predsednik Boris Tadić je iskoristio taj skup da održi dugi govor, u kome je rekao da je rušenje Berlinskog zida bilo rušenje zida između demokratije i diktature, zaboravljajući pri tom da su taj zid podigle sve svetske države, koje su smatrale da je tog časa potrebno da se potpuno uništi seme zla koje je vladalo Evropom. Kad je došlo vreme da bude srušen, srušili su ga, i to se nas mnogo i ne tiče.
Potom je rekao da je 5. oktobra isti takav zid srušen i u Srbiji. Time je Srbiju svrstao u diktatorske zemlje do 5. oktobra, na samo nekoliko dana pred odlučivanje u Međunarodnom sudu pravde o tome može li Kosovo da bude nezavisna država, dok je glavni adut tzv. nezavisne države Kosovo u borbi za nezavisnost taj da su živeli u diktaturi, u kojoj su bili potpuno obespravljeni, i pozivaju se na jedan presedan, na sudsku praksu tog suda koji je utvrdio da narodi kojima su potpuno uskraćena ljudska prava, koji žive u diktaturi – imaju pravo da otpočnu postupak za stvaranje svoje države i imaju pravo da im ta država bude priznata.
Ja vas molim, sve vas koji vodite ovu Srbiju, sada, ovako javno kako je vodite – uzdržite se od toga da svoju zemlju optužujete samo zato što u vreme za koje je optužujete niste bili na vlasti.
Juče sam slušao raspravu o tome kada je ko bio u Vladi i kada je ko koji predlog zakona predložio i da li je baš on uticao na to ili nije, odnosno da li je u toj koaliciji samo pomagao da se vlada, ili je direktno odlučivao.
Još jednom vas molim – pokažite malo više brige za državu i za narod. Srbija do dolaska DOS-a na vlast nije bila diktatura. Ako to intimno mislite u sebi, zadržite to mišljenje, ali to nije mišljenje koje sme da iznese predsednik Vlade, predsednik Republike, onaj koji nas bude zastupao u Hagu. Već čujem nagoveštaje tih naših zastupnika, koji govore o tome da je Srbija bila diktatura.
Zato pitam predsednika Srbije Borisa Tadića – šta je njegov cilj, kojom bi on presudom u Hagu bio zadovoljan, da li presudom da Albanci imaju pravo na nezavisnost, ili presudom da Srbija ima pravo na KiM?
Kada nam je Vlada Republike Srbije saopštila da je jedan od uslova za ulazak u EU da imamo biometrijske pasoše, to je bio izgovor da svi uložimo određena sredstva porodičnog budžeta u izdavanje novih isprava; niko od nas nije sumnjao da bi moglo da se desi da i sa starim pasošima ne samo putujemo, nego i da dobijemo viznu liberalizaciju na stare obrasce pasoša.
Dakle, kada ste obrazlagali zašto nam uzimate dodatno novac iz džepa, rekli ste da bez toga ne može da se razgovara o viznoj liberalizaciji.
Sada se govori da bismo možda do Svetog Nikole mogli da dobijemo viznu liberalizaciju, iako nismo završili posao oko izdavanja novih isprava, bez kojih ne može da se pređe granica EU.
To je jedan aspekt, pa bih zbog toga molio da više ne obmanjujete građane Srbije i ne govorite neistinu, nego da kažete iskreno, uvek kad imate neki motiv, da nam kažete koji je motiv, a da mi onda o pravom motivu raspravljamo, a ne o nestvarnom, ili o lažnom motivu.
S druge strane, ovde nam pravdate produžavanje roka brojem od, kako rekoste, 40 i nešto hiljada građana koji žive trenutno u inostranstvu, koji nisu stigli, zbog neorganizovanosti MUP-a i MIP-a, da dobiju nove pasoše s biometrijskim podacima.
Postavlja se pitanje, šta bi oni radili u inostranstvu, ako poštujemo zakonski rok? Mene interesuje da li su to Albanci i Srbi sa KiM-a? Da li su to samo Albanci s KiM-a? Koliko je to Albanaca s KiM-a podnelo zahteve za novi biometrijski pasoš? Koliko je novih biometrijskih pasoša Albancima s KiM-a izdato? Kakav ste protokol potpisali u vezi s putnim ispravama, odnosno da li je moguće da nam ne pokazujete taj protokol zato što se u njemu Kosovo i Metohija od drugih delova Srbije konačno odvaja granicom i da li je čitav ovaj period od godinu dana, koji nam još tražite da vam odobrimo zbog svoje, kažete, neorganizovanosti, u stvari, vreme koje kupujete da bi se saznalo šta će konačno biti s građanima Srbije koji žive na KiM-u?
Ove priče o tehnici već pomalo izluđuju i narodne poslanike i narod. Statut Vojvodine, koji je neprihvatljiv, tehnički dorađujete, pa je onda prihvatljiv, pa predsednik Vlade, umesto da se pohvali da se dogovorio s pola Srbije, s predstavnicima opozicionih stranaka koje napadaju statut, hvali se da se dogovorio s Nenadom Čankom i od toga pravi konferenciju za štampu. Jaka stvar, dogovoriti se s Nenadom Čankom, i Srbija treba da posmatra tu konferenciju za štampu.
Dakle, mene interesuje šta je istina u celoj ovoj priči i hoćemo li mi, narodni poslanici, ikada da znamo istinu o ovoj našoj Srbiji? Šta se to kuva oko biometrijskih pasoša? Kako će Srbi sa KiM-a da dobiju biometrijske pasoše? Koje će pasoše da koriste Albanci s KiM-a, odnosno svi oni građani Srbije koji žive na KiM-u, a ne priznaju Srbiju kao svoju državu, već imaju svoju državu – nezavisno Kosovo, s kojim pasošem će oni da putuju?
Da li izdajete biometrijske pasoše? Da li ih traže u ambasadama, recimo, u Cirihu, gde ih ima, verovatno, najviše?
Da li je EU prihvatila da nas još uvek prima s tim našim starim, prastarim knjižicama iz doba vaših prvih vlada, iako nismo ispunili uslove koji su najvažniji, a to je da se obezbedi potpuna identifikacija, da države u koje ulaze naši građani, a nismo članica EU, budu potpuno sigurne da s našim pasošem ulaze naši građani, oni koji nisu kriminalci, oni koji nisu na poternicama, oni koji se ne bave trafikingom, oni koji se ne bave švercom narkotika, oni koji su međunarodni teroristi?
Čime mi na starom obrascu i sa starim podacima dokazujemo EU da je taj građanin apsolutno čist pred Bogom i pred zakonom, pa može da uđe u EU?
Da vas podsetim, zaista ste kao jedini razlog izdavanja novih pasoša tvrdili da sa starim ne možemo da budemo oslobođeni da putujemo bez šengenskih viza. Odjednom, sad može. Kako je došlo do toga da može, odnosno šta ste prihvatili, na šta ste pristali? Šta je KiM za službu koja izdaje biometrijske pasoše? Kakvo uputstvo ima službenik, činovnik, koji tamo fotografiše onim besmislenim aparatom, kad mu se pojavi lice koje živi na teritoriji KiM-a? Da li će EU da prizna srpski pasoš za građane KiM-a?
Dozvoljavate povredu Poslovnika, gospođo Đukić-Dejanović. Mogla bi javnost da pomisli da je ono što je izneo gospodin Ratković zvanični stav Zakonodavnog odbora i ove skupštine, tim pre što nastavljate sednicu i ponašate se kao da je niste prekinuli da biste dobili stav Zakonodavnog odbora.
Ako pre sat i po vremena nismo mogli da nastavimo sednicu bez mišljenja Zakonodavnog odbora, ne možemo ni sada. Nemamo odluku Zakonodavnog odbora. Gospodin Ratković može da iznosi svoje želje, svoja lična mišljenja. Nas to ne obavezuje.
Radi se o veoma ozbiljnoj materiji. Imam različit pristup od gospodina Jovanovića, ali takođe sam motivisan željom da ne povredimo zakon. Ne mislim da bismo ovim zakonom štitili interese Rusije. Štitili bismo interese Srbije, ali zar je bio problem da se to ubaci u zakon? Zar sada treba da pogazimo zakone Republike Srbije? Bilo je vrlo lako promeniti odredbe zakona. Menjali ste ih skoro, pa niste predvideli ovu situaciju, a zbog ovoga ste menjali. Toliko ste pismeni vi u Vladi koji nam dostavljate predloge zakona.
Nemojte, gospođo Đukić-Dejanović, prekinite ovu sednicu, uozbiljite tu vladu konačno, da pred nas izlazi sa relevantnim predlozima zakona. Inače, zaista smo spremni da odmah damo potpise i da Ustavni sud zaustavi sada proceduru donošenja tog zakona, zato što je evidentno da ne štitite interese države Srbije.
Ja vama zameram jer se zbog vas osećam zaista tužno u ovoj skupštini, posle toliko godina rada. Vi ste malopre rekli naglas ovde da u ovoj fazi postupka donošenja zakona Skupština može samo da raspravlja o tome. Ovo nije debatni klub, gospođo Đukić-Dejanović. Po članu 45. Poslovnika, Zakonodavni odbor razmatra predlog zakona, drugog propisa i opšteg akta, koji je upućen Narodnoj skupštini, sa stanovišta njegove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom.
Dakle, da bismo mi ostali poslanici mogli da raspravljamo o nekom predlogu zakona naše telo mora da nam kaže da li je usklađen predlog zakona sa Ustavom i pravnim sistemom, a ne Sekretarijat Vlade za zakonodavstvo. Mi ne pripadamo Vladi Republike Srbije. Mi odgovaramo za donošenje zakona. Dakle, apsolutno je jasno da je Vlada utvrdila javni interes, a sada uvlači Skupštinu u to. Hajde, postupite po Zakonu o eksproprijaciji. Osporen je pred Ustavnim sudom. Iako Ustav u članu 58. kaže da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, vi ste u Zakonu o eksproprijaciji uveli odredbu da i Vlada može da utvrdi javni interes.
Šta sad? Šta god vama bude po volji utvrđujete kao javni interes? Zašto onda postoji Narodna skupština Republike Srbije? Zašto mi ovde sedimo – da bismo donosili zakone ili da bismo ispunjavali hirove, prohteve, volju Vlade Srbije?
Vi ozbiljno ugrožavate našu saradnju sa Ruskom Federacijom, usuđujem se da kažem - namerno. Uopšte niste nesposobni. Znate vrlo dobro sve posledice. Upućujete nam predlog zakona koji može da bude oboren pred Ustavnim sudom i da prolongira ko zna za koje vreme izgradnju gasovoda.
Da li učestvujete u tome, gospodine ministre? Kako je onda moguće da dođete sa takvim predlogom zakona u ovu skupštinu? Kako je moguće da se sada opozicija nađe na istim pozicijama odbrane Narodne skupštine, iako su joj motivi različiti? Vi ovde ujedinjujete potpuno različite političke stavove protiv sebe, kao što ste narod Srbije ujedinili protiv sebe. Dakle, jednu divnu ideju – da sarađujemo sa Ruskom Federacijom i da konačno obezbedimo energente – vi ste pretvorili u prodaju, u poklanjanje, ne znam, u razvlašće.
Pomoćnik ministra za finansije podnese ovde Predlog zakona o akcizama na duvan; posle toga pređe u duvansku industriju da radi. Neki vaš pomoćnik podnese predlog, ne ispuni zahteve oko formiranja nove firme, pređe u ruski deo firme da radi. Šta radite to, ljudi? Prodajte se vi, samo ne možete sa funkcija ministara, zamenika i pomoćnika.
Ta firma je ruska, šta? Imate 25%. U, boga ti, veliko vlasništvo - 25%. Ko pita onog koji ima 49% vlasništva, a ne 25%? Ili ja ne poznajem više šta se u Srbiji radi?
Ukazao bih na odredbe članova 98. i 111. Poslovnika zato što je gospodin Škundrić pokušao da prebaci odgovornost na Narodnu skupštinu ukoliko zakoni koji su korisni za Srbiju i njene građane ne budu doneti.
Gospodine Škundriću, ne sporim vam da će realizacija ovih projekata doneti dobro Srbiji, sporim vam način donošenja tih zakona. Pokušavam da odbranim Srbiju, da joj se ne desi 1945. godina, kada je vlada eksproprisala, kada je vlada utvrđivala javni interes.
Vi ste malopre izrekli jednu opasnu rečenicu. Rekli ste da pola hektara zemlje nije bitno ako se radi o gasovodu. Tom seljaku je tih pola hektara važnije nego gasovod. On ima svoj privatni interes da odbrani svojih pola hektara zemlje. Ne može Vlada da mu oduzme tu zemlju, nego može Skupština zakonom, koji je u skladu sa Ustavom. Dakle, to morate potpuno u svojoj glavi da očistite. Nema otimanja zemlje, nema dobre namere.
Prošlog petka su mi javili iz sela da mi je iscurela neka komina od dunje. Požurio sam da spasavam svoju štetu, vozio sam brže nego što je dozvoljeno i policija me je zaustavila. Kada sam rekao da imam tamo neku štetu, on je rekao: „Ali, vi kršite zakon.“
Zamolio bih gospodina Momira Markovića da veliku nuždu obavlja na drugom mestu.
Znači, nema tog interesa koji Vlada može da ustanovi na privatnoj svojini. Ne može. Time se brani ceo razvijeni svet. Time svet brani privatnu svojinu.
Još jednom vas molim, razmislite vi, u vas imam poverenja, vi ne sabotirate ovaj sporazum sa Rusijom, vi ste podlegli savetnicima, saradnicima, koalicionim partnerima.
(Predsednik: Zahvaljujem, gospodine Nikoliću. Po mojoj oceni, nema povrede Poslovnika, ali ako niste zadovoljni ...)
Ja sam mislio da prekinete sednicu, to je član 98. stav 3.
Povreda Poslovnika.
Gospodin Omerović je povredio dostojanstvo Narodne skupštine. Gospođa Tabaković je pročitala 12 imena, a on tvrdi da je pročitala devet, pa vas molim, bar vi pazite šta se dešava u ovoj sali.
Dakle, gospođa Tabaković je pročitala 12 imena zaposlenih u Ministarstvu, a gospodin Omerović tvrdi da je to devet i da je pročitala devet, što je apsolutno nemoguće, šest koje su zatekli i još šest iz DS-a, koje su zaposlili u vremenu kada je Ljajić ministar, i to je jedina istina.
Reklamiram povredu Poslovnika, član 87, pa vas molim da mi citiranje ne računate u vreme …
Dobro. Sada mi oduzmite ovo vreme za koje ste me  davili dok sam tražio reč.
Gospođo Čomić, da bi u jednoj skupštini bilo demokratije, moraju da postoje pravila po kojima Skupština radi. Ta pravila moraju da budu univerzalna i ne mogu da zavise od toga da li Skupštinu vodi Slavica Đukić-Dejanović ili Gordana Čomić.
Predsednik Narodne skupštine je 3. novembra prekinula sednicu Narodne skupštine zato što nije bilo ovlašćenog predstavnika Vlade na sednici i jasno je rekla – prekidam zato što nema predstavnika Vlade.
Koji su motivi da vi nekada prekinete sednicu, a nekada ne, ne interesuje me. Ako se sednica prekida kada nema predstavnika Vlade, a po članu 87. on učestvuje u radu Narodne skupštine, on nije gost koga ste pozvali, ako se sednica prekida kada je vodi predsednik, mora da je prekine i potpredsednik, kada vodi sednicu. To je pravilo koje morate da poštujete.
Ako je predsednik Skupštine napravila presedan, veoma ispravan presedan, po mom mišljenju, presedan koji bi Vladi trebalo da kaže koliko cenimo Narodnu skupštinu, onda vi morate da poštujete taj presedan.
Nije dovoljno to što imate pravo da progovorite kada god hoćete, da prekinete koga god hoćete.
Ni na Divljem zapadu nije bilo dovoljno što je neko držao pištolj u ruci, što je neko sprovodio zakon puškom. I oni su odmakli daleko od toga, ustanovili …
Da li ste mi odbili vreme u kom ste vi govorili?
Povređen je član 104. Poslovnika, po kome su narodni poslanici dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine, a to se odnosi na sve učesnike na sednici Narodne skupštine.
Zamolio bih profesora Škundrića da ne ruši svoj ugled i autoritet time što dozvoljava da ga koalicioni partneri pošalju na sednicu Narodne skupštine da zameni nekoga ko je zamenio nekoga.
Gospodine Škundriću, javno ću da vam se izvinim ako mi navedete tačno predloge zakona koje ste došli danas da obrazlažete na sednici Narodne skupštine.
Znam da je za vas i predstavnike vlasti i vladajuću većinu ovo samo jedan deo predstave, ova naša pitanja, ali moram da se obratim sada i vama, pošto sve moje pokušaje da utičem na vas da očuvate dostojanstvo ove skupštine tumačite kao pokušaj da vršim nadzor nad vašim radom.
Vi ste nas juče zaista uvredili, gospođo Đukić-Dejanović, pa vas pitam dokle će da traje ova agonija Skupštine i njena zavisnost isključivo od Vlade i od ministara? Juče popodne ste nam rekli da je ministar Ljajić u zgradi i da očekujete da svakog časa uđe u salu; dobili ste informaciju da je ministar u zgradi i da ga očekujete svakog časa. Imam stenogram, nemojte da pokušavate da kažete da to niste rekli, onda ćemo da otvorimo u medijima tu raspravu. Onda se posle dve pauze ispostavilo da ministar Ljajić nije ušao u salu.
Neko bi možda likovao zbog toga što nema ministara, pa nema sednice, a ja pitam gospodu ministre gde je njihov obraz i gde je njihova odgovornost prema ovoj Narodnoj skupštini?
Da li je moguće da mi sedimo ovde u sali i čekamo hoće li ministar da izvoli da se pojavi u sali da brani tačku dnevnog reda za koju ga je Vlada odredila i da li iko od njih snosi neku odgovornost zbog toga što se juče nije pojavio ovde na radnom mestu i mi nismo mogli da nastavimo sednicu?
Vi jutros počinjete, a uopšte ne iznosite razloge zašto ste juče prekinuli sednicu i gde su ta gospoda ministri; trojica su bila određena da brane taj zakon, ili četvorica ili petorica, ko zna koliko. Gde su oni proveli jučerašnje popodne kad nisu bili u Narodnoj skupštini Republike Srbije? To je jedna stvar.
Druga stvar, 31. oktobra je bio poslednji rok da Skupština dobije predlog budžeta za 2010. godinu. Jeste li dobili taj predlog budžeta, gospođo Đukić? Jeste li pitali predsednika Vlade zašto ne poštuje zakon koji je donela Skupština Srbije, po kome je bio obavezan da nam taj predlog zakona o budžetu dostavi do 31. oktobra?
Ovako gledano, sporadično, iz dana u dan, jedno po jedno pitanje se gomila. Možete vi da kažete da je to sitnica, da to uopšte nije bitno, ali to je apsolutno nepoštovanje Narodne skupštine, posebno ove većine ovde.
Juče ste bili upozoreni da će hiljadu ljudi ostati bez posla, bar 10.000 ljudi bez hleba, a ovde je sedelo petoro poslanika vladajuće većine, kao da smo baš toliko bezdušni, kao da nas to uopšte ne interesuje, kao da je jučerašnji deo zasedanja trebalo da protekne u pohvalama koje ministri o sebi iznose, kako su pronašli način da Vlada radi bolje. Kada je počela rasprava i kada smo mi počeli da govorimo ono što nam je dužnost, mi iz opozicije, da nađemo šta tu ne valja, ministri su se jednostavno izgubili. Time su nas onemogućili da radimo.
Kada jednog dana napišete koliko košta sednica Narodne skupštine, pa izračunate koliko je to bilo zbog opstrukcije ili ovoga ili onoga... Zašto danas nisu brujali mediji o tome da je Vlada napravila troškove juče Narodnoj skupštini i koliko je koštao ministar Ljajić, ili ministar Obradović ili onaj ministar Dinkić; koliko su juče koštali građane Srbije zato što zbog njih nije mogla da bude održana sednica? Da nisu bili u nekoj kampanji slučajno? Da ne pripremaju slučajno izbore? Da ministar Ljajić ne pravi možda još jednu stranku?
Dakle, u ovoj Srbiji nešto mora da se reši. Vi ste vlast osvojili verovatno na izborima, iako ste obmanuli građane Srbije, pa je ta koalicija sastavljena i od onih koji nisu smeli pre izbora da kažu da će biti u toj koaliciji. Ali, sada su stvari potpuno jasne – ili vodite ovu državu, ili da idemo na izbore, ali nemojte vi da se pripremate za izbore, a da mi o tome ništa ne znamo.
Jer, ako policija uhapsi za noć 600 ljudi, a ministar policije počne da se hvali po medijima, ispada da je on najzaslužniji. Pitam ga zašto onda skida odgovornost sa sebe kada neko pogine? Zašto onda kaže – nisam ja kriv, nego direktor policije? Dakle, moramo da znamo; ako je neko zaslužan, onda je i odgovoran. Vi ste preuzeli uloge da budete isključivo zaslužni, a odgovornost da prebacite na nekog drugog.
Dakle, gospođo Đukić-Dejanović, ovo je odvojena grana vlasti. Znam da je vaša politička stranka u Vladi Republike Srbije i priznajem da bih mogao i 30 i 40% vašeg ponašanja da oprostim, da ga shvatim kao razumljivo, kao ponašanje nekoga ko predstavlja tu vlast, ali baš sto posto služenja Vladi Republike Srbije...
Želim da vam ukažem na više povreda Poslovnika. Najpre ste ih vi počinili u odgovoru na moje pitanje.
Želim da vam kažem da ste nas juče informisali da imate informaciju da je ministar u zgradi. Molim vas da mi kažete ko vam je dao informaciju. Da li je ostao bez posla?
Zatim, rekli ste potom – nije svejedno da li ministri nemaju nameru da dođu ili su u zgradi, pa pošto su u zgradi, molim vas, sačekajte još malo.
Potom ste rekli: „Gospodo poslanici, zbog sprečenosti ministra da učestvuje danas u radu nastavljamo sa radom sutra.“ To je jedna stvar. Vi znate da su oni bili sprečeni, i vi nas o tome jutros ne obaveštavate.
Vi sada meni govorite da ste vi lekar za Mlađana Dinkića i da on nije mogao zbog temperature juče popodne da radi, a sreo se sa Amerikancima juče popodne.
Pitam vas, ako je bolestan Mlađan Dinkić, da li se to prenese odmah i na Rasima Ljajića, i na ministra Žarka Obradovića i na ministra Milana Markovića? Da li to Vladu odmah uhvati, čim je jedan ministar, da li su svi onda bolesni? To je veoma bitno.
Drugo, kada ste već dozvolili gospođi Čomić da pokaže koliko je njen moral promenjen od 2001. godine do danas, od dana kada je tražila da se kazne sudije koje su po zakonu kažnjavale medije, do današnjeg dana kada traži da sudije koje kažu da neće da kažnjavaju budu kažnjavane, pitam vas zašto nismo dobili mi taj papir da je gospođa Čomić ovlašćeni predstavnik da bi mogla da postavi pitanje? Kao narodni poslanik nije mogla da postavi pitanje. Zaista ne vidim da je ona ovlašćeni predstavnik Poslaničke grupe ZES.