Ja vas molim gospodine Atlagiću, javnost zna ko šta govori u Narodnoj skupštini, ne morate to da ponovite, jer mislim da to ne doprinosi današnjem radu. Tako da vas molim privedite raspravu kraju.
Gospodine Božoviću, kao što sam opomenuo gospodina Atlagića, kao što sam opomenuo gospodina Jovičića da govore o amandmanu, ja opominjem i vas, a ne zato što ne želim da se nešto kaže u Narodnoj skupštini. Tako da vas molim da se vratite na amandman i da kažete zbog čega ste podneli amandman i tražili da se ovaj član briše.
Zahvaljujem gospodine ministre. Gospodine Božoviću, vi ste neozbiljni, jer sigurno da to nije osnov zbog koga možete da dobijete repliku. To što vas ministar pita ili kaže…
(Balša Božović, s mesta: Pitao me je, kako nije osnov.)
To nije osnov da bi mogli da dobijete pravo na repliku, a to što vas ministar pita ili kaže, ipak nije osnov da dobijete pravo na repliku. To je retoričko pitanje, gospodine Božoviću. Ne želim na takav način, moraću da vam dam opomenu, ako ne dozvolite da se rasprava nastavi.
Ja vas molim da sednete i da dozvolite da se rasprava nastavi. Ja ne mogu tražiti iz govora svakoga ko govori u Narodnoj skupštini bilo koju reč, da bi neko imao osnov za repliku.
Zna se šta je osnov za repliku, kada ste pomenuti, kada ste pomenuti u negativnom kontekstu…
(Balša Božović, s mesta: Ili kada ste član SNS-a.)
Imate opomenu, gospodine Božoviću, pošto ne želite da dozvolite da se nastavi rad u Narodnoj skupštini. Zahvaljujem gospodine Božoviću.
(Balša Božović, s mesta: Od koga je, čast je.)
Gospodin Jovičić, ima reč.