Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Čomić

Gordana Čomić

Demokratska stranka

Obaveštenja i objašnjenja

Zahvaljujem.

Dva pitanja za ministra kulture i informisanja, Vladana Vukosavljevića. Prvo je – u kojoj fazi je izrada Predloga za finansiranje javnih medijskih servisa RTS i RTV, odnosno u kojoj fazi su izmene i dopune Zakona kojima se definiše finansiranje javnih servisa?

Zašto ovo pitanje? Pre nepune dve godine ministar je uneo Predlog zakona o produženju roka za RTV i RTS, za godinu dana ja sam podnela amandmane i razumno, ministar je prihvatio oba moja amandmana, tako da je 2016. godine, rok za sadašnji način finansiranja produžen na dve godine i taj rok ističe za koji mesec.

Ako nema definitivnog predloga, onda bi bilo dobro da nas ministar o tome obavesti da mi pripremimo amandmane da bi znali ljudi koji rade u javnim medijskim servisima na koji način će biti ove dve kuće, čije finansiranje bi trebalo da bude definisano zakonom, kako biti definisano od 1. januara 2019. godine.

Drugo pitanje isto za ministra Vukosavljevića, tiče se informacije koju zahtevam od njega za postupanje u primeni Zakona o elektronskim medijima, i primeni Zakona o informisanju. Naime, ministar je prijatno iznenadio, pošto je jedan od retkih ministara koji čita zakone za koje je nadležan, i u zakonima za koje je nadležan jasno stoji uloga, karakter i način na koji elektronski mediji moraju da rade i odatle potiče izjava i stav ministra informisanja o vremenskom rasponu u kome u Srbiji mogu biti emitovani rijaliti programi.

Na moje razočaranje i iznenađenje predsednica Vlade ne čita zakone za koje je nadležna, pa je imala opasku da su to privatni mediji, pa se na njih ne odnosi Zakon o elektronskim medijima. Na još veće moje razočaranje je članica REM-a pokazala da ne čita zakone za koje je nadležna kao nezavisno regulatorno telo. Bilo bi jako dobro da i drugi ministri osim ministra kulture i informisanja pročitaju zakone za koje su nadležni i zbog toga zahtevam od ministra informaciju u kojoj fazi i kako postupanje je počeo da sprovodi u Ministarstvu, a na osnovu nadležnosti koje ima po zakonu kojim se definiše rad elektronskih medija kao i informisanja .

Za medijsku sferu u jednoj zemlji neobično je važno da se ne rugamo vladavini prava, a još je važnije da oni koji legalno dobiju pravo da upravljaju javnim poslovima da se ne rugaju tom svom pravu i da razumeju da legitimitet za obavljanje svog posla, bez obzira da li je predsednica Vlade ili ministri koji ne čitaju zakone, ne crpu iz legaliteta, odnosno izbornog rezultata nego iz kvaliteta obavljanja poslova iz svojih nadlženosti.

S nadom da će me ministar obvestiti o završenom predlogu za finansiranje RTV i RTS i sa nadom da je pokrenuo postupke iz svoje nadležnosti, zahtevam da mi se u poslovničkom roku odgovori i na pitanje i na zahtev. Hvala vam.
Zahvaljujem.

Zahtev za informacijom od predsednice Vlade, Ane Brnabić, o planu rada, njenim aktivnostima i zaduženjima Vlade od 1. juna do 31. decembra 2018. godine, kada su u pitanju poslovi EU integracija.

Šta je i kada i kako pripremljeno za junski samit 2018. godine, decembarski samit 2018. godine i šta su obaveze koje ona i cela Vlada preuzima na sebe kada su evropske integracije u pitanju?

Možda vam ovaj zahtev za informacijom deluje jako opšte, ali kada bi malo više svi čitali o evropskim integracijama, on je uobičajen u parlamentima zemalja koje pristupaju EU i uobičajeno je da predsednik ili predsednica Vlade saopštava svoj plan rada, uključujući i susrete i teze koje su pripremljene za evropske sastanke kada je zemlja koja pristupa u pitanju, a Srbiji je to neophodno, koliko god je u zemljama velikog proširenja, zemljama proširenja od 2013, 20078. godine bilo potpuno uobičajeno.

Zašto je neophodno? Zato što se u javnosti tema evropskih reformi koristi za propagandu. Koristi se da se ili sklone sa teme dnevnog reda obaveze iz evropskih integracija ili se koristi za razvijanje netrpeljivosti prema evropskim integracijama. Možda je to sve legalno, ali nije legitimno, ako to rade članovi Vlade predsednice Ane Brnabić, pogotovo nije legitimno ako to rade političke stranke koje inače rutinski izgovaraju da podržavaju evropske integracije Srbije.

Suština i srž evropske integracije je da reči pretvaramo u dela reformama o kojima se dogovaramo. Zbog toga zahtevam informaciju od Ane Brnabić - o kojim će se to reformama, u kojim rokovima dogovoriti na svim sastancima na kojima, po poziciji, učestvuje kada je EU u pitanju od 1. juna do 31. decembra?

Kao komentar i argumentaciju za potrebu da mi se dostavi ovakva informacija, mogu samo da dam preporuku Vladi da jednu svoju sednicu sa aktuelnom temom posveti evropskim integracijama, njihovom toku, preprekama, okolnostima u kojima se obavljaju, planovima i odgovornosti zašto se rokovi probijaju, zašto prvi put u izveštajima o napretku Srbije imamo problem sa ljudskim kapacitetima. To znači da je Vlada razjurila stručnjake sa mesta na kojima se donose odluke i na kojima bi trebalo da sede ljudi koji razgovaraju sa partnerima u EU.

Vlada je jedino mesto, odnosno predsednica Ana Brnabić, koja može da nas obavesti i o toku normalizacije odnosa Beograda i Prištine. Pošto to nije deo evropskih integracija, nije u nadležnosti ministarke za evropske integracije, nije u nadležnosti komesara Johanesa Hana, nego je u sektoru spoljnih poslova za koje je Vlada takođe nadležna. Kao dodatni deo o ukupnim planovima i stavovima i poslovima koje će, nadam se, odgovorno obaviti do kraja 2018. godine, molim i da mi dostavi u skladu sa rukovanjem poverljivim podacima, ako je to potrebno za neke delove, i izveštaj o dosadašnjem toku preuzetih obaveza sa rokovima, a kada je u pitanju Poglavlje 35, odnosno 2018. godina za primenu preuzetih obaveza.

S nadom da ćemo se i predsednica Vlade i mi u Skupštini razumeti da je ovakav zahtev bilo kog poslanika rutinska stvar, kada su u pitanju evropske integracije, a da nije rutinska stvar da sa temama evropskih reformi, sa odlukama politike Srbije i sa stavovima koje inače delimo se igramo i predomišljamo, plasirajući propagandu o tome da možemo mi da odustanemo.

Ako predsednica Vlade hoće da odustane od evropskih integracija, onda takođe mora doći u ovu Skupštinu i to jasno kazati. Ako dobije većinu odustaće se, ali je dužna da kaže koja je cena. Ja to ne tražim od nje i ne verujem da će se desiti, ali izveštaj o radu do kraja 2018. godine tražim. Hvala.
Zahvaljujem.

Zahtev za potpunom informacijom ministru za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Sadržaj informacije čije dostavljanje zahtevam tiče se štrajka u „Kajzenu“, koji se dogodio nedavno i informacija koju zahtevam od ministra je da mi odgovori na pitanje - šta je iz delokruga svoje nadležnosti uradio ministar, odnosno nadležni u Ministarstvu i šta je u postupanju učinjeno tokom štrajka u „Kajzenu“?

Verujem da svi znamo šta se dogodilo za poslednjih nedelju dana. U „Kajzenu“ su radnice stupili u štrajk sa zahtevom za isplatu zaostalih zarada, prekovremenog rada i sa zahtevom za poboljšanje rada, uobičajeni sindikalni zahtev u svim normalnim državama. Ono što nije uobičajeno, i to treba da bude sadržaj informacije koju zahtevam od ministra, je reakcija poslodavca i izostanak reakcije bilo koga od nadležnih.

Dakle, poslodavac se javnosti obratio da je nedavni štrajk u našoj kompaniji, da je bio bez osnova, da nije bio organizovan u skladu sa zakonom, da štrajk nije bio najavljen, pri čemu informacija od radnica u štrajku je da on zabranjuje sindikalno organizovanje, što je takođe povreda Zakona o štrajku i nadležnost Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

U drugoj fazi ovog arogantnog, nezakonitog i nadasve štetnog po sve u Srbiji javljanja poslodavca „Kajzena“ je da im nije bila data mogućnost da odgovore na zahteve zaposlenih, da pokušaju da postignu dogovor, a da je obustava proizvodnje ugrozila ispunjenje obaveza našim internacionalnim klijentima i prouzrokovala veliku reputacionu i finansijsku štetu za „Kajzen“.

Moja poruka i ovaj deo mog zahteva za informacijom nije upućena ministru, upućena je poslodavcu, odnosno ljudima koji vode „Kajzen“. Vaša reputaciona šteta je sramota da držite žene 12 sati na radu, da im ne date sindikalno organizovanje i da ih tretirate kao roblje. To je poslovodstva reputaciona, finansijska i svaka druga sramota i šteta.

Moje pitanje je zašto je to uopšte moguće da se dešava u Srbiji? Odgovor na to pitanje je dosta lako naći. Znate, ta iluzija i neprekidno ponavljanje da mi treba da pravimo poslove, da kreiramo radna mesta, da posla nema, jedna od najstrašnijih i najtragičnijih zabluda po elementarna prava svakog čoveka, žene i muškarca koji žive u Srbiji. Posla ima, i robovi su imali posla. Žene imaju posla svaki dan, vasceli dan, od rana jutra do noći. Zarade su problem.

Da ljudi u Srbiji kažu poslodavcima, a u ime ljubavi, da će raditi džabe, svi bi imali posao. Ovakvo postupanje poslovodstva je, osim što je nezakonito po propisima koje je ova Skupština donela, ja mislim, dobar početak da se otvori dijalog odakle nam prava da uskraćujemo radnicima ono što je u tim propisima zapisano? Odakle vam prava da govorite – ćuti, za 22 ili 25 hiljada, jer može da bude i gore? Odakle vam prava da zabranjujete sindikalno organizovanje radnika i da u isto vreme isti ministar od koga zahtevam potpunu informaciju o postupanju u slučaju „Kajzen“ govori o tome da se mi menjamo po receptu evropskih integracija?

U toj Evropi, po kojoj na rečima govorite da se menjamo, u realnosti se ne dešava ništa osim ruganja evropskim integracijama. U toj Evropi radnici imaju prava na štrajk, sindikati su obavezni u dijalogu sa poslodavcem i Vladom i štrajkovi su uobičajena pojava u demokratskom društvu. Maltretiranje radnika i zabrana štrajka, kao i – evo ti 25.000 i to ti je puno, omalovažavanje, ponižavanje i sve ono što se očigledno dešava ne samo u „Kajzenu“ i ovo ruganje poslodavca koji je obećao 800 radnika, a zapošljava 350 se ne dešava u Evropi. Kad se desi, onda ministar kaže – ne može. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Zahtev, objašnjenje i pitanje. Zahtev predsednici Vlade Ani Brnabić i njenim saradnicima koji su doneli Odluku o subvenciji od devet i po miliona evra „Kontinentalu“ za subvencionisanje 200 programerskih pozicija. Zahtevam da mi se dostavi obrazloženje ekonomske održivosti i osnov da se nekome daje iz Nemačke devet i po miliona evra na tržištu IT u Srbiji gde nema nezaposlenih programera. Dakle, ne kvalifikujem, ne diskvalifikujem, zahtevam, i to je obaveza predsednice Vlade i njenih saradnika da mi pre potpisivanja ugovora dostave ekonomski osnov i obrazloženje.

Objašnjenje zahtevam od ministra finansija i guvernerke Narodne banke Jorgovanke Tabaković da mi objasne kakva je korist od Odluke o posebnoj listi lica kojima je dozvoljeno da otvaraju devizne račune u inostranstvu i o zabrani da to rade fizička lica. Dakle, da mi objasne kako smo to na dobitku da se formira čitava odluka o specijalnom broju lica koji imaju veze ili sa diplomatskim misijama ili sa hartijama od vrednosti ili sa kupoprodajnim ugovorima u inostranstvu, a zabranjujemo da to rade fizička lica uz istovremeno propagandu, ispravnu, ako postoji uopšte ispravna propaganda, u šta sumnjam, o E – poslovanju. Dakle, objasnite mi kakva je korist od toga što sva fizička lica ne mogu da otvaraju devizne račune u inostranstvu?

Pitanje postavljam nadležnom Tužilaštvu za organizovani kriminal, ministru unutrašnjih poslova Nebojši Stefanoviću i direktoru BIA Bratislavu Gašiću. Pitanje – koji je status istrage o ubistvu šest mladića u kafiću „Panda“ 14. decembra 1998. godine? Tog 14. decembra u kafić su upala dva maskirana naoružana muškarca i rafalom ubili šestoricu dečaka: Ivana Obradovića, Zorana Stanojevića, Svetislava Ristića, Dragana Trifovića i Vukosava Gvozdenovića, srednjoškolce, i studenta Ivana Radevića.

Nema podataka o krivcima za ovaj zločin. Ima propagande o zločinu. U zavisnosti od toga ko radi propagandu, ona ima različitu interpretaciju. Po jednima propaganda je služila za odmazdu srpskih snaga na teritoriji Kosova, po drugima propaganda je služila terorističkoj vojsci OVK da, kako se to kaže, napravi svoj slučaj pred javnošću, po trećima reč je o hladnokrvnoj zajedničkoj propagandi.

Status istrage je imao različite oblike tokom poslednjih 20 godina. Nikakvih podataka nismo imali 1998. i 1999. godine, osim interpretacija propagandi. Tih šest dečaka bi danas imalo između 35 i 40 godina. Ako smo nekome dužni, odustajanje od propagande i pronalaženje krivaca za ovo jezivo ubistvo, onda smo to dužni njima i njihovim roditeljima.

Drugi oblik istrage je bio kada je predsednik Srbije 2014. do 2016. godine rekao da ima saznanja, ali nema dokaze, i da se ta saznanja nikome neće dopasti u Srbiji. Razumem i potpuno da se ne može bez dokaza tvrditi koja su saznanja, ali ja sam narodna poslanica, Ustav obavezuje i mene i Tužilaštvo za organizovani kriminal i ministra unutrašnjih poslova i direktora BIA da meni dostave informacije o tome u kom statusu je ta istraga danas.

Ako nastavimo da zataškavamo slučaj ili da pokazujemo nesposobnost da rešimo to jezivo ubistvo od 14. decembra 1998. godine, ona ćemo ostati neosetljivi na svaku vrstu propagande, laži i klevete koje se proizvode o bilo kojoj strahoti koju doživljavamo kao ljudi, bez obzira da li živimo u Beogradu, u Prištini ili bilo gde na teritoriji bivše Jugoslavije.

Činjenica da je ovo jedno od strašnih zločina uz nestala lica o kojima nemamo već treću godinu nikakve informacije je obaveza istovremeno svih nas da te informacije dobijemo, da ovaj zločin od propagande očistimo, oljuštimo i da ljudima damo istinu. Hvala.
Zahvaljujem.

Pitanje u istovetnom tekstu za predsednicu Vlade gospođu Brnabić, ministra odbrane gospodina Vulina i načelnika Generalštaba gospodina Dikovića. Danas je tačno tri godine od tragedije spasilačke misije „Helikopter“ u kojoj je stradalo sedam ljudi: mehaničar-letač Ivan Miladinović, pilot Omer Mehić, zastavnik Nebojša Drajić, Lekar DŽevad LJajić i anestetičar Miroslav Veselinović i beba iz porodice Ademovića, koja je spasavana i zbog koje je spasilačka misija pokrenuta. Tih sedam ljudi stradalo je, a da mi ni nakon tri godine nemamo odgovore na ključna pitanja potrebna da se svi činioci ove strašne tragedije zaista rasvetle i da žrtve dobiju pravdu, kakvu-takvu, živote im ne možemo vratiti.

Istraga je sprovedena i završena je disciplinskim kaznama generalima Bandiću i Živaku. U istrazi je utvrđeno da ministar nije poštovao subordinaciju, da su izdavane usmene naredbe, da je kršena procedura. Istraga je utvrdila da je jedna jedinica MUP-a odbila takav zadatak. Istraga je utvrdila niz drugih okolnosti, ali bez utvrđivanja odgovornih za ovaj zaista tragičan događaj koji smo podelili kao društvo.

Neću spominjati ovde, i ne navodim to u pitanju, beščašće medija i na portalima i u elektronskim medijima koji su objavili da je helikopter sretno sleteo, objavili da čekaju ti i ti na aerodromu, dakle to nije deo pitanja, ali jeste pitanje koje postavljam drugi put i pitanje zbog kojeg tražim da se naša Narodna skupština složi oko anketnog odbora. Prvo pitanje je - od koga je ministar Gašić dobio informaciju na osnovu koje je doneo usmenu naredbu da se misija organizuje? Neko mu je to morao javiti, neko mu je to morao obrazložiti. Tog podatka ni u jednom aktu nema. Drugo pitanje je - ko je menjao plan leta na povratku letelice u Beograd? U transkriptima i u istrazi postoje podaci o vođenju privatnih razgovora, što je takođe kršenje procedure, ali nema imena i prezimena onih koji su menjali plan leta helikoptera kada se već vraćao iz spasilačke misije.

Ukoliko se ne suočimo sa tragedijom kojom smo izgubili sedam ljudskih života i ukoliko smatramo prihvatljivim sve nečasno što se u satima nakon nesreće govorilo o Omeru Mehiću, ukoliko mirno prihvatimo da, eto, imali su dobre namere iovi iz medija i svi ovi koji su kršili procedure, pa šta ćemo, neke su nesreće neizbežne, onda će nam se takva nesreća ponoviti. Možda su nesreće neizbežne, ali nije neizbežno da na osnovu Ustava i zakona narodna poslanica pita ministra, predsednicu Vlade i načelnika Generalštaba i da joj oni odgovore, to nije neizbežno, to se radi zato što se skrivaju podaci, što se skrivaju činjenice i što se neko štiti na opštu i zajedničku štetu.

Najbolje bi bilo da Narodna skupština odluči o osnivanju anketnog odbora, ali ako nemamo snage da se o tome dogovorimo kao poslanici, onda se ovim postavljanjem pitanja ja pozivam na snagu Ustava i snagu zakona i zahtevam da mi se odgovori ko je obavestio ministra Gašića i ko je menjao plan leta. To dugujemo ne samo mrtvim ljudima, to dugujemo svima nama zbog budućeg poštovanja svih procedura koje važe u Vojsci Srbije. Hvala vam.
Zahvaljujem.

Zahtev ministru Nebojši Stefanoviću za dostavljanje izveštaja o primeni Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, koji je stupio na snagu 1. juna prošle godine, sa dodatnim zahtevom da izveštaj bude sačinjen u saradnji sa nadležnima u tužilaštvu, Ministarstvom za rad, socijalna pitanja odnosno centrima za socijalni rad i Visokim savetom sudstva, a da sadrži sledeće podatke.

Ukupan broj prijava slučajeva porodičnog nasilja u Srbiji od trenutka kada je zakon stupio na snagu, ukupan broj izrečenih procena rizika koje su jedinice policije na licu mesta napravile. Ukupan broj izrečenih hitnih mera za slučajeve nasilja u porodici, ukupan broj pokrenutih procesa i krivičnih prijava na osnovu krivičnog dela činjenja nasilja u porodoci i broj završenih sudskih procesa.

Zašto mislim da je strašno važno da imamo ovaj izveštaj, nezavisno od toga što je MUP i ministar lično, zajedno sa ljudima iz radnih grupa i tužilaštva, centara za socijalni rad, medijima davali informacije.

Nama je važno zbog toga što je ovo prvi put da ćemo moći da poredimo primenu zakona u poslednjih šest meseci 2017. godine sa prvih šest meseci 2018. godine.

Svi pokazatelji izveštaja od dana stupanja na snagu su jasno ukazivali na to da se poboljšava situacija, da su ljudi u Ministarstvu bolje opremljeni, da tužilaštvo bolje reaguje, ali ljudi u porodicama ipak stradaju.

Od početka 2018. godine, za ovih 10 nedelja, devet žena i tri muškarca je ubijeno u porodičnom nasilju. Ako se nastavi nasilje na takav način, ostaćemo do kraja godine bez 55 do 60 ljudi, zato što imamo prepreka u primeni Zakona o sprečavanju nasilja u porodici.

Izveštaj koji mi bude dostavljen, zamoliću kolege u nadležnim odborima i telima ovde u Skupštini, da bude predmet naših dijaloga i naše debate, jer smatram da bi ministar Nebojša Stefanović taj izveštaj morao da dostavi uz sopstvenu procenu o tome šta su prepreke za bolju primenu Zakona o sprečavanju nasilja u porodici.

Cilj vladavine prava je spasiti život. Zadatak nas u Skupštini je da nadzorom i kontrolom svih u izvršnoj vlasti omogućimo da bude vladavine prava koja spasava živote.

Pitanje upućujem ministru Zoranu Đorđeviću – kada planira da na sednici Vlade Republike Srbije usvoji Predlog zakona o rodnoj ravnopravnosti?

Ovaj zakon već priličan broj meseci prati jedna metafora krpene lopte koja se šuta između različitih ministarstava, prate neverovatne informacije o tome da ministri procenjuju šta je primenjivo a šta nije, zaboravljajući da je to zadatak ove Skupštine i prati jedna atmosfera koja je potpuno nepotrebna, jer ja mislim da nema nikog ko će biti protiv rešenja u Zakonu o rodnoj ravnopravnosti, na koji smo se obavezali da ćemo ga doneti još u Poglavlju 23 za prethodni i poslednji kvartal 2017. godine.

Dakle, kad ima plan da zakon ide i na Vladu i postane predlog?

Pitanje za ministra kulture, gospodina Vukosavljevića – u kojoj fazi je izrada predloga o finansiranju javnih medijskih servisa? On je jedan od ministara ove Vlade, retkih, koji je imao dovoljno razuma da pre više od godinu i po dana prihvati moje amandmane kojima se produžava finansiranje javnih medijskih servisa za dve godine, a ne za jednu, kako su predložili. Ta druga godina je u toku, teče prvi kvartal. Vreme leti i pre nego što se okrenemo oko sebe, doći ćemo u situaciju ili da u decembru ministar traži nastavak finansiranja kako jeste, pa da ja opet dajem amandman za duže, što ću rado učiniti, ili da nas obavesti u kojoj fazi je rad na uspostavljanju stabilnog i održivog finansiranja javnih medijskih servisa Radio-televizije Srbije i Radio-televizije Vojvodine? Hvala vam.
Zahvaljujem.

Pitanje za ministra unutrašnjih poslova Nebojšu Stefanovića – ko je potpisao izveštaj o iznenadnom i pojačanom delovanju stranih agenata nekih službi i ko je unutar BIA odgovoran za to što je do takvog izveštaja uopšte došlo?

Tražim da mi se dostavi izveštaj sa podacima i sa grupom koja je analizom utvrdila da Srbiji odjedanput prete ogroman broj stranih agenata raznih stranih službi. Ako takav izveštaj ne postoji, onda bih molila i ministra i sve koji se bave kreiranjem kampanje u javnosti da znaju da se u diplomatskim krugovima u Srbiji ovo što se dešava sa informacijama koje su u ozbiljnim zemljama vrlo ozbiljne već odavno to naziva bubble, prazan mehur sapunice.

Mogu samo da zamolim da ukoliko je bilo šta od informacija koje se prelivaju sa stranica dnevnih novina i sa televizija izmišljeno jer zabavlja ljude koji su iz budžeta plaćeni da stvarno brinu o sigurnosti i bezbednosti Srbije, samo mogu da ih molim da prestanu sa tim. Inače, zahtevam da mi se dostavi izveštaj o tome i da pitam – ko će unutar BIA biti odgovoran, protiv koga će biti sprovedeni postupci zbog toga što je zbog nečijeg propusta odjedanput došlo do ogromnog delovanja agenata stranih službi.Drugo pitanje ministru inostranih poslova, ministru Ivici Dačiću, pitam i tražim da mi se dostavi plan i ko je unutar ministarstva zadužen za poslove utvrđivanja granice između BiH i Srbije? Jedna od dobrih ideja u javnosti koju je predsednik Srbije imao jeste – hajde da obavimo te poslove nezavisno od EU ili od bilo koga ko bi nas na to terao.

Znam da je od pre dva meseca za decembar zakazan sastanak u Beogradu najviših predstavnika BiH i Srbije i da bi trebalo da se utvrdi dnevni red tih poslova, ljudi koji će raditi, da bi se granica između BiH i Srbije utvrdila.Ministarstvo spoljnih poslova tu mora imati aktivnu ulogu. Zato zahtevam od ministra da mi dostavi plan rada, pošto po svemu onome što o toj granici znamo, ti poslovi mogu biti završeni u relativno kratkom roku.Sa nadom da ćemo se razumeti da volja ministara koji su zaduženi za bilateralne ili multilateralne odnose ili volja ministara koji su zaduženi za bezbednosna i sigurnosna pitanja mora biti predmet vladavine prava i kontrole narodnih poslanika, a ne samovolje.

Zbog toga ponavljam upozorenje. Ukoliko bilo koga iz vlasti zabavlja isprazno verbalno nasilje i huškanje ljudi na ljude, bez obzira da li se radi o ogromnoj pretnji stranih agenata bilo čije službe, koje sa lakoćom informacije sa nama deli ministar, ili se radi o naslovnim stranicama, gde Srbija šalje sa svojih medija poruku o nepostojećim izjavama i širenju lažnih vesti, dakle, ako to ikoga zabavlja i ako smatra da lični rejtinzi koji se na tome dobiju ikome donose koristi, moja je obaveza da sve takve upozorim da su duboko u krivu.

Znam da ne postoji način da nezreli ljudi u politici to prestanu da rade, ali postoji način da mi narodni poslanici kontrolišemo šta oni koji sebe smatraju i državnicima i političarima, a daleko su jedni od drugog, moraju da rade, jer tako piše u Ustavu i zakonima. Hvala.
Pa da ga radite, ja bih ga ostavila, ali ga ne radite, to je malo problem. Biće zajednički problem svima u mesecima koji dolaze. Zaista vas molim da vrlo pažljivo saslušamo pitanje koje imam da postavim ministarki za evropske integracije Jadranki Joksimović i šefici pregovaračkog tima Tanji Miščević. Radi se o mom zahtevu da mi se dostave datumi, plan datuma za primenu akcionog plana za poglavlja 23 i 24 – pravosuđe i osnovna prava, pravda, odbrana i bezbednost.

Danas je 5. oktobar, dan koji je bio prekretnica u Srbiji, dan koji je utemeljio evropsku politiku Srbije, čija je Vlada Srbije politički izvođač. Peti oktobar baštini vladajuća koalicija koju čini SNS, SPS i sve druge stranke u Vladi koje su i doprinele da ovog evropskog dana u Srbiji bude i da evropske politike u Srbiji bude. Osamdeset i sedam dana pred nama je rok za primenu Akcionog plana za poglavlja 23 i 24. Lakoća kojom se u Srbiji odmahuje na realizaciju onoga na šta se Srbija obavezala je do sad prolazila iz raznih razloga, više ne prolazi. Taj medeni mesec je završen.

Znam da ministarka vredno radi i da podnosi izveštaj Odboru za evropske integracije, ali meni ne treba ovim pitanjem njen izveštaj. Meni treba, ponavljam, datumi u sledećih 87 dana kako će biti primenjeni akcioni planovi za poglavlje 23 i 24. Obavezali smo se na reformu pravosuđa, obavezali smo se na izmene zakona koje se tiču i sudija i tužilaca, obavezali smo se na donošenje novog zakonskog okvira kada su u pitanju manjine, kada je u pitanju rodna ravnopravnost, kada je u pitanju zaštita podataka o ličnosti, kada je u pitanju visoko-tehnološki kriminal.

Vlada je dužna Skupštini datume za te zakonske okvire da bi akcioni plan bio primenjen. Da ne pominjem da smo se obavezali na promene Ustava do kraja 2017. godine. Uz zahtev da znam datume za kad se Vlada odlučila da kroz svoja tela primeni akcione planove 23 i 24…

Ja vas molim da ovo jako ozbiljno shvatite. Možete da mi se rugate. Nećete se rugati kada se Bundestag konstituiše pa vam to budu rekli nemački poslanici. Meni se rugajte, ja ne marim, ali taj posao mora biti obavljen. I ovoj Skupštini Vlada je dužna te datume.

Uz zahtev da znam datumima o primeni akcionih planova za 23 i 24, podsećam sve nas o jednoj zajedničkoj obavezi, na koju smo se takođe obavezali, a to je donošenje etičkog kodeksa za poslanike. Ja mogu da se pravim da ne znam ko je za to zadužen, pa da pitam predsednicu Skupštine ili nekog drugog, ali neću to da radim, jer je to naša zajednička obaveza, a to možemo da uradimo.

Srbija ima u EU mnogo prijatelja, nema nijednog prijatelja koji je rekao jednu dobru rečenicu o stanju medija i stanju vladavine prava u Srbiji za poslednjih godinu dana. Nemojte dozvoliti da vas samovolja i volja za ruganjem vladavini prava udalji od onog na šta se Srbija obavezala, a to je Akcioni plan za poglavlja 23 i 24. Imamo 87 dana da pošaljemo dobre vesti u EU i da dobra vest bude da se Vlada obratila meni sa odgovorom o tome koji su datumi u sledećih 87 dana za primenu akcionih planova za poglavlja 23 i 24.
Zahvaljujem.

Tražim obaveštenje i zahtevam svu dokumentaciju od sledećih institucija: Prvog osnovnog javnog tužilaštva, Tužilaštvo za organizovani kriminal i Agencije za borbu protiv korupcije, kao institucije koje su učestvovale u postupanju po krivičnoj prijavi i izveštaju protiv ministra Aleksandra Vulina, koji je podnela Agencija za borbu protiv korupcije.

Naime, Agencija za borbu protiv korupcije je 2015. godine napravila izveštaj i podnela krivičnu prijavu, sa sumnjom da postoje krivična dela zloupotrebe službenog položaja, primanja mita i nepoznatog porekla novca potrebnog za kupovinu stana ministra Aleksandra Vulina 2012. godine.

Tužilaštvo za organizovani kriminal je vodilo postupak i obavestilo jedino o tome da, i pored urgencija, je policija odbila da proverava navode iz izveštaja koji je Agencija za borbu protiv korupcije podnela i koji je trebalo proveriti u Tužilaštvu za organizovani kriminal.

Zatim, krivična prijava je prosleđena Prvom osnovnom javnom tužilaštvu, koje je završilo proces, sa obrazloženjem da je proveravalo da li je ministar prijavio stan da ga poseduje, što jeste, i to je jedina usmena informacija zašto je odbačena krivična prijava.

Dakle, tražim od Prvog osnovnog javnog tužilaštva obrazloženje o odbacivanju krivične prijave i prestanak postupanja po izveštaju Agencije za borbu protiv korupcije; od Tužilaštva za organizovani kriminal ukupan izveštaj o postupanju, a po navodima koje su dobili od Agencije za borbu protiv korupcije i od Agencije za borbu protiv korupcije izveštaj koji im je uputilo Tužilaštvo za organizovani kriminal, uz napomenu da sam sav tekst ovog mog usmeno postavljenog zahteva, i za obaveštenje i za dokumentaciju, da sve tri institucije unapred obaveštavam i molim da mi dostave izjavu koju treba potpisati o rukovanju i postupanju sa ličnim podacima i osetljivim podacima, a u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Podsećam da je rok od 15 dana za dostavljanje ove dokumentacije nešto na čega je obavezano i Tužilaštvo za organizovani kriminal i Prvo osnovno javno tužilaštvo i Agencija za borbu protiv korupcije.

Rado bih pitala i ministra policije po kom osnovu policija može da odbije Tužilaštvo za organizovani kriminal da ispituje naloge, ali je to rekla-kazala. Mislim da mi ne treba da se bavimo sa rekla-kazala, niti treba da pustimo da samo novinari vode računa o vladavini prava, nego treba da zaradimo plate kojima nas građani plaćaju da branimo vladavinu prava. To je razlog zašto tražim dokumentaciju od ove tri institucije i zašto tražim da ni ne pokušaju da mi pošalju odgovor da su u pitanju lični podaci i posebno osetljivi podaci jer ću, ponavljam, potpisati izjavu kojom ću u skladu sa zakonom rukovati tim podacima. Hvala vam.