Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Pavel Marčok

Govori

Poštovana predsednice, poštovana predsednice Visokog saveta sudstva, poštovana ministarko pravde, kao član DS snažno podržavam vašu efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije i čestitam vam na uspešnoj realizaciji zacrtanih ciljeva naše Vlade i naše države.
Prema nekim podacima praksa sudova u Srbiji je pokazala da je pre reforme za korupciju izricano 80% zatvorskih kazni ispod zakonskog minimuma. Pitam vas kakva je situacija povodom tog pitanja danas? Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, poštovane kolege poslanici, dolazim iz regije gde je u upotrebi šest jezika nacionalnih manjina, gde su u upotrebi i pisma nacionalnih manjina i službeni jezik srpski.
Takođe, dolazim iz opštine u kojoj je, pored službenog jezika, u upotrebi slovački jezik i mogu reći da se ponosim time, kao što se i Srbija ponosi opštinom, kao jedinom opštinom takvom u svetu koja ima većinsko stanovništvo slovačke nacionalne manjine. Takođe dolazim iz sredine u kojoj je otvorena prva gimnazija u svetu sa nastavnim slovačkim jezikom.
Apropo toga, danas bih se osvrnuo kratko na par odredbi Zakona u službenoj upotrebi jezika i pisama. Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbama člana 10. Ustava RS, kojim je utvrđeno da su u Republici Srbiji u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilično pismo i da se službena upotreba drugih jezika i pisama uređuje zakonom i na osnovu Ustava.
Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbi člana 97. tačka 2. Ustava RS, kojom je predviđeno da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje ostvarivanje i zaštitu slobode i prava građana i postupak pred sudovima i drugim državnim organima, kao u tački 17. navedenog člana Ustava RS kojim je utvrđeno da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje i druge odnose od interesa za RS u skladu sa Ustavom.
Što se tiče ovih izmena, osvrnuo bih se na dve izmene koje se tiču upotrebe jezika nacionalnih manjina i treba reći da izmenom važećeg člana 7. i člana 11. zakona, zakonski tekst se usklađuje sa potvrđenom Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina i to posebno sa odredbom člana 11. stav 3. Okvirne konvencije, koja glasi: "U oblastima koje su tradicionalno naseljene znatnim brojem pripadnika nacionalne manjine, strane ugovornice će nastojati da u okviru svojih pravnih sistema, a uključujući gde je to potrebno i sporazume sa drugim državama, uzimajući u obzir njihove specifične uslove, istaknu tradicionalne lokalne izbore, imena ulica i druge topografske naznake namenjene javnosti i na jeziku manjine, ako postoji dovoljna tražnja za takvim naznakama".
U tom smislu, u članu 2. Predloga zakona predviđeno je brisanje odredbe člana 7. stav 3. zakona, prema kojoj se geografski nazivi i vlastita imena sadržana u javnim natpisima ne mogu zamenjivati drugim nazivima, odnosno imenima, a ispisuju se na jeziku narodnosti, u skladu sa pravopisom tog jezika.
Prihvatanje predloženog rešenja značilo bi da se geografski nazivi mogu zamenjivati drugim nazivima na jezicima nacionalnih manjina, tj. da se nazivi gradova, opština i naseljenih mesta, bez obzira na to što su kao takvi zakonom utvrđeni, mogu ispisivati i u izmenjenom obliku, a to na jeziku nacionalne manjine.
U skladu sa navedenim je i rešenje iz stava 4. u izmenjenom članu 11. zakona. Takođe, izmenom važećeg člana 11. zakona i dodavanjem novog člana 18a zakonski tekst se usklađuje i sa važećim Zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, i to posebno sa odredbama člana 9. i 11. navedenog zakona, kao i sa Ustavom RS utvrđenim pravima nacionalnih manjina.
Između ostalog, utvrđeno je da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na korišćenje svog jezika i pisma, da u sredinama gde čine značajnu populaciju državni organi, organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja, organi autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave vode postupak i na njihovom jeziku, da na svom jeziku koriste svoje ime i prezime i da u sredinama gde čine značajnu populaciju tradicionalni lokalni nazivi, imena ulica, naselja i topografske oznake budu ispisane i na njihovom jeziku.
Ovim pozivam sve poslanike da ovaj zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma podrže, ne samo poslanike pozicije, već i opozicije i ovo je još jedan korak kojim se podiže nivo manjinskih prava i svi možemo biti ponosni što mi koji smo pripadnici i nacionalnih manjina živimo u zemlji Srbiji i da ostvarujemo svoja prava, svoje pravo na upotrebu jezika na ovako visokom nivou.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, uvaženi članovi Ministarstva, uvažene kolege, poštovani građani Srbije, prvo bih hteo da uputim pozdrav ministru i njegovoj ekipi i da ne mogu da ne izrazim zadovoljstvo i radost marljivošću i uviđavnošću ovog tima koji je ovde. Nije samo deklarativno zalaganje i priča da se radi na terenu, nego možemo videti ogledalo rada i ovde, ovako veliki tim, a čujem od poljoprivrednika da takvi timovi i idu po Srbiji. Još jednom bih vam na tome zahvalio i podržao vas u vašoj marljivosti i radu sa poljoprivrednicima.
Treba reći da nikada nije u poljoprivredi možda teklo med i mleko, ali ne može se ne pomenuti da danas poljoprivrednici, poljoprivredni proizvođači imaju jedan od najvećih, u stvari najveći budžet za poljoprivredu, imaju najveće subvencije za poljoprivredu. Moram da kažem da dolazim iz jedne urbane sredine, ali gde se živi i od poljoprivrede.
Ovim putem bih preneo i pozdrave kluba i skupova poljoprivrednika koji pozdravljaju Ministarstvo i mogu da kažem sa jednog takvog zadnjeg skupa da su izrazili veliko zadovoljstvo i veliku zainteresovanost za subvencije i podsticajne mere u poljoprivredi, i za kupovinu mehanizacije, i da imaju volje i želje da se vide s vama i ujedno vam sada i šaljem poziv da posetite i našu sredinu.
Ukratko bih da se osvrnem na jedan zakon koji je možda najmanje bio pominjan u današnjoj sednici, radi se o zakonu o pivu. Ovaj zakon se predlaže zbog važnosti regulisanja i značaja koji ova oblast ima u poljoprivredi. U Republici Srbiji do sada nije postojao zakon koji reguliše oblast proizvodnje piva, kvaliteta i kontrole kvaliteta sirovina koje se koriste u proizvodnji piva, i pakovanja, deklarisanja i stavljanja u promet.
Imajući u vidu da je po obimu proizvodnje i prometa pivo izjednačeno sa mineralnim vodama i osvežavajućim bezalkoholnim pićima, kao i da je zbog procenta alkohola u sebi, prisustva ugljen-dioksida, specifičnog osvežavajućeg ukusa, pivo proizvod koji se konzumira tokom cele godine, jasno je da je neophodno da njegova proizvodnja, kvalitet, pakovanje, deklarisanje i stavljanje u promet bude uređeno na sveobuhvatan i savremen način.
U Republici Srbiji postoji ukupno deset velikih proizvođača piva koji konstantno blago povećavaju proizvodnju od 500 miliona litara u 2002. godini do 650 miliona litara u 2008. godini. Uvoz piva iz drugih zemalja je oko 16,5 miliona litara godišnje, a takođe treba reći, što je interesantno, da je poslednjih godina uočeno povećanje broja tzv. mini pivara, preduzetnika koji se bave proizvodnjom piva.
Upravo zbog ovih razloga hteo bih da kažem o ovom zakonu i da se osvrnem na zakon o pivu i sa aspekta hmeljarstva. Moram da kažem da dolazim iz sredine i opštine koja u svom grbu ima dve peteljke hmelja. Kao što piše ovde u zakonu definicija hmelja, hmelj jesu proizvodi dobijeni od šišarki biljke humulus lupulus.
Moram da kažem da zahvaljujući humulusu lupulusu mogu ponosno da kažem da moja sredina i opština Bački Petrovac i okolina godine 1900. je imala više privatnih automobila od Beograda, 20-ih godina prošlog veka je imala izgradnju privatne termoelektrane i bila je jedan od evropskih centara proizvodnje hmelja.
Moram ovo da kažem kao dug prema sledećoj generaciji i kao dug prema onima koji nisu osećali dug prema sledećim generacijama i imajući u vidu da je sam proces proizvodnje piva u potpunosti nedefinisan i pravno neregulisan, kao i imajući u vidu da je pivo jedan od proizvoda čiji se obim proizvodnje postepeno povećava, jasni su razlozi za jedinstveno uređivanje kompletne ove oblasti.
Na osnovu navedenog činjeničnog stanja, u proizvodnji piva nametnula se potreba za donošenjem zakona o pivu, sa precizno definisanim uslovima proizvodnje i prometa u RS. Na taj način proizvođači piva, pravna lica i preduzetnici imaće propisana pravila proizvodnje piva, kvaliteta sirovina, gotovog proizvoda, prometa, pakovanja i deklarisanja, kao i definisan postupak kontrole, proizvodnje i prometa, sa težnjom da potrošači dobiju proizvod adekvatan deklaraciji.
Moram da pohvalim ovaj zakon koji je bio prepotreban i moram reći da su pre 15 ili 20 godina doneli slične zakone ovima i da su obezbedili subvencije kao što danas imamo subvencije za sadnice hmelja, možda bi hmeljarstvo i u mojoj sredini bilo na puno višem nivou. Ipak moram da kažem da ove dve polazne tačke, kao što su zakon i subvencija sadnica, predstavljaju dugo očekivani tračak nade za hmeljarstvo.
Hoću na kraju da kažem da će poslanička grupa ZES podržati i ovaj zakon, kao i sve ostale zakone koji su danas na dnevnom redu.
Još jednom da vam zahvalim na efikasnosti rada, pošto je poznato da je ovo ministarstvo u zadnje necele dve godine donelo preko 20 zakona i verujem i siguran sam u to da ćete nastaviti ovim putem uz našu podršku.
Poštovana predsedavajuća, ipak moram da kažem uvaženoj koleginici da nemam ništa protiv ovog predloga da se "centar izvrsnosti" preimenuje u "centar izuzetnih vrednosti", ali ipak moram da vam ukažem na to da je upravo svojevremeno vaš ministar predložio ovaj zakon i promenu ovog naziva sa "Centra izuzetnih vrednosti" na "Centar izvrsnosti". Znači, verovatno je slaba komunikacija, ali tako stoji stvar.
Koristiću vreme poslaničke grupe. Upravo sam rekao da se slažem s vama, da se poslanička grupa ZES slaže da se preimenuje na "centar izuzetnih vrednosti", a druga stvar koju sam hteo reći jeste da je gospodin Šami u pravu pošto je na Odboru bilo glasanje četiri za, četiri protiv i jedan uzdržan. Znači, Odbor o ovim odbijenim amandmanima nema stav.
Javio sam se za prethodni amandman. Imajući u vidu da su prihvaćeni amandmani narodnih poslanika kojima se reči "centar izvrsnosti" zamenjuju rečima "centar izuzetnih vrednosti", neophodno je predloženu izmenu izvršiti kroz ceo tekst Predloga zakona. Prihvaćen je još jedan amandman i ima još 23 amandmana za koja je na isti način dato objašnjenje, s tim da će Vlada verovatno prihvatiti te amandmane. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, predstavnici Ministarstva, kolege poslanici, poštovani građani, najpre bih, gospodine ministre, da vam čestitam najveće investiranje u nauku u istoriji Srbije, 4. marta, kada ste potpisali, zajedno s ministarkom Dianom Dragutinović, investiciju od 200 miliona evra, zajedno sa EIB. Mislim da je to jedna prekretnica, kada će srpska nauka krenuti jačim tempom, drugim pravcem, na dobrobit svih nas, građana Srbije i, verujem, celog čovečanstva.
Hteo sam da se osvrnem na dva zakona, zakon o naučnoistraživačkoj delatnosti i zakon o oznakama geografskog porekla. Danas je dosta toga rečeno.
Što se tiče Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o naučnoistraživačkoj delatnosti, treba reći da će ove dopune omogućiti implementaciju strateških i nacionalnih prioriteta u domen nauke i tehnologije.
Primena ovog zakona omogućiće racionalizaciju mreže naučnoistraživačkih organizacija, tesnu saradnju instituta i fakulteta, što je bitno, partnerstvo sa društvom, kroz popularizaciju nauke, partnerstvo s privredom, partnerstvo s dijasporom, kroz zajedničke projekte, i partnerstvo s međunarodnim organizacijama, kroz razvoj programa, takođe, partnerstvo s drugim ministarstvima u realizaciji kapitalnih projekata od strateškog značaja.
Ciljevi koji se postižu donošenjem ovog zakona su definisanje prioritetnih, osnovnih, razvojnih i primenjivih naučno-istraživačkih programa, primena rezultata istraživanja, bliže povezivanje s visokoobrazovnim institucijama, poboljšanje efikasnosti alokacije i upotrebe svih naučnoistraživačkih i razvojnih resursa, efikasnija raspodela sredstava za nauku, unapređenje i primenjivanje tehnologije kao rezultat sopstvenog razvoja. Dosta toga je danas rečeno.
Hteo bih još jednom da pohvalim ono što je novo. Ovde se nalazi i Centar za popularizaciju nauke, koji je veoma bitan za nove, mlade naučnike, za pokoljenja koja dolaze, i treba reći, u ovoj današnjici, kada Javni servis desetak puta manje programa posvećuje nauci i tehnološkom razvoju nego devedesetih godina, da je nužnost ovakvog centra preko potrebna.
Ovaj zakon je, takođe, potreban da bi se mogla primeniti Strategija naučnotehnološkog razvoja Republike Srbije od 2010. do 2015. godine, koju je donela Vlada Republike Srbije, 11. februara. Čestitam vam i na ovome. Pomenuo bih nacionalne prioritet koji su istaknuti u ovoj strategiji. To je baziranost na biomedicini, novim materijalima i nano- nauci, zatim, zaštita životne sredine, energetika i energetska efikasnost, poljoprivreda i hrana, informacione i komunikacione tehnologije i unapređenje donošenja državnih odluka i afirmacija nacionalnog identiteta.
Treba reći da su ove investicije u nauku danas jako potrebne i, znajući da se u svakoj krizi povećavaju investicije u prirodne i tehničke nauke, treba reći da je ovo pravi korak. Znajući da je Elektrotehnički fakultet nekada bio 15. na svetu, verujem da je ovo jedan korak da se vratimo tim pozicijama koje je nekad srpska nauka držala u svetskim razmerama.
Na kraju bih rekao da nam, pored Strategije, Sporazum o investiranju u nauku i tehnološki razvoj, koji je potpisan juče, 4. marta, i ovaj zakon daju neki okvir i nadam se da će se, posle ove tri tačke bitne za razvoj, sutra, kao produkt svega ovoga, pojaviti i u našim krajevima nove Tesle, novi Milankovići i da će dati veliki doprinos nauci, kako u Srbiji, tako i u svetskim razmerama.
Na kraju bih iskoristio samo dva minuta da pohvalim ovaj zakon i hteo bih reći da u ovom zakonu konačno, za razliku od prethodnog, krajnji korisnici imaju pravo da utiču na formiranje jedinstvene tarife, što nije bilo rešeno u prošlom zakonu i da se konačno ovim zakonom i gleda sa ugla krajnjih korisnika.
Tu smo danas uglavnom govorili o interpretatorima i autorima, ali ovim zakonom će se omogućiti i stotinama hiljada krajnjih korisnika da dobiju adekvatniju i jedinstvenu tarifu i naplatu i da se po ovom, kao što je određeno ovim zakonom, određuje tarifa i na osnovu geografske odrednice, kao što do sada nije bila razlika između, recimo, nekog salona u glavnom gradu i salona u nekom manjem gradiću ili selu. Danas se ovim zakonom ispravlja i taj nedostatak i mnogi drugi.
Hteo bih da pohvalim da je ipak ovaj zakon puno bolji i gleda čak i na krajnje korisnike, pored autora i interpretatora.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospođo ministar, predstavnici Ministarstva, poštovane kolege poslanici, prvo bih iskoristio ovaj trenutak da u duhu ovog zakona čestitam ministarki i Vladi na održanoj prvoj elektronskoj sednici, koja se simbolično održala na godišnjicu rada ovog parlamenta, i nadam se da će se ovaj način rada reflektovati na sve ostale organe i sistem koji je u državnoj upravi.
Što se tiče Zakona o elektronskom dokumentu, treba reći da je ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan u članu 97. stav 1. tačka 12. Ustava Republike Srbije, kojim je propisno da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje naučno-tehnološki razvoj.
Hteo bih ukratko reći da je ovaj zakon, iako je na kraju, nije manje bitan, možda izgleda mali, ima 25 članova, kao i svi prethodni zakoni iz ove oblasti, veoma bitan za sve oblasti i poslovanja, i privrede, i za sve društvene aktivnosti. Može se reći da je Republika Srbija, donošenjem Zakona o elektronskom potpisu 2004. godine, započela proces razvoja pravnog okvira neophodnog za razvoj elektronskog poslovanja u našoj zemlji.
Elektronski potpis, a posebno kvalifikovani elektronski potpis, kao sredstvo pouzdane identifikacije strane u elektronskoj transakciji, jedan je od značajnih segmenata elektronskog dokumenta. U tom slučaju, kvalifikovani elektronski potpis u elektronskom obliku ima isto pravno dejstvo i dokaznu snagu kao i svojeručni potpis, odnosno svojeručni potpis i pečat u odnosu na podatke u papirnom obliku.
Donošenjem ovog zakona se čini sledeći korak u okviru seta ovih zakona i dalje se osmišljava pravno uređivanje elektronskog poslovanja, i to upravo uređivanjem onih pitanja koja su bitna za praksu, odnosno funkcionisanje elektronskog poslovanja u stvarnosti. To će, istovremeno, omogućiti i dosledniju primenu Zakona o elektronskom potpisu koji je donesen.
Prilikom regulisanja ove oblasti, došlo se do sledećih stavova i opredeljenja –da treba urediti samo ono što je nužno i samo do te mere koliko je regulisano i za poslovanje na papiru, da tehnologija omogućava mnogo toga, naročito kod pitanja zaštite, ali ako to nije zahtev kod papira, ne treba to tražiti ni kod elektronskog dokumenta.
Treba reći da se, na primer, za novi dokaz može uzeti telegram koji nema pečat i potpis, SMS poruka, mejl za koji se, takođe, zna stvaralac tog dokumenta i da se vremenski žig ne traži tamo gde se i sada za papirna dokumenta ne traži posebna potvrda vremena, imajući u vidu da, u skladu s propisima o kancelarijskom poslovanju, ta dokumenta imaju broj i datum pod kojim su zavedeni.
Pošto se informacione tehnologije i načini poslovanja menjaju jako brzo, treba naglasiti da je potrebno da ova zakonska rešenja budu fleksibilna, otvorena za nova dostignuća, da se zasnivaju na rešenjima sadržanim u međunarodnim dokumentima, propisima i standardima EU, a posebno na rešenjima tehnološki razvijenih zemalja, koje u svojoj praksi već imaju presude i sporove iz pomenute oblasti.
Treba reći da zakonska rešenja omogućavaju da sva dokumenta u elektronskom obliku, ne samo ona koja su izvorno nastala u elektronskom obliku i koja su potpisana elektronskim potpisom, budu, pod zakonom određenim uslovima, pravno relevantna u pravnim odnosima. U osnovi, elektronski dokument može biti svaka jedinica dokumentovanog materijala u elektronskom obliku.
Ovim, ovaj zakon daje pravni okvir za potpuno izjednačavanje klasičnog oblika poslovanja pomoću papira s elektronskim oblicima, izrađenim, poslatim, primljenim, sačuvanim ili arhiviranim primenom informacionih tehnologija, kao i što daje mogućnost za poslovanje bez papira.
Naglasiću ključna zakonska rešenja. To je da je elektronski dokument punovažan i da ima dokaznu snagu. Takođe, da se elektronski dokument koji je izvorno nastao u elektronskom obliku smatra originalom, da elektronski dokument koji je nastao digitalizacijom izvornog dokumenta, čija forma nije elektronska, ima pravnu snagu kao izvorni dokument ako ispunjava propisane uslove, da kopija elektronskog dokumenta na papiru izrađena u skladu sa zakonom ima dokaznu snagu originala ili overenog prepisa tog dokumenta.
Treba naglasiti da je osnovni cilj zakonskog uređivanja da se u našoj zemlji podstakne šira upotreba elektronskih dokumenta od strane građana, pravnih lica i organa vlasti. Korišćenje i razmena elektronskih dokumenta između ovih subjekata doprinela bi podizanju ukupne efikasnosti rada, znatnoj materijalnoj uštedi i poboljšanju kvaliteta života građana. Kao primer, upotrebiću upravo pomenutu elektronsku sednicu, gde će se verovatno, i na mesečnom nivou, a na godišnjem sigurno, uštedeti i tone papira i tone ili hektolitri tonera. Treba naglasiti da se posebni ciljevi zakonskog uređivanja sastoje u tome da se pravnim uređenjem ove materije otvori prostor za intenzivnije elektronsko poslovanje, stvori poverenje najšire javnosti u upotrebu i razmenu elektronskih dokumenata kod otvorene telekomunikacione mreže i da se postigne konkurentnost na svetskim tržištima.
Hoću da naglasim da je ovaj zakon podjednako važan za građane, za privredu, državnu upravu, lokalnu samoupravu i ostale subjekte, a njegova primena omogućava napredak i u međunarodnom položaju i delovanju. Prilikom izrade ovog zakona, treba reći da neke zemlje imaju rešenje kao mi, ali to nas ne sputava da budemo na strani manjeg broja zemalja koje su na ovaj način to rešile. Uglavnom, u većini zemalja je upotreba elektronskih dokumenata uređena zakonima kojima se uređuje elektronsko poslovanje, elektronski potpis, elektronska trgovina i slično.
Upravo bih pohvalio to što je ovo poseban zakon i da nije nikakav problem što smo na drugi način to rešili, jer dosta zemalja je na ovaj način to rešilo – da se zakon o elektronskoj ispravi, odnosno dokumentu, tretira kao poseban zakon. Imamo primere u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Republici Srpskoj. Dosta toga je ovde već rečeno, još bih možda naglasio da je ovde propisan način dostavljanja elektronskih dokumenata između stranaka i organa vlasti, i u obrnutom smeru. Dostavljanje elektronskim putem, bez dolazaka na šalter organa, sigurno će unaprediti odnose na relaciji građanin – privreda i uprava i doneće znatne materijalne uštede.
Članom 11. je propisan način dostavljanja elektronskih dokumenata između organa vlasti, znači, dostavljanje elektronskim putem, elektronskom poštom, preko veba i slično. I ovde će se povećati efikasnost i ubrzati i pojednostaviti rad organa uprave, a posebno treba naglasiti da će se poboljšati razmena dokumenata neophodnih za ostvarivanje prava i obaveza stranaka u postupcima pred organima vlasti.
Način dostavljanja elektronskih dokumenata vršiće se u skaldu sa zakonom i propisima kojima se uređuje kancelarijsko poslovanje, zbog čega su neophodne izmene nekih zakona, kao što su Zakon o opštem upravnom postupku, procesni zakoni u oblasti pravosuđa i propisi o kancelarijskom poslovanju.
Ovaj zakon nas, u pogledu zaštite elektronskih dokumenata, upućuje na primenu zakona kojim se uređuje arhivska građa, propisa o kancelarijskom poslovanju i međunarodnih standarda iz oblasti upravljanja dokumentima.
Dosta je rečeno o vremenskom žigu. Hteo bih da naglasim da se tu uređuje i sistem za formiranje vremenskog žiga, zahtev za formiranje vremenskog žiga, sadržaj i struktura podataka vremenskog žiga, vreme sadržano u vremenskom žigu i čuvanje vremenskog žiga.
Imajući to u vidu, ove odredbe u zakonu o elektronskom dokumentu odnose se na izdavaoca vremenskog žiga i sistem za formiranje vremenskog žiga, gde se može reći da su propisani uslovi koje mora da zadovolji izdavalac vremenskog žiga – mora da bude pravno lice, da poseduje sistem za formiranje vremenskog žiga koji ima pristup tačnom vremenu, način na koji ne može da odstupa više od jedne sekunde, i da sistem za formiranje vremenskog žiga, kao softversko hardverski sistem, ispunjava uslove koji će se bliže propisati podzakonskim aktima i da obezbedi da vremenski žig sadrži zakonom propisanu strukturu podataka.
Takođe je propisano da izdavalac poseduje elektronski sertifikat za potpisivanje vremenskog žiga i da se vidi da je izdat od strane sertifikacionog tela koje je evidentirano i registrovano u skladu sa zakonom kojim se uređuju elektronski potpisi.
U pogledu sredstava koja su potrebna za realizaciju ovog zakona, treba reći da nisu potrebna sredstva iz budžeta Republike Srbije. Donošenje ovog zakona neće izazvati povećanje troškova u budžetu Republike Srbije. Njegova primena je u skladu s postojećim mogućnostima primene informaciono-komunikacionih tehnologija i s opredeljenjima Vlade za reformu državne uprave i uvođenje elektronskog servisa za građane i privredu.
Hteo bih da, u ime Poslaničke grupe ZES-a, pozovem sve poslanike da podrže ovaj zakon, jer je, u trendu globalizacije i razvoja novih tehnologija, ovaj zakon jedan od onih koji su u sferi elektronskog poslovanja i informacionih tehnologija i imaju veliki uticaj na javnu upravu i na poslovanje.
Razvoj informacionih tehnologija donosi čitav niz promena koje se reflektuju na svakodnevni rad i život i na ubrzani tehnološki razvoj se gleda kao na uslov bez kojeg se ne može. Zato moramo da se priključimo tome. Industrijski privredni rast ne može opstati bez ovakvih zakona u središtu globalnih informacionih zbivanja. Zato još jednom, pozivam sve poslanike da podrže ovaj zakon.
Poštovana gospođo predsedavajuća, poštovani potpredsedniče Vlade, uvažene kolege poslanici, Odbor za nauku i tehnološki razvoj razmotrio je dva od predloženih zakona, zakon o standardizaciji i zakon o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti.
Treba reći da ovaj zakon o standardizaciji konačno definiše nacionalno telo za standardizaciju, definiše donošenje i objavljivanje srpskih standarda, primenu srpskih standarda. Treba reći da odredbe dosadašnjeg Zakona o standardizaciji, kao i prethodnih zakona iz oblasti standardizacije, pored aktivnosti koje se odnose na donošenje standarda, obuhvataju i poglavlja koja se odnose na tehničke propise, utvrđivanje tehničke usaglašenosti, akreditaciju, sertifikaciju, ispitivanje proizvoda, kontrolu usaglašenosti, tehnički nadzor, deklarisanje, označavanje i pakovanje proizvoda, inspekcijski nadzor i dr.
Znači, ovim zakonom se konačno definiše posebna oblast. Do sada je za obavljanje navedenih aktivnosti za ovu oblast bilo nadležno više organa, a ovim zakonom je konačno definisano jedno jedino telo koje će se baviti ovom oblašću.
Takođe, odredbama važećeg Zakona o standardizaciji prvi put je ustanovljena organizacija za standardizaciju Srbije i Crne Gore, osnovana kao samostalna neprofitna organizacija van sistema državne uprave. S obzirom na to da je neposredno posle donošenja Uredbe o osnivanju Instituta za standardizaciju SCG prestala da postoji državna zajednica SCG, nije došlo do obrazovanja organa Instituta za standardizaciju SCG i njegovog upisa u registar. Uredbom o položaju pojedinih institucija bivše SCG i službi Saveta ministara Institut za standardizaciju SCG konačno je promenio naziv u Institut za standardizaciju Srbije.
Osnivanje Instituta za standardizaciju Srbije izvršeno je prema opšteprihvaćenim principima na kojima su organizovana nacionalna tela za standardizaciju u zemljama EU. Osnovni cilj transformacije nacionalnog tela za standardizaciju od organa državne uprave do ustanove jeste da se stvore mogućnosti da Institut u narednom periodu, kada ispuni ostale postavljene uslove, stekne status punopravnog člana u evropskim organizacijama za standardizaciju, što je jedan od preduslova za priključenje Republike Srbije EU. Iz istih razloga, identičnu ili vrlo sličnu rekonfiguraciju svojih nacionalnih organizacija za standardizaciju morale su da izvrše i ostale zemlje u našem okruženju.
Imajući u vidu novonastalu situaciju posle prestanka postojanja državne zajednice, kao i potrebe ispunjavanja zahteva za članstvo Republike Srbije u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i EU, pokazalo se kao neophodno da Republika Srbija, kao samostalna i suverena država, donese svoj zakon o standardizaciji. Prema tome, potrebe Republike Srbije za donošenjem ovog zakona su usklađivanje sa pravnim sistemom Republike Srbije i unapređenje uloge standardizacije u osavremenjavanju tehničkog zakonodavstva Republike Srbije.
Takođe, postoji potreba usaglašavanja s pravilima Sporazuma o tehničkim preprekama trgovinske organizacije i usaglašavanja uloge standardizacije u zakonodavstvu RS sa ulogom koju standardizacija ima u zakonodavstvu EU.
Takođe, treba naglasiti nove odredbe kojima se ovaj zakon razlikuje od prethodnog, a to je da ovaj zakon preciznije uređuje odnos prema granskoj standardizaciji, kao što je železnički, avio, rečni saobraćaj, odbrana i slično; takođe, pravni položaj i organizaciju Instituta, gde se uvode neki novi organi i nova tela, i prvenstvenu upotrebu međunarodnih standarda, kao osnovu za izradu srpskih standarda.
Takođe, novina je postupak donošenja srpskih standarda i proglašenja da su doneti. Jedna od novina je dobrovoljna primena standarda, što je do sada bilo obavezno. Znači, svi standardi su bili obavezni, a ovaj zakon određuje dobrovoljnost u tim standardima, a tehnički propisi će se baviti odredbama koje su obavezne. Ovaj zakon preciznije uređuje i ocenjivanje usaglašenosti proizvoda, procesa i usluga sa standardima.
Rešenja ovog zakona omogućavaju nastavak preuzimanja međunarodnih i evropskih standarda u sistem srpskih standarda. Može se reći da se samo tokom sprovođenja SSP očekuje preuzimanje 80% evropskih standarda, kao izričita obaveza Republike Srbije.
Takođe, omogućava stranama zainteresovanim za standardizaciju da učestvuju u kreiranju standardizacije i u radu Instituta sa standardizaciju. Ovaj zakon omogućava informisanje u oblasti standardizacije, kao i prodaju međunarodnih, evropskih i standarda drugih razvijenih zemalja.
Ovaj zakon uređuje načela i ciljeve standardizacije Republike Srbije, organizovanje i delatnost nacionalnog tela za standardizaciju, donošenje, objavljivanje i primenu srpskih standarda i srodnih dokumenata. Zakon se primenjuje na sve standarde i srodne dokumente koje donosi i objavljuje nacionalno telo za standardizaciju u Republici Srbiji, kao i na međunarodne standarde i srodne dokumente priznatih međunarodnih i evropskih organizacija za standardizaciju.
Ovim zakonom su propisana načela standardizacije, a to su: pravo na dobrovoljno učešće svih zainteresovanih strana prilikom donošenja srpskih standarda, konsenzus zainteresovanih strana, sprečavanje prevladavanja pojedinačnih interesa nad zajedničkim interesom zainteresovanih strana.
Sledeće načelo je preglednost postupka standardizacije i dostupnost javnosti srpskih standarda; zatim, međusobna usklađenost srpskih standarda; uzimanje u obzir stanja razvijenosti tehnike i pravila međunarodnih i evropskih organizacija za standardizaciju i relevantnih međunarodnih ugovora.
Jedno od načela je i jednak tretman inostranih proizvoda i usluga i istih ili sličnih domaćih proizvoda ili usluga, u skladu sa potvrđenim međunarodnim sporazumima čiji je potpisnik Republika Srbija.
Ciljevi standardizacije su: unapređivanje zaštite života, zdravlja i bezbednosti ljudi, životinja i biljaka i zaštite životne sredine; poboljšanje kvaliteta proizvoda, procesa i usluga; utvrđivanje njihove namene; njihova tipizacija, kompatibilnost i zamenljivost; obezbeđivanje jedinstvene tehničke osnove; razvoj i unapređivanje proizvodnje i prometa proizvoda, izvođenja radova, odnosno vršenja usluga kroz razvoj međunarodno usklađenih standarda radi efikasnog korišćenja rada, materijala i energije. Još jedan cilj je unapređenje međunarodne trgovine i sprečavanje ili otklanjanje nepotrebnih tehničkih prepreka.
Na kraju, treba reći da ovaj zakon ne iziskuje nikakva dodatna sredstava iz budžeta Republike Srbije. Imajući u vidu da je Republika Srbija ratifikovala SSP, za prijem u Svetsku trgovinsku organizaciju neophodno je ispuniti obaveze koje iz toga proizilaze, pre svega u delu koji se odnosi na dobrovoljnu primenu standarda i prestanak važenja odredaba pravilnika, odnosno rešenja o jugoslovenskim standardima, koji su doneti do dana stupanja na snagu Zakona o standardizaciji, a koje propisuju obaveznost jugoslovenskih standarda.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, vreme koje vam je kao izvestiocu na raspolaganju je iskorišćeno.)
Završavam. Takođe, ovaj zakon predstavlja materijalno-pravni osnov za preuzimanje međunarodnih i evropskih standarda kao preduslova za transponovanje EU zakonodavstva, kao i rešenje problema vezanog za standarde sa obaveznim primenama, na čemu insistira Svetska trgovinska organizacija.
Poštovani poslanici, dozvolite mi da u svoje i vaše ime svim vernicima koji slave danas veliki kršćanski praznik, da im se obratim i na maternjem jeziku pa da im poželim ovaj praznik: požehnané a veselé vianoce, štastia, zdravia, lásky a rodinného pokoju, želám vám k vianociam, vo svojom osobnom mene a v mene zhromaždenia srbska.
Znajući da je ova jedna od težih godina u poljoprivredi za naše paore, za poljoprivrednike, pozdravljam korak koji je učinila Vlada dajući 100 evra po jedinici obradive površine.
Razgovarajući sa poljoprivrednicima, često dolazim do pitanja koje bih postavio ministru poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede: Da li Vlada namerava da preduzme neke mere za subvencionisanje poljoprivrede? Koji su oblici, struktura sredstava namenjenih za subvencionisanje ili regresiranje poljoprivrede i poboljšanje stanja naših poljoprivrednika? Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovane kolege poslanici, poštovani ministri i predstavnici ministarstava, hteo bih najpre da izrazim zadovoljstvo što su ministri došli u ovaj dom i što imamo mogućnost da im postavljamo pitanja.
Postavio bih pitanje ministru Đeliću. U odnosu na prethodni izveštaj Evropske komisije, šta mislite da će u novom biti ocenjeno kao napredak, tj. gde je Srbija izvršila reforme, a koje su to oblasti koje će, eventualno, dobiti negativnu ocenu? Hvala.