Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Bojan Kostreš

Bojan Kostreš

Liga socijaldemokrata Vojvodine

Govori

Ja ću samo nekoliko rečenica, prosto da ne ostanete zakinuti za stav LSV.
Naime, mi ćemo u danu za glasanje podržati ovaj predlog zakona o dopuni Krivičnog zakonika, jer smatramo da je više važno da Srbija pokaže da se nalazi na onoj strani civilizacije i na onoj strani svih država u svetu koje jasno i nedvosmisleno osuđuju učešće svojih građana u ratnim dejstvima, bez obzira da li se ta ratna dejstva dešavaju u Siriji, Iraku, Ukrajini ili na nekom drugom mestu, mislim da je potpuno nedopustivo da naši građani u tome učestvuju i da je nedopustivo da na taj način, ne samo čine jednu vrstu krivičnog dela na ratištima na kojima učestvuju, nego prelivaju i nestabilnost i donose u Srbiju kada se vraćaju mnoge loše ideologije, donose oružje i iskustva, dolaze, ili bi mogle da dođu čitave mreže, koje bi mogle da ugroze bezbednost države. Mislim da je to nedopustivo.
Zbog toga smo spremni da glasamo za ovaj zakon, iako smo opoziciona poslanička grupa.
Naime, bez obzira što je ovaj predlog dobar, naročito kada su u pitanju mladi ljudi, naša država će morati da utroši dodatnu energiju i dodatni napor kako bismo nekim ljudima, da li zbog ekonomske situacije, da li zbog nerazumevanja, u šta se upuštaju ili zbog činjenice da su delovanjem raznih organizacija ili raznih pojedinaca, zavedeni.
Moramo da objasnimo mladim ljudima da nije najsvetija dužnost da se ratuje ni za veru, ni za naciju, ni protiv jedne, ni protiv druge strane. Mislim da taj edukativni deo koji treba da uradimo i na koji država, mislim da mora da obrati pažnju je nešto čime se ovaj dom i Vlada Republike Srbije mora baviti u budućnosti, jer prosto, dobro je poslati jasnu i nedvosmislenu poruku da svako onaj koji ode na ratište, će biti kažnjen i kazne uopšte nisu male, ali opet, sa druge strane, neki moji prethodnici su rekli, ako je neko spreman da pogine za neke ciljeve, onda će sasvim sigurno biti spreman i da robija zbog toga i sa tim ljudima moramo raditi, naročito tim mladim ljudima moramo objasniti da to nije posao kojim oni treba da se bave.
Takođe, mislim da će ovo biti jedan izazov i za naše službe bezbednosti da utvrde tačno koji su to ljudi i na koji način i kojim putevima su otišli na ta ratišta, da utvrde kada se oni i kako vraćaju, da li su oni deo organizacije ili nisu.
To je deo sistema i u tome naše službe bezbednosti učestvuju i sarađuju i sa drugim službama i to su onda prosto spiskovi informacija koje se razmenjuju i informacije koje mogu biti dostupne.
Hoću da kažem još jednu stvar. Mislim da je ovaj zakon više nego dobar, naročito za naše područje. Zamislite da je ovaj zakon postojao devedesetih godina, pa da su svi oni koji su učestvovali u ratovima u kojima Srbija nije učestvovala, imali ovu pretnju kazne, došli bismo u situaciju da mnogo manje ljudi učestvuje u ratovima, da bude mnogo manje poginulih, mnogo manje razaranja, mnogo manje štete.
Na žalost, taj zakon tada nije postojao i desilo se sve što se desilo, ali ne trebamo gledati u prošlost, već mislim da treba da gledamo u budućnost, a budućnost je da Srbija bude sastavni deo civilizovanog sveta, da zajedno sa svim saveznicima, sa EU, sa ostalim zemljama, sprečavamo moguće sukobe, da damo doprinos neodržavanju tih sukoba, da onemogućimo naše građane da učestvuju, one koji se ipak za to odluče, da ih kaznimo.
Ponoviću, mislim da su ovde mladi ljudi najugroženiji kao grupacija na koju inače atakuju, neću da ulazim, bilo ekstremističke grupe i koja regrutuje i za Ukrajinu i za Siriju, Irak, sa tim ljudima treba raditi i moramo objasniti tim mladim ljudima da ne vredi učestvovati u takvim akcijama i da to nisu stvari za koje treba davati podršku.
Dakle, poslanička grupa Lige socijaldemokrata Vojvodine će u Danu za glasanje glasati za ovaj Predlog zakona o dopunama Krivičnog zakonika i mislimo da je ovo jedan od zakona koji doprinose Srbiji i njenom međunarodnom ugledu. Hvala.
Hvala.
Uvažene dame i gospodo, uvaženi predstavnici Vlade, ukratko ću, pošto je kraj današnjeg radnog dana. Bilo je puno emocija, puno teških reči. Mislim da su ovi događaji upravo danas u ovoj sali i mene naterali možda govorim drugačije nego što sam inače planirao.
Pre svega, želim da kažem da je moj utisak i utisak nas u poslaničkoj grupi LSV takav da Republika Srbija nije spremna da se na pravi način uhvati u koštac sa elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama ovih razmera.
Nažalost, nije nam prvi put da doživljavamo elementarne nepogode i prirodne katastrofe. Na svu sreću, nije bilo u ovim razmerama. Nadam se da se ove razmere više nikada neće ponoviti. Ali, činjenica je da smo u poslednjih desetak godina imali poplave i u Banatu, Jaši Tomić, zemljotres u Kraljevu i klizišta po centralnoj Srbiji i ono što, nažalost, mogu da primetim i moram da zaključim jeste da će se to što se događalo događati ponovo. Priroda je takva. Dolazimo u situaciju da imamo i klimatske promene. Mislim da je realno pretpostaviti da će se takve stvari događati sve češće i češće.
Dolazimo sad u letnjim periodima da danas, posle svih ovih obilnih kiša koje su se desile i kod nas u Vojvodini i ovde u Beogradu ne liči, ali ukoliko dođemo u situaciju da se veže kraj jula i početak avgusta ili ceo avgust, možda i septembar, da budu visoke temperature, da imamo konstantno visoku temperaturu, nama mogu da prete i požari.
Da li je Republika Srbija spremna u ovom momentu da se suoči sa eventualno tom nepogodom i na koji način možemo da sprečimo požare ili da im se suprotstavimo? Da li imamo kapaciteta?
Ovo govorim ne zato da bih plašio ljude i ne govorim zato da bih tražio krivce, nego govorim zato da ukažem na ozbiljnost situacije u kojoj se svi nalazimo i na potrebu da fokusiramo snage, da fokusiramo znanja, da fokusiramo svu energiju koju imamo, da probamo da napravimo regulativu koja će biti dovoljno dobra i dovoljno kvalitetno da ovakve situacije predupredimo i da se one više ne događaju.
Mislim da ovu Skupštinu, ovaj visoki dom, da nas očekuje jedan veliki posao pisanja zakona o civilnoj zaštiti. Mislim da civilna zaštita mora da funkcioniše mnogo bolje, mnogo efikasnije nego danas i mnoge poslove koje su i u Šapcu i u Obrenovcu i u Sremskoj Mitrovici i u Šidu i u drugim mestima radili dobrovoljci, to je upravo posao civilne zaštite.
U ovom momentu, nažalost, nemamo u onoj meri i na onaj način organizovanu civilnu zaštitu koja bi mogla da učestvuje u rešavanju ovakvih problema. Mislim da je posao ovog visokog doma i, na kraju krajeva, Vlade da probamo zajedničkim snagama, da na osnovu iskustava koja imamo ovde iz prethodnog perioda, na osnovu iskustava iz regiona, na osnovu iskustava koje imaju druge zemlje, da pronađemo snagu da donesemo taj zakon i da taj zakon što je pre moguće usvojimo, jer će nam u velikoj meri pomoći da imamo preventivu, s jedne strane, a sa druge strane da možemo efikasnije , bolje i kvalitetnije da reagujemo.
Postaviću hipotetičko pitanje. Na poziv premijera se odazvao veliki broj dobrovoljaca i to je odlično. To samo pokazuje kakav je duh naših građana, da su ljudi kada je teško spremni da pomognu i spremni su na sebe da preuzmu i odgovornost i da uđu u opasne situacije. Šta bi se desilo da su kola krenula nizbrdo? Šta bi se desilo da je negde nasip pukao? Šta bi se desilo da ti ljudi, koji su otišli tamo punog srca, u želji da pomognu, da urade nešto korisno, šta bi se desilo da je došlo do nepredviđene situacije? Ti ljudi nisu bili obučeni za taj posao, ti ljudi nisu imali adekvatnu opremu.
Ponoviću, ne tražim krivce. Ne želim da uperim prst ni u koga. Znam da je u tom momentu to rešenje verovatno bilo i sigurno i jedino realno. Možda bih i ja postupio tako. Hajde da nam se takve situacije više ne događaju. Hajde da na takva mesta u takvim situacijama, bez obzira na dobru volju, ne odlaze dobrovoljci, nego odlazi civilna zaštita, odlaze ljudi koji su za to obučeni, ljudi koji su za to opremljeni. Neće to ići ni lako ni brzo. Znam kakva je situacija i vezano za novac i vezano za sredstva kojima Republika raspolaže, ali ako ne krenemo da se time bavimo, opet ćemo doći u situaciju da u nekoj novoj elementarnoj nepogodi imamo iste ili slične probleme.
Na Ligu socijaldemokrata Vojvodine u ovom smislu možete računati, kao podrška ili da učestvujemo u poslovima pisanja tog zakona, ukoliko je to neophodno.
U Izveštaju koji sam pročitao, nisam video da je bilo izveštaja Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine“ i mislim da je to veliki problem. Mislim da je to problem i govoriću samo kratko, ali u jednom političkom aspektu, jer ako tu u tom izveštaju republičke administracije nema mesta za informacije iz pokrajinske administracije, onda mi stvaramo problem. Te dve administracije su ista jedna administracija na dva različita nivoa. Zato mislim da mora u budućnosti da se pronađe mesto za izveštaje Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine“ i Vlade Vojvodine i svih ostalih institucija koje funkcionišu na teritoriji.
Samo zbog javnosti ću pročitati izveštaj iz jednog dokumenta, prikaz troškova odbrane od spoljnih i unutrašnjih voda u periodu maj – jun 2014. godine. Neću čitati po stavkama. Na kraju, izdvojeno je 329.092 dinara od strane „Voda Vojvodine“. Ako ni zbog čega drugog, zbog toga što su ljudi radili na području odbrane obala Save i kod Šida i kod Sremske Mitrovice i mislim da su zaslužili da budu pomenuti. Da ne govorim o tome, ako se nešto desi na teritoriji Republike Srbije, a ja nekako doživljavam Vojvodinu delom Republike Srbije, da to onda treba da bude u ovom izveštaju.
Čitajući ove izveštaje, koje sam dobio od Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine“, došao sam do još jedne informacije koja je meni bila veoma zanimljiva. Sva ulaganja koja su se dogodila, a vezana za rekonstrukciju vodozaštitnih pojaseva i izgradnju novih, za izgradnju dokumentacije za eksproprijaciju, sve što je rađeno, rađeno je u periodu između 1980. i 1990. godine. Gle čuda, u vreme kada je Vojvodina imala punu autonomiju i upravljala svojim novcem. Možda bi bilo dobro da malo razmislimo o tome da ljudi, ne samo u Vojvodini, nego i u drugim krajevima mogu možda bolje i kvalitetnije da vode računa o svojoj sredini. Ne zato što neko u Vladi Republike Srbije ne želi da uradi dobar posao ili ne želi da bude od koristi ili ne voli ovaj ili onaj kraj, nego zato što mislim da ljudi u Vladi Republike Srbije, bez obzira na njihove sposobnosti i kvalitet, ponekad ne mogu da pokriju sve oblasti.
Završio bih sa nekoliko pitanja, odnosno dva pitanja. U izveštaju Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine stoji da su uzeti uzorci poljoprivrednog zemljišta na 300 lokacija. Nemamo podatke o tim uzorcima šta se jasno događa.
Drugo, interesuje me da li se na poplavljenim područjima, znači na poljoprivrednom zemljištu, tamo gde je moglo, obnovila proizvodnja? Da li je Ministarstvo poljoprivrede savetom ili na neki drugi način pomogla poljoprivrednicima u tom kraju? Da li je nešto urađeno, šta je urađeno, na koliko hektara i kakve rezultate možemo očekivati na tom području?
Na kraju, hoću da kažem, bez obzira na veliku nesreću koja se dogodila, da su svi oni koji su učestvovali u odbrani od poplava sigurno dali svoj maksimum i verujem da su se trudili da urade najbolje što je moguće. Mislim da jedini način da nam se katastrofe ne događaju, jedini način da ne dođe do velike materijalne štete i ljudskih žrtava jeste preventiva, jeste dobra organizacija i jeste saradnja svih nivoa vlasti. Hvala.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, uvažene dame i gospodo, LSV neće glasati za Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima iz jednostavnog razloga što ne vidimo kako će ovaj zakon i kasnija rekonstrukcija Vlade koja će proisteći iz tog zakona, pomoći građankama i građanima Srbije da žive bolje i kvalitetnije, nego što žive danas.
U ovih godinu dana, negde krajem jula je formirana ova Vlada, ova novoformirana Vlada je za sebe preuzela velike obaveze i dala velika obećanja, od kojih, na žalost, ja bar nisam primetio da se nešto dogodilo, niti mogu da kažem da je bilo nekih značajnih pomaka kada je u pitanju životni standard, kada su u pitanju plate, kada su u pitanju penzije, kada je u pitanju povećanje zaposlenosti, razvoj privrede.
Na kraju, nekoliko meseci po formiranju Vlade, ako sam ja dobro primetio, negde u aprilu mesecu već počinju razgovori o rekonstrukciji Vlade ili novim izborima. Koliko je to meseci prošlo? Od kraja jula do početka aprila je prošlo osam, devet meseci, da bi se shvatilo da nešto ne valja i da bi glavna tema bila da li će biti novih izbora ili neće, da li će biti rekonstrukcija Vlade ili neće i ko će biti u toj rekonstruisanoj Vladi ili neće. Od aprila meseca do danas ja opet nisam primetio nikakvo poboljšanje u ove tri tačke o kojima sam govorio, nisam primetio da ljudi u Zrenjaninu, ni u Banatu, ni u Vojvodini, ni u čitavoj Srbiji žive bolje.
Od aprila meseca mi razgovaramo o tome kako će Srbija izgledati, kako će izgledati nova Vlada Republike Srbije. Onda dođemo do situacije da jedna stranka je postala višak u toj Vladi i čovek koji je vodio finansije i privredu postane višak. Postane toliki višak, da odmah bude imenovan na novu funkciju od strane Vlade Republike Srbije.
Šta ste vi, gospodo, očekivali praveći novu Vladu? Neću uopšte da govorim zato što čovek nije tu i ne želim da govorim o ljudima koji odlaze, ali šta ste očekivali od čoveka koji od 2000. godine obnaša funkcije koje su vezane za finansije ove zemlje ili za privredu ove zemlje. Šta ste očekivali da će on drugo i drugačije da uradi od onoga što je uradio? Kako to da vam je valjao pre godinu dana, a danas ne valja?
Najveća promena jeste podela ovog ministarstva na dva. Dobro. Šta ćemo time postići? Da li ćemo sada dobiti veće plate, veće penzije, bolji standard? Da li ćemo bolje živeti ili je ova rekonstrukcija Vlade, kao što je to već neko rekao, kupovina vremena dok ne dođemo u situaciju da možemo da raspišemo vanredne parlamentarne izbore i da možemo, i da ne uđemo u sukob, odnosno da možete, a da ne uđete u sukob sa međunarodnom zajednicom, da raspišete izbore i da završite vaš unutrašnji obračun?
Da li ovaj Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima će rešiti od nekih problema o kojima ja sada želim da vam govorim? Poskupela je struja, poskupeće gas. Kako će se ljudi grejati? Da li je ovo zakon posle koga kao posledicu imamo rekonstrukciju Vlade, da li će ovaj zakon omogućiti da ljudi plate tu struju, da plate taj gas? Da li ćemo doći u situaciju da, recimo, ova rekonstruisana Vlada koja je uspela da Zakonom o amnestiji pusti mnoge kriminalce na ulicu, da li će ta rekonstruisana Vlada, po svemu sudeći, ponovo sa premijerom i ministrom unutrašnjih poslova, uspeti da obezbedi bezbednost građankama i građanima Srbije?
Kada poslanici LSV uporno i dosledno govore o tome da je Vojvodini potrebna vojvođanska uprava policija koja ne znači paralelne policijske snage, nego znači da u skladu sa postojećim i važećim zakonom ministar unutrašnjih poslova Vladi može da predloži reorganizaciju MUP i time formira novu policijsku upravu. Ta policijska uprava u Vojvodini bi možda rešila situaciju u kojoj se danas nalaze ljudi, a to je da u sve više mesta se organizuju nekakva dežurstva, noćni staž, uopšte neću da ih kvalifikujem, da bi se sprečile pljačke žetve, useva, da bi se sprečila krađa po kućama, da bi se sprečila krađa po salašima, da bi sprečilo otimanje.
Koliko puta smo govorili o tome da grad Novi Sad, kao drugi po veličini grad u Republici Srbiji i glavni grad AP Vojvodine, nema sekretara, odnosno nema šefa policije. Ako to nije u interesu Beograda, hajde napravite policijsku upravu koja će se time baviti. Trista policajaca fali u Novom Sadu, a Novi Sad je postao kao Čikago, malo, malo pa se puca. Hoće li to ova rekonstrukcija Vlade, odnosno Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima rešiti? Bojim se da neće.
U toj novoj Vladi imamo jedno ministarstvo, kao i prethodni put i nekoliko prethodnih puta, imamo Ministarstvo kulture i Ministarstvo informisanja. Ne znamo još uvek ko će biti ministar, ali taj čovek mora da bude supermen ili u najmanju ruku Nikola Tesla, jer gde god zagrebe, čovek će imati problema. Problemi u kulturi nikada nisu bili veći. Nezadovoljstvo ljudi koji se bave kulturom nikada nisu bili veći.
Sa druge strane imamo informisanje, gde posle ukidanja TV pretplata i RTS i RTV je pred bankrotom. Kako će jedan čovek moći da reši i probleme u kulturi i probleme u informisanju? Da li je opšte važno, govoriću o RTV, da li je uopšte važno da postoji regionalni javni servis koji, uzgred budi rečeno, informišu građanke i građane Vojvodine na deset jezika, koji između ostalog pokreće teme koje ne pokreću drugi mediji, da li takav servis treba da se ugasi? Treba da budemo ponosni što u državi Srbiji imamo jedan takav servis i da probamo na osnovu toga da izgradimo i nove servise i da napravimo nešto što će moći da bude na ponos i diku ove naše države.
Tako da idem od ministarstva do ministarstva, mogao bih da postavim pitanje i da pitam – da li će ova nova rekonstruisana Vlada rešiti bar jedan od ovih problema o kojima mi govorimo i da li to što je najavljivano od aprila meseca može da se svede u zakon koji, kako predsednik kaže, može da se pročita za petnaest minuta? Niste vi rekli, izvinjavam se predsedniče, neko je rekao da može da se pročita za petnaest minuta. Da li to, od aprila meseca do danas, sve može da stane na toliko papira da to može da se pročita za petnaest minuta?
Da li ova rekonstrukcija Vlade je u stvari i ovaj zakon, kupovina vremena do vanrednih parlamentarnih izbora, znači, da dobacimo nekako do novembra pa ćemo u decembru videti ako nas naši koalicioni partneri, ako vas vaši koalicioni partneri ne budu slušali, pa onda idemo na nove izbore. Znači, to su sve pitanja koja su veoma važna.
Da li će ovaj zakon i ova rekonstrukcija Vlade rešiti problem u poljoprivredi. Od 2000. godine do danas uspeo sam da izbrojim samo na republičkom nivou, ne govorim o saveznim nivoima, četrnaest osoba koje su vršile dužnost ministra poljoprivrede. Znači, za 23 godine 14 osoba. Izračunajte koliko je ko prosečno bio na funkciji ministra poljoprivrede. Niko ni dve godine u proseku nije bio.
Ta nova osoba, za koju u ovom momentu znamo da će biti stručno lice, ne znamo joj ime, kako će moći da reši problem? Da li imamo pravo da kritikujemo i budemo ljuti na bivše ministre poljoprivrede koji nisu uspeli da urade bilo šta? Ja bih voleo da mi neko pokaže kako se za godinu ili dve dana može promeniti sistem i napraviti rezultat?
Trenutno stanje u poljoprivredi je takvo da je, recimo, na dan 31. 08. 2012. godine pšenica bila između 22 i 24 dinara, a 23. 08. 2013. godine je 16 dinara, dok je na berzi u Mađarskoj 18,9 dinara. Kukuruz 28,14 dinara naspram 13,5 dinara, radi se o istom periodu. Soja 75,60 naspram 61,56 dinara i suncokret prvo trgovanje 54 dinara a danas prvo trgovanje 27 dinara. Jel to rezultat koji ova Vlada hoće nama da isporuči? I koja rekonstrukcija Vlade i na koji način može da da rezultat koji ćemo mi moći da podržimo?
Postoji jedan deo i time ću završiti, da ne budem stalno negativan i kritičan, postoji jedan deo, gospodo iz vladajuće koalicije, gde ćemo mi vas podržati. Podržaćemo vas svaki put kada budete radili na daljim evropskim integracijama, zato što je to program Lige socijaldemokrata Vojvodine 23 godine. Podržaćemo vas da nastavite politiku prema Kosovu koju danas vodite, jer je to politika koju podržava i zagovara Liga socijaldemokrata Vojvodine. I podržaćemo vas svaki put kada ova Vlada svojim zakonskim predlozima bude radila u pravcu poboljšavanja odnosa u regionu, jer ti odnosi u regionu moraju da budu popravljeni, bez obzira što Liga socijaldemokrata Vojvodine nikada nije kvarila, kvarili su ih neki drugi, Liga će podržati svaku aktivnost Vlade da se ovi poslovi urade i da to ide brže i efikasnije nego što je išlo do sada.
Ova Vlada ima ministra za regionalnu upravu i lokalnu samoupravu. Po ovom zakonu o izmeni i dopuni Zakona o ministarstvima, ponovo će se zadržati to ministarstvo. Ja se iskreno nadam da to ministarstvo neće biti batina kojom će se kidisati na administraciju AP Vojvodine i da to ministarstvo neće biti alat kojim će se iznova i iznova organizovati neke nove „Jogurt revolucije“ iz Banovine i iskreno se nadam da će to ministarstvo poslužiti i pomoći AP Vojvodini da ne bude nedovoljno razvijen region. Ako bude funkcionisalo u tom pravcu, mi ćemo vas podržati.
Poslanici Lige socijaldemokrata Vojvodine nisu podneli amandmane na ovaj zakon jer smatramo da to nema smisla. Prvo, nijedan amandman Lige socijaldemokrata Vojvodine do sada nije usvojen, iako verujem da je bilo dobrih. Drugo, zato što je cela ova organizovana priča oko rekonstrukcije u stvari smišljena na temu, kako bi se u narodu reklo – drži vodu dok majstori odu. Baš bih voleo da vidim, kada skupštinska većina, a ubeđen sam da će se to desiti, usvoji ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima i kada dobijemo tu čast da dobijemo imena i biografije ministara, ja se nadam da to neće biti posredstvom interneta 17 minuta pre početka Skupštine, da porazgovaramo o tome i da vidimo da li će ta Vlada dati neki rezultat? Mi u LSV iskreno sumnjamo u to i zato nismo ni podneli amandmane i zato nećemo glasati ni za izmene i dopune ovog zakona, niti ćemo glasati za rekonstrukciju Vlade kada za to dođe vreme. Hvala.
Gospodine predsedniče, gospodine premijeru, uvaženi članovi i članice Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, LSV će glasati za izveštaj o dosadašnjem procesu političkog i tehničkog dijaloga sa privremenim institucijama samouprave u Prištini uz posredovanje EU, uključujući proces implementacije postignutih dogovora koje nam je Vlada danas podnela.
Naime, LSV, kao što smo u više navrata i javno o tome govorili, je uvek spremna da podrži Vladu Republike Srbije kada ona ide putem evropskih integracija, iako postoje velike političke razlike između nas ligaša i velike većine ljudi koji sede u Vladi Republike Srbije. Ali, moramo da vodimo računa o interesu Republike Srbije i onome što je veoma važno za sve nas, pa ćemo mi tako glasati za ovaj izveštaj. Mi smo o tome govorili javno i u prethodnom periodu i govorili smo o tome i kada smo razgovarali sa predsednikom Vlade, kada je imao konsultacije sa predstavnicima poslaničkih grupa i šefova parlamentarnih stranaka.
Naime, mi smo saveznici za ovo pitanje i uvek ćemo biti saveznici kada su evropske integracije u pitanju, ali moram da kažem još jedno. Mi ćemo biti saveznici i kada Vlada Republike Srbije bude radila na poboljšanju odnosa u regionu na prevazilaženju problema iz prošlosti, na pravljenju dobrosusedskih i građenju dobrosusedskih odnosa u regionu i kada se bude radilo o integracijama u regionu. Mislim da su to veoma važne teme i da su to teme od kojih ne trebamo da odustajemo i zato podržavamo ovaj kurs koji Vlada Republike Srbije sada ima.
Mi ligaši smo uvek govorili istinu i kada smo bili na vlasti i kada smo bili u opoziciji. Zbog toga su nas mnogi nazivali kojekakvim pogrdnim imenima, gospodine premijeru, i mi smo izdajnici, ali dobro, nije to tako loše. To dosta često znači da ste u pravu. Bili smo i separatisti, bili smo svašta, ali nikada nismo odustajali od ciljeva za koje se zalažemo već 23 godine i nikada nismo odustajali da podržavamo odgovornu politiku, onu politiku koja će našim građankama i građanima omogućiti bolji i kvalitetniji život.
Za 23 godine našeg političkog rada mi nismo odustali od naših ciljeva i ne samo da nam je drago što možemo da podržimo nastojanja naših, do skoro političkih neistomišljenika, nego mi imamo i obavezu da vam u tome pomognemo, jer vi ste došli na one pozicije i na one stavove za koje se mi zalažemo oduvek. Zato imate od nas podršku i zato ćemo mi glasati za ovaj predlog.
Podsetiću vas da je LSV nastala kao antiratni pokret, da smo se borili protiv ratova 90-ih, da smo organizovali demonstracije protiv mobilizacije i u Novom Sadu, i u Senti, i u Adi, i u Staroj Moravici, i u drugim krajevima Vojvodine, da smo se borili protiv nasilnog iseljavanja naših komšija, da smo se usprotivili onima koji su u nastupu nacionalističkog ludila i slepila nudili sendviče našim komšijama da bi ih proterali i time izigravali humanost.
Nama iz LSV nije problem i nije bio problem da odemo ni u Srebrenicu, ni u Vukovar, ni u Sarajevo. Nama nije bio problem da uspostavimo institucionalne veze između Skupštine AP Vojvodine i Skupštine Republike Srpske i da Skupštini Republike Srpske pomognemo kada je ulazila u Skupštinu evropskih regija da može da funkcioniše i da može da radi.
Takođe, mi smo 1999. godine ponudili jedan program decentralizacije i regionalizacije Srbije, koji da je pre Rambujea prihvaćen, danas bi Srbija bila moderna evropska država, decentralizovana i regionalizovana, bila bi složena, ali bi funkcionisala i danas ne bi imala granicu na Kosovu.
Sa našim kolegama iz LDP smo se usprotivili donošenju Ustava Republike Srbije, između ostalog što smo znali da pročitamo da je taj Ustav besmislen, sa potpisanim Kumanovskim sporazumom. Mi ćemo imati, dame i gospodo, u budućnosti i tu potrebu i taj zadatak da menjamo Ustav Republike Srbije, jer je on i neevropski i neodrživ i za to ćete, gospodo iz Vlade, imati punu podršku LSV.
Rekli smo bezbroj puta i ponovićemo, vreme je da se Srbija suoči sa sobom, da se suoči sa svojim problemima. Vreme je da ih rešava, umesto da beži od problema i da ih gura pod tepih.
Ovaj postignuti sporazum sa Prištinom je korak u tom pravcu i zato mi dajemo punu podršku za ovaj potez Vladi Republike Srbije, jer stvarno nema smisla kriti se ispod tepiha i praviti se da problemi ne postoje.
Istovremeno, ne mogu da ne kažem, pošto sam ligaš, da paralelno sa stalnom diskusijom, stalnim pitanjem i rešavanjem problema Kosova, mi imamo situaciju da Vojvodina iz koraka u korak, iz dokumenta u dokument, gubi svoje nadležnosti, da je Vojvodina danas u velikom problemu. Vojvođanske institucije se kriminalizuju i unižavaju. Vojvođanska imovina se rasprodaje, istorija prekraja, a njene specifičnosti postaju smetnja. To nije dobro, gospodine premijeru i mislim da treba da uradite nešto i po tom pitanju.
Kosovo i Metohija su često proglašavane najskupljom srpskom rečju, reči, a u stvari bile su najjeftiniji režimski izgovor mnogim režimima i taj režimski izgovor je služio tome da se sklanja pažnja sa problema života ljudi, da se sklanja pažnja sa konstantnog propadanja Srbije na to da neke mitske teme, na Cara Lazara, Cara Dušana i na ostale velikane iz istorije. Ne trebamo više to da radimo, ne treba KiM da budu izgovor. Kosovo i Metohija su problem koji treba da rešimo onako kako možemo i onako kako umemo.
Sporazum koji je Srbija potpisala sa Prištinom za zajednicu srpskih opština, daleko više nudi nego što danas ima Vojvodina kao AP u okviru Republike Srbije, što mene raduje, jer pokazuje da Vlada Republike Srbije zna, kada hoće, da se izbori za pravu evropsku autonomiju i nadam se da će Vlada Republike Srbije, kada je već krenula tim putem, nastaviti i da će i Vojvodina konačno doći u priliku da razgovara o autonomiji.
Zajednica srpskih opština, za razliku od Vojvodine, ima predsednika i potpredsednika. Mi to nemamo. Za razliku od Vojvodine ima puni nadzor, znači ima izvorna ovlašćenja u oblastima ekonomskog razvoja, obrazovanja, zdravstva, urbanog i ruralnog planiranja. Ni to Vojvodina nema. Ova zajednica srpskih opština ima mogućnost da dobije još neke prenesene nadležnosti, što je dobro. Oni će imati predstavničku ulogu pri centralnoj vlasti i ta predstavnička uloga će imati, takođe, i savetodavnu svrhu, kako bi se navedeno sprovelo i kako bi se uvela funkcija monitoringa.
Ono što mene posebno raduje, gospodine Dačiću i sada vam se obraćam i kao ministru unutrašnjih poslova, jeste činjenica da ste uspeli da se izborite da četiri opštine na severu Kosova - Severna Mitrovica, Zvečan, Zubin Potok i Leposavić, sami biraju svoje komandire, komandante policije. To je odličan posao. Samo mi nije jasno kako u Kosovskoj Mitrovici građani mogu da biraju komandanta policije, a u Sremskoj Mitrovici ne mogu? Zašto ne mogu Kragujevčani, recimo, da biraju svog načelnika policijske uprave, jer čujem da je tamo bilo problema? Zašto to ne može da se uradi u Leskovcu i u Nišu? Odlično je što to mogu da urade u ovim opštinama koje sam pomenuo, ali mislim da tu praksu treba da prenesemo na celu Republiku Srbiju.
Takođe, te četiri opštine će imati regionalnog komandanta policije, što mi daje nadu da ćemo imati mogućnost da formiramo i vojvođansku upravu policije i da ćemo mi u Vojvodini imati svog regionalnog komandanta policije.
Apelacioni sud u Prištini će u Sporazumu formirati panel sudija, koji će, većinu sudija, činiti kosovski Srbi. Oni će biti nadležni za opštine sa većinskim srpskim stanovništvom, odeljenja apelacionog suda, uključujući sudije i osoblje, imaće sedište u severnoj Mitrovici. Svaki panel ovog odeljenja biće sastavljen većinski od sudija kosovskih Srba. U zavisnosti od prirode predmeta, sudiće nadležne sudije. Odlično. To je dobro urađeno. Ali, to je sudska vlast i ljudi trebaju tamo da imaju sudski vlast. Ne znam zašto se Vojvodini ne veruje da i Vojvodina ima sudsku vlast.
Kada bi mi, gospodine premijeru i drage koleginice i kolege, u Vojvodini imali ovakve nadležnosti, koje se predviđaju za zajednicu srpskih opština, mi bi bili više nego zadovoljni. Ne razumem zašto uvek postoji nekoliko aršina u ovoj našoj državi, jedan za Kosovo, drugi za Beograd, treći za ostatak Srbije, a četvrti, onaj najgori, za nas u Vojvodini.
Ali da se vratim Sporazumu. Nije mi jasno, kako sebi neko može da da za pravo da jedna grupa ljudi, da predstavnici četiri opštine na severu Kosova, usporavaju, zadržavaju i sprečavaju razvoj ostatka cele države i razvoj svoga naroda. Gde je tu logika? Gde je logika da zbog jednog manjeg broja ljudi, koji svakako imaju prava i za koje se Vlada Republike Srbije bori na najbolji mogući način, gde je najbolje, gde je to logika da sada svi treba da propadnemo, svi treba da siromašimo, svi treba da živimo u izolaciji i svi treba da se samospalimo, samo zato što ne možemo da dobijemo ono što jedna grupa ljudi traži?
Ovaj visoki dom i Vlada Republike Srbije i svi ostali državni organi treba da urade sve što je u njihovoj moći, da se tim ljudima omogući da žive što bolje i što kvalitetnije. Ali ne smemo da ponavljamo greške koje su ovde pravljene već. Odbijen je predlog Z-4, pa šta se desilo sa Republikom Srpskom Krajinom? Šta se desilo? Da li treba da ponavljamo takve priče? Da li treba da narednih 30 godina da sedimo u izolaciji i da siromašimo, da bi se možda nekada nekome negde pojavila mogućnost da ono što smo u najboljim snovima izmaštali, da se desi. Nažalost, neće se desiti. Da se poštovala i slušala politika Lige socijaldemokrata Vojvodine od početka, ne bismo ni došli u ovu priliku.
Ponoviću, jako mi je drago zbog toga što se današnja Vlada približila našim stavovima, bar po ovom pitanju. Mi nemamo više vremena da čekamo, nemamo više vremena da odustajemo, nemamo više vremena da tavorimo, nemamo više vremena da siromašimo, nemamo više vremena da bude prokuženi, izolovani i da budemo najgori u celom svetu. Ova država i ovi građani zaslužuju da budu lideri ovog regiona i svaki put kada budemo ili kada budete, bilo koja vlada, vodila ovakvu politiku, imaće podršku Lige socijaldemokrata Vojvodine, zato što je to jedini pravi put kojim Srbija može da ide. Hvala.
Hvala, gospodine predsedniče.
Prvo, nisam rekao da Vojvodina siromaši i da je zaustavljena zbog četiri opštine na severu Kosova, nego čitava Srbija. Poštovani kolega, ako vi mene ne doživljavate kao nekoga ko je iz Srbije, ja sebe doživljavam kao nekoga ko je iz Srbije. Ako vi ne smatrate da je Vojvodina sastavni deo Srbije, ja smatram.
Što se tiče vaše zabrinutosti za tih 400 miliona evra koja su nestala, mi u LSV se jako brinemo za te pare i već nekoliko puta smo javno tražili da se to istraži i da svi koji su u tome učestvovali budu pohapšeni. Ali, nije danas tema Vojvođanska razvojna banka, niti je tema Vojvodina, tema Vojvodine će doći neki sledeći put na dnevni red, danas je tema Kosovo i Metohija i trebalo bi o tome da razgovaramo.
Opet ne razumem zašto ste izostavljali moj nastavak rečenice kada sam pomenuo Kragujevac, Leskovac i Niš. Vi opet, gospodine Mihajlov, odvajate Vojvodinu od Srbije ili u čemu je problem?
Poštovane dame i gospodo, gospođo predsedavajuća, kolega Stefanoviću, poslanička grupa LSV će glasati za Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu jer mi smatramo da je on u duhu ustavnog načela, prema kome u Republici Srbiji majka treba da uživa posebnu zaštitu, kao i posebnu podršku i pre i posle porođaja.
Mislimo da je ovo jedan dobar korak, ali samo ako bude prvi korak u rešavanju ovog problema jer, kao što ste i vi rekli u vašem uvodnom izlaganju, u Srbiji i kod nas u Vojvodini vlada "bela kuga", 311.129 stanovnika Srbije, između dva popisa, između 2002. i 2012. godine je manje. U Vojvodini je to negde oko 115.000, znači, moj rodni Zrenjanin.
To je problem sa kojim treba da se ovaj visoki dom suoči i da probamo zajedničkim snagama da ga rešimo. Da probamo da ga rešimo na taj način, da prosto damo jednu perspektivu i da samo pitanje trudnoće i svega onoga što ide uz trudnoću, uz porođaj, postporođajni period, nemojte da posmatramo kao što je to do sada u mnogo prilika, nažalost, posmatrano kao bolest, nego kao jedna situacija koja ide u korist ne samo razvoja našeg društva i naše države, nego i porodice i svih onih vrednosti za koje se, nadam se, svi mi zalažemo. Zato mislim da je potrebno da u ovom visokom domu pokušamo da pronađemo saglasje oko toga, iako je vrlo moguće da ćemo imati vrlo različite poglede na određena zakonska rešenja i na određene predloge.
Neophodna je podrška trudnica. Pomenuću jedan slučaj koji je našoj javnosti poznat zbog toga što su se sredstva javnih informisanja bavila time, ali lično sam upoznat još sa nekoliko situacija. Siguran sam da takvih situacija u Srbiji ima puno i da mi moramo to da razrešimo. Protekle godine u Fabrici "Toza Marković" u Kikindi tri žene su dobile otkaz kada su pri kraju pripravničkog radnog staža ostale u drugom stanju. Ono što je čudno jeste da je naše zakonodavstvo reagovalo na način koji je nesvakidašnji. Od tri slučaja koja su ista, dva su bila u korist tih žena, jedan je bio protiv. Znači, Tamara Jurkić i Vesna Sivčev su dobile pozitivnu presudu, a Sunčica Aleksić je dobila presudu koju je izgubila.
Dakle, mislim da ovaj predlog zakona i ovaj član 2. vašeg Predloga zakona će pomoći da se ovaj problem reši i da se ovakve situacije više ne pojavljuju jer mislim da je važno da ne može niko da bude diskriminisan zato što je ostao u drugom stanju. Moramo, kao najviši zakonodavni organ u ovoj državi, prosto to da stavimo do znanja svim poslodavcima. Naravno, moramo voditi računa i o njihovim interesima, ali na način da se interesi trudnica ne ugrožavaju.
Ovde govorimo o tom problemu. Ne mogu da se ne setim da je ovaj visoki dom, Narodna skupština Republike Srbije, u decembru 2005. godine načinio jednu veliku nepravdu prema ovom delu populacije o kojoj danas govorimo, pri čemu, čini mi se, želimo svi da budemo konstruktivni i da pomognemo. Tada je Zakonom o zdravstvenom osiguranju doneta odluka da naknada za porodiljsko odsustvo vezano za održavanje trudnoće sa sto posto plate bude smanjeno na 65%. Mislim da je to bila jako loša i jako negativna odluka.
Znam da će po važećim zakonskim rešenjima ova nepravda biti ispravljena 1. januara 2014. godine, ali šta ćemo sa prethodnih osam godina? Šta ćemo sa svim tim ženama i trudnicama koje su bile u problemu i koje nisu mogle da dobiju ovu naknadu na način kako su trebale, po mišljenju LSV?
Da bih pokazao i ilustrovao koliki je to bio atak na te žene i na te porodice, pročitaću podatke Republičkog zavoda za statistiku iz novembra 2005. godine, gde je prosečna zarada u Srbiji u tom momentu bila 18.697 dinara. Pretpostavimo da, recimo, posmatrana žena koja je otišla na porodiljsko odsustvo da bi održavala trudnoću ima tu prosečnu platu, njena primanja 65% pune plate su 12.153 dinara bila u tom momentu. Minimalna potrošačka korpa u tom momentu je bila 14.784,59 dinara, a prosečna 23.941,37 dinara. To znači da ove žene nisu mogle na adekvatan način da isfinansiraju svoje potrebe jer su svojom platom mogle da zadovolje samo 50,7% prosečne potrošačke korpe ili 82,2% minimalne potrošačke korpe.
To je jedna velika nepravda koja je učinjena svim ženama koje su se našle u toj situaciji. Nadam se da ova Skupština više nikada neće dolaziti u priliku da donosi ovakve negativne odluke.
U momentu kada je donošen taj zakon imao sam tu čast i odgovornost da predsedavam Skupštinom AP Vojvodine i AP Vojvodine i vojvođanska administracija su uložile veliki napore da utiču na republičku administraciju, u tom momentu, da se ova, po nama, pogubna i loša odluka izmene, ali na žalost nismo imali sluha od naših kolega ovde u Beogradu. Nažalost, nismo imali ni mogućnosti da te probleme rešavamo samostalno i došli smo u situaciju da su žene na taj način obespravljene.
Dakle, nadam se da ćemo u periodu koji dolazi imati mogućnost da donosimo odluke, zakonska rešenja koja će bita u korist i ovog dela populacije, ali i drugih grupa u našem društvu.
Liga socijaldemokrata Vojvodine je u pokušaju da prevaziđe ovaj problem kroz niz inicijativa, pored toga što smo kroz Skupštinu Vojvodine pokušali da utičemo, na lokalnom nivou. To ne sme i ne može da bude problem i pitanje kojim treba da se bave lokalne samouprave. Dobro je kada lokalna samouprava, kao što je na naš predlog uradio grad Novi Sad, opština Bela Crkva. U Kikindi, Somboru su bile donošene odluke kojima je na neki način pokušano da budu prevaziđeni problemi, ali o tome će govoriti moja koleginica Olena.
Nije dobro kada moramo da dođemo u situaciju da se zbog loših zakonskih rešenja, koje usvaja ovaj parlament, lokalne samouprave moraju dovijati da isprave te greške. To nije bilo rešenje svojstveno samo u Vojvodini, to je urađeno i u Beogradu, Jagodini i još nekim opštinama i gradovima u centralnom delu Srbije. Ono što želim da pošaljem kao poruku jeste da to ne treba da se događa.
Liga socijaldemokrata Vojvodine je spremna da podrži ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o radu. Mislimo da je ovo dobar početak. Nadamo se da ćemo, bez obzira na sve političke razlike koje među nama postoje, uspeti da nekoliko pitanja, koja su značajna za naše društvo i državu, postignemo i da ćemo uspeti da postignemo saglasnost i rezultat koji će biti u interesu građanki i građana Republike Srbije.
Gospodine Stefanoviću, ukoliko vi, vaše kolege iz vaše poslaničke grupe ili bilo koja druga poslanička grupa budete predlagali ovakve i slične zakone, možete očekivati od nas punu podršku i konstruktivnu saradnju.
Liga socijaldemokrata Vojvodine će pokušati da utiče i da zakonodavnim aktivnostima da svoj doprinos. Nadamo se da će ovaj parlament imati više sluha za predloge koji budu dolazili iz Pokrajine Vojvodine, ali i od malih poslaničkih grupa. Mislim da samo tako možemo zajedničkim snagama da funkcionišemo u korist svih građanki i građana Republike Srbije.
Poštovane dame i gospodo, gospodine predsedniče, gospodine ministre, predstavnici Vlade, danas imamo na dnevnom redu razgovor o potvrđivanju nekoliko sporazuma i ovaj zakon o potvrđivanju sporazuma u saradnji između Vlade Republike Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata je nas naveo na razmišljanje, da li je on baš toliko dobar kao što je ministar o njemu govorio i ministar je najavio da očekuje da svi poslanici glasaju za isti sporazum.
Gospodine ministre moram da vam kažem da poslanici LSV neće podržati ovaj sporazum, tako da nećete dobiti podršku celog parlamenta. Mi se uvek uplašimo kada se na velika zvona najavljuju tako sudbonosni projekti koji će odjednom svima nama pomoći da dobro živimo, kako će doneti puno novca, kako će sve odjednom biti kvalitetno, kako su sada pronašli baš nas da sarađuju preko nas sa čitavom Evropom i kako ćemo svi dobro i kvalitetno od toga živeti.
Uvek kada se najavljuju takvi projekti nekako mi iz Vojvodine strepimo jer uvek shvatimo posle nekog vremena da smo izvukli deblji kraj. Podsetiću vas da je ovaj visoki dom usvojio Zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o saradnji u oblasti naftne i gasne privrede. Onda smo došli u situaciju da kao jedna od najvažnijih posledica tog sporazuma jeste činjenica da je "NIS" ili kako mi u Vojvodini volimo da nazivamo tu firmu – vojvođanski naftagas, poklonjen za 400 miliona evra. Na taj način Vojvodina je izgubila veliku količinu novca jer u tom momentu je "NIS" bio procenjen na vrednost od 2,2 milijarde. Nije sve jedno da li 55% sredstava koja treba da uđu u vojvođanski budžet i budžet lokalnih samouprava se računaju na 2,2 milijarde dinara ili se računaju na 400 miliona.
Na taj način mi smo izgubili nekih 900 miliona evra, pa se bojimo da od ovih velikih međudržavnih sporazuma i ovih velikih investicija ponovo Vojvodina i građani Vojvodine ne prođu na isti ili veoma sličan način kao što smo uspeli da prođemo sa "NIS", koji je uzgred samo u 2012. godini ostvario profit koji je bio dovoljan da se isplati cena kojom je bila plaćena ceo "NIS".
Da se vratim na sporazum koji je danas na dnevnom redu. On ima 13 oblasti koje su veoma zanimljive, široko obuhvata. Ima dosta zanimljivih stvari. Vidim da je ovaj sporazum veoma ambiciozan od saradnje u oblasti sporta, pravosuđa, preko vojne saradnje, bezbednosti, ekonomske saradnje. Ima jedno veoma široko zahvatanje i to sa jedne strane može da bude dobro jer će nam pomoći da sa njima razgovaramo i da omogućimo saradnju na višem nivou. To može da znači i da ne znamo šta hoćemo sa njima da postignemo pa smo napravili jednu široku paletu stvari, pa ako neki posao završimo to je dobro, ako ne završimo, bar od 13 oblasti, valjda ćemo napraviti neki rezultat.
Mene najviše interesuje ekonomska saradnja. Pričali ste o bankarstvu, privredi, industriji, ali i o poljoprivredi. Poljoprivreda je ono što je meni najzanimljivije i što mnoge ljude u Vojvodini onespokojava.
Na samom početku bih hteo da vas podsetim da vojvođanska administracija ni na koji način nije uključena u razgovore i u pregovore sa "Al Dahrom", niti u postizanju ovog međudržavnog sporazuma. Ne razumem kako je moguće da na teritoriji AP Vojvodine, čini mi se da ste rekli da je u pitanju nekih sedam hiljada hektara, nešto se daje u zakup, nešto se prodaje, a da vojvođanska administracija ne bude pitana, ne bude angažovana, ne bude uključena. Ne razumem da imamo Vladu Republike Srbije koju čine jedne političke stranke, da imamo Vladu Vojvodine koju čine druge političke stranke, ali ovaj veoma važan projekat ne bi smeo da prođe bez angažovanja vojvođanske administracije.
Nije dobro da se zaobilazi administracija jedne pokrajine jer se bojim da možemo da dođemo u situaciju da zaobilaženjem i nerazgovaranjem sa tom administracijom počne sa njom da se nažalost i pregovara.
Liga socijaldemokrata Vojvodine je za vreme vlade koju smo mi podržavali imala u momentu pisanja Zakona o javnoj svojini jedan vrlo jasan predlog, a to je da se napravi fond za poljoprivredno zemljište AP Vojvodine u koji bi ušla sva državna zemlja, propali kombinati, iz koga bi bila izuzeta samo ona zemlja koja je bila ili će biti predmet restitucije. Na taj način bismo mogli da dovedemo u situaciju vojvođansku administraciju da se po ovim pitanjima pita i da se sa njom može razgovarati. Nažalost, to se nije desilo. Nismo imali sagovornike u prethodnoj vladi i sada imamo činjenicu da se pokrajinska vlada zaobilazi, što mi se čini da nije dobar put. Ako mogu da apelujem na vas da se to više ne dešava i kada se budu potpisivali ovi drugi ugovori ili akti da svakako pokrajinska administracija bude uključena u celu priču.
Liga socijaldemokrata Vojvodine nije protiv stranih investitora. Smatramo da su strani investitori više nego dobrodošli u ovoj situaciji u kojoj se naše društvo i naša država danas nalazi. Mislimo da je važno da se što više novca donosi u Srbiju, naravno, ako taj novac ima neko svoje poreklo, da nije od prodaje banana, kokaina ili nešto slično. Prosto da imamo novac koji može da bude upotrebljiv i da ima smisla.
Zbog toga ne možemo da pristanemo da se u Vojvodini zemljoradnici postavljaju kao građani drugog reda. Zašto oni nisu mogli da u skladu sa postojećim zakonima učestvuju u ravnopravnoj utakmici za prodaju ili zakup ovog zemljišta? Mogu da postavim kontra pitanje sada kada "Al Dahra" postane vlasnik te nove kompanije, ona će imati sedište u Srbiji i time će biti domaća kompanija. Da li će ta kompanija moći da učestvuje u licitacijama za zemljište u drugom krugu?
Koliko je meni poznato, pravna lica sa sedištem na teritorije lokalne samouprave koja ima najmanje 10 hektara u vlasništvu na teritoriji te katastarske opštine, može da se nadmeće i licitira. Šta onda? Dolazimo u situaciju, naši poljoprivrednici nisu mogli da licitiraju da li će ova nova kompanija moći da licitira. Da li ćemo mi doći u situaciju da smo onda zemljoradnike u Vojvodini doveli u nezgodan, nezavidan položaj, da su oni u podređenom položaju? To nigde ne piše. Ako ne može, zašto to nigde ne piše? Ako može, zašto dovodimo ljude u situaciju da su u podređenom položaju?
Liga socijaldemokrata Vojvodine takođe insistira da Vojvodina i lokalne samouprave na kojima se nalaze ova poljoprivredna gazdinstva koja se prodaju moraju da budu obeštećena. Po Zakonu o privatizaciju, da su ona prodata, 50% novca bi pripalo AP Vojvodini i 5% lokalnim samoupravama.
Ako sam dobro izračunao, u pitanju je 3.871 hektara koji će biti prodat. Negde u medijima sam video da je cena oko 10 hiljada evra po hektaru, moja računica glasi da je ukupno 38.710.000 evra, što znači da bi Vojvodini po ovom osnovu pripadalo 19.355.000 evra. Pošto nije, pošto je ovim krovnim sporazumom Zakon o privatizaciji praktično stavljen van snage, Vojvodina će ostati bez ovog novca.
Opština Bač će ostati uskraćena za 395.500 evra i ako bismo računali da je za jedno novo radno mesto potrebno 5.000, probaću da računam, da bi slikovitije pokazao šta to znači za te ljude, došli bismo do cifre da je to 79 radnih mesta u opštini Bač. Opština Sečanj, mesto Neuzina 279.500 evra i 60 radnih mesta, grad Pančevo, mesta Omoljica i Starčevo 830.000 evra ili 166 radnih mesta, opština Bačka Palanka, mesto Nova Gajdobra 259.000 evra ili 52 radna mesta i opština Apatin, mesto Sonta 153.000 evra ili 31 radno mesto. Grubo sam računao. To bi bilo oko dva miliona i ovih 19 miliona. Po ovom osnovu Vojvodina ostaje bez 21 miliona evra ili nekih 388 ili 380 radnih mesta.
Analizom ovog predugovora, koji smo našli na sajtu Ministarstva finansija, došli smo i do podataka. U članu 16. predugovora piše da će nova kompanija obaviti razgovore sa licima koja su trenutno zaposlena u društvima, te će na osnovu dobijenih rezultat preuzeti samo ona koja zadovoljavaju zadate kriterijume. Nova kompanija će uložiti maksimalan napor i volju kako bi preuzela što veći broj kvalifikovanih radnika, koji su prilikom zaključenja konačnih ugovora predviđenih ovim predugovorom zaposleni u društvima navedenim u stavu 1. i način i uslovi za preuzimanje zaposlenih će biti detaljnije utvrđeni u konačnim ugovorima prodaje imovine i društva.
To nama nije dovoljno za zaštitu prava ovih radnika, jer može da se tumači na ovaj ili onaj način. Čini mi se da sam pronašao podatak da je u pitanju nekih 500 radnika i mi možemo po tom osnovu da sačuvamo sve te radnike, a možemo da ne zadržimo nijednog, jer možemo tumačiti, bar ja koliko vidim, mogu se ta pravila tumačiti i na ovaj i na onaj način. To nije dovoljno dobro i nije dovoljno prihvatljivo za nas.
Takođe, video sam u materijalu da u formiranju te nove firme Ujedinjeni Arapski Emirati imaju 80% vlasništva, a Republika Srbija i Grad Beograd 20. Ne znam zašto Vojvodina nije tu uključena i ne znam zašto se stalno Vojvodina preskače i zaobilazi? Možda bi na ovaj način Vojvodina mogla da bude obeštećena ako je već došla u situaciju da se krovnim sporazumom zaobilazi mogućnost da Vojvodina dobije novac od privatizacije. Možda bi učešćem u vlasništvu AP Vojvodina mogla biti obeštećena. To je isto pitanje koje postavljamo i za NIS, i za EPS i za druga javna preduzeća, koja su, kao što znamo, bila u vlasništvu AP Vojvodine do puča 1988. godine, a onda su volšebno isparila i do dana današnjeg ne možemo da povratimo.
Na osnovu najave naših zvaničnika, i vi ste to pomenuli, očekujemo otvaranje banke iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i to je dobra i korisna stvar, ali bih jako voleo da se vi kao ministar finansija založite da sedište te banke bude u Neuzini, u Novoj Gajdobri, u Sonti ili negde u Vojvodini. Ne mora baš sve da bude, gospodine ministre, u Beogradu. Možda bi mogla na taj način da se kompenzuje i ova priča koja se dogodila.
(Dragan Šormaz, s mesta: U Zemunu.)
Neko je dobacio: "U Zemunu". Voleo bih da je Zemun u Vojvodini, gospodine, ali nije. Zemun je geografski u Beogradu. Ali, nemojte raditi na tome, može svašta da se dogodi.
Govorili smo i o proizvodnji sofisticiranih raketa. Prvi potpredsednik Vlade je govorio o tome. Razvoj vojne industrije jeste uvek profitabilna priča. Vi ste sada rekli da oni kupuju velike količine oružja i da ga posle poklanjaju. Nadam se da imamo ideju gde poklanjaju to oružje da ne bismo posle došli u problem sa polovinom sveta, da ne završi to oružje u rukama onih protiv kojih bismo kao deo civilizovane svetske zajednice trebali da se borimo. Iskreno se nadam da o tome vodite računa.
U javnosti se pojavljivala informacija, a vi o tome, doduše, niste govorili, da se planira fabrika mikročipova u vrednosti od četiri milijarde, da će biti rekonstruisana zgrada Generalštaba, koja je srušena za vreme NATO intervencije 1999. godine itd.
Sve u svemu, dobro je znati da ova Vlada radi na dovođenju novih investitora. Naravno, ne želimo da budemo ni protiv jednog investitora u Srbiji, jer nama su zaista investitori potrebni. Ali, nisam uspeo, niti mi u LSV nismo uspeli da steknemo utisak da se vodilo previše računa o interesima AP Vojvodine. Takođe, nismo došli ni do toga da nas bar Vlada Vojvodine ili vojvođanska administracija razuveri, da kažu – ne, gospodo iz LSV, grešite, zato što su to dobri ugovori i valjalo je i "Vojvođansku razvojnu banku" rasturiti, pa da se i te zemlje malo oslobodi.
Pošto nas nije niko uveravao da je to dobro za Vojvodinu, mi sumnjamo u vaše izjave. Zbog svega toga mi nećemo glasati za ove vaše predloge. Jedino što nam je prihvatljivo je Predlog zakona o potvrđivanju ugovora između Vlade Republike Srbije i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata o izbegavanju dvostrukog oporezovanja u odnosu na poreze na dohodak, zato što mislimo da je to suvislo, jer je nesporno da će ovi zakoni biti usvojeni i da će vrlo brzo stupiti na snagu. Hvala.
Hvala.
Puno stvari ste rekli gospodine ministre i ja u ova moja dva minuta ne mogu da razgovaram na sve teme, ali pošto ja vas uvažavam kao jednog iskrenog regionalistu i čoveka koji se bavi decentralizacijom Srbije, onda bi vi kao takav morali da znate da regionalizacija i decentralizacija podrazumevaju prenošenje odgovornosti, prava i odlučivanja na druge instance.
To što ste vi razgovarali sa predsednikom Vlade Vojvodine i ministrom poljoprivrede to i dalje ne znači da je pokrajinska administracija institucionalno uključena u donošenje odluka, a to što su vam ljudi iz vojvođanske Vlade slali spiskove, koje ste vi velikodušno prihvatili, i dalje ne znači da vojvođanska administracija je prihvaćena kao sagovornik. To vi i ja kao iskreni regionalista, jedan i drugi dobro znamo, onda neću više vremena trošiti na to.
Jedan od vaših bliskih saradnika rekao je da pod ovim uslovima, ili bivših saradnika, ali nije to to toliko ni važno, je rekao da pod ovim uslovima pod kojima dolazi ad akta i moglo je da dođe i "Nestle" i "Pepsi" i neke druge velike firme, da bi bez problema i one radile to isto što radi Al Dahra i da bi dobile sve to što se njima daje.
Ne znam da li je vaš saradnik ili bivši saradnik bio u pravu, ali prosto, to je informacija koju sam dobio. Fond za poljoprivredno zemljište, o tome sam govorio, je prevazišao problem, jer nije tačno da Vojvodina beži od obaveza i nije tačno da vojvođanska administracija nije spremna da se u koštac uhvati sa problemima, nego je problem u tome što njih niko ni ne pita. Onda se dođe u situaciju da se nama određuje da li nam je bolje da dobijemo od privatizacije sredstva ili nam ta sredstva ne trebaju, ili nam je bolje da preuzmemo odgovornost ili nam ta odgovornost
ne treba.
Gospodine ministre, kao regionalista regionalisti vam kažem da ovo odnošenje prema Vladi Vojvodine nije dobro i uništava političku ideju za koju se i vi i ja zalažemo. Zahvaljujem.
Gospodine predsedniče Skupštine, predsedniče Republike, uvažene dame i gospodo, gospodo i gospođe ministri, Liga socijaldemokrata Vojvodine bez obzira na poziv uvaženog kolege, gospodina Markovića, neće glasati za ovu rezoluciju.
Mi ne možemo da podržimo ovakav stav, ne zbog toga što se ne zalažemo za to da se Srbija jednom za sva vremena izbori sa problemom koji se zove Kosovo i Metohija, nego zbog što mislimo da nije dovoljno urađeno u suočavanju sa suštinom problema koji mi imamo.
Naime, evo u 1. članu, stavu a) Republike Srbije, u skladu sa međunarodnim pravom, Ustavom i voljom građana, ne priznaje i nikada neće priznati jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova. To je stav koji je u redu i to se očekuje od ljudi koji vode državu, da ne dozvole da se integritet jedne države razbija i da ta država odustaje od svoje teritorije.
Da li mi možemo da protumačimo, šta to znači? Da li mi možemo da se suočimo sa jednom drugom činjenicom? U redu, Kosovo je sastavni deo Republike Srbije, jer ako kažemo da nećemo priznati nezavisnost Kosova, onda verovatno pretpostavljamo da je Kosovo i Metohija sastavni i neotuđivi deo Republike Srbije.
Na tom delu Republike Srbije, žive neki ljudi. Prema onim podacima koji su meni bili dostupni, živo oko milion i 500 građana albanske nacionalnosti. Da li je ovaj visoki dom, da li smo mi ili da li je većina spremna da kaže – da, Kosovo je sastavni deo Republike Srbije, mi ne priznajemo nezavisnost Kosova? Ali, isto tako mi tražimo da se Kosovo i Metohija integrišu u Republiku Srbiju, jer šta će Srbiji sem da bude mit Kosovo i Metohija, ako Kosovo i Metohija nisu integrisani?
Integrisanost Kosovo i Metohija znači da su svi njeni građani deo našeg društva, deo naše države. Da li smo mi spremni da upišemo milion i 500 hiljada, recimo, govorim okvirno, pošto nemam tačan podatak, ali pretpostavljam da je to cifra, građana albanske nacionalnosti sa Kosova i Metohije u biračke spiskove? Da li smo spremni da se ova država, ovaj parlament, Vlada Republike Srbije, predsednik Republike, angažuju da ti građani se integrišu u naše društvo i izađu na izbore? Da li smo spremni da u ovom visokom domu sedi 50-ak poslanika sa Kosova i Metohije, albanske nacionalnosti? Da li smo spremni da ti ljudi, pošto ih ima 50-ak, verovatno bi bila, ako ne najveća, onda jedna od najvećih, poslaničkih grupa, da li smo mi spremni na to? Ja lično jesam, a da li su svi koji sede ovde, spremni na to?
S druge strane, kada bi, recimo, hipotetički da pretpostavimo, došlo tih 50-ak poslanika sa Kosova, 50-ak poslanika albanske nacionalnosti, sedelo u ovoj sali, da li smo, recimo, spremni da nam predsednik parlamenta bude Albanac? Da li smo spremni da ministar unutrašnjih poslova, ministar ekonomije ili neki drugi ministar, bude Albanac? To su stvari sa kojima mi ovde moramo da se suočimo, ako želimo da govorimo o Kosovu i Metohiji.
Ne možemo da kažemo – ne damo Kosovo, ne priznajemo njegovu nezavisnost, sa jedne strane, a sa druge strane, nismo odgovorili ili barem meni nije jasno, nisam dobio odgovor na pitanje – da li smo spremni da sve to uradimo? Ako ne prihvatamo da imamo integraciju tih ljudi, da li možda, ako bi se ti poslanici ovde pojavili, da li bi ovaj parlament slušao čoveka koji nam se obraća na albanskom jeziku? Znate, ja dolazim iz Vojvodine, Skupština Vojvodine je najmnogojezičniji parlament na teritoriji Evrope. U Skupštini Vojvodine je u službenoj upotrebi šest jezika.
Meni je potpuno normalno da se ljudi u svom parlamentu obraćaju na svom maternjem jeziku, a da li je ovaj dom na to spreman i da li su ljudi koji ovde sede iskreno spremni na to. To ne znam, jer ako mi govorimo o tome da nama treba teritorija, a nismo spremni da integrišemo stanovništvo, šta ćemo da uradimo sa tim stanovništvom? Hoćemo li da ga proteramo, hoćemo da delimo teritoriju? Šta ćemo da uradimo sa njom? To su pitanja na koje nemam odgovore, ni moje koleginice i kolege iz LSV. To je jedno od pitanje zbog kojih mi ne možemo da glasamo za ovu rezoluciju.
Dalje u rezoluciji piše Republika Srbija spremna je da učini dodatne ustupke, radi prevladavanja trenutnog stanja u odnosima između srpskog i albanskog naroda. Istovremeno Republika Srbija nije spremna da čini dodatne ustupke koji bi mogli da dovedu do ugrožavanja njenih državnih i nacionalnih interesa.
Izvinite, ali ne razumem, šta smo spremni da uradimo, a šta nismo spremni da uradimo? Koji su to ustupci koje ćemo uraditi, a koji su to ustupci koje nećemo uraditi? Kao poslanik, moje koleginice i kolege iz LSV, da bismo mogli da glasamo, moramo da znamo šta radimo, šta ne radimo, šta prihvatamo, šta ne prihvatamo? Zašto postavljam sva ova pitanja? Zato što mislimo da rezolucija ne pogađa suštinu problema koji Srbija ima sa Kosovom. Ako se problem, po našem mišljenju, ne postavi na pravi način, onda ne možemo doći ni do rešenja.
Od pisanja Ustava, 1990. godine, jer se od tada politički sećam, ima primera u istoriji i od ranije, vidim da je premijer govorio o balkanskim ratovima, nadam da se ne seća tih balkanskih ratova, od pisanja tog Ustava, do danas je bio stalni pokušaj da pisanjem nekih pravnih akata, bez značajnijeg oslonca na realnost koja postoji na terenu, pokušavamo da rešimo ovaj problem. Svi znamo da koliko god puta išli istim putem, ne isto mesto ćemo stići. Ako pokušavamo na isti način da rešimo problem koji godinama nismo rešili, kako ćemo ga danas rešiti? Ako ga nismo rešili Ustavom iz 1990. godine, kada je, podsetiću vas, uz poklike – oj Srbijo, iz tri dela ćeš biti ponovo cela i uhapsite Vlasija, srušen ustavno pravni poredak i napravljen novi Ustav 1990. godine, da bi se proglasila Jedinstvena Srbija i da bi takva Jedinstvena Srbija rešila problem Kosova.
Pitam vas, da li je rešen problem Kosova Ustavom iz 1990. godine ili je još više zakomplikovan? Šta se desilo? Desilo se to da je usput, pored Kosova, smo imali jednu kolateralnu štetu, da tako kažem, sada je to moderno. Ta kolateralna šteta se zove Vojvodina, pa je Vojvodina tim Ustavom iz 1990. godine, koji je napravljen da bi Srbija bila jedinstvena i koji je napravljen da bi se Srbija sačuvala, izgubila svoj Ustav, svoju zakonodavnu i sudsku vlast, Naftagas, Poštu, železnice, Fond za puteve, Lutriju Vojvodine, Penzioni i zdravstveni fond, Pokrajinsku policiju, upravljanje vodama i šumama i još mnogo toga.
Opet ću pitati da li smo rešili Kosovo? Nismo. Da li Vojvodina posle tog Ustava živi sve lošije i lošije, da li je Vojvodina obespravljena i ponižena? Jeste.
U obrazloženju ove rezolucije pominje se ustavni osnov. Voleo bih da dobijem odgovor na pitanje – zašto nije donet zakon o suštinskoj autonomiji KiM? Premijer je rekao da će to biti urađeno na kraju, na sastanku šefova poslaničkih grupa. Mislim da bi morali da napravimo zakon i da poštujemo Ustav i da tim zakonom propišemo koja je to autonomija KiM?
Nismo ispunili Ustav ni što se tiče autonomije Vojvodine i pišemo nove rezolucije. Ulazimo u nova pravna akta i širimo dalje priču. Ustavom iz 2006. godine, koji nikad nije dobio većinsku podršku od građanki i građana AP Vojvodine, jedino u ovoj sali, mi koji sedimo iz LSV i LDP smo upozoravali na to da Ustav nije dobar da nije evropski, da će biti brana našim težnjama ka evropskim integracijama i da će nas taj Ustav usporavati, što se na kraju pokazalo kao tačno.
Tim Ustavom o kome sam govorio, 2006. godine menjamo situaciju da se AP Kosovo i Metohiji nudi suštinska autonomija. Znači, onom delu države zbog koga danas pišemo 11 rezoluciju, zbog koga su pisana dva Ustava, koji je podigao oružanu pobunu protiv Republike Srbije, koji je proglasio nezavisnost, koji ne priznaje ovu državu, tom delu Srbije mi nudimo suštinsku autonomiju. Vojvodini, u kojoj žive ljudi koji redovno plaćaju porez, koji poštuju zakone ove države, koji poštuju Ustav ove države i ovu državu vide jedino kao svoju državu, toj Vojvodini smo propisali bednih i sramnih sedam posto, koji se uzgred ne poštuju.
Nije mi jasno kako da shvatim tu poruku i šta ovaj parlament, šta Vlada Republike Srbije želi time da kaže? Inače, malo i da hvalim ovu rezoluciju čitajući i njena obrazloženja, jako sam se obradovao. Zato što sam shvatio da oni koji su pisali ovu rezoluciju, a to su predsednik Republike Srbije i Vlada Republike Srbije, jako dobro znaju šta je autonomija. Jako dobro znaju sve evropske standarde vezane za autonomiju i jako dobro znaju kako ona može da se primeni. To će nam u budućnosti vrlo koristiti, zato što sada znamo da razgovaramo sa ljudima koji znaju svoj posao. Videćemo da li će za to biti dobre volje, da razgovaramo ili da pregovaramo.
Dakle, u obrazloženju teksta imamo jedan stav da će Republika Srbija posebno insistirati na uspostavljanju autonomije zajednica srpskih opština na Kosovu i Metohiji i da će ova autonomija podrazumevati postojanje izvornih nadležnosti u sledećim oblastima. Vojvodina nema izvorne nadležnosti. Hajde opet da krenemo od stava da nećemo da damo da se Kosovo otcepi. Znači, Kosovo je Srbija. Srbi na Kosovu imaju pravo na izvorne nadležnosti, a građanke i građani Vojvodine nemaju pravo na izvorne nadležnosti, gde, uzgred budi rečeno, u korpusu svih nacionalnih zajednica koje žive u Vojvodini nas Srba ima najviše. Znači, kada bih hteo da banalizujem, rekao bih – Srbi na Kosovu mogu da imaju izvorne nadležnosti, a Srbi u Vojvodini ne mogu da imaju izvorne nadležnosti.
Sada ću da vam pročitam koliko je Vlada Republike Srbije dobro odradila svoj zadatak. Ovim predlogom se zahtevaju izvorne nadležnosti u oblasti prosvete, osnovnog, srednjeg i visokog školstva. Vojvodina to nema. Takođe, zdravstvo na svim nivoima. To imamo delimično. Onda, poljoprivrede, šumarstva, vodoprivrede, lova i ribolova – delimično. Pazite sada – pravosuđa! Kada smo tražili sudsku vlast za Vojvodinu, proglasili ste nas separatistima, a nudite drugom delu isto to.
Kada smo tražili vojvođansku upravu policije, opet smo bili separatisti. Vojvođanska uprava policije znači da se u okviru MUP Republike Srbije formira posebna organizaciona jedinica za AP Vojvodinu, kao što je Uprava policije Grada Beograda. I tu smo bili separatisti, a ovde se, vidim, traži nadležnost u oblasti unutrašnjih poslova, zatim rudarstva, energetike, telekomunikacija, trgovine, fiskalne politike itd. Prosto ne mogu da se nauživam čitajući šta se sve može naći na jednom papiru, ali samo kada nije Vojvodina u pitanju. Kada je Vojvodina u pitanju, onda puj pike, ne važi ništa to o čemu smo govorili.
Na kraju, moram priznati da mi nije jasno, a pitao sam i neke ljude koji se bolje razumeju od mene, kako mi možemo da dajemo autonomiju u autonomnoj pokrajini? Koliko znam, autonomija se daje u nezavisnim državama ili se autonomija daje u federalnim jedinicama. Ispraviće me neko od predlagača, pa će mi reći u kojoj se to državi u autonomnoj pokrajini jednom delu te autonomne pokrajine daje autonomija? To mi zaista nije jasno i voleo bih da dobijem odgovor od predlagača. Jedino ako niko ne sme da primeti da je car go, pa pravimo autonomiju u autonomiji samo da bi imali neko objašnjenje oko toga da nađemo neku jezičko-pravnu formulaciju koja bi mogla da zadovolji najširi broj ljudi.
Upravo zbog toga LSV neće glasati za ovu deklaraciju. Nećemo glasati zato što vidimo da kada se hoće može se, ali se ne može prema Vojvodini, i zato što nam nije jasno šta se ovom deklaracijom želi postići. Da li se ovom deklaracijom želi samo nastaviti agonija? Što bi jedan moj prijatelj rekao - kao u onom filmu "Dani mrmota", stalno se ponavljamo, ponavljamo i ponavljamo i stalno imamo iste stvari. Ili smo zaista u prilici da ne primećujemo šta se zaista događa u našem okruženju, šta se zaista događa na Kosovu i Metohiji i šta je zaista realna situacija? Upravo zbog tih razloga poslanici LSV neće glasati za ovu rezoluciju. Hvala.
Hvala.       
U ime LSV ću reći nekoliko stvari o ovom Zakonu o javnim nabavkama. Od samog donošenja prvog Zakona o javnim nabavkama, koji je donet 2002. godine, imao sam tu i čast i zadovoljstvo da podržavam taj zakon i da učestvujem u njegovom donošenju. Osnovna ideja zakonodavca bila je da se u ovoj oblasti uvede red i da se onemoguće koruptivne radnje koje su bile prisutne. Nismo imali jasno definisana načela, nismo imali uređenu oblast u ovim poslovima i vladalo je, rekao bih, neko bezvlašće. Prosto, nismo bili u prilici da iskontrolišemo situaciju. Veliki deo državnog novca je odlivan baš zato što Zakon o javnim nabavkama nije postojao.
Ne želim da kažem da svaka nabavka koja je tada vršena je bila zloupotrebljavana, ne želim da kažem da su sve te nabavke bile loš, ali postojao je jedan jak utisak da zloupotrebe postoje. Zbog toga je prvi Zakon o javnim nabavkama i donet. Tada su uspostavljena prva pravila. Svako novo pisanje Zakona o javnim nabavkama je u stvari pokušaj da se zakonska regulativa u ovoj oblasti unapredi. Tako doživljavam i ovaj zakon.
Mislim da treba reći da on ima određena unapređenja, da ima određene kvalitete, da je pokrio određene oblasti koje prethodnim zakonom nisu bile dovoljno dobro regulisane i to treba pozdraviti.
Naravno, više ću govoriti o onim stvarima koje meni smetaju i zbog kojih ja i moje koleginice i kolege iz LSV, ukoliko naše primedbe ne budu bile usvojene, nećemo glasati. Najvažnija stvar koja se i najčešće pominje, kada je u pitanju donošenje ovog zakona, jesu zloupotrebe i jeste korupcija.
Meni je zaista žao što Vlada Republike Srbije koju sam ja podržavao kao poslanik u prethodnom mandatu, Vlada Republike Srbije koju je vodio premijer Cvetković, nije dovoljno energije i snage potrošila da se izbori sa korupcijom. Mislim da priče o tome da je prethodna Vlada bila korumpirana ne stoje. Postojala je korupcija, kao što postoji i danas i korupcija je bolest ovog društva, koja se mora iskoreniti. Zbog toga parlament ovim predlogom zakona i drugim predlozima zakona treba da pomogne da se svi zajedno sa jednom od najvećih pošasti i problema u našem društvu izborimo.
Sadašnja Vlada mnogo agresivnije se bori protiv korupcije. Hoću da verujem to radi iskreno, da radi zato da bi se izborila sa problemima koji postoje u našem društvu. Za godinu, godinu i po dana ili dve, kada budemo sumirali sve rezultate borbe protiv korupcije aktuelne Vlade, mi ćemo moći da govorimo malo detaljnije o tim stvarima. U svakom slučaju, treba pozdraviti ideju da se borimo proti korupcije. Mislim da je to problem koji se mora iskoreniti zajedničkim delovanjem svih nas, jer ćemo doći u situaciju da, ukoliko korupcija ostane model ponašanja u Republici Srbiji, u velikoj meri uskratimo šansu za reformu Srbije i za evropsku budućnost Srbije.
Nadam se da ovaj zakon neće biti zakon koji u sebi ima puno populističkih namera i zato podržavam moje kolege iz DS da se utvrdi koja je dobit i kako će ta dobit biti raspoređena, odnosno koje su uštede.
To mi deluje kao vrlo kvalitetna o dobar predlog. Ne bih voleo da ovaj zakon doživi neslavnu epizodu, koju je , po mom mišljenju, prethodno usvojenog Zakona o javnim preduzećima, gde su na sva vrata i na sva usta najavljivana i departizacija, i uvođenje kadrova koji neće biti pod uticajem političkih partija, i evropski standardi. Sve to je najavljeno ovim zakonom, zakon je usvojen i onda je najveći broj direktora javnih preduzeća imenovan po starom zakonu. Znači, pslata je poruka – super je ovaj zakon, super su evropski standardi, super je departizacija, ali to ćemo ostaviti nekoj narednoj vladi, nekim narednim poslanicima da se oni time bave, nekim narednim kadrovima, a mi ćemo ipak primeniti stari zakon koji smo usvojili i u najvećoj meri kritikovali, i koji smo najavili da ćemo ga promeniti zato što smo mi drugačiji.
Iskreno se nadam da će ovaj zakon o javnim nabavkama neće doživeti ovakvu praksu i da ćemo sve one pozitivne mere koje se ovim zakonom budu promenile, primenjuju, a da ćemo imati i izveštaj o tome, da li na način kako to predlaže DS, ili na neki drugi način, ali da ćemo imati konstantno obaveštavanje kolike su te uštede i šta se sa tim uštedama uradilo. Mislim da je to stvar koju poslanici i poslanici LSV podržavaju.
Važno je uvesti odgovornost u ovaj zakon, čak i krivičnu odgovornost, kako je koleginica iz LDP jutros govorila o tome, zašto da ne? Zašto da ne i krivična odgovornost, jer mislim da treba ubaciti u svest ljudi koji se bave ovim poslom i koji bi mogao da bude visoko koruptivan, da se može za to odgovarati i da to postoji u zakonu, da na taj način još jednom skrenemo pažnju koliko želimo da se izborimo sa zloupotrebama u primeni ovog zakona.
Neki pojmovi u samom zakonu, po meni, nisu dovoljno jasno precizirani. O tome ću malo govoriti. Mislim da njihovo preciznije definisanje bi moglo da donese neka kvalitetnija rešenja. Znate, kada dođete u situaciju da imate mogućnost različitog tumačenja, onda možete i da donosite različite odluke.
Mislim da bi moglo preciznije da se definišete relevantno tržište i kako se i čime dokazuje da je uporediva cena baš sa relevantnim tržištem. Mislim da bi naručilac u nekom dokumentu bio dužan da prikaže uporedivu cenu i u kojim slučajevima. Ukoliko ne postoji jasno definisanje ovih pojmova, moglo bi da dođe do samih malverzacija.
Nije mi dovoljno precizno definisano koji su to bitni, a koji nebitni nedostaci? Opet možete definisanjem bitnih i nebitnih nedostataka da utičete na kreiranje slike onoga ko bi mogao da bude povoljniji ponuđač. Mislim da bi boljim i preciznijim definisanjem mogao da se postigne i bolji efekat.
Neubičajeno niska cena, predviđeno je da naručilac može da odbije ponudu zbog neubičajeno niske cene, ali ako ona značajno odstupa u odnosu na tržište i tržišnu uporedivu cenu, ali nije definisano kako će biti utvrđena ta uobičajena niska cena i kolika je ona? Da li je to 5%, da li je to 30%, da li je to 70%? Opet, mislim da se može manipulisati ako to ne bude jasno definisano.
Transparentnost elektronske licitacije je više nego važan činilac u sprečavanju mogućnosti koruptivnih radnji i zato mislim da su u ovom delu zakona neke stvari mogle biti malo preciznije definisane.
Ne znam zašto naručilac treba da bude dužan da omogući na uvid u podatke samo onim učesnicima, samo ponuđačima? Mislim da bi bilo korisno da se omogući uvid u podatke svim zainteresovanim licima.
Mislim da smo često bili u prilici da, ponekad, zbog nedostatka informacija, se pokrenu kampanje u javnosti, da se stvaraju teorije zavere, da se stvara loš odijum prema nekim poslovima koji do kraja možda i nisu toliko loši. Nekad se pokazivalo da, u krajnjoj instanci, ti zakoni, odnosno postupci koji su bili predmet niskih kampanja, nisu bili ni protiv zakona, niti na štetu i uštrb građanki i građana, ali se opet od toga pravila velika fama. Zato mislim da bi na ovaj način bili izbegnuti zlonamerni komentari postupka, a samim tim, onemogućeno pravljenje ovakvog jednog negativnog odijuma.
Ne znam zašto naručilac posla nije dužan da oceni procenjenu vrednost, odnosno da objavi procenjenu vrednost javne nabavke? Mislim da, pošto svi imamo ambiciju da se borimo protiv korupcije i da korupciju sasečemo u korenu, kada bi objavili jedan ovakav podatak, ili kada bi stavili da je naručilac posla dužan da objavi procenjenu vrednost javne nabavke, odmah bi mogli državni ograni koji se bave monitoringom, a i nevladin sektor bi mogao da isprati tu celu priču. Odmah bi smo mogli da kažemo – ova javna nabavka nije u redu, ili nešto sa tom javnom nabavkom je sumnjivo, iz same procenjene vrednosti javne nabavke. Mislim da je to jedan od argumenata koji bi trebalo da bude usvojen.
S druge strane, javna je tajna da mnoga preduzeća, odnosno mnoge firme koje se bave snabdevanjem državnih firmi, firmi na koje se primenjuje ovaj zakon o javnim nabavkama, troše energiju, troše vreme na uspostavljanje nekih komunikacija sa ljudima, da imaju svoje ljude u firmama naručiocima, da bi mogli da saznaju unapred koja će biti procenjena vrednost javne nabavke i da bi prema tome mogli da se ponašaju. To, po meni, otvara mogućnost jedne korupmpiranosti, ili, čak, dovođenja u situaciju koja bi mogla da bude sumnjiva, da ne govorimo uvek o tome da s ve može biti ili da je sve korumpirano.
Treća stvar. Kod sukcesivnih nabavki, ona firma koja izvršava tu nabavku više godina, ili ona ima informaciju o tome koja je procenjena vrednost, ili ma neko iskustvo, sve one firme koje hoće da se naknadno uključe u posao, nemaju tu informaciju i mislim da bi bila korisna. Sa više informacija tog tipa i tog karaktera, mislim da bismo otvorili konkurentnost. Otvaranjem konkurentnosti, sigurno bismo i naručiocu doneli neki koristan rezultat i pomogli da se tako nešto uradi.
Neke izmene koje bih uveo i ono što bih definisao jeste da je naručilac dužan, a ne da može u konkursnoj dokumentaciji da navede vrstu sredstava finansijskog obezbeđenja, kojom ponuđaču obezbeđuju ispunjenje svojih obaveza u postupku javne nabavke, kao i ispunjenje svojih ugovornih obaveza, odnosno za povraćaj i avansno plaćanje. Time bi se dala garancija ponuđačima da će naručilac platiti nabavku. Daje ima se jedan sigurnost u tom celom poslu.
U definisanju građanskog nadzornika piše da nema prava na nadoknadu. Možda bi trebalo razmisliti o tome. Prosto, svaki put kada nemate prava na nadoknadu, otvarate mogućnost nekih manipulacija i stvari koje ne bi bile u korist naručiocu.
Zahtev za zaštitu prava, po mom mišljenju, ne može delimično biti usvojen. Zahtev za zaštitu prava se usvaja u celini, a postupak se onda ponavlja delimično ili u celini. To je isto jedna moja primedba.
Primetio sam jednu kontradiktornost u član u 64, koji kaže u prvom stavu – procenjena vrednost javne nabavke se iskazuje u dinarima, bez PDV. U drugom piše – procenjena vrednost javne nabavke obuhvata ukupni plativi iznos ponuđača.
Meni se čini da plativi iznos iz stava 2. jeste procenjena vrednost PDV. Možda grešim. Takođe u članu 149, da sada ne čitam, nelogični su mi prvi, treći, deveti stav, ali ne bih da oduzimam vreme.
Ovo je bio moj pokušaj. Moje koleginice i kolege će u raspravi u pojedinostima, kroz amandmane, pokušati da skrenu pažnju na to kako se jedan zakon može unaprediti. Naravno, LSV je spremna da podrži i ovaj zakon i svaki drugi zakon koji ima smisla, u slučaju da se podrže naše inicijative i naši predlozi.
Ovo je oblast na koju moramo da utrošimo puno energije i mislim da puno stvari u državi Srbiji treba da se unapredi i treba da se uradi bolje. To nikako ne znači da dosadašnja Vlada, Vlada gospodina Cvetkovića, nije radila dobro svoj posao.
Greške koje je napravila Vlada Mirka Cvetkovića, koju sam ja kao poslanik podržavao, su takve i građani su te greške ocenili na način na koji su ocenili. Danas se nalazimo u opoziciji. Ne prihvatam da sve ono što je rađeno nije rađeno sa željom da se poboljša kvalitet života građana Srbije, da se poboljša evropska perspektiva Srbije i da se urade neki poslovi koji su bili neophodni.
Svaki novi zakon o javnim nabavkama, a siguran sam da će biti, jer ovo nije ni prvi ni poslednji Zakon o javnim nabavkama, bi trebao da iskoristi sva naša iskustva koja imamo svi mi, da bismo unapredili ovu oblast i na taj način pomogli efikasnije funkcionisanje javnog sektora u ovoj oblasti. Hvala.
Gospodine predsedniče, predsedniče Pastor, gospođo ministarko, mislim da cela ova priča oko Razvojnog fonda AP Vojvodine, način na koji smo imali ideju da se izvuče vojvođanska Razvojna banka, pa onda od jednom preko noći dolazilo do informacije da se formira Razvojni fond AP Vojvodine, na neki način govori kakav je odnos prema AP Vojvodini i šta aktuelne vlade u Beogradu, ne samo ova vlada, nego i prethodna, i ona pre nje, i ona pre nje, misle i govore o AP Vojvodini.
Mi ligaši i ligašice smo branili pravo AP Vojvodine da ima svoju vojvođansku Razvojnu banku, ne ulazeći u to da li je ta vojvođanska Razvojna banka radila dobro ili loše. O tome treba da odlučuju osnivač, treba da odlučuje vojvođanska administracija, treba da odlučuje Skupština Vojvodine i Vlada AP Vojvodine. Vojvodina ima pravo da ima svoju Razvojnu banku. Vojvodina ima pravo da odlučuje o svom razvoju i Vojvodina ima pravo da utiče na ekonomske prilike na svojoj teritoriji zato što je ona autonomna pokrajina.
Ako želimo da ukinemo AP Vojvodinu, što je takođe legitiman politički stav, onda hajde da kažemo – uništićemo Vojvodinu, ukinućemo je, ne treba Vojvodina da postoji, pa samim tim ne treba da postoje ni institucije AP Vojvodine, ni njena administracija, niti bilo koja aktivnost koju Skupština Vojvodine ili Vlada Vojvodine urade. To je pošteno, ali ovako svaki put pokušavati da se uništi sve ono što AP Vojvodina radi, to nije dobro i nije prihvatljivo za nas iz LSV.
Imali smo nekoliko nedelja kampanju da je vojvođanska Razvojna banka pred bankrotom i da ne treba da se ulaže u nju, da je ona loša itd. Okej, ako je ona loša, onda će o tome odlučiti Skupština AP Vojvodine i njena Vlada. Ako Skupština AP Vojvodine i njena Vlada povuku loše poteze za građane i građanke Vojvodine, onda građani i građanke Vojvodine je neće podržavati.
Podsetiću vas, od 2000. godine do danas ista administracija vlada AP Vojvodinom. Neće biti da građani i građanke AP Vojvodine ne vide rezultate i ne vide ono što se radi u Skupštini AP Vojvodine i u Vladi AP Vojvodine.
Dakle, pitanje je da li Vojvodina može imati svoju Razvojnu banku je pitanje da li AP Vojvodina može da donosi odluke o svom razvoju i da li može da upravlja svojim resursima. Neko od mojih kolega je u svojoj diskusiji rekao da Vojvodina time što ima Razvojni fond u boljem položaju od ostalih delova Republike Srbije gde ne postoje razvojni fondovi. Pitam vas – zašto ne napravimo razvojni fond Šumadije, zašto ne napravimo razvojnu banku Moravske oblasti, zašto se ne napravi razvojni fond zapadne Srbije? Ne trebamo time što ćemo uništiti vojvođansku autonomiju, time što ćemo uništiti ono što su Vojvođani i Vojvođanke stvarali da dovedemo u ravnopravni položaj ili u ravnopravniji položaj ostale ljude u Srbiji. Niko iz Vojvodine nema ništa protiv da se formiraju razvojne banke u ostalim regionima u Srbiji.
Upravo zbog toga LSV neće glasati za ovaj zakon. Mislimo da je to poniženje AP Vojvodine, da je to poniženje dva miliona građana i građanki i da je to poniženje vojvođanske administracije. Neko od mojih prethodnika je rekao da za to nije kriva samo ova skupština, ovaj dom, da nije kriva Vlada Srbije, da je tu promenom odluke i promenom nekih stavova dosta doprinela i administracija Vojvodine.
Žao mi je što gospodin Pastor nije ovde, jer ja znam njegov stav o tome. Žao mi je u smislu toga da delimo iste stavove i mislim da gospodin Pastor ne treba da prima udarce zbog ovoga, jer nije to njegova krivica. Prosto, dolazimo u situaciju da se stalno iznova vrše pritisci na vojvođansku administraciju, stalno se pokušava da se Vojvodini oduzme svaka njena nadležnost, stalno se pokušava da se onemogući da Vojvodina samostalno utiče na svoj razvoj i da upravlja sopstvenim resursima.
Svaki put kada pitamo gde su naše pare, dobijamo etiketu da smo separatisti. Ne želimo da uzimamo tuđ novac. Samo želimo da upravljamo sopstvenim resursima. Želimo da pomognemo svakom delu Srbije koji hoće da krene našim stopama, znači stopama da preuzme odgovornost za svoju sudbinu i da pomogne u razvoju.
Zaista mislim da nije dobro da Šumadija nema svoju razvojnu banku. Zašto je ne bi imala? Zašto Šumadinci ne bi uticali na sopstveni razvoj? Zašto ljudi iz Moravskog regiona? Zašto uopšte sve mora da bude ovde u Beogradu i sve mora da bude centralizovano i za sve moramo da dobijemo mišljenje republičke Vlade? Da li dole u lokalu, u regionima ne sedi niko ko ima ideju kako treba razviti svoj region i kako treba uticati da se bolje i efikasnije radi na otvaranju razvojnih perspektiva.
(Predsednik: Vreme.)
Evo završavam. Srbija će biti jaka onda kada svi njeni regioni budu dovoljno jaki i ekonomski razvijeni, a neće se razviti ako sve nabijemo u Beograd i ako se o svemu bude odlučivalo u Beogradu. Zato ligaši neće glasati za ovaj zakon.
Poštovana gospođo Čomić, uvažene koleginice i kolege, moram da izrazim veliko zadovoljstvo da je statut AP Vojvodine posle više od godinu dana stigao u Skupštinu Srbije. Iako ja, niti moja partijske kolege ne mislimo da je ovaj statut nešto epohalno, da on u najvećoj meri vraća autonomiju Vojvodini, niti da će taj statut u velikoj meri rešiti sva pitanja koja su postavljena i od strane pokrajinske administracije, ali i od strane građanki i građana Vojvodine, ipak moram da kažem da je veliko olakšanje činjenica da će konačno statut, nadam se, u ponedeljak ili utorak biti usvojen ovde u Skupštini Republike Srbije i da ćemo na taj način, nadam se, staviti tačku na ovo poglavlje rasprava, optužbi i sukoba koje postoje bilo i u ovom visokom domu, ali i u javnosti.
Naime, autonomija Vojvodine je zagarantovana Ustavom Republike Srbije. Iako mislim da taj ustav nije dovoljno dobar, iako sam bio protiv njega i aktivno učestvovao u kampanji protiv Ustava Republike Srbije, posle usvajanja tog ustava od strana građana i građanki Republike Srbije, taj ustav je za mene najviši pravni akt u mojoj državi i ja ću ga poštovati.
Taj ustav dozvoljava danas ovaj nivo autonomiji koji dozvoljava i zbog toga je dobro da je statut AP Vojvodine iskoristio sve mogućnosti i da je zakon o prenosu nadležnosti omogućio da Vojvodina konzumira maksimalne nadležnosti u skladu sa postojećim Ustavom.
Ali, usvajanje ova dva akta neće biti završetak priče o decentralizaciji i regionalizaciji Srbije i izgradnji jedne moderne demokratske evropske i efikasne države.
To treba da bude samo početak. Ono za čega ćemo se zalagati jeste da sve ono što ima Vojvodina što pre dobiju i ostali regioni u Srbiji, dakle i Šumadija, i moravska oblast, i zapadna Srbija, i grad Beograd i svi ostali.
Prednosti autonomije su višestruki. Daću jedan primer koji možda u najboljoj situaciji ili na najbolji način pokazuje kako se može, kada postoji autonomija, razvijati jedan region ili jedna oblast.
Naime, po Zakonu o privatizaciji, posle privatizacije bilo kog preduzeća u vlasništvu države, Vojvodini i budžetu AP Vojvodine ostaje 55% sredstava, tako da je posle poklanjanja ili prodaje NIS Vojvodini ostalo od 400 miliona, koliko je dobijeno za to javno preduzeće, 220 miliona evra.
Prodajom Duvanske industrije Niš, koja je prodata za 377 miliona evra, gradu Nišu je ostalo 19 miliona. Prodajom Duvanske industrije Vranje, koja je prodata za 50 miliona, Vranju je ostalo 2,5 miliona, što znači da su ova dva grada dobila negde oko 21,5 milion evra.
Da je kojim slučajem postojala moravska pokrajina, posle privatizacije ove dve firme tom regionu bi ostalo 210 miliona evra, što govori o tome koji bi benefit imali ljudi koji žive u tom regionu da imaju autonomnu pokrajinu.
Taj novac, dakle tih nešto više od 200 miliona evra je vrednosni ekvivalent za 40.000 radnih mesta. Bilo bi više 40.000 radnih mesta u moravskoj oblasti da je organizovana kao pokrajina i da ima prava kao što ih ima i AP Vojvodina.
Ono za šta se zalažemo jeste da sva prava koja ima AP Vojvodina dobiju i ostali regioni kada u Srbiji budu napravljeni jer je to jedini način da imamo efikasnu državu, da imamo državu koja će biti bliža građanima i koja će biti sposobna da rešava njihove probleme.
Ne sumnjam ni u jednog od ministara u Vladi Republike Srbije, ali prosto smatram da jedan ministar, bez obzira ko to on bio, nije toliko sposoban, pametan i kvalitetan da zna za sve probleme u Novom Sadu, u Subotici, u Leskovcu, u Kraljevu, u Čačku i u drugim sredinama.
Izgradnja jakih lokalnih samouprava, izgradnja regiona, omogućiće da vlast bude bliža građanima, da vlast direktno odgovara građanima i da svi oni problemi koji se mogu rešiti na nivou lokalne samouprave da budu rešavani na nivou lokalne samouprave, svi oni problemi koji su pitanje regiona da budu rešavani na nivou regiona, a one teme koje su isključivo pitanje države, kao što su monetarna politika, spoljna politika, makroekonomska politika, bezbednost, to su pitanja koja treba da ostanu na nivou Republike Srbije.
Samo na taj način ćemo uspeti da napravimo efikasnu državu koja će biti kvalitetnija.
Postoje mnoge zablude da će ovakav sistem državne vlasti povećati njenu administraciju i poskupeti državu. To prosto nije tačno, jer danas imamo 31.000 zaposlenih u republičkoj administraciji i 23.000 zaposlenih u lokalnim samoupravama. Grad Beograd ima 1.700 zaposlenih, a AP Vojvodina, odnosno pokrajinska administracija negde između 1.600 i 1.700 ljudi.
Dakle, to nije velika cifra, ali ti ljudi omogućavaju sprovođenje vlasti u Vojvodini, omogućavaju da građani i građanke Vojvodine mogu vrlo lako da konzumiraju svoja prava i omogućavaju da pokrajinska administracija veoma jednostavno funkcioniše.
Kada bismo išli logikom da je pokrajinska administracija višak, onda bismo mogli da kažemo da je administracija grada Beograda višak, jer svaka opština u Beogradu ima neku svoju administraciju, pa šta će nam onda administracija grada Beograda? Prosto, to nije tačno, jer grad Beograd kao jedna celina mora da ima organe koji upravljaju i komunalnim sistemom, i saobraćajem u gradu i svim ostalim pitanjima koja su u nadležnosti grada Beograda.
Pored toga, moram da kažem da smo jako zadovoljni činjenicom da će Vojvodina moći da ima svoja predstavništva, u skladu sa statutom i zakonom o nadležnostima, u Briselu i moći će da komunicira sa drugim regionima. Prosto, 380 i nešto regiona danas u Briselu ima svoja predstavništva i jako mi je žao što mnoge moje kolege nisu bile u prilici da odu u Brisel i da vide kako to izgleda, jer mnoga pitanja koja se rešavaju na regionalnom nivou su veoma važna.
Nije mi drago samo zato što Vojvodina ima ili će imati svoje predstavništvo u Briselu, nego mi je strašno žao što, recimo, Beograd nema, što Niš, Kragujevac, Čačak ne mogu da komuniciraju sa istim fondovima s kojima će Vojvodina moći.
Zbog toga, mislim da ne treba da idemo u pravcu gde se Vojvodini ukidaju nadležnosti, nego da omogućimo drugima u Srbiji da imaju ista prava i iste nadležnosti kao i mi.
Kada su Bugarska i Rumunija ulazile u EU, tada su države Bugarska i Rumunija pomogle svojim regionima da otvore svoja predstavništva u Briselu i na taj način zajedničkim snagama su lobirali za to da što više novca dođe u Bugarsku i Rumuniju. Mislim da je to put kojim i Srbija treba ići.
Mislim da moramo da budemo organizovani i da ovaj prvi korak koji će načiniti Vojvodina bude samo prvi korak koji će veoma kratko trajati, da vrlo brzo i grad Beograd ima svoje predstavništvo tamo i da drugi regioni kada budu oformljeni imaju tu mogućnost. To nikako ne znači da su to ambasade. To nikako ne znači da se tamo vodi spoljna politika.
To znači da ćemo moći da apliciramo određenim fondovima i da ćemo moći da pomognemo da napravimo da novac dođe iz EU u Vojvodinu. Nadam se vrlo brzo i u druge krajeve RS.
Mislim da je priča o separatizmu odraz nemoći i da je pokušaj da se skrene pažnja sa suštine, a suština je da pokrajinska administracija koja je na vlasti u Vojvodini već treći mandat ima nepodeljenu podršku građanski i građana Vojvodine, da pokrajinska administracija troši veliku energiju da pomogne RS i njenim evropskim naporima i da se trudi da bude most između Srbije i Evrope.
Upravo zbog toga, nadam se da će ovi zakoni i zakon i statutu biti doneti i što pre izglasani u Skupštini RS, iako moram da kažem da nisam zadovoljan nadležnostima koje su namenjene Vojvodini tim aktima, ali ovo je jedan početak stvaranja nove, moderne, evropske, decentralizovane i regionalizovane snažne države Srbije koja je u službi njenih građana.
Gospođo predsednice, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo, poslanici LSV i poslanice LSV će glasati protiv energetskog sporazuma, i to ne zato što smo protiv saradnje sa Ruskom federacijom. Jer posle usvajanja SSP, i to, nadam se, velikom većinom poslanika ovog visokog doma, mi ćemo vrlo jasno, vrlo nedvosmisleno i vrlo čvrsto trasirati put Srbije u EU, tamo gde je Srbiji mesto.
Ali, mi ne bežimo od toga da Srbija treba da sarađuje sa Istokom i Zapadom, ne bežimo od toga da Srbija mora imati partnere i u Ruskoj federaciji, i u EU, i u SAD, i u Kini i u drugim zemljama, jer samo kroz zajedničku saradnju možemo doći u situaciju da zajedno napredujemo i da se razvijamo.
Opet moram da podvučem da ta saradnja sa Ruskom federacijom mora biti na obostranu korist i u interesu Republike Srbije. Želim da kažem da poslanici LSV nisu ni protiv Južnog toka, jer Južni tok je neophodan za Srbiju, jer dolaskom Južnog toka u Srbiju, Srbija se po pitanju snabdevanja energentima, naročito gasom, stabilizuje.
Pod kojim uslovima taj Južni tok treba da dođe u Srbiju? Kako je moguće da susedna Bugarska formira zajedničko preduzeće sa Rusima po principu pola-pola, odnosno 50% upravljaju Rusi, 50% Bugari. Kako je moguće da takav uslov imaju i Mađari, a da Srbija upravljačka prava od 51% daje Rusiji.
To meni nije jasno i mislim da je to nepovoljna situacija. I ja i poslanici LSV smatramo da je to nepovoljna situacija za našu državu i to je jedan od razloga zbog kojih ne možemo da podržimo ovaj sporazum.
Takođe, moram da podsetim da Bugari imaju tri puta veći zagarantovani protok gasa na njihovoj teritoriji nego Srbija. Zašto je to tako?
Pored toga, želim da kažem da mi nismo ni protiv privatizacije NIS, jer postoje vrlo korisna i vrlo dobra rešenja privatizacije naftnih kompanija, pa ako treba da se privatizuje NIS neka se to učini, ali neka ta privatizacija bude učinjena na tenderu, pa onda to postigne najbolju i najkvalitetniju cenu za NIS, neka privatizuje NIS. A ne ovako, da mi prodajemo NIS za 400 miliona evra.
Danas je puno puta pominjana cifra 400 miliona evra i to je ono što je najveći problem u vez privatizacije NIS i u vezi ovog energetskog sporazuma. Nemoguće je da me bilo ko od vas ubedi da 400 miliona evra vredi NIS ili, što bismo mi Vojvođani rekli ili voleli da kažemo, Naftagas plus Jugopetrol.
Još jednom ću pročitati, mada je nekoliko mojih kolega pre mene to učinilo, šta sve prodajemo za 400 miliona evra: zgradu NIS-a u Beogradu, zgradu NIS-a u Novom Sadu, Rafineriju u Pančevu, Rafineriju u Novom Sadu, Rafineriju gasa u Elemiru kod Zrenjanina, 497 benzinskih pumpi, 1600 internih benzinskih stanica, 44 stovarišta za snabdevanje kerozinom, cisterne za prevoz tečnih goriva ukupnog kapaciteta 18.250 tona, oko 10.000 kvadratnih metara prodajnog prostora za motorno ulje i mast, akcije u drugim kompanijama, nalazišta nafte u Vojvodini, koncesiju na nalazišta nafte u Angoli, 11 hotela, motela i odmarališta.
Da li je moguće da sve ovo što sam pročitao vredi samo 400 miliona evra? Da li je moguće da sve ovo što sam pročitao vredi kao i Robne kuće Beograd koje su bile 10 godina u stečaju, koje su prodate za 360 miliona evra.
Da li je moguće da sve ovo vredi jednako kao poslednji prvoligaš u našoj fudbalskoj ligi, jer on vredi 500 milina evra, a tlo na kome se nalazi Marakana, a verujem da je svim zvezdašima to tlo sveto, ali ono vredi 320 miliona evra. Da li je moguće da Marakana vredi 80% NIS? To je moje pitanje.
Kada dođemo u situaciju da prodamo 51% kompanije za ovoliko malo novca, onda moramo da postavimo pitanje šta se tu dešava i da li je to baš najbolji posao. Zbog toga poslanici LSV nisu u mogućnosti da podrže jedan ovakav sporazum, naročito zato što, recimo, godišnja proizvodnja nafte i gasa u 2007. godini iznosi više od 400 miliona evra. Znači 650 miliona tona nafte je četiri miliona barela, prosečna cena prošle godine je bila oko 100 dolara po barelu, dodajte na to proizvodnju gasa i videćemo da, ako nije baš 400 miliona evra, onda je vrlo bliska toj ceni cena proizvodnje.
Da li je moguće, znamo da je u Vojvodini otkriveno 143 miliona tona geoloških rezervi nafte, a izvađeno 32 miliona, da ovaj ostatak može da se proda za sav taj novac. To su pitanja koja želim da postavim.
Kada prodamo 51% NIS, onda dolazimo u situaciju da onih novih 500 miliona ulaganja budu uložena u kompaniju čiji su vlasnici Rusi, oni ulažu u svoju kompaniju, a ne u našu kompaniju, jer smo im prodali 51%.
Voleo bih da znam, a koristim se svojim poslovničkim pravom, članovima 225. i 226, strukturu investiranja ruske strane. Hoću da znam gde, kad, koliko će ruska strana uložiti tih 500 miliona evra? Da li će tih 500 miliona biti uloženo danas, dan posle potpisivanja ugovora, za 20 godina ili nikada i gde će biti uložena sredstva? To hoću da znam i to je moje poslaničko pravo. Molio bih sekretara i predsednicu skupštine da to moje poslaničko pravo ispoštuju.
Još jedna stvar koja je za nas poslanike Lige socijaldemokrata Vojvode veoma sporna. Sporno je to što se nigde ne govori o obeštećenju AP Vojvodine. AP Vojvodina treba da bude obeštećena zbog toga što 31.12.2008. godine Vojvodini moraju biti po Ustavu, citiram Ustav protiv koga sam bio ali eto takva su vremena došla, po Ustavu se Vojvodini mora vratiti i njena imovina.
Hajde da se dogovorimo šta je vojvođanska imovina. Da li možemo da prihvatimo da Naftagas, koji je oduzet Vojvodini tako što je 92. godine nastala NIS spajanjem Naftagasa, koji je kontrolisao sve bušotine nafte koje se nalaze na teritoriji Vojvodine, sve bušotine gasa koje se nalaze na teritoriji Vojvodine obe rafinerije, spremište gasa u Banatskom dvoru, sve to se nalazilo u vlasništvu Naftagasa, u vlasništvu Jugopetrola se nalazila fabrika ulja i maziva u Kruševcu, upravna zgrada u Beogradu i benzinske pumpe Jugopetrola.
Sada kada dolazimo do 31. decembra 2008. godine, kada Vojvodini mora biti po Ustavu vraćena imovina, dolazimo u situaciju da će ta imovina biti prodata pre nego što se Vojvodini vrati. Pitam, gospodo, zašto to tako radimo i na koji način ćemo obeštetiti AP Vojvodinu. Očekujem da će pokrajinska administracija po ovom pitanju reagovati.
Očekujem da će pokrajinska administracija zatražiti obeštećenje AP Vojvodine, jer kada dođemo u situaciju da energetskim sporazumom bude prodato nešto što je vojvođansko, onda Vojvodina u tome mora biti obeštećena, jer mi možemo da razumemo da je nešto veći ili viši interes, ali ako je to nešto veći ili viši interes da se vojvođanski Naftagas proda, molim lepo, kako će država obeštetiti Vojvodinu. Očekujem da dobijem odgovor od Vlade na to pitanje.
Gospodina Đelić ću probati da ga citiram. Rekao je da postoji šansa za Vojvodinu u perspektivi. Gospodine Đeliću, ne trebaju nama perspektive, hajde nešto da se desi da Vojvodina ima odmah, da Vojvodina sada dobije, a ne stalno da imamo u perspektivi.
Dve i po godine smo se borili protiv koncesije i srušili smo je, zato što je bila sramna za Vojvodinu.
Kažem vam, borićemo se i protiv ove, ne protiv energetskog sporazuma, ne protiv toga da se sarađuje sa Rusima, nego protiv toga da se Vojvodina pljačka. Vojvodina mora biti obeštećena i obeštećenje Vojvodine mi očekujemo da će biti učinjeno i da dobijemo odgovor šta je to dobro za Vojvodinu. To mi je jako važno, a ne u pričama da ćemo dobiti nova radna mesta, konkretno. Zašto recimo ne izdvojimo Naftagas i zašto se Naftagas ne vrati Vojvodini kao vojvođanska imovina? Kada izdvojimo Naftagas onda možemo da pričamo o drugim stvarima.
Ima još mnogo drugih stvari koje sam želeo da kažem ali bih hteo kolegu Dragana Vujadinovića da pitam, on je dosta o ovome pisao u "Danas"-u, da li on podržava ove moje stavove ili možda ima i neka druga viđenja. Dakle, poslanici Lige Socijaldemokrata Vojvodine će glasati protiv energetskog sporazuma, ne zato što smo protiv saradnje sa Rusijom, ne zato što smo protiv toga da Južni tok dođe u Srbiju, ne zato što smo protiv privatizacije NIS-a, nego zato što smatramo da za NIS može da se dobije mnogo više novca i da taj novac mora da dođe u Vojvodinu.
Poštovana gospođo predsednice, drage koleginice i kolege, hteo bih samo nekoliko stvari da kažem, da ne bude nesporazuma, o mom autonomaštvu i o tome šta mislim i osećam.
Ja sam građanin Srbije i volim i poštujem Srbiju, ali pošto volim i poštujem Srbiju, to ne znači da treba da dozvolim da Vojvodina, građani Vojvodine i Vojvođanke budu stavljene u drugi plan.
Ako je izdaja to što tražim da to što se zaradi u Vojvodini ostane u Vojvodini, ako je izdaja to što tražim da oni koji najviše stvaraju i najviše imaju i ako je izdaja to da oni koji žive u Vojvodini i upravljaju svojim resursima, kao i oni koji žive u Niškom regionu, i kao oni koji žive u Šumadiji, i kao oni koji žive u Sandžaku ili Raškoj oblasti, kako već volite, onda mi imamo drugačije percipiranje stvari.
Lično i Liga socijaldemokrata Vojvodine će podržavati ovu Vladu samo dotle, i samo dotle, dok ta vlada bude vodila Srbiju u Evropu, u evropske integracije, i dok to bude značilo bolji i kvalitetniji život za sve one koji žive u Srbiji, bez obzira na veru, bez obzira na naciju, bez obzira na poreklo i bez obzira na to gde žive.
Ako ta vlada bude radila bilo šta što je protiv interesa građanki i građana Vojvodine, gospodine Nikoliću, verujte mi da ću biti protiv nje, kao što sam i do sada bio protiv svega za šta sam mislio da je protiv interesa građana i građanki Vojvodine. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.