GORDANA PAUNOVIĆ-MILOSAVLJEVIĆ

Nestranačka licnost

Rođena je 1957. godine.

Po zanimanju je neuropsihijatar, doktor nauka.
Poslednji put ažurirano: 20.02.2022, 09:46

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 28.12.2011.

Dame i gospodo narodni poslanici, SRS, kao najveća patriotska stranka u Srbiji, je ujedno i socijalno odgovorna stranka. Svrha ovog amandmana koji smo podneli je da se sredstva u Ministarstvu finansija, koja se odnose na troškove putovanja, usmere u Ministarstvo zdravlja, odnosno na klasifikaciju 460, koja se odnosi na nagrade zaposlenima i ostalim u zdravstvu.
Situacija u zdravstvu je katastrofalna. To pokazuju svi parametri o kojima mi uvek govorimo i u ovoj skupštini i na Odboru za zdravstvo. Posebno donošenjem ove nove izmene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti došlo je do degradirajućeg položaja zdravstvenih radnika. Zdravstveni radnici su na još jedan način diskriminisani. Jedino je njima u svim javnim službama dodeljeno da rade kao da rade u fabrici na trakama. Na ovaj način je potrebno dodeljivanjem ovih sredstava ove zdravstvene radnike na neki način stimulisati, jer kvalitet njihovog rada biće mnogo bolji. Nije važno da zdravstveni radnici imaju neku kvotu koju moraju da ispune u toku dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, nego je važno i da taj rad bude veoma kvalitetan.
Sa druge strane, u okviru ovog budžeta koji je donesen neke jubilarne nagrade su predviđene za neke zdravstvene radnike. Međutim, izostavljen je čitav jedan sektor koji se odnosi na stomatologiju, tako da su ovi zdravstveni radnici na neki način diskriminisani. Takođe i zdravstveni radnici koji su zaposleni u gradskim zavodima za zdravlje.

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 27.12.2011.

Dame i gospodo narodni poslanici, kada vladajuća koalicija u danu za glasanje bude donela odluku o formiranju ove komisije za praćenje sprovođenja nacionalnog akcionog plana za primenu Rezolucije 1325 Saveta bezbednosti UN žene, mir i bezbednost u Republici Srbije od 2010. do 2015. godine, a što je u nadležnosti Narodne skupštine i kada u praksi i bude zaista formirana tu instituciju ništa apsolutno, ništa neće promeniti situaciju u zemlji. U stvari ništa bitno neće se promeniti ženama i neće dovesti do nekog bitnog poboljšanja.
Zbog čega to kažem? Ovo je samo jedno zadovoljenje forme, a ništa više u suštini neće se promeniti. Bezbednost žena je i danas jako loša i nadam se da ovim i drugim pokušajima kojim i Odbor za ravnopravnost polova, i donošenje zakona koji se nameću iz EU dovode do toga da se položaj žena poboljša, neće ukoliko država tu ne stane i iza tog projekta ona nestane. Ovim malim pomaganjima i samo nekim više deklarativnim stavovima neće doći do nekog bitnog poboljšanja. Što se tiče ove rezolucije, o njoj je govorila gospođa Čomić, detaljno. Samo ću reći, da se odnosi na žene, mir i bezbednost i da je usvojena 31. oktobra 2000. godine, a da je u izveštaju generalnog sekretara UN od 2004. godine, pozivaju se sve zemlje članice da pripreme nacionalne akcione planove radi odlučnijeg sprovođenja Rezolucije 1325.
Ustavom Republike Srbije u članu 27. stav 1. garantuje se svakom pravo na ličnu slobodu i bezbednost. Prema tome, osnovni zadatak države je da obezbedi zaštitu svih građana, odnosno zaštitu njihovih ljudskih prava. Zaštita osnovnih sloboda pojedinca je osnova iz koga bi trebalo da potiču i svi drugi oblici bezbednosti.
U širem kontekstu bezbednost se shvata kao individualna bezbednost, ili ljudska bezbednost, pa tako predstavlja i mogućnost zaštite osnovnih ljudskih prava, kako i muškaraca, tako i žena. U užem kontekstu, bezbednost podrazumeva bezbednost države kao međunarodnog subjekta čime obuhvata i angažovanje svih njenih građana, uključujući i žene, u kreiranju politika, strategija i smernica za akcije.
Imajući sve ovo u vidu, bezbednost bi trebalo da se uzme u obzir kao osnovni preduslove razvoja. Međutim, činjenice o tome ne govore. Činjenice da postoje problemi, da žene i deca u Srbiji nisu bezbedni, bez obzira na usvajanje zakona koju nameće EU, ali te probleme ne može da reši ova konvencija to mora da rešava država. Zašto je to tako?
Navešću samo neke važne probleme o kojima SRS govori, a to je da to ne rešavate već 4 godine i to su problemi sa kojima se sreću žene. I dalje pored svih napora 65% od porodiljske plate primaju žene na porodiljskom, odnosno trudničkom bolovanju, sem u dva grada u Srbiji. Bilo bi sasvim logično i normalno da žene u tom periodu kada su najosetljivije i najranjivije, kada imaju najveće potrebe, primaju bar 100% plate. Zatim, u tom periodu ima dosta i samohranih majki koje same podižu svoju decu, one su i socijalno, egzistencijalno jako ugrožene ali njihova bezbednost je posebno ugrožena time što su njihova primanja veoma mala i primarna, a kamoli kada dobiju tu naknadu u obliku porodiljskog odsustva.
Zatim, zakon koji smo usvojili o diskriminaciji u potpunosti se ne poštuje i dalje u mnogim velikim i malim preduzećima žene se teško odlučuju da rađaju, a i kada ostaju trudne i kada se vrate sa porodiljskog odsustva veoma često se dešava da ove žene se vraćaju na radna mesta koja im ne pripadaju, koja su mnogo ispod njihove stručne spremnosti i čak se uklanjaju sa tih radnih mesta i šalju na mnoga udaljenija radna mesta.
Nažalost u Srbiji veća prava od žena imaju seksualne manjine ili čak i psi lutalice. Za ove se više odvaja, za ove se vodi nemilosrdna kampanja, a tu se i sa zapada daje ogromna podrška. Najnoviji pokazatelji popisa iz 2011. godine kažu da u Srbiji ima 380 hiljada građana manje nego 2002. godine. Na to su ukazale i UN koje na osnovu ovih pokazatelja predpostavljaju da 2050. godine u Srbiji će biti manje od 5 miliona stanovnika, a danas nas ima nešto više od 7 miliona stanovnika.
Stopa prirodnog priraštaja u Srbiji je sve niža, tako da smo trenutno na 222 mestu od 231 države. Znači, Srbija je po negativnom prirodnom priraštaju među 10 poslednjih zemalja. Sve ovo ukazuje da srpski narod, a posebno žene i deca su jako ugroženi i da su to najosetljivije grupe kojima treba posvetiti posebnu pažnju.
Srpska radikalna stranka upozorava da ako se ovakav trend, negativnog prirodnog priraštaja nastavi, da će nas krajem ovog veka biti Srba najmanje u državi Srbiji. Ovo su neki samo problemi sa kojima se srećemo, ali se bojimo da ova komisija, ove probleme neće rešiti na adekvatan način.
Da ne bi bilo zabune, SRS se apsolutno zalaže za ravnopravnost kako muškaraca tako i žena i za zakon koji daje jednake mogućnosti i pred kojim su svi jednako dostupni. Takođe, SRS je protiv svakog oblika nasilja posebno nad ženama i decom i ovaj problem nasilja je u velikoj meri prisutan i u našoj zemlji i čak se ističe da oko 70% žena doživi neki oblik nasilja. Danas u svetu svaka druga žena trpi neki oblik nasilja od strane svog partnera, a svaka peta žrtva je seksualnog nasilja ili pokušaja takvog čina. U našoj zemlji podaci su podjednako alarmantni, svaka treća žena žrtva je fizičkog nasilja u porodici, dok je svaka druga žena žrtva psihičkog nasilja.
Što se tiče ovog Nacionalnog akcionog plana, Vlada Republike Srbije ga je usvojila 23. septembra 2010. godine i to je dokument koji sadrži smernice za sprovođenje rezolucije 1325 Saveta bezbednosti UN. Nacionalnim akcionim planom za sprovođenje rezolucije predviđena je izgradnja institucionalnih mehanizama. Prvo, doneta je odluka Vlade Republike Srbije o obrazovanju političkog saveta za sprovođenje Nacionalnog akcionog plana 13. oktobra 2011. godine. Zatim, doneta je odluka Vlade Republike Srbije istom ovom odlukom o obrazovanju multi sektorskog koordinacionog tela za sprovođenje Nacionalnog akcionog plana. Takođe, 13. oktobra 2011. godine. I sada pred ovom skupštinom je donošenje odluke o obrazovanju nadzornog tela za praćenje sprovođenja Nacionalnog akcionog plana za sprovođenje Rezolucije 1325 i što je u nadležnosti Narodne skupštine.
Nadzorno telo treba da čine, odnosno treba da se sastoji iz odbora, čiji su predstavnici Odbor za ravnopravnost polova, zatim Odbor za odbranu i bezbednost, Odbor za inostrane poslove, Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja i Odbor za pravosuđe i upravu, kao i od Poverenika za zaštitu ravnopravnosti.
Sad se postavlja pitanje – zašto se ova komisija predlaže odlukom, a da to nije regulisano Zakonom o Narodnoj skupštini ili Poslovnikom o Narodnoj skupštini. SRS smatra da bi bilo bolje da se ova komisija donese zakonom, ali ono što je problem a to je da mi mimo Ustava, a to po zakonu i Poslovniku Narodne skupštine imamo odbore, ali po Ustavu nemamo formirane odbore. Znači, ova jedna odluka je mimo Ustava. Od 2003. godine odbori imaju nadležnost i svojstvo predlagača pa tako odbori predlažu guvernera, članove raznih komisija, poverenika, itd. To je potpuno neustavno što neko smatra da neko ima pravo da uradi ono što je mimo zakona, to nije potpuno tačno. Znači, neko smatra da odluke mogu da se donose mimo zakona i da je to ispravno, ali mi smatramo da to nije ispravno.
Sada se postavlja jedno pitanje, da li je ovakva komisija potrebna? Svakako da je potrebno jedno ovakvo telo koje će da izvršnoj vlasti bude jedna vrsta kontrole. Međutim, ono što je jako značajno, prilikom obrazovanja ove komisije, a sigurno će vladajuća većina i u ovom domu da je usvoji, to je da ona bude sastavljena od predstavnika opozicije u odnosu kakav je odnos vlasti i opozicije u ovom parlamentu. To je jedan od uslova, a trebalo bi da bude i praksa, jer do sad mnoge komisije koje su formirane u ovoj skupštini nisu imale predstavnike opozicije, pa prema tome ni izveštaji koji su se podnosili Narodnoj skupštini nisu bili baš najobjektivniji. SRS smatra da u Srbiji mora da se na širokom polju i snažnije i odlučnije i iskrenije vodi borba kako za bezbednost žena i dece, tako za očuvanje tradicionalne srpske porodice. Hvala.

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 27.12.2011.

Koliko mi je još ostalo od vremena? Šest, sedam minuta.

Htela bih na dva važna komentara gospođe Čomić da odgovorim, a tiče se toga da smatram da nije u pravu. To su, prvo, što se tiče EU i propisa koje ova Skupština donosi po direktivama EU. Mislim da ne možete da negirate ono što su činjenice. U svakom obrazloženju zakona piše da ovaj ili onaj zakon donosite po direktivama ili po procenama EU. Sa druge strane…