MIROSLAVA PEJICA

Nestranačka licnost

Rođena je 25. januara 1962. godine u Loznici. Diplomirala je na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu.

Radila je u Holding kompaniji “Viskoza” Loznica na poslovima glavnog inženjera automatike i rukovodioca elektro-održavanja fabrike “Energetika”. Od 1999. do 2004. radila je kao profesor stručnih predmeta u “Tehničkoj školi” u Loznici.

Nakon lokalnih izbora 29. oktobra 2004. izabrana je na mesto zamenice predsednika skupštine grada Loznice, gde i danas vrši tu funkciju u drugom mandatu.

Poslanica je u Skupštini Srbije u drugom mandatu (prvi put birana 2007. godine).

Članica je opštinskog odbora G17 Plus u Loznici od njegovog osnivanja, potpredsednica GO G17 PLUS Loznica. 2010. izabrana je za članicu Regionalnog odbora G17 PLUS za
Poslednji put ažurirano: 20.02.2022, 12:29

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.10.2011.

Zahvaljujem. Poštovana gospođo predsedavajuća, uvažene kolege poslanici, poštovani građani Srbije, ovim putem želim da ukažem na probleme sa kojima se suočava grad Loznica, kao lokalna samouprava.
Naime, više puta u prethodnom periodu je naša javnost bila obaveštavana, putem štampanih i elektronskih medija o problemima koji su nastali u centru za azil, smešteni u turističkom mestu Banja Koviljača. Naime, kapacitet ovog azila je 80 azilanata, a ovoga momenta u Banji Koviljači se nalazi 2500 azilanata, što ćete priznati svaki treći stanovnik Banje Koviljače je azilant. Ovo su zvanični podaci policijske stanice u Loznici.
Moram da kažem da je sinoć u vestima B92, u vremenu od 18,30 časova se oglasio načelnik Uprave granične policije, gospodin Nenad Banović, demantujući ove podatke i rekao je da je broj azilanata na područuju Banje Koviljače deset puta manji, a da se ovaj podatak koristi u političke svrhe, pa bih iskoristila ovu priliku i pozvala ga da dođe u grad Loznicu da proveri ove podatke jer nemoguće je da dva policijska zvaničnika daju potpuno oprečne informacije i time zbunjuju javnost.
Sa željom da poštovanjem Zakona o azilu, kao i svih ratifikacija koje je usvojila ova skupština i prethodni sazivi skupština, posebno onih koji se odnose na poštovanje ljudskih prava i sloboda, saosećamo se sa svim tim ljudima koje sigurno muka i nesreća naterala da naposte svoj dom i zemlju i da se privremeno nastane kod nas.
Međutim, osećamo obavezu i odgovornost i prema svom stanovništvu, građanima Banje Koviljače i Loznice koji su tradicionalno gostoprimljivi i ljubazni, što mnogi od vas to sigurno znaju, ali u poslednje vreme sve češće osećaju strah, bojaznost i nesigurnost u svome gradu i svojim dvorištima. Narušen je turistički imidž ovog lečilišta i Banje Koviljače i mnogi gosti su ove godine otkazali svoj dolazak jer se pojavio ogroman broj pridošlica sa nepoznatom kulturom, ponašanjem i običajima.
Moram, takođe, reći da ovi ljudi u azilu, samo njih 80 živi u prihvatilištu, a ostali spavaju u parku, u napuštenim kućama, u napuštenim vagonima na železničkim stanicama, žive u veoma nepovoljnim uslovima, na nekoliko kvadrata spava njih desetine, tako da žive u nehigijenskim uslovima.
Lokalna samouprava je nekoliko puta obaveštavala nadležne o ovom problemu, međutim odgovora nije bilo.
Stanovništvo je od prošle nedelje još više uznemireno i uplašeno, jer su se dve grupe azilanata sukobile i pripadnici MUP su na vreme reagovali i sprečene su neželjene posledice.
Takođe, krajem nedelje još jednom je došlo do narušavanja javnog reda i mira i samopovređivanja i povređivanja nekog od azilanata, tako da ovog momenta koristim svoju priliku kao poslanika i da kažem da je situacija veoma alarmantna, da uputim pitanje najpre Vladi, premijeru gospodinu Mirku Cvetkoviću, zatim potpredsedniku Vlade koji je zadužen za azilante i izbeglice, gospodinu Jovanu Krkobabiću i potpresedniku Vlade, ministru policije gospodinu Ivici Dačiću i da ih pitam šta će i u kom roku oni kao nadležni za ovakve situacije preduzeti u skladu sa svojim odgovornostima i ovlašćenjima da ne bi došlo do nepoželjnih situacija, da bi se one predupredile i postojeći problemi na jedan efikasan način rešili. Zahvaljujem.

PRVA POSEBNA SEDNICA, 07.03.2011.

Poštovana gospođo predsedavajuća, uvažena gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, razlozi koji su uslovili da danas raspravljamo o nacrtu novog zakona o sportu su brojni. Ovo je prvi od četiri prioriteta Sektora za sport Ministarstva omladine i sporta. Zbog zastarelosti postojećeg zakona, donetog još 1996. godine, neophodno je bilo napraviti jedan savremen pristup celokupnoj i širokoj problematici koja danas postoji u sportu. Taj pristup se manifestuje u jasno utvrđenim ciljevima i usklađenosti sa standardima, odnosno sa poveljama EU i Međunarodnog olimpijskog komiteta.
Neki od ciljeva koji bi morali da budu ostvareni implementacijom budućeg zakona o sportu svakako su: definisanje piramidalne strukture sporta; donošenje, kao i sama implementacija strategije razvoja sporta u Republici Srbiji; kontrola trošenja finansijskih sredstava; razvoj i unapređivanje školskog sporta i sistema školskih takmičenja; kao i sprečavanje negativnih pojava u sportu.
Uticaj na nacrt ovog zakona svakako su imale i promenjene norme u domaćem zakonodavstvu, kao i potreba uvođenja raznih oblika kontrole u postojećem načinu finansiranja.
Najvažnije novine koje zakon donosi su: definisanje prava i obaveza svih subjekata u sportu; zaštita prava sportista, gde je opšti interes detaljno razrađen, počev od potpisivanja ugovora, preko raznih vidova osiguranja i zdravstvene zaštite, sve do zaštite od bilo kakve vrste diskriminacije sportista; obaveza licenciranja u sportu ili dobijanja dozvole za rad, a smatram da je ovo od posebne važnosti, jer to je jedina garancija da će u budućnosti biti sprečeno postojanje nestručnog rada, kako na sportskim terenima, počevši od trenera sve do medicinskog osoblja; sistem javnih poziva za dostavljanje programa za finansiranje, koji je, smatram, od velike važnosti, jer usled nepostojanja mogućnosti za finansiranje svih sportskih aktivnosti iz republičkog budžeta, odnosno iz budžeta lokalnih samouprava, samo ovakav pristup omogućava određivanje prioriteta od opšte važnosti pri donošenju odluka nadležnih o podršci i finansiranju određenih projekata.
Ovaj predlog zakona ozbiljno stavlja naglasak na brigu o sportskim objektima. U tom pravcu, smatram da će značajnu ulogu imati predviđena evidencija imovine sportskih organizacija, kako bi ona predstavljala ne samo dobru bazu podataka, već i omogućila njihovu transparentnost, odnosno uvid u vlasničku strukturu svake ponaosob sportske organizacije, odnosno njene imovine. Evidencijom sportskih objekata u narednih godinu dana utvrdiće se ko upravlja objektima, u čijem se vlasništvu nalaze i u kom procentu, pa će moći da se urade procene strukture kapitala. Time će se stvoriti jedna dobra osnova za moguću privatizaciju u budućnosti, koja će biti samo opciona, a nikako obavezna aktivnost, a saglasnost bi davala Vlada Republike Srbije.
Sve je to neophodno uraditi, jer danas, nažalost, u Srbiji imamo mnogo sportskih objekata koji propadaju, za koje se ne zna ni čiji su ni ko ih održava, a ni ko ulaže u njih. Neki smatraju da bi oni trebalo da budu danas briga države, ali mi mislimo da država, odnosno ovaj parlament treba da donosi, ni duge ni kratke zakone, kako je danas ovde rečeno, nego dobre i kvalitetne zakone, koji će uređivati ovu oblast i treba da brinemo o implementaciji i sprovođenju zakona.
Smatram da je dobro što je članom 190. ostavljena mogućnost da zbog društvenog značaja, tradicije i popularnosti neke sportske organizacije mogu ostati u nadležnosti, odlukama Vlade Republike Srbije, autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave.
Član 148. definiše pojam sportskih objekata od nacionalnog značaja, koje utvrđuje Vlada, i oni ne mogu biti predmet privatizacije.
Veoma važan segment ovog zakona govori o školskom sportu kao organizovanoj nastavnoj i vannastavnoj aktivnosti u oblasti fizičkog vaspitanja, koja uključuje i školska takmičenja. Ovde su obuhvaćene i sportske aktivnosti studenata i njihova sportska takmičenja. Takođe, značajno je reći da su školske sale i tereni školski objekti koji su u prioritetu korišćenja školske nastave i vannastavne sportske aktivnosti u odnosu na rekreativne aktivnosti lica koja se nalaze izvan škole.
Ovaj zakon daje podsticaj osobama sa invaliditetom da bi, s jedne strane, ova osetljiva populacija svojim učešćem u sportu dala veći doprinos, a s druge strane, društvo se obavezuje da stvori što više mogućnosti za masovnije organizovanje i integrisanje ove populacije kako na lokalnom, tako i na državnom nivou.
Možda je ovo prilika da iskažem svoje zadovoljstvo zbog onoga što je učinjeno u unapređenju uslova za razvijanje školskog i rekreativnog sporta u gradu Loznici, iz koga dolazim. Za nepune tri godine napravljena su dva bazena, brojna školska igrališta, a pri kraju je i završetak radova na teniskim terenima, modernoj trim-stazi sa svim pratećim sadržajima. Dakle, uslovi za podršku nekim budućim talentima, ali i onima koji žele da deo svog slobodnog vremena posvete rekreaciji i zdravom načinu života u našem gradu postoje.
Smatram da ovaj zakon ne može rešiti sve probleme koji su nastali i nagomilani u sportu, ali je sigurno ovo jedan veliki iskorak napred, koji će pospešiti unapređenje sporta i aktivnosti vezanih za njega na svim nivoima, počev od školskog, preko rekreativnog, sve do profesionalnog, sve sa ciljem razvoja sporta i obezbeđenja boljih uslova za postizanje vrhunskih rezultata naših sportista, kako u timskim tako i u pojedinačnim sportovima. Hvala.

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.10.2010.

Želim da iskoristim svoje pravo na repliku i da repliciram uvaženom kolegi poslaniku Iliću na njegovu konstataciju da u Loznici nema grejanja. U Loznici već nekoliko dana ima grejanja, doduše sa zakašnjenjem, zbog problema koji su nastali u privatnoj firmi "Dekotre"zbog štrajka, a ona greje jedan deo grada. Zato danas odgovorno tvrdim, kao poslanik i kao zamenik predsednika Skupštine grada, da u Loznici već tri dana ima grejanja.