Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Jelena Budimirović

Govori

Poštovano predsedništvo, poštovani građani Srbije, kolege i ja smo u ime poslaničke grupe amandmanom predložili brisanje stava 3. u članu 23.

Stav 3. glasi ovako: „Ako zaposleni, kome je zbog vršenja zlostavljanja izrečena mera iz stava 2. ovog člana, u roku od šest meseci ponovo izvrši zlostavljanje, poslodavac može da mu otkaže ugovor o radu, odnosno izrekne meru prestanka radnog odnosa, u skladu sa zakonom.“

Stav 3. je po mišljenju SNS problematičan jer u njemu odzvanja neobavezujuća jezička formulacija – poslodavac može, što ne znači da i mora. Osim toga, stavom 3. se bitno ograničava mogućnost kažnjavanja počinioca dela zlostave na radu time što se propisuje da se prestanak radnog odnosa može izreći samo ako je delo ponovljeno u roku od šest meseci i ako je izrečena neka mera iz stava 2. Međutim, Zakon o radu omogućava da se za težu povredu radne obaveze može izreći prestanak radnog odnosa bez uslovljavanja prethodnim kažnjavanjem.

Brisanjem ovog stava se poslodavcu omogućava da počiniocu zlostave na radu u težim slučajevima može odmah prekinuti radni odnos, čime se obezbeđuje efikasnija zaštita zaposlenih, pa i samog poslodavca kada delo zlostave čine zaposleni.

Ako bi se zadržao predloženi stav, to bi značilo da počinioci mogu biti sigurni da neće dobiti otkaz ako zlostavu vrše prvi put i zatim posle šest meseci i jednog dana nakon prethodne za koju su kažnjeni.

Zlostavljanje na radu samo po sebi je nedopustivo. Zbog toga danas i raspravljamo o zakonu koji će sankcionisati zlostavu na radu i zato ne bi trebalo da pravimo razliku između onog ko zlostavu na radu učini prvi put, drugi ili više puta. Ne bi trebalo da stavljamo u povlašćen položaj onog ko zlostavu na radu učini prvi put.

Imajući u vidu ozbiljnost ove pojave, naročito u Srbiji, zbog velike nezaposlenosti i teškog socijalnog položaja nezaposlenih, nije moguće razumeti zbog čega predlagač zakona pokušava da ograniči mogućnost preduzimanja kaznenih mera protiv izvršilaca, a u isto vreme se poziva na Rezoluciju Evropskog parlamenta 2001-2339 u kojoj se upravo insistira da države obezbede delotvorne mere radi zaštite zaposlenih.

U cilju preciznijeg definisanja i efikasnije primene zakona, predlažem da usvojite ovaj amandman. Hvala.
Zahvaljujem. Ovo je još jedan u nizu amandmana koji je Poslanička grupa Napred Srbijo podnela u cilju poboljšanja ovog zakonskog predloga.
Amandmanom smo predložili izmenu u članu 32. stav 2. koji se odnosi na hitnost postupka. Stav 2. kaže da će sud tužbu sa prilozima dostaviti tuženom na odgovor u roku od 15 dana od prijema tužbe.
Smatramo da se rok za dostavu mora skratiti, jer se radi o hitnom postupku. Predloženi rok od 15 dana je nepotrebno i nedopušteno dug sa stanovišta neophodnosti preduzimanja hitnih mera za zaštitu od zlostavljanja.
Verovatno je predlagač imao u vidu trenutno stanje u našem pravosuđu, pa je iz tog razloga ostavio malo duži rok. Stanje organizovanosti rada našeg tek reformisanog pravosuđa jeste toliko loše da je i rok od 15 dana nedostižan, ali se nadamo da će se to stanje za koju godinu bar malo popraviti. Stoga ipak predlažemo kraći rok.
Još jednom, pozivamo vas da u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman. Hvala.
Zahvaljujem. Poštovane kolege, poštovani građani Srbije, Poslanička grupa Napred Srbijo podnela je amandman kojim je predložila brisanje tačaka 1) i 2) u članu 27.
Tačkom 1) člana 27. Predloga zakona je propisano da se volonteri moraju osigurati od povreda i profesionalnog oboljenja, ako se volontiranje obavlja u uslovima opasnim po život i zdravlje.
Kolege pre mene su iznele stav Srpske napredne stranke da volonteri ne mogu raditi na poslovima koji su opasni za život i zdravlje ili se obavljaju u uslovima opasnim po život i zdravlje, što je ministar i prihvatio usvajajući amandman koji smo podneli na član 11.
Ovu tačku treba brisati jer je nedopustivo i u suprotnosti sa propisima o radu i bezbednosti na radu da se na takvim poslovima angažuju volonteri. Poslove u uslovima opasnim za život i zdravlje, prema propisima o radu, mogu obavljati samo posebno obučena lica odgovarajućih psihofizičkih sposobnosti, pod posebnim uslovima zaštite i sa pravom na beneficirani radni staž. Ove uslove, svakako, volonteri ne ispunjavaju.
Po mišljenju SNS, tačku 2) takođe treba brisati, jer osiguranje za slučaj povrede mora biti obavezno za sve volontere, a ne samo za one koji to eventualno zahtevaju ili ugovore. Prihvatanjem amandmana se obezbeđuje obavezno osiguranje za volontere od posledica povrede i profesionalnog oboljenja, te vam predlažem da prihvatite naš amandman. Hvala.
Zahvaljujem. Poštovane kolege, kolega Saša Maksimović i ja smo u ime SNS podneli amandman na član 28, koji se odnosi na vremenske okvire u kojima se ostvaruje predškolski program. Zakonopisac je predvideo da se predškolski program ostvaruje u toku radne godine od 1. septembra tekuće godine do 31. avgusta naredne godine.
Mi smatramo, ujedno prenosim stav Srpske napredne stranke, da je naše rešenje prihvatljivije, te smo amandmanom predložili da se predškolski program ostvaruje u toku radne godine od 1. septembra tekuće godine do 30. juna naredne godine.
Dakle, naše rešenje predviđa da se u periodu od 1. jula do 31. avgusta prelazi na rad po posebnom, letnjem programu koji donosi organ upravljanja predškolske ustanove, a po prethodno pribavljenom mišljenju saveta roditelja i uz saglasnost nadležnog organa osnivača na planirana materijalna sredstava za njegovo ostvarivanje, u skladu sa zakonom.
Slažemo se da cilj ovog zakona treba da bude podsticanje intelektualnog, socijalnog i emotivnog razvoja dece, ali isto tako smatramo da je potrebno da deca imaju prostora za odmor. Deci je potrebno ostaviti vremena da se slobodno igraju, bez pritisaka i organizacije, kako bi imala dobar fizički, emotivni i socijalni razvoj. Naučnici navode da roditelji upadaju u zamku ambicija da im deca budu savršena, ali to može da bude kontraproduktivno i veoma stresno za decu predškolskog uzrasta.
Dakle, zakonodavac je predvideo obavezno predškolsko obrazovanje i vaspitanje u trajanju od 365 radnih rada, ne ostavljajući mogućnost za odmor dece, s obzirom na to da je članom 25. ovog zakona predviđeno da dete može da izostane sa pohađanja nastave samo u izuzetnim slučajevima. Još jednom vas pozivam da prihvatite naš amandman. Hvala.
Zahvaljujem. Samo bih kratko da konstatujem da je prihvatanjem amandmana koji je podneo Odbor za prosvetu u suštini prihvaćen i moj amandman, jer su oni napisani u gotovo istovetnom tekstu. Najbitnije je da se od obaveza plaćanja iz stava 1. ovog člana, osim dece bez roditeljskog staranja i dece ometene u razvoju, izuzimaju i deca iz materijalno ugroženih porodica, što je i bila svrha mog amandmana. Hvala.
Poštovano predsedništvo, poštovani građani Srbije, moj amandman se odnosi na brisanje funkcije 110 u članu 5. Razdeo 3, Glava 3.7, a odnosi se na izdvajanje budžetskih sredstava za Kancelariju za saradnju sa medijima.
Smatram da je iznos koji je opredeljen za funkcionisanje Kancelarije za saradnju sa medijima nepotreban rashod u budžetu. Kao posebna služba Vlade, Kancelarija za saradnju sa medijima osnovana je uredbom Vlade. Do 2005. godine poslovi iz nadležnosti Kancelarije obavljali su se u okviru Generalnog sekretarijata Vlade Republike Srbije. Na taj način i troškovi za rad iz nadležnosti navedene kancelarije bili su manji.
Mi iz SNS smo izričito protiv nepotrebnih troškova u budžetu, posebno imajući u vidu da se eventualne teškoće, odnosno nedostatak sredstava za obavljanje poslova iz nadležnosti Kancelarije za saradnju sa medijima mogu prevazići na taj način što bi se Generalni sekretarijat Vlade uključio u poslove i iste obavio, koristeći svoja budžetska sredstva i stručne usluge. Na taj način bi se smanjili troškovi državne administracije i broj državnih službenika.
Kao što sam već više puta ponovila, u uslovima ekonomske krize nije potrebno povećavati javnu potrošnju i umnožavati državnu administraciju. Naprotiv, smatram da treba ozbiljno razmisliti o utrošku svakog dinara u budžetu Republike Srbije.
Sada bih iskoristila priliku samo da gospođu ministra podsetim na intervju koji je dala časopisu „Ekonomist“ 24. jula 2008. godine i tom prilikom rekla da nema malih ušteda, svaka je važna i velika. Sada ostaje da svoje reči sprovedete u delo i prihvatite ovaj amandman koji za cilj ima smanjenje troškova državne administracije, odnosno uštedu u budžetu Republike Srbije.
Poštovano predsedništvo, poštovani građani Srbije, takođe smo podneli amandman na član 19. stav 1, koji glasi da visokoškolske ustanove i druge organizacije koje se bave naučnoistraživačkim radom mogu da obaveštavaju nadležnu službu o naučnim saznanjima od značaja za zaštitu i spasavanje.
Kao kolege Stefanović i Donka Banović, stav SNS po tom pitanju je da visokoškolske ustanove i druge organizacije koje se bave naučnoistraživačkim radom treba da budu u obavezi da obaveštavaju nadležnu službu o saznanjima koja su od značaja za zaštitu i spasavanje, jer na taj način se vrši preventiva koja bi mogla da spreči nastanak vanredne situacije, koja ukoliko ne bude sprečena može da izazove štetne posledice po život i zdravlje ljudi, bezbednost zemlje i rad organa i organizacija.
Ovakva jezička formulacija koju je zakonopisac predložio je bila neobavezujuća i dobro je što ste prihvatili bar njihove amandmane, jer smatramo da ukoliko bi ostalo ovako, ova odredba bi ostala samo mrtvo slovo na papiru i ne bi bila primenjiva.
Gospođica! Poštovane kolege, poštovani građani Srbije, moje kolege i ja smo u ime SNS u interesu građana Srbije podneli amandman na član 6. i predložili brisanje člana 6. Članom 6. je predviđeno skraćivanje rokova za plaćanje novčanih kazni sa šest meseci na rok ne duži od tri meseca.
Smatramo da je neprihvatljivo skraćivati rokove za plaćanje novčanih kazni, naročito u periodu kroz koji prolazi Srbija i njeni građani. To je vreme kada je evidentan pad zaposlenosti, pad životnog standarda građana Srbije, pad likvidnosti preduzeća i privredne aktivnosti.
Da li vi zaista smatrate da će predloženo rešenje biti produktivno i da će se na ovaj način postići efikasnija naplata novčanih kazni za prekršaje. Kada sam pomenula životni standard građana Srbije, ne mogu da ne pomenem da sam jutros prisustvovala jednoj vrlo neprijatnoj situaciji. To je samo jedan primer koliki je standard građana Srbije i koliko građani Srbije teško žive.
Dakle, jutros kada sam dolazila na sednicu Skupštine imala sam priliku da vidim kako čovek na benzinskoj stanici daje ličnu kartu točiocu i moli ga da mu u iznosu od 300 dinara uspe gorivo, jer nema pare. Znači, daje ličnu kartu, nema da plati, ne može da uspe gorivo u vrednosti 300 dinara.
O kom onda mi standardu građana Srbije govorimo? Kako će on onda da plati kaznu? Teško da će platiti kaznu i u roku od šest meseci, a ne u skraćenom roku od tri meseca. Dakle, skraćivanje rokova zajedno sa mnogostrukim povećanjem iznosa kazni bi mnoge kažnjene dovelo u situaciju da ne mogu da plate kazne na vreme, te bi im bile zamenjene zatvorom, što nije interes građana Srbije, a nadam se ni interes države, niti je u skladu sa praksom u civilizovanim zemljama. Predlažem vam da prihvatite ovaj amandman.
Poštovani građani Srbije, moj amandman je principijelno isti kao i amandman mog kolege Zorana Antića. Odnosi se na raspodelu budžetskih sredstava za kabinet potpredsednika Vlade za privredni razvoj, koji je ujedno i ministar ekonomije i regionalnog razvoja.
Ovakav predlog budžeta kakav je pred nama ne odražava stanje u kome se nalazi Srbija i njeni građani, što je evidentno kada je u pitanju raspodela sredstava za kabinet predsednika Vlade i četiri potpredsednika.
SNS smatra da u vreme ekonomske krize u kojoj se nalazimo je neophodno precizno definisati ciljeve budžetske politike i odrediti prioritetne sektore, a pod tim ne podrazumevamo uvećanje državne administracije i rasipanje novca. Mi smo država koja u regionu ima najveći broj ministarstava i veoma glomazan državni aparat, stoga je nepotrebno i neprihvatljivo da se za kabinet potpredsednika Vlade za privredni razvoj izdvajaju ne mala sredstva iz budžeta, kada već postoji ministarstvo nadležno za ovaj posao, pogotovo ako uzmemo u obzira da je potpredsednik Vlade za privredni razvoj i ministar ekonomije i regionalnog razvoja ista osoba.
Smatramo takođe da ovaj iznos koji ste predvideli za kabinet potpredsednika Vlade treba preusmeriti na drugu stranu. Recimo, subvencije u oblasti privrede su male. Ne mogu da kažem da iznos koji ste predvideli za kabinet potpredsednika Vlade je enormno velik, ali nam je privreda dovedena u stanje, da je svaki dinar više dobrodošao. Ovaj naš amandman je apel SNS da svoj interes odnosno svoj lični interes stavite, ostavite po strani i da prvenstveno treba da vam na prvom mestu bude interes građana Srbije, pa vam predlažem da prihvatite ovaj amandman.
Poštovane kolege, poštovani građani Srbije, kolege i ja smo podneli amandman na član 14. i predložili izmenu ovog člana.
Prilikom rasprave u načelu smo već izneli stav poslaničkog kluba Napred Srbijo, Srpske napredne stranke, kada je reč o zakonu o ravnopravnosti polova, ali sada ću ga ponoviti.
Smatramo da je potrebno donošenje zakona u ovoj oblasti, ali ne ovakvog zakona kako ste nam predložili, koji ima određeni broj suštinskih nedostataka i koji će, ukoliko ne prihvatite određene amandmane, ostati samo mrtvo slovo na papiru.
U mnogim članovima, kao što je i član 14, ne prepoznaje se adresat obaveze, što može dovesti do izbegavanja ispunjavanja obaveze, u ovom slučaju organa javne vlasti.
Smatramo da organi javne vlasti treba da obezbede zastupljenost manje zastupljenog pola od najmanje 30% u svakoj organizacionoj jedinici na rukovodećim mestima i organima upravljanja i nadzora, a ne da nastoje da obezbede.
U mnogim članovima se pominje neobavezujuća formulacija "treba da nastoji", a ne "dužan je". Veoma je velika razlika između nastojanja i obaveze odnosno dužnosti, kada je reč o ispunjavanju odredba zakona.
Ovako uopštena jezička formulacija prepušta volji onih na koje se zakon odnosi da postupaju u skladu sa zakonom ili da budu pasivni u sprovođenju ovog zakona.
Amandmanom smo predložili preciznije rešenje i smatramo da ga treba prihvatiti. Hvala.
Amandman koji smo podneli na član 21. podnet je iz istog razloga kao i prethodni amandmani poslaničke grupe Napred Srbijo, a u cilju da treba da nastojimo da preformulišemo u obavezu ispunjavanja odredaba ovog zakona.
Na ovaj član podneto je pet amandmana koje su podneli poslanici različitih poslaničkih grupa, kako opozicije tako i poslanici vladajućih partija. Osim toga, amandman je podneo i Odbor za ravnopravnost polova. Ovde imamo istu situaciju kao i na član 19. Ovaj amandman koji je podneo Odbor takođe je neprecizan, jer kaže da prilikom obrazovanja odbora za kolektivne pregovore, sindikati udruženja poslodavaca, u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad, vode računa o tome da zastupljenost polova oslikava u najvećoj mogućoj meri strukturu njihovih članova.
Znači, potpuno je ista situacija, a naš amandman je precizniji, pa predlažem da prihvatite poslaničke grupe Napred Srbijo.
Poštovane kolege, poštovani građani Srbije, ovo je još jedan u nizu amandmana koje je poslanička grupa Napred Srbijo - SNS podnela u cilju usklađivanja ovog predloga zakona sa najvišim pravnim aktom Republike Srbije.
Odredbe Ustava Republike Srbije se ne mogu primenjivati selektivno. To kažem zato što, kada pojedinci kažu da ustavna obaveza jeste donošenje ovog zakona, pridržavaju se Ustava, a sa druge strane, krše pojedine odredbe Ustava.
Ustav Republike Srbije je predvideo dve autonomne pokrajine, kao i njihove nadležnosti i nijednim zakonom se te nadležnosti ne mogu širiti. Iz tog razloga smo kolege i ja podneli amandman na član 33. koji se odnosi na oblast predškolskog i osnovnog obrazovanja i vaspitanja.
Amandmanom smo predložili brisanje reči "Republika Srbija" iz tačke 5) i iz tačke 6).
Tačka 5) kaže da AP Vojvodina u oblasti predškolskog i osnovnog obrazovanja i vaspitanja daje saglasnost o odluku o proširenju delatnosti ustanove, čiji je osnivač Republika Srbija, AP Vojvodina ili jedinica lokalne samouprave.
Ne možemo nižu instancu stavljati ispred više instance, niti stavljati autonomnu pokrajinu ispred Republike Srbije.
Amandmanom smo predložili i brisanje tačke 12) koja kaže da AP Vojvodina propisuje školski kalendar za osnovne škole na teritoriji AP Vojvodine, zbog čega se mora propisivati školski kalendar za AP Vojvodinu drugačiji nego za čitavu teritoriju Republike Srbije.
Predvideli smo i brisanje tačke 17, 19. i 20. Sve ove odredbe koje sam nabrojala su neustavne i smatramo da su u nadležnosti Ministarstva prosvete Republike Srbije, te stoga predlažem da u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman.
Hvala. Poštovani građani Srbije, moje kolege i ja smo u ime Poslaničke grupe Napred Srbijo podneli amandman na član 5. i predložili menjanje člana 5. tako da on glasi: „Ustanova obavlja delatnost obuke i stručnog usavršavanja sudija, sudijskih pripravnika, sudijskih pomoćnika, javnih tužilaca, zamenika javnih tužilaca, tužilačkih pripravnika i pomoćnika javnih tužilaca, u skladu sa zakonom.“
Članom 5. Predloga je naveden veći broj poslova koji nisu utvrđeni zakonima kojima se reguliše obuka i stručno usavršavanje nosilaca pravosudnih funkcija i zaposlenih u pravosuđu, radi čijeg se obavljanja ustanova i osniva. S obzirom na to da se ustanove osnivaju samo radi obezbeđivanja ostvarivanja prava utvrđenih zakonom i ostvarivanja zakonom utvrđenog interesa, što je utvrđeno članom 3. Zakona o javnim službama, poslovi koji nisu utvrđeni pravosudnim zakonima ne mogu biti delatnost ustanove, niti se ovim zakonom mogu na drugačiji način utvrđivati prava i obaveze korisnika obuke, ili utvrđivati nove kategorije korisnika, posebno iz razloga što je zakonom utvrđeno da se obuka i stručno usavršavanje finansiraju iz budžeta, kao nadležnost Republike, u smislu člana 92. Ustava Republike Srbije.
Moje kolege i ja smo smatrali da treba posebno ukazati na neprihvatljivost i pravnu nedopuštenost pojedinih navedenih poslova. Recimo, tačka 1, koja glasi – organizuje i sprovodi prijemni ispit za početnu obuku. Ustanova ne može sprovoditi prijemni ispit i odabirati korisnike, jer korisnike obuke određuju nadležni pravosudni organi, u skladu sa zakonom.
Tačka 2 – izdaje publikacije i obavlja drugu izdavačku delatnost. Ustanova ne može da obavlja izdavačku delatnost, jer se radi o specifičnoj privrednoj delatnosti kojom se bave privredna društva koja su za tu delatnost registrovana i ispunjavaju zakonom utvrđene uslove, uključujući uslove iz Zakona o javnom informisanju. Slična je situacija i sa izdavanjem brošura, tako da su ovi komercijalni poslovi nespojivi sa poslovima obuke nosilaca pravosudnih funkcija.
Tačka 3 – obavlja istraživačko-analitičke poslove i bavi se naučnim radom. Ovim poslovima se, prema zakonu, mogu baviti instituti i visokoškolske ustanove, koje ispunjavaju zakonom propisane uslove u pogledu stručnog kadra, opreme, prostora i druge, tako da se ova ustanova ne može baviti navedenim poslovima. Uz ove potrebe se mora dodati i pitanje finansijskih poslova. Osim toga, nema ni potrebe, jer se time već bave postojeći pravni fakulteti i instituti koji se finansiraju iz budžeta.
U poslednjoj tački člana 5. je navedeno da ustanova obavlja i druge poslove utvrđene statutom, što pravno nije moguće. Članom 13. tačka 3) Zakona o javnim službama propisano je da se delatnost ustanove utvrđuje aktom o osnivanju, što je u ovom slučaju zakon, tako da se delatnost ne može proširivati statutom koji donosi upravni odbor. U suprotnom, on bi mogao svojom odlukom menjati zakone. Statutom ustanove se utvrđuje samo unutrašnja organizacija u delu koji nije utvrđen zakonom, odnosno aktom o osnivanju.
Davanjem mogućnosti upravnom odboru da proširuje delatnost van one za koju je ustanova osnovana, naročito komercijalnu, ozbiljno se rizikuje da osnovna delatnost bude zapostavljena i ugrožena materijalna osnova usled poslovnih rizika, kao i da ustanova bude dovedena u poslove i poslovne veze koje bi narušile nezavisnost i ugled sudstva. Recimo, ako neko ostvari korist ili pretrpi štetu u poslu sa nekim kontroverznim biznismenom, protiv koga kasnije bude pokrenut postupak zbog privrednog kriminala, pa predmet istraga postane i Pravosudna akademija.
Hvala. Poštovane kolege, poštovani građani Srbije, zajedno sa kolegama sam u ime Poslaničke grupe SNS podnela amandman. Predložili smo brisanje člana 16, koji se odnosi na osnivanje i rad programskog saveta.
Smatramo da osnivanje i rad programskog saveta ili bilo kojeg drugog tela koje obavlja stručne poslove treba regulisati statutom ustanove i aktom o unutrašnjoj organizaciji poslova, jer se radi o poslovima koji su promenljivi po sadržaju i obimu zbog promene raznih propisa, pa nije uputno njihovo regulisanje zakonom, posebno iz razloga što takva tela nisu organi upravljanja, čiji bi se rad morao urediti zakonom.
Predloženim tekstom se u stavovima od 3. do 6. pokušava urediti pitanje oslobođenja od posla sudija, tužilaca i zaposlenih u pravosuđu zbog rada u ustanovi. Sada ću citirati stav 5. ovog člana koji kaže: „Članovi programskog saveta iz stava 3. ovog člana mogu se osloboditi do 50% obima posla zbog rada u akademiji.“ Ali, to je uređeno zakonima koji regulišu položaj nosilaca pravosudnih funkcija i zaposlenih i zakonima o Visokom savetu sudstva i Državnom veću tužilaca, tako da se ne može uređivati ovim zakonom.
Još jedan od razloga za brisanje člana 16. jeste stav predlagača da je programski savet organ ustanove i da se njegov rad reguliše ovim zakonom. Tada članstvo sudija i tužilaca u ovom organu nije dozvoljeno jer su u pitanju funkcije. Članom 30. Zakona o sudijama i članom 65. Zakona o javnom tužilaštvu je utvrđeno da sudije i javni tužioci ne mogu biti na funkcijama u javnim službama. Zakon dozvoljava upućivanje sudija i tužilaca na rad u ustanovu koja vrši obuku, ali samo radi obavljanja stručnog rada, na ograničeno vreme, ali ne i radi obavljanja funkcija u organima javnih službi.
Obrazloženje za brisanje ovog člana je više nego dovoljno i stoga predlažem da prihvatite naš amandman. Hvala vam.
Hvala. Poštovane kolege, poštovani građani Srbije, mi smo amandmanom predložili brisanje člana 30. koji se odnosi na predmet i program prijemnog ispita za obuku sudija i tužilaca. Ovaj član, kao i čl. 28, 29, 31, 32. i mnogi drugi, nije u skaldu sa Zakonom o sudijama, Zakonom o javnom tužilaštvu, Zakonom o Visokom savetu sudstva, Zakonom o Državnom veću tužilaca, kojima su samo sudski organi ovlašćeni da odlučuju o pravima i obavezama nosilaca pravosudnih funkcija, uključujući i njihovo upućivanje na stručno usavršavanje, tako da se ustanove koje sprovode obuku ne mogu ovlastiti da utvrđuju ispunjenost uslova za kandidate.
Navedenim zakonima je utvrđeno da pravo i obavezu na obuku o trošku Republike Srbije imaju nosioci pravosudnih funkcija, pomoćnici i pripravnici, pa se to pravo ne može ograničavati i uslovljavati drugim zakonima zbog ustavnog načela nezavisnosti i samostalnosti pravosuđa i pravosudnih organa. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.