Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šormaz

Dragan Šormaz

Srpska napredna stranka

Govori

Pa, i meni je žao što ministar do sada nije bio. Ubeđen sam da bi, uz našu argumentaciju koju je mogao da čuje da je bio tu, kao što su čule njegove kolege, verovatno sve do sada ove amandmane prihvatio. Ubeđen sam u to da bi tako bilo, ali nažalost, možda će se posle u razgovoru sa saradnicima to dogovoriti i ubediti  Vladu da prihvati ove dobre amandmane.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, izvinite, moja omaška je. Molim vas da se prijavite. Vreme će početi. Izvinite, još jedanput.)
Dobro. Dovoljno glasno, video sam da se ministar nasmejao. Dovoljno glasno govorim, tako da me je čuo. U ovom članu, naime, Vlada predlaže, tj. ministarstvo, a ja bih rekao opet da su to oni razgovori o kojima smo slušali sa sindikatima, predlog da član 141. glasi: "Policijskom službeniku koji ostvari pravo na penziju pripada otpremnina u visini plate bez poreza i doprinosa, iz plate primljene za poslednjih šest meseci".
Mi smo predložili da taj se taj član promeni, da ne stoji ovako, nego da piše: "Policijski službenik ima pravo na otpremninu pri odlasku u penziju u visini utvrđenoj u skladu sa zakonom kojim se uređuju plate državnih službenika i nameštenika". Već je o tome malopre govorila gospođa Tabaković. Jednostavno, ne možemo druge zakone, koji postoje, sada da potpuno zaobiđemo i da zbog toga što imamo problem sa sindikatima unutar jednog ministarstva. To ne mora biti policija,. Evo najavljuje se prosveta za određene stvari, uvek imamo neke u zdravstvu. Znači, zašto bismo sada u policiji drugačije to regulisali? Smatramo da policijski službenici treba da imaju pravo na otpremninu pri odlasku u penziju, određenu u skladu sa zakonom kojim se to uređuje, znači plate državnih službenika tim zakonom, jer oni i jesu državni službenici. Sve druge određene specifičnosti njihovog posla su već priznate visinom plate, beneficiranim stažom i drugim pravima. Ali, nema razloga da se pri odlasku u penziju otpremnina različito određuje samo za policijske službenike.
Jednostavno, mnogo bi bolje bilo i ranijih godina, ako se već na tako nešto gledalo, da smo se drugačije ponašali kada je bio donošen Zakon o budžetu. Možda pare ne bi bile prosipane na druge stvari i na drugi način gde nije bilo potrebno, a onda bi bilo više novca i za MUP ili ono što je isto malopre napomenuto da svi poslovi koji su mogli biti profitabilni za policiju, budu dati nekom drugom, kao što je štampanje pasoša, ličnih dokumenata, itd.
Sada imamo ovaj problem, imamo problem sa zaposlenima, sa sindikatima, loša privredna situacija i pokušavamo jednim lošim predlogom zakona da to izmenimo, što ne može biti dugotrajno. Vi ste toga svesni, znate da ovo ne može biti dugotrajno, čak je pitanje i da li je primenljivo.
Mislim da imam pravo na repliku, pošto sam spominjan van tačke dnevnog reda.
(Predsedavajuća: Dobili ste pravo na repliku.)
Biću kratak. Ministre, i u ovom mandatu bio sam jedno vreme u poslaničkom klubu DSS, dok me je Vojislav Koštunica nije demokratski izbacio jer sam rekao da mu je vreme za političku penziju. O vremenu o kome pričate, zajedno smo bili u Odboru za odbranu i bezbednost i vi ste za taj zakon glasali kao predsednik tog odbora i kao poslanik u Narodnoj skupštini. Sada ga menjamo.
Gospodin Todorović vrlo dobro zna šta mislim o njemu i nema potrebe o tome da razgovaramo. On zna koliko ja njega uvažavam, ali ne verujem da iza njega stoje neke stvari koje sam ranije govorio o amandmanu. Recimo da se iza reči "konkurse", u članu 112, doda "ili preuzimanje iz drugog organa sporazumom rukovodioca i uz saglasnost lica koje se preuzima", što vama omogućava da na primer gospodina Mikačevića prebacite iz AMSS u policiju bez javnog konkursa, a da je policija optužena da je državni organ koji je najviše korumpiran trenutno u Srbiji. Ili iz nekog drugog organa, ako ne može Udruženje građana ili AMSS, ali postoje neki drugi organi. Mi se zalažemo samo za javni konkurs.
Na primer, da se policija može poslati odlukom Vlade u Avganistan u Misiju UN, a da Skupština donese odluku da vojska ne može da ide u tu istu misiju, jer tamo postoji i vojna i policijska misija. Tačno je da u Ustavu ne piše da za policiju mora da se traži ta dozvola, ali zato što je to greška kada smo donosili Ustav ne znači da u zakonu nismo mogli da napišemo da Narodna skupština odlučuje o tome, jer možemo zaista doći u apsurdnu situaciju da se recimo hipotetički u Siriju šalju misije, i vojna i policijska, i da parlament na osnovu toga odlučuje da li če u Misiju UN poslati vojsku, a da Vlada odlučuje da li će poslati policiju, pa da imamo dve potpuno različite odluke.
Dobili smo malo pre jedno objašnjenje koje bi bilo prihvatljivo od ministra policije, u stvari se za nešto slično ovim amandmanima sve vreme zalažemo, samo što to što je on rekao ne piše u zakonu. Jednostavno, to ne piše u zakonu i nije tako. Zato smo mi recimo i ovim amandmanom predložili da se reči: "utvrđuje ministar aktom o platama zaposlenih u ministarstvu, koje donosi uz saglasnost Vlade" zameni rečima: "utvrđuje Vlada", jer opet prema važećim propisima visinu plata u organima državne uprave utvrđuje Vlada, koja je odgovorna za rad organa uprave i prema Ustavu i  za ostvarenje budžeta. Stoga je neprihvatljivo da pojedina ministarstva, bilo koja, odnosno ministri i rukovodioci, na ovakav način kako je  ovde predviđeno propisuju plate, svaki za svoje ministarstvo, odnosno organ. To je jednostavno suprotno sa svim važećim zakonskim aktima.

 
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, predsedniče Vlade, ministri, pored problema KiM koji je sigurno najveći problem koji Srbija ima i privredne situacije koja je katastrofalna, ne samo kako vi kažete zbog ekonomske krize u Evropi, nego u svakom slučaju i zbog nesposobnosti ove Vlade, što kažu privrednici, pa i nekih drugih institucija. Vidim ovih dana i poviku na guvernera NBS od strane privrednika u Srbiji i raspravu sa njim koja ide. Sigurno da je najveći problem Srbije korupcija.
Ovde sam više puta postavljao pitanja vezanih za korupciju i moram da obavestim građane Srbije da sam samo u jednom slučaju dobio odgovor. Na pitanje koje sam postavljao za mostove Beška, na Adi Ciganliji nikada nisam dobio odgovor. Pre više od godinu dana sam pitao za Žeželjev most u Novom Sadu. Prisutni ministar Đelić je prisustvovao i potpisivanju ugovora za izgradnju tog mosta. Govorio sam još unapred, znači pre potpisivanja ugovora sam govorio šta će se desiti dva meseca pre i sa kim će ugovor biti potpisan. Do dana današnjeg niti je tabla stavljena, niti je ašov zakopan tamo, a u martu mesecu su morali da počnu radovi. Videćemo šta će se i sa tim dogoditi. Ispostavilo se da sam bio u pravu i da je u tom slučaju izgleda bio pritisak, ali, bez obzira na to, Zakon o javnim nabavkama je Zakon o javnim nabavkama i ako je loš morao je da se poštuje do kraja.
Poslednje što je me i te kako iznenadilo, pre neki dan sam o tome govorio u kasnim večernjim satima, jer je tada održavana rasprava o Zakonu o policiji, to da je objavljeno od strane UN i jedne njihove agencije da je u Srbiji policija najkorumpiranija. To pitanje želeo sam da postavim ministru Dačiću ili ministru kulture, zavisi ko bi od njih bio prisutan, zbog nečega što se dogodilo i u "Večernjim novostima". Na žalost, ni jedan od njih dvojice nije prisutan, pa se nadam da će bar na deo ovog pitanja moći da odgovori ili ministarka pravde ili predsednik Vlade.
Naime, održano je prvo ročište, odnosno da kažemo glavni pretres suđenja grupi Darka Šarića, gde je svedok, a i optuženi Mile Jerković, biznismen navodno iz Vojvodine, u svom svedočenju koje je trajalo tri dana 22 puta pomenuo ime Branka Lazarevića i optužio ga za pranje novca i za odavanje službene tajne, odnosno saradnju sa tom grupom obaveštavajući ih. Konkretno pitanje je da li je ikada pokrenut postupak protiv gospodina Branka Lazarevića ili da li je pozvan bar kao svedok da govori o tom slučaju, s obzirom da se u to vreme radilo o šefu kabineta ministra policije?
Zaista ste rekli dosta toga, ali niste spomenuli gospodina Branka Lazarevića koji je, ponavljam, bio šef kabineta ministra policije.
Izveštaj evropskih i svetskih institucija koje prate korupciju u svetu govore suprotno od toga što vi govorite, govore da je stepen korupcije u Srbiji povećan u odnosu na situaciju kada je ova Vlada stupila na vlast. O oduzetoj imovini govorili ste sada lepo, ali vidim ovih dana i ovaj slučaj zakupa. Očigledno da Srbija kao država od toga trenutno nema ništa, jer ne možete da izdate pod zakup. Žalite se da niko neće da uzme, pa onda moraju neki poslanici da zakupljuju tu imovinu, tako da ne vidim kakav vam je to argument.
Želim da verujem da je pravosuđe manje korumpirano u odnosu na prethodni period, ali onda to govori opet u prilog mojoj tvrdnji da očigledno da je, ako vi tako kažete, smatrate da je u pravosuđu nešto urađeno pozitivno, ali ako je situacija u policiji ovakva kakva jeste, znači da u policiji nije. Ako gospodin koji se zove Vilijam Infante, stalni koordinator UN u Srbiji, ovo izgovori, a on je to izgovorio, valjda ćemo to sada da sporimo, i to na jednoj regionalnoj konferenciji. Mene je iznenadilo da se policija tu pojavila i odmah sam video neke priloge na televiziji koji govore o tome da su korumpirani u stvari ovi saobraćajci koji uzmu po neku crvenu, kako to kažu građani, da ne bi napisali kaznu. To se rešava tehničkim pitanjima, kamere u automobilima, kamere na sve strane, regulativa, zakon i to se reši. Nisu oni problem, problem su, kao i sve ostalo u ovoj zemlji, nabavke i problem su pojedinci. U policiji naveo sam vam primer pojedinca.
Očigledno na osnovu ovoga što sam od vas čuo, a imam informacije i iz same policije, ne bih ovako ustao i govorio, to svi znaju, da nemam informacije o tome, da recimo taj slučaj nije istražen do kraja, naročito pranje novca i odavanje službene tajne. Ne kažem da nije istraženo do kraja sve što se tiče kokaina u slučaju grupe Šarić i od strane naših, malo više od strane američke DEA i od strane naše agencije BIA, ali pitam vas ono što je trebalo, jer on je tim novcem učestvovao u privatizaciji. Učestvovali su neki biznismeni poput pomenutog Jerkovića koji je u slučaju direktno optužio pomenutog Branka Lazarevića da je odavao službenu tajnu, tj. da je javljao njima da su prisluškivani. To su objavile "Večernje novosti". Trebali su da objave 15 delova, samo su prva dva dela transkripta cele izjave na glavnom pretresu, a ne u predkrivičnom postupku gde je govorio gospodin Jerković. Posle toga se stalo.
"Večernje novosti" su pre neki dan prestale da objavljuje taj feljton, objavljena su samo prva dva dela.
O tome sam više puta govorio, vaš bi posao bio nešto sasvim drugo nego da pokušate da zastrašite poslanike, mene naročito ne možete da zastrašite.
Druga stvar, uopšte nisam rekao to što ste vi rekli. Rekao sam da imam informaciju da do kraja nije istraženo pranje novca i odavanje službene tajne, nisam rekao da je bilo ko dao informaciju da neko ko je činio krivično delo nije prijavljen ili tako dalje. Znači, tako nešto nisam izgovorio, uzmite stenogram pa ćete videti. Znači, rekao sam da do kraja nije istraženo pranje novca i odavanje službene tajne. Kokain je zaplenjen u Urugvaju, ne ovde. Šta vi sad pričate u Urugvaju, u Argentini, mislim da je u Urugvaju zaplenjen, ali sasvim je sve jedno. Znači, nije ovde zaplenjen kokain pa da pričate o milijardu i 200 miliona dolara.
Ono što je najvažnije, vi opet niste spomenuli gospodina Branka Lazarevića nijednom rečju. Znači, nisam njega ja pomenuo, njega je na sudu pomenuo optuženi svedok Jerković, i to su prenele "Večernje Novosti" u dva dela feljtona, a trebalo je da bude 15. Ko se toliko unervozio da nije pušten ceo feljton i zašto su "Večernje Novosti" prekinule ni to niste odgovorili. Ali nema problema, sve će to vrlo brzo biti, naravno, istraženo na pravi način i naravno da će se sve promeniti onda kada se usvoji bolji zakon o javnim nabavkama, a ne onaj koji vi predlažete, i kada se uvedu i e-uprava, e-trgovina, i naravno, e-nabavke (elektronske nabavke), kada sve bude javno i transparentno, a ne na način na koji vi radite. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospodo iz Ministarstva, uglavnom ću govoriti o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o policiji. Ovde smo čuli od gospođe Tabaković da poslanički klub Napred Srbijo SNS i nema neke naročite primedbe na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o vanrednim situacijama. Smatramo da je on, manje-više, dobro urađen. Dali smo nekoliko amandmana u tehničkom smislu. Ako budu prihvaćeni i ako bude njihova priroda onoga što smo time predložili, ako se prihvati od strane Ministarstva, biće verovatno još bolji taj predlog. Ako ne, biće drugih prilika sigurno, pa ćemo to izmeniti.
U svakom slučaju, želeo bih da pohvalim rad, već smo to čuli, da ne bude da samo neko iz vlasti to radi, gospodina Marića, ne znam da li je bio na godišnjem odmoru, pošto je celo leto morao oko onih požara koje smo imali u okolini Kraljeva i drugim delovima Srbije da bude aktivan. Ponavljam ono što je rekla i gospođa Tabaković, volja, snaga, želja, savest, poštenje, požrtvovanost jednog čoveka ne može da zameni sistemske nedostatke, a sistemskih nedostataka, pre svega u ovom delu policije ima još uvek, ima dosta. U ostalom, ne bi ni samo Ministarstvo podnelo ovaj predlog izmena i dopuna Zakona o policiji da je onaj koji je usvojen 2005. godine u praksi pokazao da ima nekih nedostataka. Učestvovali smo, ministar koji je tada bio predsednik Odbora za odbranu i bezbednost, i ja kao narodni poslanik, čini mi se da smo obojica glasali za taj zakon 2005. godine, ali praksa je pokazala da ga vremenom treba u određenim delovima promeniti.
Meni je žao što se radi na ovakav način. čini mi se da je to trebalo možda i pre uraditi. Bilo je onih priča oko prošlogodišnje gej parade, gde se ukazivalo na neke nedostatke, pa na razne različite nemire na stadionima i sportskim događajima, pa i neke oružane pljačke koje smo imali, na te zakonske nedostatke koji čine policiju neefikasnom ili izloženu nekom nepotrebnom nasilju i nedovoljno zaštićenu. Čini mi se da u cajtnutu, kada je već kraj ove vlade, imam utisak da je ovaj predlog izmena i dopuna Zakona spremljen na brzinu. Čini mi se, možda grešim, da je spremljen pod pritiskom sindikata. Videli smo u poslednje vreme učestale štrajkove različitih policijskih sindikata, nekad svih, nekad nekih, sa različitim zahtevima, pre svega statusnog pitanja koje zaista treba promeniti i popraviti što se tiče policije. Ovako ulazimo u izbornu godinu za nekoliko dana i sve je to dovelo do toga da, recimo, ja mislim da su ove izmene i dopune Zakona, vidi se da su neke stvari koje interesuju sindikate manje-više zastupljene a one koje se tiču zaštite policajaca, čini mi se da ih nema, a bilo je toliko priče.
Čini mi se da sam pre mesec dana čuo direktora policije da je rekao da će se zalagati i te kako, sada ga ovde nema da to potvrdi, da se promeni onaj deo zakona koji govori o upotrebi vatrenog oružja u određenim situacijama. Znamo da je ta upotreba, po zakonu iz 2005. godine, veoma komplikovana, da policajac mora prvo da pokaže svoju značku, pa da se predstavi, pa da upozori, pa ako je ugrožen da puca u vazduh, pa tek u samoodbrani da upotrebi oružje. Imali smo slučaj pljačke Komercijalne banke u Beogradu. Ta procedura je toliko komplikovana. Samo kad se setimo kako je u SAD policajac zaštićen. Kad običan saobraćajni policajac zaustavi nekoga i kad kaže – stavite obe ruke na volan, ako kaže – dozvolu levom rukom, ako upotrebiš desnu ruku i izvadiš dozvolu, on ima pravo da odmah puca u tebe. Zato postoji kamera koja snima da li je cela procedura u skladu sa zakonom. Mi na nekim mestima imamo kameru, na nekim nemamo. Zato su građani zbunjeni.
Ima i nekih stvari u policiji za koje znam da odavno govore policijski službenici, i pre onog zakona iz 2005. godine i do današnjeg dana. Policija mora da bude efikasna. Policijom se ne rukovodi, policijom se komanduje. Ima nekih stvari koje hijerarhijski moraju da se ispoštuju a mi imamo takve zakone da u određenim situacijama, na primer, neko je neefikasan na mestu koje obavlja, možda i nepošten, recimo neradan, dok ne možete da ga smenite sa takvog mesta, da ga spustite na niže radno mesto ili slabije plaćeno radno mesto. To su procedure, svi vi to dobro znate, Bože sačuvaj. Na takav način onda policija ne može u određenim situacijama brzo da reaguje, ponekad zakasni. Mislim da je to veoma bitno kada se radi o privrednom kriminalu. Kada se radi o takvoj vrsti borbe, mislim da treba biti efikasniji, to svi vidimo, ali vidim da ni u tom delu nemamo predloge u ovim izmenama i dopunama, da bi se rad policije napravio efikasniji.
Međutim, ono što je mene ražalostilo i verovatno ne bi ovako govorio kako ću govoriti u nastavku, verovatno bi moj govor bio drugačiji da nisam, a verovatno ste svi to i videli, ovaj izveštaj UN po istraživanju jedne njihove agencije od 15. novembra, znači to je bilo tačno pre sedam dana, je objavljeno da je u Srbiji, svi znamo, barem u Skupštini govorim stalno o tome, da je najveći problem Srbije korupcija, tj. države Srbije, ali po tom izveštaju ispade da je najkorumpiranija u državi Srbiji policija i državna uprava.
Moram da bude iskren da kažem da sam se malo iznenadio. Možda i pod utiskom medija ranije, gde se govori o zdravstvu, gde se govori o pravosuđu korupciji, ovamo-onamo, probao sam da razgovaram sa običnim ljudima, oni kažu pa jeste, ovi saobraćajci oni da ne naplate kaznu uzmu, odmah svedu na taj nivo jednu crvenu, dve crvene, doviđenja, kada je kazna mnogo skupa kod sudije, ali to je sigurno ona korupcija, ima je, naravno da se treba i toga osloboditi, rekao sam, to se tehničkim načinom reši, kamera u kolima ili kamera kada se snima prilikom prekoračenja brzine i vi imate dokaz na sudu, nema šta više tu policajac da učestvuje u tome.
Opet ponavljam, da sam se iznenadio, mislio sam da su neki drugi, a ne vidim zašto ne bismo verovali agenciji koju su angažovale UN, tu je stalni koordinator UN u Srbiji, gospodin Vilijam Infante oštro kritikovao Vladu Srbije, zbog izostanka značajnih rezultata u borbi protiv korupcije. On je to rekao na regionalnoj konferenciji – partnerstvo protiv korupcije. Istakao je da institucija za borbu protiv korupcije Srbije slabe, da su slabe, da je njihova budućnost neizvesna, da nemaju dovoljno zaposlenih, kao i da su tek na početku rada i rekao je da je toliko visok nivo očekivanja i prihvatanja korupcije u Srbiji i da zato postoji sistemska korupcija, zver koju nije lako pobediti. Od reči do reči.
Kao što je rekla i gospođa Tabaković, prvo ne smatram da je cela policija korumpirana, naravno da nije i da su za to krivi pojedinci u policiji. Navešću jedan primer, verovatno se ministru neće mnogo svideti taj primer. Reći ću prvo za sistemski deo kako može. Ovde smo čuli, bilo je jedno pitanje uvaženih koleginice Čimoć, kada će biti prema Vladi E uprava, E trgovina, regulisano i sve to, kada će se već jednom određena ministarstva tome prilagoditi? Postoji nešto što se zove E nabavke, elektronske nabavke. Kada to budemo uveli u Srbiju i naravno promenili Zakon o javnim nabavkama, onako kako je predložila SNS, onda će se i značajno u zemlji smanjiti stepen korupcije, ali nažalost, koliko vidim ovoj vladi to ne pada napamet.
Pre nekoliko dana je bilo svedočenje u sudu, počeo je postupak, posebnom odeljenju Višeg suda u Beogradu, čuveno suđenje Šarićima i bilo je svedočenje gospodina Mileta Jerkovića, koji je jedan od optuženih a i svedok, koga je tužilaštvo izvelo kao svedoka da govori o celom tom slučaju. Napominjem da sam ja o tome već govorio i da tada kada sam govorio, pre nekoliko godina, možda već ima tri, govorio sam o gospodinu koji se zove Branko Lazarević, koji je u to vreme bio šef kabineta ministra policije.
Znamo svi da je on bio nekada u Upravnom odboru firme "Mitro Srem", kasnije, pre nego što je došao u policiju, on više nije bio u toj firmi, ali je njegov, zajedno sa kim je kupio, privatizovao tu firmu, ili šta već u upravnom odboru su bili, preko firme "Determ ilejšens", bio je suvlasnik, kupili su tu firmu "Mitro Srem", sa svojim šurakom, kasnije je njegov sestrić u ovoj akciji, protiv Šarića hapšen, tada je ministar rekao da apsolutno nije moguće da je neko na tako visokom položaju u MUP a da pri tome radi za jednu od kriminalnih grupa, reagovao je na neke novinske natpise. Nikada nije dokazano niti da radi, da li je istraga išla u tom pravcu ili ne, ne znam, ali neko ne mora da radi, može i da radi sa određenim kriminalnim grupama, ali nažalost istraga opet nije išla u tom pravcu i ništa od toga nije urađeno.
Podsetiću vas da je tada i državni sekretar u Ministarstvu pravde, Slobodan Homen rekao da je došlo vreme, to je bio februar 2010. da se razvije klupko kriminala politike, privrede i medija. I, naravno, do dana današnjeg ništa od se nije dogodilo.
Ono što treba reći u celom tom slučaju do kraja je istraženo sve što se tiče trgovine kokainom, to je tačno, ali do kraja nije istraženo pranje novca i odavanje službene tajne o kojoj je Jerković govorio na tom suđenju. Dvadeset dva puta je u svom iskazu spomenuo ime Branka Lazarevića. On je inače sada diplomata u Grčkoj. Ne znam da li u Atini ili Solunu.
Činjenica je da su samo Večernje novosti, to možete da vidite u dva nastavaka počela da objavljuje transkripte sa tog suđenja i odjednom su prestali. Znači, nisu završili, samo su dva, a trebali su da imaju petnaestak nastavaka kada govorimo o tom klupku političara, visokog kapitala, neka firma koja vredi 25 miliona evra…
Poslednja rečenica. Znači ako korupcija nije problem kojom se ne bavi ni predlog zakona, a policija apostrofirana kao najkorupmiranija u državi, u šta, ponavljam, ne verujem, ali smatram i da je borba protiv toga trebala da bude sastavni deo izmene dopuna ovog zakona, a nema ga. Nadam se da će u narednom periodu posle narednih izbora tome se posvetiti mnogo veća pažnja, pa nekom i ovakvom slučaju jer to su primeri na kojima se rešavaju problemi u zemlji. Zahvaljuje.
Dame i gospodo narodni poslanici, da nastavim otprilike gde je i nastavio prethodni poslanik. Ovi podaci koje je izneo su poznati. Još od oktobra 2008. godine govorim da je ovo najnesposobnija Vlada u istoriji Srbije i, nažalost, toliko dugo traje i dokazuje se to iz dana u dan. Vi ste rekli da ste se zaželeli, da se odavno nismo videli. Pravo da vam kažem, ja se nisam kao poslanik zaželeo vas. Moja želja bi bila da što pre ta vlada ode, jer ne bih se baš tako smeškao. Izgubilo je posao 250.000 ljudi od kada ste vi predsednik Vlade Republike Srbije, a najavljuje se da će još 100.000 u narednih godinu dana. Bilo je 8,5 milijardi spoljnjeg duga, državnog, a više ne možemo ni da pohvatamo kojeg, gde je privreda, gde su građani i ostalo, u vreme kada ste vi preuzeli Vladu. Pored ovih podataka koje je izneo gospodin Andrić, danas kaže guverner da smo 14 milijardi dužni, a govori se da ćemo biti dužni, u vreme kada vi planirate da budu održani izbori, 15 milijardi evra. Opet pričam samo o državi, ne pričam o privredi, građanima itd.
Nikada u istoriji čovečanstva, od nastanka prvobitne ljudske zajednice, do današnjeg dana, nije se dogodilo da je neko pleme, narod, nacija, država odbranila ili ostvarila svoj plemenski, nacionalni, narodni, državni interes sa razorenom privredom, kakva god bila privreda u tom trenutku. Vi ste potpuno razorili privredu Srbije. Na prste jedne ruke se mogu nabrojati uspešna preduzeća koja rade, koja privređuju, a i to teško ako uzmemo u obzir da ne bi trebalo da budu monopolisti da bi uspešno privređivali i radili.
Sve više i više kompanija se gasi u Srbiji, a o samostalnim radnjama i trafikama da ne pričam. I onda vi govorite sad o tome kako ćemo i na koji način odbraniti naš nacionalni interes, naš državni interes i ono što piše u Ustavu, tj. naše Kosovo i Metohiju. Hajde ja vas da pitam, pošto ste vi prvi čovek koji vodi politiku ove države, Vlada vodi politiku a ne predsednik i Vlada vodi državu, da ja vas pitam, nije mi jasno, za sve ovo vreme sam čuo, nadam se da ću od vas, gospodine Cvetkoviću, dobiti odgovor – šta je to crvena linija koju mi nećemo dozvoliti ili koja neće biti pređena? Šta je to u vašoj politici crvena linija do koje Srbija može da popušta, preko koje ne može da pređe?
Sad ste sve rekli, zaista. Znači, i dalje kao kampanja 2008. godine – i Evropa i Kosovo. Pitam vas šta je crvena linija? Znači, da se ne odustane od borbe za Kosovo i Metohiju? Zahvaljujem, gospodine Ostojiću. To ne znači, da za to da Kosovo ostane u sastavu nego da se ne odustane od borbe, a možemo i da se borimo i za ulazak u EU. Kako stvari stoje, datum sigurno nećemo dobiti, možda samo status, što je za građane Srbije nebitno, i dalje će gubiti posao, i dalje će imati neperspektivnost jer imaju najnesposobniju Vladu koju vi vodite. Ali, da li je crvena linija kada NATO puca u naše građane? Šta se tu podrazumeva, gde je tu ta neka granica? Znači, ja vas konkretno pitam – dokle ćemo trpeti, koja je ta linija koju ćemo trpeti, gde je to gde ćemo reći neke stvari?
Znate, evo, ministar zdravlja je zaista dobro objasnio šta sve Ministarstvo zdravlja radi, šta se spremilo, na koji način je pomoglo našim ljudima dole, koliko je čega spremilo i sve ostalo. Pitam vas, šta radi Vojska Republike Srbije, šta radi policija? Ako ne možete da odgovorite jer su upaljene kamere, ugasite kamere, ali dužni ste da kažete narodnim poslanicima. Ovde je narodna volja. Narodna volja nije u studiu B 92 ili RTS.
Znači, vi ste dužni narodnim izabranicima da kažete – vi ste običan činovnik, sluga. Ovde ste birani i ovde ste dužni da kažete – nema ministra policije, nema ministra vojske, nema nikoga kome možemo konkretno ta pitanja da postavimo. Pola ministara u parlamentu žvaće žvaku kad je došlo. Prošli put za postavljanje pitanja su došla samo dva ministra. Kada postavljamo pitanja o korupciji, ja sam konkretno pitao, sada ću vam reći za dva slučaja, nikad nisam dobio odgovor. Žeželjev most, ne gradi se, gospodin Đelić je prisustvovao potpisivanju, ni garancija sa tima koji ste potpisali nije data bankarska. Znači, ne može da se gradi sa timom koji ste izabrali na tenderu. Softver za PIO fond izabrali ste četvrtog, izgleda da ćete i to da poništite ako već niste na ponudi. Gurali ste, dok god niste jednoj hrvatskoj firmi dali posao.
Znači, to je nešto što razara ovu državu. Ja vas konkretno pitam – šta je crvena linija? Nemojte da mi pričate tamo, ne znam, uopštene fraze – i Kosovo i Evropa. Stvarno? Sad vas je neko tu razumeo. Šta je crvena linija? Dokle ćemo da trpimo. Šta ćemo da uradimo povodom toga što se puca na naše građane dole? Šta ćemo da uradimo povodom toga? Šta radimo povodom toga, dajemo saopštenje i pitamo Rasmusena šta će da se desi. Ja vas konkretno pitam šta je crvena linija.
(Predsednik: Vreme.)
I pitao sam vas za vojsku i policiju šta radi?
Pa, dobro. Sami ste rekli da pored toga što ne znate šta piše u šest tačaka Ban Ki-munovog izveštaja Savetu UN, isto tako, očigledno da ne znate ni šta je crvena linija u politici Republike Srbije i Vlade Republike Srbije prema Kosovu i Metohiji, a stalno spominjete da će Srbija  do crvene linije trpeti, da nikad neće preći crvenu liniju, ali meni se čini, pa sad kad vi tako nešto kažete mogu samo da zaključim da je to ono vaše, mi nikada nećemo priznati Kosovo kao ne zavisnu državu, a to što smo dozvolili da dođe Euleks, da pravi institucije države na Kosovu i Metohiji nije bitno, jer oni prave tužilaštvo, oni prave sudove, oni prave carinu, oni prave sve to.
Naravno, kako može Tači da pravi kad on čovek samo zna da švercuje avganistanski herojin i srpske organe od ljudi koje otme. Naravno, da je došao Euleks da mu pravi državu, a vi ste u tome pomogli. Pogrešili ste kad ste tražili mišljenje suda, Međunarodnog suda pravde, pogrešili ste kada ste dozvolili da uđe Euleks i promenili ono što je pisalo u Rezoluciji 1244. I logično je da sad i Euleks i KFOR, izlaze iz tog mandata, tj. NATO, sasvim je logično jer ste vi pravili greške, vi ste im pravili ustupke, Srbija od toga nije imala koristi, građani imaju 100 eura u proseku niže plate, nego kada ste vi došli na vlast, ništa od toga što ste govorili se nije dogodilo i mislim da je krajnje vreme da priznate te svoje greške i da, tu cenu ćete svakako platiti na izborima, ali bi bilo mnogo poštenije da ste mnogo ranije podneli ostavku i otišli u politički zaborav.
Dame i gospodo narodni poslanici, SNS sve vreme upozorava da je najveći problem države Srbije nesposobna Vlada, koja to pokazuje svakoga dana, pre svega i u našem privrednom životu, u sve većem broju nezaposlenih. Sada se prognozira da će ove godine preko 200 hiljada nezaposlenih do sada, mada MMF kaže i 400 hiljada, u ovoj godini je ugroženo oko 150 hiljada radnih mesta. Za najveći problem još, pored nezaposlenosti, više puta smo govorili i nismo u tome usamljeni, ne samo da i druge kolege iz opozicije to govore, nego i svi statistički podaci, bilo da se radi o zemlji Srbiji, bilo da se radi o svetu, govore o tome da je korupcija ogroman problem u Srbiji.

Davali smo razne primere, između ostalog i ove vakcine, za koje sad vidimo da imaju neka hapšenja. Dokle će to doći, videćemo, ali godinama smo o tome govorili, o Žeželjevom mostu, legendarnom mostu na Adi i mnoge druge primere smo navodili. Nikada nismo dobijali adekvatne odgovore, ne samo kao narodni poslanici nego, što je najgore, ceo taj sistem korupcije se u zemlji Srbiji sve više razvija i sve više i više opterećuje naše građane.

Navešću vam sada još jedan primer. O ovome sam pokušao da govorim u julu mesecu, kada je bio onaj dan za postavljanje pitanja Vladi, poslednji četvrtak, ali tada su došla samo dva ministra. Reći ću vam još jednu stvar, mi još od maja meseca nismo imali mogućnost na takav način da razgovaramo sa Vladom i ministrima, pa nisam uspeo ovo pitanje da postavim, a u međuvremenu je izgleda šteta napravljena.

Radi se o pospešivanju reformi penzionog sistema. Naime, Svetska banka je 2005. godine odobrila jedan kredit od 25 miliona dolara za realizaciju projekta konsolidacija naplate i reforma penzijske administracije u Srbiji. Svi znamo da penzije i te kako opterećuju budžet i da je reforma penzionog sistema potrebna, ali po ovom projektu do kraja 2010. godine skoro ništa se nekih saveta raznih stručnjaka nije urađeno, a na to je potrošeno tih 25 miliona dolara. Na kraju 2010. godine, krajem decembra je raspisan tender za izgradnju informacionog sistema čime bi taj projekat počeo da se realizuje. Onda ste stupili na scenu vi. Nadležno je ministarstvo gospodina Ljajić, šest meseci su date ponude, više od šest meseci komisija nije donela odluku. Najbolju ponudu je dala Grčka kompanija "Iropijan dajnajmiks" koja je dala ponudu od oko 3,8 miliona evra za izgradnju tog sistema, potom jedan naš konzorcijum sa četiri miliona, a četvrti po ponudi bio je konzorcijum koja je vodila Hrvatska firma "IM dva" sa 4,5 miliona evra, znači 700 hiljada skuplja ponuda, nego najbolja ponuda koju je dao Grčki konzorcijum.

Više od šest meseci se odlučivalo o tome kako u stvari da ovaj koji je četvrti, to jest Hrvatska kompanija dobije posao. Po nekim informacijama koje imam njima je i dat taj posao, mada ne znam da li je još uvek ugovor potpisan. Znači, da je dat onome ko je dao više od 700 hiljada evra skuplju ponudu nego ona koja je bila najpovoljnija.

Cela ova afera ima još dublju pozadinu kada se uzme u obzir da je ovog leta stavljena tačka na projekat Svetske banke koji je trebalo da realizuje informacioni sistem u Republičkom geodetskom zavodu. Tu je raskinut ugovor sa izvođačem. Na sličan način je rađen tender, na tom tenderu je izabrana skuplja ponuda od pola miliona evra od drugih i tri godine im je trebalo uopšte da počnu da rade, nisu ni počeli. Raskinut je ugovor, tri godine je Srbija izgubila i, što je najvažnije, ostala je bez registra nepokretnosti do dana današnjeg.

Zbog ovakvih zloupotreba Srbija u stvari kasni, zbog ovakvih zloupotreba Srbija ima ogromne probleme.

Moje pitanje za ministra Ljajića je konkretno – da li je tačno da je ovaj Hrvatski konzorcijum, tj. konzorcijum koja je predvodila Hrvatska firma dobio posao? Da li je tačno da je 700 hiljada evra skuplja od najbolje ponude koja je bila i koji su razlozi za ovakvu odluku komisije koju je formiralo njegovo ministarstvo? Zahvaljujem.
Mislim da je ključno elementarno nerazumevanje šta je sporazum a šta je ugovor i koji deo posla u svemu tome sprovodi Vlada Republike Srbije a koji deo posla sprovode preduzeća, bilo javno preduzeće bilo druga preduzeća koja su u većinskom državnom vlasništvu.
Ne mogu da vam govorim kao predstavnik medija jer ja nisam predstavnik medija o tome šta su sve mediji pisali i mislim da bi bilo neprirodno da o tome govorim. S druge strane, ne uređujem časopis "Odbrana", a verujte mi, čak ni ne utičem na uređivačku politiku. Drago mi je da koristite informacije sa sajta Ministarstva odbrane i iz časopisa "Odbrana", što pokazuje jedan visok stepen transparentnosti u radu Ministarstva odbrane, čime ste i vi, kao narodni poslanik, po prvi put došli u situaciju da možete dobiti saznanja za koja ste sumnjali, postojale su indicije, a sada već imate ljude koji su pozvani da o tim indicijama govore na efikasan i pravi način.
Ono što je važno reći – ovo nisu ugovori Ministarstva odbrane. Ovo su sporazumi dve vlade, gde Ministarstvo odbrane potpisuje određene sporazume i na osnovu ovih sporazuma neće biti poslova. Znači, ovo nisu biznis sporazumi.
Žao mi je što niste imali priliku da pročitate sporazume od ranije, na osnovu kojih nikad nisu pravljeni poslovi, u smislu da oni definišu poslove, već su pravljene legalne osnove da se stvaraju poslovi između dve države, dve vlade ili čak dve vojske, odnosno proizvođački kapaciteti i onih koji su kupci.
S druge strane, mogli biste znati kao poslanik da Ministarstvo odbrane, sem što vrši promociju naše odbrambene industrije kroz sporazume koje pravi i kroz naše posete koje su u proteklom vremenu, vidim da ste i vi zadovoljni, veoma aktivne, ne ostvaruje prihod od ugovora koje realizuju državne kompanije. Tako je bilo i pre 20 godina, tako je i sad, tako će biti verovatno i za 10 godina. Ministarstvo odbrane nema prihod ukoliko "Krušik", ili "Sloboda", ili "Jugoimport" zaključe određeni ugovor, na osnovu koga su uposlili desetak hiljada ljudi širom Srbije, koji dobijaju platu, koji rade itd. Bilo bi jako dobro kada bi mi raspolagali sa tim novcem, ali ta vrsta ekonomije više ne postoji u Srbiji zato što postoji tržišna ekonomija i mi nismo oni koji imaju pravo da raspolažu sa tim novcem i to je negde sasvim logično i nadam se da se i vi zalažete za to.
Ono što meni danas nije jasno ovde, a svakako bi želeo da bude jasno, to je odnos koji će poslaničke grupe imati prema sporazumima sa Kiprom i Kuvajtom. Imam priliku da na raznim prijemima i Kipra i Kuvajta vidim predstavnike svih parlamentarnih delegacija koje dolaze na te prijeme i mene će svakako pitati da li je Srbija podržala ugovor o saradnji i ko nije podržao ugovor o saradnji, odnosno koji je to deo prijateljskog, bratskog naroda u Srbiji koji ne podržava ugovor o saradnji u o oblasti odbrane, recimo, sa Kiprom?
Ukoliko je to DSS, a vidim da je naznačeno da ste vi protiv toga u redosledu narodnih poslanika, gde ste rekli da je DSS protiv, voleo bih da to kažete jasno i glasno i da predstavnici kiparskih vlasti koje su ovde u vidu ambasadora, dobiju to saznanje, upravo ko je taj koji priča o saradnji, ko zamera nama neku drugu saradnju, a onemogućava saradnju sa prijateljskom zemljom Kipar.
Sa druge strane, u više navrata sam pokušao da apelujem na ovaj visoki dom da nam dozvolite da održimo jedno, neću reći predavanje, jednu prezentaciju u kojoj biste imali mogućnosti da se sveobuhvatno informišete šta se sve radi u Ministarstvu odbrane i sa kim, kako, koliko sarađujemo, koje smo posete imali, koja smo vrata otvorili, ko nam je dolazio, gde smo odlazili, da sami vidite da je ono što govorite jedna manifestacija velike zablude, jer to što pričate ne stoji.
Najveća saradnja sa Amerikom i Turskom u obimu, nije, veća je bila i sa Austrijom. Drago mi je kada, recimo, danski ili norveški premijer kažu da su stubovi saradnje dve zemlje upravo saradnja u oblasti odbrane, ili Irak, Alžir i mnoge druge zemlje.
Podsetiću vas da smo ovakav sporazum potpisali i sa Kinom. Verujem da biste vi našli neku zamerku i u tom sporazumu, ali to nas nije omelo da to učinimo. Sa druge strane, često govorimo o međunarodnoj saradnji. Po prvi put u istoriji Srbije ili Beograda, kako hoćete, došao je ministar odbrane Brazila da potpiše jedan takav sporazum. Rekli smo da se koncentrišemo u ovoj godini na podsaharsku Afriku, imali smo Nigeriju, Namibiju, planiramo Angolu. Znači, planiramo da širimo naš uticaj, koji nije samo važan sa aspekta sistema odbrane, već je važan sa aspekta pozicioniranja naše cele države i naše industrije. Kada kažem industrija, ne mislim samo na odbrambenu industriju, mislim, nadam se i verujem da ću dobiti vašu podršku i na građevinsku industriju. Memorandum sa Kuvajtom je vrlo jednozačan, vrlo jednostavan, nema mnogo članova. Ako ste čitali član 3. mogli ste vrlo lako da shvatite šta se tu otvara kao mogućnost, a polje je toliko široko da, ukoliko na adekvatan način budemo imali mogućnost da odgovorimo njihovim potrebama, sigurno je da će se nešto od toga što su pisali mediji ispuniti. Moram da vam kažem, ni na koji način ne kontrolišem ni jedan medij. Drago mi je kada mediji daju podršku, žao mi je kada u parlamentu Srbije nemamo podršku da uposlimo Srbiju na način na koji je to neophodno, od onih koji upravo brinu najviše o građanima, ali se nadam da ćete do kraja rasprave shvatiti da je u interesu, na kraju krajeva i vas, građana Srbije i Ministarstva odbrane, države Srbije, ali i onih koji rade u odbrambenoj industriji, da se ovaj memorandum potvrdi u parlamentu u što je moguće većoj podršci i da se otvori mogućnost da se uposli veliki broj građana Srbije.
Sa druge strane, ne želim da komentarišem biznis planove, da ja vama sada iznosim sa kim ćemo da radimo modernizaciju tenka i ko će to da radi. Prvo, nisam pozvan to da radim, nisam direktor preduzeća, niti upravnik nekog sektora, ja sam ministar odbrane i kao takav brinem o nekim drugim stvarima, a dajem podršku da, u onoj meri u kojoj je moguće, naša privreda učini sve, a i ukoliko nije moguće, da se angažuju oni privredni kapaciteti koji postoje i koji će pod određenim kvalitetima, cena i rokovima, biti najpristupačniji i omogućiti da mi napravimo i uštedu i zaradu u isto vreme i mislim da je to nešto što je sasvim prirodno.
Oba sporazuma za mene nisu sporazumi koji treba na bilo koji način da izazovu debatu u parlamentu Srbije. Naprotiv, mislim da su ovo sporazumi kojima treba svi da aplaudiramo, nevezano od toga ko je na vlasti, ko nije. Druga stvar, morate znati da su oba sporazuma zaključena sporazumno sa obe strane, da ne možete stavljati ono što vi želite, već i druga strana ima svoje zahteve. Naravno da je ovo jedna, da kažem fina linija na kojoj smo se našli u zajedničkom interesu i nije to moglo da bude bolje po Srbiju. Verujemo da je to najveći interes i jedne i druge strane. Na kraju krajeva, sporazum podrazumeva da obe strane budu zadovoljne.
` To je nešto što bih vas molio da imate u vidu i kada pričate generalno o privredi u Srbiji ili odbrambenoj industriji, da shvatite da ministar odbrane, činjenica jeste da se ponašamo često kao trgovačkih putnici, ali mi ne upravljamo tim sistemima, ne raspolažemo tim novcem, taj novac se uliva u neku zajedničku kasu, da li u budžet kroz dobit ili plate radnika, investicije itd, ali to nije nešto što ja direktno, lično ili indirektno kontrolišem. Mislim da je sasvim prirodno i najnormalnije da upravo oni koji su u tim fabrikama prave svoje planove, dobiju odobrenje i da se po njima stvari i realizaciju. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministri, vas dvojica 10% Vlade prisutno, poštovani građani Republike Srbije, pre mesec dana, poslednjeg majskog četvrtka rukovodstvo Narodne skupštine, tj. predsedavajući, oni koji odlučuju, su praktično izbegli da se odgovara na pitanja ministara, tj. da se tog dana održi sednica. Dan pre je sednica na brzinu završena, dovedena garda, otpevana himna i svi smo otišli kući, a onda je u četvrtak pre podne uhapšen Ratko Mladić, što je za mene bio signal da se ipak znalo bez obzira što su oni koji su odgovarali na ta pitanja, da li ste duže vreme znali gde se nalazi, odgovarali sa "rabiš". Očigledno je da su znali, jer da nisu znali mi bismo tog četvrtka ovde postavljali pitanja a ministri odgovarali.
Danas, mesec dana kasnije, došla su samo dva ministra Vlade. Ne znam kako ova dva ministra mogu da odgovore na pitanje koje ću im postaviti. Probaću tako da ih formulišem, da obojica odgovore, zato što se radi o radu najnesposobnije Vlade u istoriji Srbije, po mom mišljenju. Smatram je istom Vladom, bez obzira što je rekonstruisana, jer je isti predsednik Vlade. Pored toga, smatram da ova Vlada, pored toga što je nesposobna, pre svega da organizuje privredni ambijent u zemlji, bolji život građana, više radnih mesta, najveći problem koji pravi ovoj državi je korupcija.
Već sam govorio i podsetiću, a i vas podsećam gospodine Obradoviću, evo zamolio bih vas da podsetite ministra Mrkonjića da sam još u novembru mesecu postavio pitanje vezano za Žeželjev most, do dana današnjeg odgovor nisam dobio, a sve što sam postavio ispostavilo se kao tačno. Dan danas, iako je potpisan ugovor vezano za taj tender, nije udarena ni tabla na mestu gde treba da bude rekonstruisan, izgrađen novi Žeželjev most u Novom Sadu. Ponavljam, koji je mnogo bitan za Koridor red deseti železnice.
Veoma su aktuelni tenderi za softvere, tj. za informacione sisteme. U poslednje vreme evo i ovaj OEBS-ov za Skupštinu. Danas je i jedan dnevni red o tome pisao, a znam za jedan slučaj gde se radi o pospešivanju procesa reformi penzionog sistema Svetske banke iz 2005. godine. Svetska banka je 2005. godine odobrila kredit od 25 miliona dolara Srbiji za realizaciju projekta konsolidacija naplate i reforma penzije, penzijske administracije u Srbiji. Šta se dešava sa tim projektom? Znači, raspisan je tender za nabavku informacionog sistema kojim bi trebalo da počne taj projekat da se realizuje. Raspisan je u decembru 2010. godine. Do dna današnjeg odluka nije doneta. Da li je normalno da na raspisan tender i dobijene ponude, evo vi mi odgovorite, da li je normalno da se čeka odluka komisije više od šest meseci?