Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šormaz

Dragan Šormaz

Srpska napredna stranka

Govori

Pa, ne znam koji put da ponovim, tu smo raspravu već jednom vodili, ali, evo, reći ću ako to želi da čuje ministar ili bilo ko u ovoj sali – da, ta odluka je bila za sanitetski tim, tačno, 2006. godine, ali ta odluka nije do kraja realizovana, kao što nije ni ona odluka Zorana Živkovića, tako ste rekli. Nikada je predsednik Vlade nije uputio Parlamentu, nikada, i vi vrlo dobro znate zašto, jer je konačna odluka ona odluka koju donosi Parlament.
Znate šta se dešavalo 2006. godine – isti Amatikanci su nas varili sa Ahtisarijem i otimali nam državu. Ta odluka, takođe, nije sprovedena, nije do kraja doneta, nije poslata Parlamentu. Da li je trebalo? Evo, reći ću moje mišljenje, nije trebalo ni tad. Nemam nikakav problem da to kažem.
To nije bila jedina greška Vlade Vojislava Koštunice, ali je za vašu vladu bila i ha haj: 400 evra su bile prosečne plate, a kod vas su 300; 4,5 milijarde evra u jednoj godini investicija, a vi ne možete da saberete za četiri godine tri milijarde, molite; 11 milijardi evra deviznih rezervi; razdužena država za preko četiri milijarde evra, da li je tako, gospodo iz G17, zajedno smo bili u toj vladi? Je l' tako?
Razdužena država. Vi zadužujete svakog dana. Nemojte da se upoređujete sa boljim od sebe i da se pozivate na to. To nema potrebe. I ako nisam malopre bio dovoljno argumentovan, ne znam kada bi trebalo. Ovo treba da usvojite. Vidim da ste prećutali, niste hteli ništa da kažete, drugima ste govorili.
Ovaj amandman treba da se usvoji, uz saglasnost države u koju se šalje misija. Usvojite taj amandman i ništa nije sporno!
A ne da govorimo o Avganistanu, u kome, bože mili, završiću uskoro, ministre, da se ne umorite, pričate o prijateljstvu i interesu, nemamo interes, namerno sam dao taj primer, država proizvodi i prodaje heroin i ovde. Mi imamo problem jer su im najveći saveznici mafija Albanaca sa Kosova, koja je postala četvrta mafija po snazi. I vi znate da imamo problem kao država i znate da oni ugrožavaju našu bezbednost. I radite na tome da ih oslabite.
Nikada nisam rekao da ne radite, ni Vojska, ni Policija. Dakle, radi se na tome, ali nemamo pomoć, džabe što mi radimo kada se zna ko ih podržava – onaj ko tamo podržava taj režim. Nemamo čak ni interes, kao što nemamo interes da budemo član NATO pakta, nijedan!
Nisam rekao da smo najbolji, nego da smo bili bolji od vas i bili smo mnogo bolji od vas, to rezultati govore. To je prvo. Drugo, nisam imao ni malo žuči, samo sam pojasnio situaciju, kome je to jasno, kome nije. Sad, odjednom, sami sebe demantujete. Rekli ste da nije potreban ulazak u NATO pakt zbog evropskih integracija. To ste vi rekli. Sada opet pominjete da hoćemo da budemo deo evropskih integracija, a nećemo... Ne, hoćemo. Sada ste rekli, pročitajte u stenogramu šta ste rekli.
Dakle, gospodo, saradnja – da. Kakve veze ima norveška investicija sa slanjem naših vojnika u njihovom kontigentu? Hoćete sada da kažete da zato što su oni kupili i napravili kompaniju "Telenor" mi treba da šaljemo vojnike sa njima? Da li to opet i vi govorite o plaćeničkoj vojsci, kao jedan kolega poslanik? (I to sa mobilnim telefonima, možda, "Telenora".) Ne, mi želimo saradnju sa svima, nikome nismo neprijatelj, ali da bude jasno i da se zna: vojna neutralnost – da, u EU – ali kao cela država, a ne sa Protokolom Euleksa koji se potpisuje i saradnjom sa Euleksom. To su razlike.
A to šta su građani rekli na izborima, tačno je, ali, da li ste im vi rekli da će Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju da se ne primenjuje, tj. da se primenjuje na štetu Srbije? Jeste li to obećali građanima u kampanji? Jeste li obećali građanima u kampanji da će biti zamrznut Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju? Niste! Jeste li rekli da će biti zamrznut Trgovinski sporazum? Ne! Gde je 300.000 zaposlenih? Gde je toliko investicija koje ste obećali? Gde su penzije, gde je 70% od prosečne plate? Gde je "Fijat"?
Obećavali ste sve i svašta, ništa od toga niste ispunili, ali ništa! Kada ste toliko dobri, hajde sada na izbore. Hajde sad na izbore, neka vam narod kaže da ste dobri, ponovo napravite vladu. Da li ste napravili Vladu sa onima koji su rekli da ni od Vojske ne treba da se odričemo kada je pitanje rešavanja situacije na Kosovu i Metohiji? Jeste! Da li je neko očekivao da ćete sa onima koji tako govore da napravite Vladu? Nije! Desilo se. Napravili ste Vladu tako i nema problema. Evo ga rezultat.
Rezultat građani Srbije žive svakog dana, jer niste vi napravili Vladu. To mi je greška, priznajem da i ja pogrešim, kao što i Koštunica ponekad pogreši, ali vi ne želite da priznate da grešite. Ljudska je osobina smatrati da možeš da pogrešiš i da praštaš nekada. To je dobra ljudska osobina.
Ali, hajde, pokažite šta ste uradili, raspišite izbore i referendum o NATO paktu, pa da vidimo o tome da li želi Srbija u NATO pakt ili ne, pa da vidimo šta će vam građani reći! (Aplauz.)
Javljam se kao ovlašćeni predstavnik.
Spominjao sam limene sanduke. U vremenu o kojem priča gospodin Batić zajedno smo bili u istoj stranci, on je bio potpredsednik DSS. Znam da ne misli na nas, ali na koga misli? Niko od socijalista nije govorio. Nijedan socijalista nije ustao, nijednu reč danas nije rekao. Ne znam na koga mislite?
Ako mislite na gospodu iz SRS, koliko znam, bili su malo vlast, pred bombardovanje su bili opozicija zajedno sa nama, Koštunica i pokojni Đinđić sa njima. Koštunica i pokojni Đinđić sa Šešeljem potpisivali su sporazum o zajedničkoj saradnji pre onoga što je bilo. Ne razumem. Niko od socijalista se nije javio. Ne znam zašto ste tako reagovali. Niko od socijalista reč jednu nije rekao, sede ljude i ćute, a vidim da ste aludirali na njihovu vlast i na to vreme, a sada potpisujete sporazum, podržavate Vladu, tražite smenu ministra Bradića, pa onda odjednom glasate za taj zakon.
Malo se skoncentrišite, molim vas. Bio sam i glasan, govorio sam o limenim sanducima. Spominjao sam limene sanduke, ali sam spominjao Avganistan, nisam spominjao Bosnu, nisam spominjao Hrvatsku, nisam spominjao režim devedesetih. Nećemo da se vraćamo u istoriju, slušamo ministra. Želimo danas savremenu Srbiju, prema tome, pustite to vreme šta je bilo devedesetih.
Sada imamo Vojsku Srbije i sada idemo dalje. Treba da napravimo savremenu vojsku, da učestvujemo u međunarodnim odnosima na pravi način, kao država koja ima svoj suverenitet, a ne kao država marioneta sa kojom će Vašington da radi šta god hoće. To je ono što govorimo sve vreme.
Ne znam da se gospodin Koštunica slikao na trocevcu …
Ne, ne, on je rekao gospodin Šormaz. Gospodin Miletić ne znam gde se češe, niti ulazim, niti pominjem režim Slobodana Miloševića, niti pominjem devedesete. Vaši koalicioni partneri svakog dana pominju, bilo da je iz DS, evo, i gospodin Batić potvrđuje, mi ne pominjemo.
Ako vam je neko prvi pružio ruku u Srbiji posle 5. oktobra, to je bila Demokratska stranka Srbije …
Gospodinu Batiću. Dakle, zbog potreba nacionalnog jedinstva i zbog onoga što se dešava. Ali, gospodine Batiću, ne znam da je gospodin Koštunica bio na topu, tu sliku nisam video, znam da sam ja bio na trocevnom topu, bile su slike i po novinama, i da sam pucao koliko sam mogao, time što su mi dali, protiv zločinaca iz NATO pakta koji su našu zemlju besomučno bombardovali, uništavali civilne ciljeve i ubijali narod! To sam ja radio!
Nikad mi top nije bio okrenut prema Palama i ne daj bože da bude, pustite vi to, on je rekao prema Palama, govorim o Palama, niti bi mi top bio okrenut prema bilo kom civilnom cilju. Nikada! Nikada tako nešto ne bih sebi dozvolio, a znam da su pripadnici Vojske Srbije dovoljno časni i dovoljno profesionalni da to nikada ne bi uradili.
Dakle, pustite vi te priče. Znam ja još jednu situaciju. Bili ste ministar u Vladi pokojnog gospodina Đinđića. Znam da je on pek'o vola sa Karadžićem na Palama. Je l' tako? To uopšte nije sakriveno i to se dešavalo. Pa, šta?! Treba li za to da optužujem DS? Ne, i trebalo je da ga peče i trebalo je da bude tamo!
Uopšte ne znam zašto ponovo reakcija. Ne znam da li ste bili u sali, da li ste slušali, raspravljalo se o terminu, šta znači biti korumpiran ili reč korupcija. Vi imate problem sa terminima. Niko nije rekao, niti gospodin Aligrudić, pogledajte stenogram, da je neko bio devedesetih korumpiran, niti u to ulazimo. Malopre sam rekao da smo vam prvi pružili ruku, baš te 2004. godine,  baš zbog onoga što se zove nacionalni interes, nacionalno jedinstvo u odbrani, pre svega teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije, uvek smo se za to zalagali i dan-danas se za to zalažemo. Očigledno da neko ima problem sa terminima. O tome su vodili predsednica i gospodin Aligrudić raspravu.
Lično mislim da vaš predsednik stranke ima problem sa terminima. Čuo sam da je rekao da u Protokolu piše "administrativna linija sa Euleksom". Tražio sam od njega da mi pošalje, kao poslaniku, to i vas sada obaveštavam, pre više od mesec dana, integralnu verziju Protokola na engleskom jeziku. Mogu samo da kažem da u štampi piše boundry. Ko zna engleski, zna da je boundry granica. Kakva crna administrativna linija.
Line je linija, a boundry je granica. Očigledno je da on ima probleme sa terminologijom.
Znači, nemojte da se javljate za ono što nije, niko nije vređao, niti smo se mi ikada pozivali na politiku Slobodana Miloševića, daleko bilo, niti smo se kad sa njom slagali. Koštunica ga je pobedio na izborima, dobio je 600 hiljada glasova više od Dosa. Znači, DOS je dobio tog dana 600 hiljada glasova manje od Koštunice, što znači da ima ljudi koji su glasali za SPS, za SRS, za SPO na tim izborima ili za neku drugu listu, a glasali su za Koštunicu za predsednika države. Znači, nemojte da govorite neke stvari koje nisu tačne. Ni za šta vas Aligrudić nije optužio, nego je govorio terminologiji, o zabuni oko terminologije.
Dame i gospodo narodni poslanici prisustvovali smo, pre malo više od 30 minuta, raspravi u kojoj su učestvovali narodni poslanici Nada Kolundžija, gospodin Tomislav Nikolić, ministar odbrane, u čijoj je to nadležnosti. Evo rešenja za sve, da nema rasprave i da svima bude jasno, naravno, uvek pravo, ispravno rešenje, utemeljeno na zakonu a pre svega na Ustavu, daje DSS.
Sada pozivam vladajuću većinu, ako već Vlada neće da prihvati, da prihvati ovaj naš amandman. Ako ne prihvati, to je apsolutno razlog za sve narodne poslanike da glasaju protiv ovog zakona, naravno za one kojima je stalo do državnog i ustavnog uređenja. Ako se i to ne desi, mi ćemo, obaveštavam vas, tražiti mišljenje od strane Ustavnog suda Srbije, o tome – da li je ovaj zakon uopšte u skladu sa Ustavom.
Naime, član 140. Ustava jasno kaže: ''Vojska Srbije se može upotrebiti van granica Republike Srbije samo po odluci Narodne skupštine Republike Srbije''. (Tačka.) U Predlogu zakona piše: ''Predsednik Republike, na osnovu odluke Narodne skupštine,'' dakle, posle onoga što je bila rasprava o članu 8, ''u skladu sa zakonom, odlučuje o upućivanju pripadnika Vojske Srbije u multinacionalne operacije, na predlog ministra odbrane.''
Ja se namerno obraćam gospođi Nadi Kolundžiji, jer je ona o tome govorila, a gospodin Ružić, sad, o koalicionim, lako ćemo, ima vremena, sačekajte sekundu, zamolio sam. Ponavljam, u članu 9. piše – ''u skladu sa zakonom, odlučuje'' predsednik Republike, na osnovu odluke Narodne skupštine, o upućivanju pripadnika Vojske Republike Srbije u multinacionalne operacije, na predlog ministra odbrane.'' Dok Ustav jasno kaže – samo Narodna skupština donosi odluku.
Naš amandman lepo glasi: ''Član 9. se menja i glasi: "Predsednik Republike, preko ministra odbrane, sprovodi odluku Narodne skupštine o upućivanju pripadnika Vojske Srbije u multinacionalne operacije". Dakle, on može samo da sprovodi odluku Narodne skupštine, jer samo Narodna skupština može da donese takvu odluku. Mi smatramo da je jedino ovo rešenje u skladu sa Ustavom. On ne može da donese rešenje i odluku, već on može samo da sprovede odluku Narodne skupštine, što je normalno u hijerarhiji komandovanja Vojskom. To nije sporno.
Ne interesuje nas ko je imenom i prezimenom predsednik Republike, nego institucija predsednika Republike.
Zato vas molim sve, ako već Vlada nema dovoljno sluha, jer je najnesposobnija Vlada u istoriji Srbije, da Narodna skupština usvoji ovaj amandman. Hvala. (Aplauz.)
Ovaj amandman na član 9. mora da se usvoji. Ako se ne usvoji ovaj zakon postaje neustavan.
Još jednom čitam – Vojska Srbije se može upotrebi van granica Republike Srbije samo po odluci Narodne skupštine Republike Srbije. Ne može o tome da odlučuje više ni predsednik, ni Vlada, ni ministar, ni Generalštab, ni načelnik Generalštaba, niko, niko, samo Narodna skupština, u Ustavu jasno piše! I da bi bilo u skladu sa Ustavom, molim vas da se usvoje ovi amandmani na čl. 9, i 11. kao i član 10. koji su podneli, interesantno, u istom tekstu, naprednjaci i radikali. Ali, sve to povezuje ono što je jedino prihvatljivo, dakle, kako je amandmanima predloženo, a sve drugo je apsolutno neustavno, neprihvatljivo i pravi se problem.
Gospodo, preuzimate veliku odgovornost, bez obzira što ovde nema ministra. I Gospoda iz Vojske neka ovo dobro slušaju, preuzima se velika odgovornost. Nekada Srbija nije mogla da izbegne ratove, možda u Prvom svetskom ratu, nekada je Srbija i srpski narod mogao možda da izbegne rat, recimo, u Drugom svetskom ratu, ali da nismo učestvovali u ta dva rata, danas bi nas bilo 35 do 40 miliona. Pitanje je kako bismo sa takvim brojem danas, uopšte, mogli da imamo problem teritorijalnog integriteta i suvereniteta? O svemu mora da se vodi računa. To je nacionalni interes, to je interes države Srbije, ne treba nam da idemo i da učestvujemo.
Ponavljam ovu priču od jutros, za one koji nisu čuli, komandant snaga ISAF, Mirovne misije UN u Avganistanu, tražio je ovih dana, ne od Ban Ki Muna, ne od UN, ne od Saveta bezbednosti, dodatnih 40.000 vojnika za Avganistan, jer ne znaju gde se nalaze, ne znaju šta ih snalazi, nego je tražio od predsednika SAD. Predsednik SAD je obećao Amerikancima da će smanjiti broj vojnika u Avganistanu. To ne znači da ih neće biti 110.000, a sada ih je 70.000, nego da će biti manje Amerikanaca. Šta posle toga sledi? Ono što je prvi uradio britanski premijer, poslao je dodatnih 500 vojnika, ići će naše komšije Rumuni, Bugari, Hrvati već šalju za tri puta više nego što su sad prisutni, ići će pritisak i na sve ostale, naročito na one koji su pokazali da lako slušaju naredbe Vašingtona ili kojima je Vašington pomogao da budu vlast u sopstvenoj državi, kojima je pomogao da formiraju vladu.
Nemojte sa ovim stvarima da se igramo! Prihvatite ove amandmane. Ako već mora zakon da se donese, neka bude u skladu sa Ustavom, neka Parlament preuzme odgovornost za te najteže odluke. Nemojte da preuzima odgovornost samo jedan deo mišljenja naroda, dakle, ako treba tako nešto da se radi, molim vas, neka bude u skladu sa Ustavom! Apsolutno ne dolazi u obzir da bilo ko može da donese odluku van Parlamenta o upućivanju jednog jedinog vojnika. Reč „odlučuje“ ne sme da stoji nigde u zakonu, samo tamo gde piše – ''Parlament, Narodna skupština''. Ništa predsednik, ništa ministar, ništa Generalštab, ništa Vlada, niko, niko, samo Narodna skupština! Svi ostali sprovode odluku Narodne skupštine, to je i te kako jasno.
Nemojte, ponavljam još jednom, Srbija mora da bude vojno neutralna, Srbija mora sa svima da sarađuje. Dovoljan je okvir ''Partnerstvo za mir''. Treba ići u mirovne misije, ali tamo gde su mirovne i gde mi donesemo odluku, u našem sastavu, sa našim oznakama, sa našim platama, naravno, srpski vojnik ne treba da bude plaćenik, niko drugi da ga plaća, ova država treba da ga plaća, gde god da ide. Jedino je to prihvatljivo i za državu i za narod Srbije.
Na kraju, završavam time, ne treba se plašiti referenduma. Ko god je demokrata treba da poštuje volju naroda. Ne treba se kriti iza manjine. Molim vas, da bismo znali da nas ne zovu ili da nas zovu, treba raspisati referendum i doneti odluku, da bi država strateški znala, koja će biti, svima je jasno, da Srbija ne treba da bude članica NATO pakta, da bismo posle toga mogli na pravi način da radimo i postupamo kako nalaže Strategija nacionalne bezbednosti, Strategija odbrane, da organizujemo zemlju i situaciju u kojoj je vojno neutralna. Hvala.
Više nego dovoljno. Mislim da smo danas dosta rekli na sve ove teme o kojima je malopre govorio i gospodin Ostojić.
Što se tiče ovih amandmana koje je DSS dala na Zakon o Vojnobezbednosnoj i Vojnoobaveštajnoj agenciji, jedan amandman je prihvaćen, drugi nisu. Mislimo da je trebalo i te druge prihvatiti jer su dobro rešenje. Ovo rešenje je ono koje je ministar policije Dragan Jočić stavio za Generalnog inspektora, sada je prihvaćeno i ovde, ali dobro, ne čudi me, vi ste rekli da je to čovek koga više poštujete od svih nas ostalih u DSS, tako da nije ni čudo da ste prihvatili rešenje koje je u stvari njegov amandman, a ja ga ovde samo potpisao.
Opet kažem, jedna lasta ne čini proleće. To ne popravlja značajno ovaj zakon, uostalom, kao što kaže i javnost u javnoj raspravi, neće popraviti civilnu kontrolu nad ove dve vojne agencije, od kojih je jedna često apostrofirana kao agencija zbog koje se najviše ima problema u saradnji sa Haškim tribunalom godinama unazad, toga smo svedoci. Čini nam se da ni na ovaj način ona neće biti reformisana, niti dovoljno kontrolisana, ovim zakonom koji je predložen, da bismo imali kao civilno, savremeno, demokratsko, građansko društvo, sve ono što treba da radimo.
S druge strane, moram se osvrnuti i na druge stvari koje su rečene u ovoj raspravi. Ne postoji nijedan niti politički niti ekonomski, niti bezbednosni razlog da bi Srbija ušla u NATO pakt. Obrnuto, naša rezolucija nije naša nego svih nas, naša odluka nije naša nego svih nas, ona je obavezujuća za celu državu i nema vaša ili naša.
Interes druge države sigurno ne branimo, nego samo naše države, ali poštujemo tradicionalne i istorijske veze sa državom na koju vi mislite, a znam da mislite na Rusiju, tako ste i govorili kada ste govorili o tome. Samo ću vas podsetiti kako je cela zapadna Evropa, čak i cela Evropa, zvala ovaj prostor – sada će neko reći ovaj se opet vraća daleko u prošlost, ali u 10 i 11 veku ovaj prostor se zvao Raškom ili Rasom, ovaj narod je nazivan Rašanima ili Rasima. Vi to prevedite na engleski jezik, pa ćete vidite da se tada termin Srbi nije koristio, nego upravo ovaj o kome govorim, tako da te stare veze i ta povezanost što imamo sa ruskom državom i ruskim bratskim narodom nisu ni čudne.
Bilo bi dobro da budemo gostoprimljivi na način na koji su Srbi uvek i bili prema uvaženom gostu, predsedniku bratske Ruske države, sa zadovoljstvom, gospodinu Medvedevu. I ne treba ovako govoriti.
Znači, imamo privilegije, dobili smo saradnju, pomaže se budžet Republike Srbije, koji je u rupi zbog najnesposobnije Vlade u istoriji Srbije. Ne vidim zašto bi se bilo šta reklo na račun Rusije. U krajnjem slučaju, nikada ni kamen na nas nisu bacili a kamoli bombu obogaćenim osiromašenim uranijumom, tako da ne treba upoređivati jednu, drugu ili treću državu.
Ponavljam, kao poslanik iz redova DSS, sa svima treba da imamo dobre partnerske odnose na ravnopravnom nivou, ne treba nikako bilo koga da privilegujemo, ali možemo da budemo ravnopravni partneri sa onima koji nas uvažavaju kao ravnopravne partnere, koji ne bacaju na nas bombe, koji nam ne otimaju teritoriju, koji nam ne postavljaju uslove, dakle, samo sa onima sa kojima sarađujemo. Zahvaljujem.
Rumunima su 140 puta veće investicije, a opet smo ih tukli 5:0 u fudbalu. Malo šale, da se oraspoložimo.
Imaćemo i mi toliko više investicija. Prvo, nisu ih imali zbog NATO pakta nego zato što je član EU, a samo ove godine su se zadužili 20 milijardi evra. Drugo, imaćemo i mi povećane investicije nekoliko desetina puta, samo da ponovo na vlasti u Srbiji bude vlada Vojislava Koštunice, a ne ova nesposobna vlada, jer tada smo imali četiri do sedam milijardi godišnje investicija u Srbiju.
Sa druge strane, nisam nijednog trenutka branio interese Srbije. Rekao sam da je interes Srbije da bude vojno neutralna i deo EU, ali kao cela, sa Kosovom i Metohijom i da moramo to pitanje da rešimo sa EU. Nikada nisam branio interese Rusije, Rusija dovoljno sama brani svoje interese. Sve što mogu da kažem jeste da ako gledamo spoljnu politiku uvek ću kao čovek radije da podržim politiku koju vodi Rusija – multipolarnog sveta, odlučivanje na osnovu međunarodnog prava, saradnja sa svima, a ne intervencionalistička politika, gde je prisutno samo napadanje, agresija, bombe.
Nisam se prepoznao u tome što ste rekli da gađam Bajdena cipelom, a možda bi i trebalo, jer on je mene gađao bombom obogaćenom osiromašenim uranijumom. Ja tu bombu nemam da bacim na njega, a i da imam, ne bih je bacio na njega jer sam, za razliku od njega, civilizovani Srbin, evropejac koji ne želi da koristi silu, nego želi da se koristi silom argumenata i prava. (Aplauz.)
Zatvaramo sigurno, samo što se ja ne osećam uopšte prozvanim za devedesete i kontinuitet. Za to se obratite kolegama iz SPS. Zaista ne znam o čemu uopšte govorite, u kom kontekstu govorite o tome, meni iz DSS. Što se tiče stalne priče – o džabe prodatom NIS-u. Pa, to nije istina. NIS je dobro plaćen, a ispade po nekima i preplaćen.
Drugo, gospodine, ta ista Rusija sa američkim kompanijama gradi u Pančevu potpuno novu rafineriju za 450 miliona evra, ''Gasprom njeft'' i američka kompanija zajedno. O čemu vi govorite? O tome mi govorimo, da zajedno u Srbiji rade i Rusi i Amerikanci, i Kinezi, četiri stuba što kaže predsednik. Sad se setio! Nećemo u NATO pakt da bismo mogli da sarađujemo u tome, a nikoga ne ugrožavamo. Ne želimo niko da nas dira. Hoćemo u EU kao Srbija sa granicama, koje, ako vama nisu jasne gde su, ja vam kažem – uzmite i pročitajte Ustav, poslanik ste, i u Ustavu vam piše gde su granice. Nemojte da pitamo ministra da ustane i da kaže gde su južne granice.
(Zoran Krasić, s mesta: Ne zna!)
Ja znam da zna, zna da su na Prokletijama i reći će da su na Prokletijama. Ja znam da će da kaže, za razliku od poslanika LDP, reći će da su na Prokletijama. Zna se gde su granice, zna se šta je Srbija. Samo da još EU sazna i da nam to kaže, i nije problem, nikakav.
Ni jednu jedinu reč nisam rekao ni za devedesete ni za SPS, gospodine. Još je gospodin Ostojić rekao– nemate šta meni da pričate o devedesetim, obratite se kolegama iz SPS! Gospodo, mnogi gledaju napred, ali mnogi imaju okoglavnik kada gledaju napred, pa ne vide ništa, nego samo u jednom pravcu.
Vi meni recite kako se na engleskom kaže – linija, a kako se kaže granica? To mi recite, pošto vaš predsednik ne zna. On kaže da u Protokolu sa Euleksom piše „Administrativna linija“, a na engleskom piše boundry. Svi koji znaju engleski znaju da je to granica. Sada kada branite Kosovo pitajte svoga predsednika što je potpisao Protokol sa Euleksom u kome piše „granica“ a ne piše „administrativna linija“? Ako ne, evo saznajte kako se piše linija, a kako granica, od tog silnog znanja koje pokazujete, koje govorite.
Ne sporim, neka piše „linija“ ali neka mi to dostavi Dačić, pošto sam mu pre mesec dana tražio kao poslanik, član Odbora za bezbednost – da mi u integralnom tekstu na engleskom pošalje kako izgleda, pa ćemo videti da li je tako, kako piše ili ne. Zašto je mesec dana potrebno? Šta se krije, ako mesec dana originalan tekst ne može da dođe u Narodnu skupštinu? Šta se time krije?
Godine devedesete zaboravite, jer smo mi sa devedesetim raskrstili 24. septembra 2000. godine, kada je Koštunica pobedio Miloševića na izborima.
Sa gospodinom Mrkonjićem sam u više navrata popio po rakijicu i sa zadovoljstvom ću ponovo, jer je to pravi socijalista, socijalista koji je podržavao Vladu koja je potpisala CEFTA sporazum, ali sa UNMIK i sa predstavnikom UNMIK. To je velika razlika. To je ogromna razlika. To je Rezolucija 1244. Euleks nije ništa od toga! Ta kontrola granice vidimo kako funkcioniše, tako što pucaju bombe po Bujanovcu i Preševu. Ta kontrola granice, zaista, dobro funkcioniše. Zaista se ne švercuje ni droga i zaista će Euleks u tome da nam pomogne. Jadna nam majka svima, ako nam Euleks, koji radi po Ahtisarijevom planu, bude pomagao a mi sa njim sarađivali!
Gospodine, kada taj sporazum počne da se primenjuje potpuno, slušajte šta ćete sledeće potpisivati – carinski sporazum, a posle toga će biti zahtev o priznanju. Zapamtite, jedno po jedno – ide! Umesto da tražimo da Euleks ode, a da se vrati UNMIK i da to izglasa Savet bezbednosti, jer Euleks nikada nije izglasan na Savetu bezbednosti.
Pozivam se na član 104. Mislim da je zaista grubo povređen Poslovnik. Recimo, vi nijednog trenutka niste rekli po kom osnovu dajete reč gospođi Nadi Kolundžiji. Kome replika? Kome ona daje repliku.
Gospodin Mićunović je prozvan. To je pod jedan.
Nisam završio, izvinite.