MIROLJUB STOJČIĆ

Nestranačka licnost

Rođen je 16. oktobra 1956. godine u Vranju.

Diplomirao je na Fakultetu narodne odbrane 1980. godine. Veći deo karijere proveo je radeći u Opštinskoj upravi, i to najpre na poslovima šefa Odseka za obrazovanje, zatim potpredsednika Izvršnog odbora, Skupštine opštine i predsednika Skupštine.

Na izborima održanim 2004. godine, izabran je za gradonačelnika Vranja, a tu funkciju obavljao je i od izbora 2008. do 2012. godine.

Član je mnogih udruženja u gradu i u regionu, a u dva mandata bio je član Predsedništva Stalne konferencije gradova i opština.

Nakon izbora 2012. godine, izabran je za narodnog poslanika i na toj funkciji je ostao sve do kraja mandata 2014. godine.

Oženjen.
Poslednji put ažurirano: 09.02.2017, 14:56

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja, 21.11.2013.

Zahvaljujem.
Govoriću kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS. Na početku bih se zahvalio i Vladi Republike Srbije i nadležnim odborima što su prihvatili ovaj amandman mojih kolega Stefane Miladinović i Đorđa Milićevića i što je amandman postao sastavni deo Vlade.
Međutim, poštovani predstavniče Vlade i predstavnici MUP, ne sumnjivo je da su rasprave u načelu o zakonu o privatnom obezbeđenju i detektivskoj delatnosti izazvale različite komentare, ali je činjenica i mišljenje zainteresovanih za ovu oblast, pa i običnih građana da je Srbiji ne potrebno, nego neophodno donošenje krovnih zakona koji uređuju oblast privatnog obezbeđenja i detektivske delatnosti, pre svega što je Srbija jedina zemlja u regionu koja još uvek nije usvojila zakon u ovoj oblasti, a drugo, što je realnost takva da je u ovakvim uslovima u Republici Srbiji sektor privatnog obezbeđenja veoma razvijen.
Podsetiću da je u ovom sektoru zaposleno, kao što ste i vi rekli, oko 50.000 ljudi i da se raspolaže sa oko 50.000 komada oružja, mada ne postoje precizni podaci o tačnom broju.
U ovakvim uslovima, pružaju se usluge ovakve vrste, koje prate savremene trendove. Međutim, u ovom trenutku ne postoje jasno definisana prava i obaveze pravnih i fizičkih lica koja obavljaju ovu specifičnu delatnost, kao ni jasna uloga nadležnog državnog organa u nadzoru nad obavljanjem poslova iz oblasti privatnog obezbeđenja po uzoru na druge evropske države.
Vi ste, gospodine predsedniče, i u vašem uvodnom izlaganju jasno naveli da oba predloga zakona za cilj imaju profesionalizaciju ovih delatnosti u cilju postizanja nivoa kvaliteta usluga, računajući na njihov doprinos u ukupnom sistemu unutrašnje bezbednosti, koje ovaj značajni resurs svakako može da pruži.
U raspravi u načelu poslanička grupa SPS pokušala je da konstruktivnim diskusijama da doprinos da zakoni budu što bolji kako bi se ovaj sektor u ovim uslovima uradio na najbolji mogući način. I vama i nama je jasno da ne donosimo idealne zakone, što govori iskustvo zemalja u okruženju, ali kada je reč o konkretnim prednostima ovih zakona, najveća dobit je što se stvaraju zakonski okviri za zaštitu interesa građana i države i poslodavaca i zaposlenih u sektoru privatnog obezbeđenja.
U tom smislu, poslanici SPS podneli su predlagaču ukupno 26 amandmana, 20 na zakon o privatnom obezbeđenju i šest amandmana na zakon o detektivskoj delatnosti.

Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja, 21.11.2013.

U tom smislu i govorim. Samo ću govoriti vezano za sve amandmane i kasnije se nećemo javljati.
Amandmanima smo želeli da i jedan i drugi zakon budu što kvalitetniji i primenljiviji u praksi, tako da naši amandmani daju doprinos da zakoni budu kvalitetniji u oblastima koje se uređuju, pre svega, status zaposlenih lica, status preduzeća, tehničku opremljenost i upotrebu tih sredstava, zasnivanje radnog odnosa zaposlenih lica, ali i prestanak radnog odnosa, usklađivanje rada zaposlenih lica, kao i usklađivanje zakona sa drugim zakonima.
Na zakon o detektivskoj delatnosti amandmani su predloženi da bolje definišemo koje uslove mora da ispunjava odgovorno lice koje se bavi ovom delatnošću, da zakon mora da bude usklađen sa drugim zakonima, kao i da preciziramo pojedine odredbe zakona.
Na naše zadovoljstvo, prihvaćen je od strane predlagača veći broj naših amandmana i poslanicima SPS je drago što smo dali značajan doprinos da zakoni budu kvalitetniji i primenljiviji u praksi, a da je to prepoznao i predlagač ovih zakona i Vlada Republike Srbije, na čemu im zahvaljujemo.
Na kraju, želim da predlagaču u ime poslaničke grupe SPS poželim uspešno sprovođenje ovih zakona, obzirom da se u Srbiji prvi put reguliše ova oblast.
Na samom kraju, želim da svim vernicima u Srbiji, koji danas slave slavu Svetog Aranđela, čestitam slavu i poželim da još dugo slave, u ime poslaničke grupe SPS.

Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja, 08.11.2013.

Poštovani predsedavajući, poštovani predsedniče Vlade, uvaženi predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, kolege narodni poslanici, kao što je poznato u Srbiji ne postoji krovni zakon koji uređuje oblast privatnog obezbeđenja i detektivske delatnosti.
U postupku usklađivanja pravnog sistema sa Ustavom Republike Srbije, Zakonom o prestanku važenja određenih zakona i drugih propisa, stavljen je van snage određeni broj zakona čime su van pravnog sistema Republike Srbije ostala i pitanja koja se odnose na obavljanje delatnosti privatnog obezbeđenja i privatnih detektiva. Ovim su ove dve po prirodi materije izuzetno značajne oblasti za bezbednost građana, ostale pravno neregulisane.
Kao što ste rekli, gospodine predsedniče, Srbija je jedina zemlja u regionu koja još uvek nije usvojila zakon u ovoj oblasti. Podsetiću vas, da su zakoni koji uređuju oblast privatnog obezbeđenja usvojeni u Makedoniji kao Zakon o privatnoj sigurnosti 1999. godine, u BiH kao Zakon o agenciji za zaštitu ljudi imovine 2002. godine, u Hrvatskoj Zakon o privatnoj zaštiti 2003. godine, u Crnoj Gori kao Zakon o zaštiti lica i imovine 2005. godine.
Međutim, nepostojanje krovnog zakona u ovoj oblasti može biti opravdano širokim i temeljnim javnim raspravama koje su proteklih godina vođene u našoj zemlji, a sve sa ciljem da se dođe do najboljeg mogućeg zakonskog rešenja uz sagledavanje iskustava drugih zemalja koje ovakve zakone već imaju u svom pravnom sistemu. Treba naglasiti da komparativna iskustva evropskih zemalja govore da ne postoji idealno i unificirano zakonsko rešenje kojim bi se regulisala ova oblast, već da svaka zemlja u zavisnosti od okolnosti, usvaja model koji njoj najviše odgovara u skladu sa specifičnostima svake zemlje.
Kako ove delatnosti nisu zakonom regulisane to u našoj zemlji ne postoje tačni podaci o delatnosti privatnog obezbeđenja. Iz tih razloga koriste se podaci istraživanje koje su sprovele organizacije civilnog društva i koje govore da su podaci maltene upozoravajući, jer broj zaposlenih u ovom sektoru kreće se između 25 do čak 60 hiljada ljudi, a da je količina oružja u sektoru privatne bezbednosti negde oko 47 hiljada komada. Ako se pravi neko poređenje sa MUP koliko se nalazi komada oružja u MUP to je negde oko 53 hiljade komada, što znači da je razlika negde oko šest hiljada komada oružja.
Želim da napomenem i to da podaci govore da privatno obezbeđenje i detektivska delatnost predstavljaju izuzetno vredno tržište čija vrednost još 2008. godine je bila procenjena na oko 150 miliona evra. Danas je sigurno još veća, imajući u vidu da je registrovano preko tri hiljade firmi u ovoj oblasti. Pri tome imamo u vidu da ne postoje precizni podaci koliko firmi danas radi, što znači da nije mali broj onih koji posluju u sivoj zoni, čime se nanosi velika šteta državi, ali i zaposlenima i građanima o čijoj bezbednosti oni trebaju da brinu.
Takođe posledice pravne neuređenosti su relativno česta i gruba prekoračenja ovlašćenih lica i organizacija koje posluju u ovom sektoru, a do kojih dolazi zbog svojevrsne pravne anarhije koja postoji u ovoj oblasti.
Ovo stvara veliku nesigurnost po bezbednost svih, jer se uglavnom radi o ljudima koji pored dozvole za posredovanje imaju i dozvolu za nošenje oružja.
Jasno je da država mora imati pravnu kontrolu i nadzor u ovoj oblasti. Pored toga, česta je pojava da fizička lica koja se bave ovom delatnošću nisu prijavljena i poslodavci za njih ne plaćaju nikakve doprinose, čime nanose veliku štetu državi i njima, jer kao zaposleni ostaju uskraćeni za svoje socijalno i zdravstveno osiguranje.
Gospodine predsedniče, kada je reč o konkretnim prednostima ovog zakona, jedna od najvećih dobiti koja se postiže jeste stvaranje zakonskog okvira za zaštitu interesa i građana i države i poslodavca i zaposlenih u sektoru privatnog obezbeđenja.
Kao što ste istakli u svom izlaganju, ovim zakonom se postavlja osnova za javno privatno partnerstvo u oblasti bezbednosti čijim stvaranjem će naša zemlja stati rame uz rame sa najrazvijenijim zemljama EU.
Iskustvo razvijenih zemalja govori da je sektor privatnog obezbeđenja neophodno razvijati u pravcu stvaranja partnerstva sa državom čime se u značajnoj meri olakšava rad policije i drugim službama zaduženim za bezbednost ljudi i imovine.
Spektar usluga koje privatne kompanije iz oblasti obezbeđenja pružaju na evropskom tržištu dosta je širok. Tako recimo, u Francuskoj privatne kompanije obezbeđuju zatvore, u Nemačkoj, Austriji i Estoniji vojna postrojenja, u Rumuniji i Bugarskoj zgrade parlamenta itd. U mnogim državama privatne kompanije obezbeđuju velike kulturne, sportske manifestacije sa velikim brojem učesnika.
Nesumnjivo je da stvaranje zakonskog okvira predstavlja dugotrajan i složen proces. Najznačajniji zadatak države biće uspostavljanje valjanih mehanizama kontrole nad ovim uslugama. Istovremeno, okvir u kojem se privatne kompanije moraju kretati ne sme izaći iz okvira zakona kojima se štiti bezbednost ljudi i imovine, posebno iz okvira Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i ni u kom slučaju ne sme se preći granica ovog okvira i to mora biti jasan stav države.
Sa druge strane, kao veliku prednost ovih zakona ističemo zakonom utvrđenu nadležnost MUP-a za izdavanje licenci pravnim i fizičkim licima za obavljanje poslova privatnog obezbeđenja i detektivske delatnosti. Upravo se ovde definiše da radnik MUP-a ne može biti i radnik u privatnom obezbeđenju.
Posebno podržavamo formiranje stručnog saveta za unapređenje privatnog obezbeđenja i javnog privatnog partnerstva u sektoru bezbednosti koje će pratiti sprovođenje zakona i davati inicijative za unapređenje rada u ovom sektoru.
Jedan od izuzetno značajnih efekata primere ovog zakona biće sprečavanje da različite neformalne grupe vrše poslove obezbeđivanja objekata i imovine, što je sada u ovom pravnom vakumu nažalost, neretka pojava.
U ove predloge zakona predlagač MUP je ugradilo i elemente strategije nacionalne bezbednosti kojim se u poglavlju 4 – politika nacionalne bezbednosti, odeljak 4 – politika unutrašnje bezbednosti u stavu tri kaže – sve veća odgovornost u sprovođenju politike unutrašnje bezbednosti zajedno sa državnim i ostalim organima i institucijama imaju subjekti iz oblasti privatnog obezbeđenja, čija delatnost obuhvata zaštitu bezbednosti pojedinaca, objekata i drugih materijalnih dobara koja nisu obuhvaćena zaštitom nadležnih državnih organa.
Od posebnog društvenog značaja je da delatnost subjekata iz oblasti privatnog obezbeđenja bude u celosti normativno i doktrinarno uređena. Takođe je veoma bitan i stav 6. gde se kaže da važnu pretpostavku ostvarivanja i unapređenja zaštite života i imovine građana, ljudskih i manjinskih prava čini saradnja državnih organa sa subjektima iz oblasti privatnog obezbeđenja i drugim institucijama, ustanovama, lokalnim samoupravama, strukovnim udruženjima, crkvama i verskim zajednicama, medijima, manjinskim zajednicama, organizacijama civilnog društva i građanima, čime se razvijaju odnosi poverenja izgrađuje i jača bezbednost i rešavaju bezbednost tih problema.
Gospodine predsedniče, uvaženi predstavnici MUP, imajući sve ovo u vidu i ceneći težinu i značaj materije koja se prvi put uređuje, poslanička grupa SPS je jednim brojem svojih amandmana želela da da doprinos kvalitetu zakonskih rešenja u nadi da će biti prihvaćeni. O tome će moje kolege više govoriti u toku rasprave. Takođe, ceneći činjenicu da ovi zakoni treba da imaju značajnu ulogu u ostvarivanju unutrašnje bezbednosti i efikasnije zaštite života i imovine građana, još jednom želim da podvučem pozitivne efekte koji će postojati donošenje ovog zakona. U oblasti pravnog poretka to je sprovođenje odredbi i Strategije nacionalne bezbednosti o doktrinarnom i normativnom uređenju u oblasti privatnog obezbeđenja. To je uređenje delatnosti na nacionalnom nivou, harmonizovano se evropskim normama i standardima. Poboljšaće se opremljenost, stručna obuka i kvalitet usluga.
Što se tiče socijalne situacije, to je formiranje reprezentativnih socijalnih partnera na granskom nivou. To je početak socijalnog dijaloga i donošenje kolektivnih ugovora. To je poboljšanje uslova rada i standarda zaposlenih u ovoj grani. Kada govorimo o ekonomskoj situaciji, to je pre svega utvrđivanje tačnog broja pravnih lica za privatno obezbeđenje. Drugo, to je utvrđivanje tačnog broja zaposlenih u ovoj oblasti. To je utvrđivanje godišnje tekuće aktive u ovoj grani. To je stvaranje novih i stručnih profila i to je stvaranje uslova za selekciju kadrova i napredovanja u ovoj struci.
Pre nego što kažem da će poslanička grupa SPS podržati ova dva veoma značajna i bitna zakona, želim da napomenem da ćemo podržati i Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Švajcarske konfederacije i Republike Austrije, kao i predloge zakona o potvrđivanju Sporazuma Vlade Republike Srbije i Vlade Crne Gore o readmisiji lica čiji je ulazak ili boravak nezakonit, Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vjeća ministara BiH o predaji i prihvatu lica čiji je ulazak i boravak nezakonit, kao i Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Makedonije o policijskoj saradnji.
U danu za glasanje poslanička grupa SPS glasaće za navedene predloge zakona.