Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroljub Stojčić

Govori

Hvala predsedavajuća. Uvažena predsedavajuća, uvaženi ministre, narodni poslanici, bez obzira što sam sinoć postavio pitanje ministru Iliću i dobio odgovor, smatram za potrebnim da ponovim da sam ovaj amandman podneo iz jednog razloga. To je da se definišu sredstva u okviru planiranih sredstava u iznosu od pet milijardi i 400 miliona, koja su namenjena putevima Srbije i da se od tih sredstava predvidi milijardu i po za završetak deonice započetog auto-puta od granice sa bivšom jugoslovenskom republikom Makedonijom, do sela Levosoje, koje se nalazi na teritoriji opštine Bujanovac.
Moram da ponovim da je početak izgradnje ove deonice vezan za 1997. godinu i da su u tom periodu započeti neki radovi. Nešto je nastavljeno da se radi između 2000. godine i 2008. godine, da su se u 2008. godini intenzivirali radovi na toj deonici i da je čak bilo i svečano otvaranje jedne deonice auto-puta gde je bio prisutan i premijer Cvetković, premijer prošle vlade.
Međutim, činjenica je da ova deonica auto-puta nije završena do danas i da je najopasnija deonica auto-puta u Koridoru 10. Nadležnost za završetak ove deonice auto-puta je u nekom trouglu između ministarstva, Koridora 10 i Javnog preduzeća Putevi Srbije. Dobio sam obrazloženje vezano za moj amandman, gde se kaže da se ne prihvata iz razloga što se sredstva subvencije za Javno preduzeće Putevi Srbije raspoređuju aktom Vlade o rasporedu i korišćenju sredstava subvencija. Akt Vlade treba da uredi namenu tih sredstava kao i dinamiku njihovog korišćenja, što je sastavni deo i programa poslovanja Javnog preduzeća Putevi Srbije za 2003. godinu.
Ministre, ja ću se obratiti i Upravnom odboru Javnog preduzeća Putevi Srbije, a i Vladi Republike Srbije da naknadnim aktom definišu završetak ove deonice auto-puta, jer zaista neprimereno da jedina deonica auto-puta u Koridoru 10 ne bude završena u ovom periodu.
Uvažena potpredsednice, imam dva pitanja. Jedno je namenjeno ministarki zdravlja, Slavici Đukić Dejanović a jedno je za ministra Velimira Ilića.
Pre pet godina, započeta je izgradnja hirurškog bloka u Vranju i otprilike oko 80% radova završeno je na tom hirurškom bloku. Očekivao sam da ćemo u zakonu o budžetu za 2013. godinu naći neku poziciju da se taj hirurški blok završi.
Možda i stoji u nekoj poziciji, ali sam dosta pažljivo gledao, nisam mogao da nađem, vidim da su planirani veliki klinički centri, Beograd, Novi Sad, Kragujevac i Niš, Vranja u tom programu nema. O značaju hirurškog bloka, neću da govorim, s obzirom da negde oko 250.000 ljudi gravitira prema Vranju i prema tom kliničkom centru, prema hirurškom bloku i moje pitanje je usmereno prema vama, da li planirate da nešto u 2013. godini radite na završetku hirurškog bloka i da li će on biti završen u 2013. godini.
Pitanje za gospodina Velimira Ilića je, gospodine ministre, vi znate da je 1997. godine započeta izgradnja deonice od granice sa bivšom jugoslovenskom republikom Makedonijom prema Bujanovcu, odnosno do sela Levosoje, nešto je rađeno 1997. godine do 2000. godine, a nešto do 2004. godine, nešto je rađeno u 2008. godini. Međutim, jedan deo radova je ostao nezavršen na toj deonici. Čak je bila promocija puštanja jedne deonice auto-puta u 2008. godini, ali u suštini, ta deonica auto-puta nije završena u dužini oko 17 km.
U komunikaciji sa predstavnicima JP "Putevi Srbije" rekli su da je to finansirano, a ministarka Kalanović zna da je to finansirano delom iz sredstava NIP, tako da oni nemaju planirana sredstva za tu deonicu.
Sa preduzećem "Koridori Srbije" oni su rekli da odgovaraju za izgradnju ovih deonica koje su sada započete, od Bujanovca prema Vranju i od Vranja prema Vladičinom Hanu, pa njih nema u tom programu, u programu završetka.
Priložio sam amandman vezano za budžet za 2013. godinu i tražim da se precizira završetak ove deonice u 2013. godini, ali su mi rekli da će se to aktom Vlade definisati, program rada JP "Putevi Srbije".
Pitanje za vas glasi, da li znate da li će se ova deonica završiti u 2013. godini, obzirom da je to najopasnija deonica u Koridoru 10, a neću da govorim o tome da je nekoliko ljudi već poginulo na toj deonici koja je veoma opasna za odvijanje saobraćaja. Hvala.
Zahvaljujem se na odgovorima i jednom i drugom ministru.
Hvala lepo.
Uvažena potpredsednice, uvažene kolege narodni poslanici, javio sam se za diskusiju pod tačkom 5, odnosno za Predlog zakona o potvrđivanju ugovora o garanciji a.d. "Železnica Srbije", akreditacija pruga, između Republike Srbije i Evropske banke za obnovu i razvoju. Mogu odmah da kažem da je dobro što se ova tačka danas našla na dnevnom redu, s obzirom da se radi o zaista značajnoj investiciji od 95 miliona evra. Pomalo je nerazumno da od 27. januara čekamo na donošenje ovakve jedne saglasnosti i, da kažemo, oslobađanja jedne ovakve investicije, imajući u vidu da je Republici Srbiji potrebna jedna ovakva investicija u jednom ovako ozbiljnom iznosu, ako imamo u vidu stanje železničkih pruga i angažovanje naše građevinske operative.
Iskreno se nadam da ćemo posle devet meseci doneti jednu značajnu odluku. Ako se uzme u obzir da će nakon donošenja ove odluke, predstoji ovaj tehnički deo raspisivanje tendera. Izgubili smo godinu dana, u smislu početka ovako značajnog projekta.
Naime, želim da kažem da u samom ugovoru stoji da se banka saglasila da odobri zajam zajmoprimcu u iznosu od 95 miliona evra za rehabilitaciju i modernizaciju mreže pruga na Koridoru 10, fokusirajući se na obnovu deonice Beograd-Rakovica-Resnik, i rehabilitaciju deonica duž Koridora 10. Saglasno uslovima koje ugovor o zajmu potvrđuje ili na koje se poziva, ali samo pod uslovom da garant garantuje za obaveze zajmoprimca po ugovoru o zajmu, kako je predviđeno ovim ugovorom.
Želim da kažem da se u opisu projekta kaže da projekat obuhvata obnovu građevinske i elektrotehničke infrastrukture na magistralnim prugama a.d. "Železnica Srbije" na deonicama Beograd-Rakovica-Resnik, što je dato u osnovnom ugovoru, Jajinci-Mala Krsna, Lapovo-Bagrdan, Paraćin-Ćićevac i Ćićevac-Stalać. Da ne bih bio pogrešno shvaćen i nemam ništa protiv da se ova sredstva angažuju i da se ulaže u ove deonice koje su navedene, po meni je malo čudno da se čitava deonica pruge od Niša prema granici sa Makedonijom izostavi, imajući u vidu da je najgore stanje, što se tiče pruga, u Koridoru 10, upravo na deonici između Leskovca i Vranja, na deonici u samoj Grdeličkoj klisuri, s obzirom da je ozbiljno poremećena statika i mostova a i same pruge. Na pojedinim deonicama vozovi se kreću brzinom do 30 kilometara na čas i ako kažemo da je potrebno između Leskovca i Vranja da se putuje oko dva i po sata, govori da je ta deonica pruge zaista u kritičnom stanju.
O tome koliki je značaj pruge za ovaj deo Srbije ne treba mnogo govoriti, imajući u vidu strukturu privrede juga Srbije, da je sama pruga jedan ozbiljan faktor razvoja čitavog juga Srbije, da se planira otvaranje industrijskih zona i slobodnih zona na prostoru Vladičinog Hana i grada Vranja. Moja diskusija je usmerena u vidu jednog pitanja – da li postoji neka mogućnost da se iz ovih sredstava, iz ovih 95 miliona dinara, izdvoje određena sredstva za sanaciju jednog dela pruge na ovoj deonici ili će se možda čekati na neke nove kredite, koji se najavljuju od strane Vlade Republike Srbije? Molim vas da se ovaj moj predlog uzme ozbiljno na razmatranje, s obzirom na stanje železničke pruge na tom prostoru, da se upravo sa vozovima, koji idu iz pravca Preševa preko Vranja i Leskovca, prevozi jedan značajan broj studenata koji studira u Nišu i da je ovaj infrastrukturni objekat veoma značajan. Zahvaljujem se.
Poštovana potpredsednice, uvaženi ministre, poštovane koleginice i kolege, naime u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o finansiranju lokalne samouprave u članu 3, u predloženom članu 15a. u stavu 5 stoji – pod prosečnom zaradom, u smislu stava 2, 3 i 4 ovog člana, smatra se prosečna zarada po zaposlenom, ostvarena na teritoriji jedinice lokalne samouprave u periodu januar – avgust godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje firmarina prema podacima republičkog organa, nadležnog za poslove statistike.
Predložio sam amandman, da se u ovom članu doda novi član 6. koji glasi: "Jedinice lokalne samouprave, čija je prosečna zarada po zaposlenom niža od republičkog proseka, prilikom obračuna kojim se utvrđuje firmarina, primeniće prosečnu zaradu po zaposlenom koja je ostvarena na nivou Republike Srbije.".
Naime, u poslednje vreme moglo se čuti da, a i ovih nekoliko dana, da su lokalne komunalne takse prilično neujednačene. Navođeni su realni primeri i razni primeri, posebno, da su takse najveće u onim najsiromašnijim lokalnim samoupravama. Iz tih razloga pristupilo se određivanju maksimalnih iznosa kako stoji u Predlogu zakona. Međutim, u Predlogu zakona ipak se zadržava neujednačenost, jer je za osnovicu predložena prosečna zarada jedinice koja je ostvarena na nivou i na teritoriji jedinice lokalne samouprave.
Imajući u vidu prosečne zarade januar – jul za 2012. godinu i podatke Republičkog zavoda za statistiku, zarade variraju u rasponu od 29.305 dinara u Merošini, do 89.443 dinara u Lazarevcu. Istovremeno, na nivou okruga postoje značajne razlike prosečnih zarada, tako da je u Ljigu, npr. prosečna zarada 31.494 dinara, a u Lajkovcu 86.306 dinara, što je razlika 2,74 puta, ako se ima u vidu da je u Ljigu zarada u julu bila 24.086 dinara, odnos zarada će biti znatno veći.
Ima, takođe, sličnih primera i u drugim okruzima, ali svakako nema opravdanosti i logike da isti obveznici u susednim i siromašnijim lokalnim samoupravama plaćaju komunalnu taksu, koja se razlikuje, i do tri puta i ona bude manja. Napominjem da za ovo nema nikakve opravdanosti ako se ima u vidu da su cene usluga i dobara poreskih obveznika iste u čitavoj Srbiji.
Zato postoji više razloga za podnošenje ovog amandmana. Prvo, i prvi razlog, predloženi amandman predviđa opštinsku ili republičku prosečnu zaradu kao osnovicu za određivanje komunalne takse čime bi se omogućila velika nesrazmera u taksama. Drugo, predlog je dosta kompromisan, jer ne opterećuje lokalne samouprave koje imaju visoke prosečne zarade, a omogućava malim opštinama da oporezuju obveznike po prosečnim republičkim zaradama i ostvare nešto bolji prihod. Treći razlog, treći predlog je činjenica da on ne ide na štetu obveznika, jer su takse koje trenutno plaćaju prema važećim propisima znatno veće i privrednici će, svakako, imati umanjene takse. Četvrto, na ovaj način smanjiće se i broj zahteva koji će dolaziti u ministarstvo od strane lokalnih zajednica na odobrenje i peto, ovim predlogom se ipak obezbeđuju veća sredstva malim opštinama, što im omogućava ubrzaniji razvoj, što je bilo jedno od obećanja i SPS i drugih stranaka u izbornoj kampanji.
Zato molim Vladu Republike Srbije i vas, gospodine ministre, da preispitate ovu vašu odluku i razmotrite predlog još jedanput i donesete odluku.
Još samo na samom kraju, koristim vreme i poslaničke grupe. Želeo bih da vam samo kažem, krajnje iskreno, nemojte nam davati odobrenja, odnosno obrazloženja da bi nam dali obrazloženje na naše amandmane, jer ovaj amandman i ovo obrazloženje je apsolutno pomalo i uvredljivo, jer obrazloženje koje ste dali glasi – amandman se ne prihvata iz razloga jer je vezivanje najvišeg iznosa firmarine za prosečnu zaradu po zaposlenom u jedinici lokalne samouprave, na čijoj teritoriji obveznik plaća, odnosno obavlja delatnost, ekonomski opravdano i obezbeđuje ujednačenu i ravnomernu opterećenost obveznika, čime se stvara određena pravna sigurnost za obveznike i stvara povoljnija klima za privređivanje i nova ulaganja. Znači li to da ako prihvatimo da prosečna zarada na nivou Republike bude parametar u lokalnim zajednicama, da će imati pravne i nesigurnije lokalne zajednice i da ćemo biti nepovoljniji za strane ulagače. Hvala lepo.