Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zvonimir Stević

Zvonimir Stević

Socijalistička partija Srbije

Obaveštenja i objašnjenja

Poštovani predsedniče, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, pitanje postavljam Vladi Republike Srbije.

Iako Republika Srbija, uprkos svemu, nastoji da poboljša odnose kako sa albanskim pregovaračima na KiM, tako i sa Republikom Albanijom, sa suprotne strane sve je intenzivnija retorika koja nikako ne doprinosi unapređenju odnosa niti rešavanju otvorenih pitanja.

Od strane lidera kosovskih Albanaca neprekidno dolaze oštre provokacije i pretnje kojima se ističu njihove težnje za prisvajanjem ne samo delova naše teritorije, već i naše viševekovne istorije i kulture.

Ono što zabrinjava jesu potpuno isti, a sve češći zahtevi i izjave zvaničnika Republike Albanije. Može se reći da se radi o rafalnom, organizovanom napadu i provokacijama Albanaca kojima se poništavaju svi pokušaji Srbije i njenog državnog rukovodstva, na čelu sa predsednikom Republike Srbije, Aleksandrom Vučićem, da se dijalog nastavi i dođe do mirnog rešenja, na šta je Srbija uvek spremna.

Da podsetim, otvoreno pitanje KiM, uprkos tome što je sa svojih vekovnih ognjišta proterano preko 250 hiljada Srba, da su mnogi stradali u raznim žutim kućama i da se još uvek mnogi vode kao nestala lica, da su ubijana deca, spaljivane kuće i manastiri i rušeni krstovi sa srpskih crkava, danas imamo tvrdnju albanske strane da je to albanska baština.

Poslednji primer falsifikovanja kulturne istorije Srbije jeste pokušaj prisvajanja ostatka pravoslavne crkve u blizini Srbice u mestu Suvo Grlo, koje su upravo oni porušili.

Još ozbiljnije pretnje o kojima i mediji pišu ovih dana jesu izjave albanskog predsednika Iljira Mete koji je proglasio Medveđu, našu opštinu na jugu Srbije, albanskom teritorijom, pri tom optužujući Srbiju za tzv. raseljavanje Albanaca iz te sredine, misleći na pasivizaciju njihovih prebivališta.

Ovakve izjave predstavljaju direktno mešanje u unutrašnju politiku Srbije, a aspiracije ka delovima teritorije Republike Srbije su ovde očigledne.

Šta je istina? U opštini Medveđa, prema popisu i procenama broja stanovnika u kojoj je učestvovala i međunarodna zajednica živi oko 7,1% Albanaca. To su Albanci starosedeoci sa kojima Srbi i ostali stanovnici Medveđe lepo žive.

Drugo, albanska manjina u Medveđi često je na izborima i ima svoje predstavnike u skupštini opštine, ima nastavu na svom jeziku, svoj jezik koristi u službenim komunikacijama. Ali, u Medveđi se pored više prethodnih izbornih ciklusa u veoma kratkom roku prijavljivalo, i to na fiktivne adrese, veliki broj Albanaca koji nikada nisu živeli u Medveđi. Na nekim adresama prijavljivano je po 30 lica, ali oni nisu tu nikada živeli. Adrese su nekada bile propale i neuslovne seoske kuće u kojima decenijama niko nije živeo.

U skladu sa zakonom vršene su višestruke administrativne provere i nikada ni na jednoj od tih adresa nije pronađen ni jedan prijavljeni Albanac, čak ni da primi glasačke listiće. Oni nisu prijavljivani niti u elektrodistribuciji, niti u poreskoj upravi, niti u katastru. Oni su očito došli da promene etičku sliku Medveđe, a ne da je Medveđa njihovom pasivizacijom menja etički odnos stanovništva. Ali, trebalo je uklopiti Medveđu u izmišljenu geografsku oblast koju nazivaju preševska dolina, a tamo doline nigde nema.

Druga očigledna aspiracija prema teritoriji Srbije jesu izjave nekih Albanaca da je Albanija do Niša, nudeći da u Medveđi i Nišu izgrade spomenik Skenderbegu.

Još jedan događaj nas ne ostavlja ravnodušnim, a to je da se na aplikaciji Gugl mape atletski stadion u centru Kraljeva iznenada naziva stadionom Đurađa Kastriota Skenderbega i to na albanskom jeziku. Pitamo se da li je ovo greška ili namera?

Da podsetim koliko su samo puta poslednjih meseci Albanci prisvajali srpsku kulturnu baštinu na KiM i srpske pravoslavne svetinje, pokušavajući da falsifikuju istoriju i da prisvajanjem srpskih svetinja iz perioda Nemanjića dokažu kako su to oni gradili u 12, 13. i 14. veku. Izgleda da Albanci na celom Balkanu drže parole – Ako nemaš svoje, uzmi tuđe.

Zato pitanje postavljam Vladi Republike Srbije – kako se radi o izjavama najviših zvaničnika Republike Albanije, u kojima se jasno vide aspiracije prema našim teritorijama i istoriji, čime se blokira svaki pokušaj i dobra volja Srbije da se nastavi dijalog Beograda i Prištine, a radi se i o grubom i nedopustivom diplomatskom presedanu, pitam da li Vlada Republike Srbije planira da preduzme određene diplomatske aktivnosti kako bi se sprečilo vređanje Srbije i atakovanje na naš državni suverenitet i teritorijalni integritet. Zahvaljujem.
Poštovani potpredsedniče, uvažene kolege narodni poslanici, danas bih koristiće svoje pravo iz člana 287. Poslovnika postavio nekoliko pitanja, prvo potpredsedniku Vlade i ministru spoljnih poslova, Ivici Dačiću.

Kao narodni poslanik sa Kosova i Metohije, kao i srpski narod na Kosovu i Metohiju životno smo zainteresovani za tok i ishod razgovora Beograda i Prištine koji se odvija uz posredovanje Međunarodne zajednice, a koji ima temelje u Rezoluciji 1244 i Briselskom sporazumu.

Dakle, posrednici u rešavanju problema koji je kulminirao pre 20 godina NATO agresijom na Srbiju danas su i EU i UN, koje su i donele Rezoluciju 1244, znam da se naša diplomatija i naš državni vrh svim snagama bore da Srbija ostane svoj na svome, da sačuva državni suverenitet i da se istovremeno dođe do obostrano prihvatljivog rešenja pitanja Kosova i Metohije.

Kao uspešnu diplomatsku aktivnost želim da istaknem nastup ministra spoljnih poslova, Ivice Dačića, na poslednjoj sednici Saveta bezbednosti UN, kada je podneo Izveštaj o stanju na Kosovu i Metohiji i delovanju međunarodnih snaga, kada je svim diplomatskim sredstvima, pre svega argumentima, nazivajući stvari pravim imenima branio Srbiju i potpuno otvoreno svim predstavnicima Međunarodne zajednice ukazao na neosnovane zahteve i sredstva kojima se Priština služi kako bi ubedila svet da Kosovo i Metohija pripadaju samo njima.

Nedopustivo je da na istoj sednici Saveta bezbednosti Fjora Čitaku sticanje nezavisnosti tzv. Kosova nazove dekolonizacija, a ne secesijo, što u suštini jeste proces koji Priština zagovara i vodi uz pomoć nekih velikih sila i to nekih stalnih članica Saveta bezbednosti.

Pitam se o kakvoj dekolonizaciji je ovde reč? Ko je tu kolonizator? Srbi žive na ovim prostorima desetinu vekova, o čemu svedoče stotine pravoslavnih svetinja, manastira i crkava još iz 10. i kasnijih vekova. Na primer, crkva Svetog Nikole u Velikoj Koči.

Želim ovom prilikom da u ime poslaničke SPS pružim punu podršku predsedniku Republike, Aleksandru Vučiću, Vladi Republike Srbije i diplomatskim aktivnostima i nesebičnom radu i zalaganju ministra Dačića koji je pokrenuo postupak povlačenja priznanja samoproglašene države Kosovo, što je do sada zvanično učinilo 13 država članica EU. Ministar Dačić je najavio da će se ovaj proces i u budućnosti nastaviti.

U vezi sa tim želim da pitam – koje sve diplomatske mere i aktivnosti državno rukovodstvo i Ministarstvo spoljnih poslova planiraju u narednom periodu? Jer, kako stvari stoje sastanka u Parizu neće biti, jer Priština takav format ne prihvata pošto se oslanja na svetske mentore i sponzore, posebno na Ameriku ignorišući na taj način zalaganje Nemački i Francuske kao predstavnika EU.

Koje se mere još planiraju kako bi se u Svetu pokazalo da Srbija ne traži ništa tuđe, već brani svoje i kako bi što veći broj država povuklo priznanje, a Međunarodna zajednica počela da primenjuje međunarodno pravo i iste standarde za sve članice Međunarodne zajednice i prestala da vodi politiku dvostrukih aršina, koja je, nažalost postala gotovo redovno sredstvo demonstracije i moći nekih velikih država sveta. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, uvaženi narodni poslanici, danas bih iskoristio priliku da postavim pitanje Ministarstvu pravde i Ministarstvu unutrašnjih poslova.

U poslednje vreme svedoci smo brojnih objava putem interneta kao javnog medija i društvenih mreža. Neproverene i neistinite vesti i objave na društvenim mrežama prenose se velikom brzinom, a pojedine kao posledice imaju širenje panike i uznemirenosti među građanima Srbije. Internet i društvene mreže kao tehnologija savremenog doba su svakako korisne i neosporno da su potrebne i neophodne, ali se one koriste i u krivično-pravnom smislu dolaženjem do određenih informacija ili pomoći u istragama i potragama i naravno da ne želimo, niti je naša namera da se one ugase ili na bilo koji način onemogući sloboda govora, ali često umeju da budu predmet zloupotrebe.

Svakako podržavamo da se putem interneta kao medija ukazuje na određene potrebe i situacije u društvu, ali potrebno je svakoj informaciji pristupiti odgovorno i profesionalno i u skladu sa zakonom ispitati navedene činjenice, što je Ministarstvo do sada i radilo. Međutim, šta se dešava u situaciji kada se posle te provere utvrdi da je objava bila lažna. Setimo se samo slučaja neispravne vode za piće u Beogradu od pre par meseci, lažnih silovanja, neproverenih informacija o kidnapovanju i nestajanju dece. Imali smo situaciju od pre samo nekoliko dana da je bilo prijavljeno čak četiri otmice dece u par dana.

Isto tako, nailazimo na objave u kojima se navodi da su migranti koji su došli sa ratno ugroženih područja počinili razno razna krivična dela. Da li to neko namerno radi sa lošim namerama prema tim ljudima, a i prema državi koja je podnela velike napore u zbrinjavanju migranata i rešavanju migrantske krize, čuvajući bezbednost svojih građana. Svakako u navedenim slučajevima nadležni organi su se oglasi povodom ovih situacija i demantovali navode.

Pitanje želim da uputim MUP – da li MUP prati, ispituje i proverava istinitosti i pouzdanosti tih objava i pojedinih vesti, koje se svakodnevno prenose putem društvenih mreža. U slučaju da se objave lažne u cilju zastrašivanja naroda, izazivanja panike i eventualno na neki način urušavanje bezbednosnog sistema Republike Srbije, da li u takvim situacijama MUP sprovodi postupak u skladu sa članom 343. Krivičnog zakona Republike Srbije?

Pitanje za Ministarstvo pravde – da li je do sada javno tužilaštvo vodilo istrage, naravno u saradnji sa MUP povodom ovakvih situacija? Koliko je do sada ljudi procesuirano i kakvi su ishodi tih procesa? Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, danas bi postavio poslaničko pitanje ministru zdravlja gospodinu Lončaru i direktoru Kancelarije za Kosovo i Metohiju Đuriću. Pre toga bih iskoristio priliku da osudim sramnu zabranu igranja fudbalske humanitarne utakmice od strane kosovskih vlasti, koju je trebalo sutra da igra Crvena zvezda u Gračanici, a od koje bi sav prihod bio namenjen porodilištu u Gračanici.

Naime, poznato je da je posle bombardovanja 1999. godine i dolaska međunarodnih snaga na Kosovu i Metohiji, Kliničko-bolnički centar Priština biće izmešten u Gračanicu, gde do današnjeg dana egzistira i radi. Smešten je u Gračanici i Lapljem Selu u montažnim objektima koje su donirale nevladine organizacije iz Grčke i Francuske. Na površini od oko 2.500 kvadratnih metara smeštena su odeljenja hirurške, ginekološko-akušerske, internističke, pedijatrijske, infektivne i neurološke klinike, kao i služba za transfuziju krvi, laboratorija, kabineti za mikrobiologiju, rendgen, bolnička apoteka, prostorije za tehničku službu, dok je zgrada uprave i administracije smeštena u privatnoj kući za čije se iznajmljivanje plaća kirija. Od ukupnog broja zaposlenih, 86 su lekari specijalisti, od čega čak 99 profesora univerziteta.

Kliničko-bolnički centar Priština sa sedištem u Gračanici je ustanova koja je nosilac zdravstvene zaštite sekundarnog nivoa za oko 60 hiljada stanovnika srpske nacionalnosti koji žive južno od reke Ibar i to u Gračanici, Novom Brdu, Kosovskoj Kamenici, Vitini, Lipljanu, Kosovu Polju, Obiliću, Gnjilanu, Štrpcu, Goraždevcu, Orahovcu, Istoku, Klini itd.

Iako godinama unazad radi u otežanim uslovima, nedostatak prostora za rad, postojeći objekti su u lošem stanju, neadekvatno izgrađeni od montažnih elemenata. Ovaj centar se suočava sa svakodnevnim problemima u radu, neredovno snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom, nedostatak finansijskih sredstava za plaćanje komunalnih usluga.

Kliničko bolnički centar Priština - Gračanica uspeo je da sačuva profesionalni kadar. Naime, u ovoj ustanovi rade eminentni lekari, profesori medicinskog fakulteta koji žive na ovim prostorima, koji su stručni i spremni za izvođenje najsloženijih operacija, lečenja teških bolesti, što su do sada dokazali radeći u izuzetno teškim i neadekvatnim uslovima.

Pored ovih izuzetno stručnih lekara, ukazana je hitna potreba za prijem jednog broja mladih lekara, medicinskih tehničara, što je i zaključak sa sednice skupštinskog Odbora za Kosovo i Metohiju, koji je razmatrao probleme u zdravstvu na Kosovu i Metohiji.

U ovaj ustanovi obavi se više od 50.000 pregleda na mesečnom nivou i pruži više od 30.000 usluga pacijentima. Određeni broj se zadrži na stacionarnom lečenju. Kapacitet bolesničkih postelja je veoma mali, 61 postelja. Pacijentima sa težom kliničkom slikom pruža se neophodna pomoć, a zatim se ambulantnim vozilom transportuju u veće kliničke centre na teritoriji centralne Srbije na dalje lečenje.

Iskoristio bih ovu priliku da se svim lekarima, medicinskom i nemedicinskom osoblju na Kosovu i Metohiji zahvalim na izuzetnoj stručnosti, požrtvovanju zato što su očuvali zdravstveni sistem na Kosovu i Metohiji u okviru sistema zdravstva Republike Srbije, kao i na velikom doprinosu našem opstanku na prostoru Kosova i Metohije.

Podatak koji raduje jeste da se godišnje na Ginekološkoj klinici KBC Priština sa sedištem u Gračanici rodi u proseku oko 270 dece. Imajući u vidu navedene činjenice, neophodno je izgraditi novu zgradu bolnice gde bi pod istim krovom bile smeštene sve klinike, kabineti, uprava i službe koje bi funkcionisale u pristojnim uslovima, dostojnim dobu u kojem živimo.

Opština Gračanica i investitor u Vladi Republike Srbije pruža garancije za izgradnju bolnice kroz zakonski osnov za pružanje sekundarne zdravstvene zaštite i zakonski osnov za pribavljanje zemljišta za izgradnju bolnice. Takođe, opština Gračanica ima spreman projekata za izgradnju bolnice površine od 4,5 hiljade metara kvadratnih, koliko bi, prema procenama, bilo dovoljno za potrebe KBC Priština sa sedištem u Gračanici.

Napomenuo bih da je ovaj projekat bezazleno podržao i predsednik Republike Aleksandar Vučić prilikom posete Lapljem Selu koji je u boravku na slavi kod porodice Stević u Gračanici.

Moje pitanje – kada će Ministarstvo zdravlja i Kancelarija za Kosovo i Metohiju pristupiti realizaciji ovog projekta u cilju ostvarivanja potpune i adekvatne zdravstvene zaštite stanovnika koji žive južno od Ibra? Zahvaljujem.