DONKA BANOVIĆ

Nestranačka licnost

Rođena je 1963.godine u Bijelom Polju.
Završila je Filozofski fakultet u Sarajevu i po zanimanju je profesor engleskog jezika i književnosti.

Poslanik je Demokratske stranke Srbije iz Dimitrovgrada od 2004.godine.
U sadašnjem sazivu je član skupštinskih Odbora za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj i Odbora za evropske integracije.
Bila je predsednik Odbora za prosvetu od 2005.godine do 2008.godine.
Koordinator je Ženske parlamentarne mreže ispred poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije.
Bila je član nekoliko stalnih delegacija Narodne skupštine Republike Srbije u međunarodnim organizacijama, između ostalog, bila je član srpske delegacije u Savetu Evrope od 2006.godine do 2008.godine.

Nakon izbora 2012, ponovo je izabrana za narodnu poslanicu.

Udata je i majka dva sina.
Poslednji put ažurirano: 20.09.2016, 10:23

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Šesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 16.12.2013.

Hvala, gospodine potpredsedniče.
Poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, vi danas planirate da usvojite ovu rezoluciju kako bi se ojačala uloga parlamenta u procesu evropskih integracija. Tako barem stoji u obrazloženju.
Slažem se sa tim da parlament treba da ima značajnu, naročito kontrolnu ulogu kada je u pitanju izvršna vlast u ovoj zemlji, ali ne zbog evropskih integracija, već zbog svih procesa koji se u društvu dešavaju i koji imaju direktan uticaj na život građana.
Da smo mi malo ili mnogo objektivniji i da nismo tako zaslepljeni zvezdicama na zastavi EU, mi bismo danas na dnevnom redu imali jednu sasvim drugačiju rezoluciju koja bi, npr, mogla da glasi „Rezolucija o odbrani Republike Srbije od evropskih integracija“ ili bismo na dnevnom redu imali raspravu o odgovornosti Vlade i ministara koje ovaj dom bira i svim njihovim aktivnostima koje ugrožavaju ustavni poredak, nacionalne interese i ekonomski opstanak ove države.
Pokušaću ukratko da objasnim zbog čega nijedan poslanik iz DSS nije stavio potpis na ovaj predlog rezolucije i zbog čega u danu za glasanje nećemo glasati za ovakvu rezoluciju.
Počeću od početka, od preambule i stava 1. Ja ću samo deo pročitati. Strateški cilj Srbije je da postane punopravna članica EU. Mi se ne slažemo sa tim i tako definisanim strateškim ciljem.
U stavu 2. preambule se kaže da punopravno članstvo doprinosi ukupnom društvenom napretku Republike Srbije i boljitku njenih građana, a sa ovim se apsolutno ne slažemo.
Smatramo da je taj strateški cilj trebalo u potpunosti odbaciti, taj cilj da Srbija treba da postane članica EU, ali potpuno 2008. godine, kada su 22 zemlje članice EU priznale lažnu državu Kosovo i EU dan danas svim silama radi na tome da na našoj teritoriji napravi i izgradi šiptarsku državu, pri tome nam otima imovinu i otima resurse.
Mi smatramo da taj strateški cilj treba preispitati, povesti jedan ozbiljan dijalog i eventualno posle tog dijaloga ozbiljnog redefinisati naše odnose sa državama članicama EU, jer se za Srbiju ceo taj proces integracija pretvorio u niz uslovljavanja i ucena, pa kada je reč o ovim budućim pregovorima, kojima se moje kolege raduju, ono se u stvari u glavi svakog građanina postavlja samo jedno pitanje, a to je šta će se sve tražiti od nas dok budemo sedeli u sobi za čekanje, jer posle svih ovih ustupaka i žrtava stigli smo do čekaonice i sada čekamo taj novi spisak želja EU, a te neke želje diktira sam Hašim Tači.
Ova Vlada na čelu sa Dačićem se baš svojski potrudila da ispuni sve zahteve iz prve liste ucena, odnosno Briselskog sporazuma, pa ova Vlada sprovodi sve neustavne uredbe prethodne Vlade za koje se u predizbornoj kampanji govorilo da će se te uredbe odbaciti i da će se preispitati, pa ova Vlada razvija dobrosusedske odnose sa svojom pokrajinom. Dakle, razvija dobrosusedske odnose sa sobom, Srbija. Ova Vlada ukida institucije u sopstvenoj pokrajini.
Trenutno, ako pratimo štampu, se malo zapelo oko finalnog ukidanja sudova na Kosmetu, ali nas zato teše iz Vlade i kažu da će oni do kraja biti kooperativni, a to, kako vidimo, u prevodu znači da će Srbija odustati od svojih zahteva i da će prihvatiti ono što traži pregovarač Hašim Tači.
Pre neki dan ste imali da su policajci, koji su do sada bili radnici MUP Srbije, postali deo KPS i najavljeno im je da će ići na obuku, odnosno na usavršavanje u Vučitrn i tamo će se obrazovati, odnosno izučavaće zakonodavstvo Kosova, koje će, kao pripadnici KPS, morati da brane.
Takođe neki dan granični prelazi su još pre par meseci izgrađeni, ali su počele da se naplaćuju carine, pa imamo da nam je jedan ministar iz Vlade u medijima izjavio da je to u stvari dobro, jer će se novac od ubiranja carina na tim prelazima koristiti za finansiranje opština na severu Kosova.
Kao najveći dokaz ljubavi prema EU i sprovođenju Briselskog sporazuma je taj što je ova Vlada sopstvene građane na Kosovu i Metohiji naterala da učestvuju na lokalnim izborima koje je raspisala Atifete Jahjaga. Mislim da je to jedinstven primer u svetu. O tome kako su ti izbori sprovođeni, kakva je to bila slobodna volja birača, o tome nemam vremena sada da govorim, ali vi svi znate kako je to izgledalo.
Dakle, Vlada Srbije smatra da je zaslužila pregovarački okvir i početak pregovora, tj. početak, odnosno novi spisak ucena koji će ovaj put biti složene u 35 odvojenih poglavlja. Postoji jednostavno rešenje za spas ove države i spas naroda i svih građana, a to je politička neutralnost ili spoznaja da postoji život i izvan političkog saveza koji se zove EU i ekonomskog i da u svetu postoje zemlje koje su spremne i žele da sarađuju sa Srbijom, kao sa uvaženim i ravnopravnim partnerom, a da baš i ne bi trebalo da pristajemo da imamo tretman kao neka kolonija.
Takođe, je potrebno organizovati referendum i pitati građane šta oni misle, ne o ulasku u EU, nego pre nego što bude kasno, šta oni uopšte misle o evropskim integracijama i da li Srbija treba da nastavi ovim putem?
Kada je reč o samoj deklaraciji, zaista ne vidim na koji način se mnogo ili da li se uopšte jača uloga u ovim pregovorima i određivanju pregovaračkih pozicija? Tačno je da je tu puno definisano neke međusobne komunikacije i da tu ima dosta izveštavanja. Međutim, recimo, u tački 17. kaže – da Vlada dostavlja predlog pregovaračke pozicije Odboru za evropske integracije, da se tu pregovaračka pozicija razmatra, da članovi Odbora mogu da daju svoje primedbe i mišljenje. To dostavljaju sad Vladi, odnosno na tim sastancima će biti prisutni predstavnici Vlade i Vlada razmatra te primedbe Odbora, ali na kraju ipak je Vlada ta koja usvaja i o tome obaveštava kako izgleda pregovaračka pozicija.
Dakle, ja ne vidim da tu ima mnogo nekog velikog uticaja na sam proces izrade tih pregovaračkih pozicija. Hvala.
(Jadranka Joksimović, s mesta: Da li može replika?)

Šesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 16.12.2013.

Mislim da biste trebali da mi date malo više vremena. Baš ne znam odakle da počnem. Bile su tri diskusije.
Kada sam ja rekla i DSS govori o tome da treba redefinisati odnose, to znači da treba preispitati da li Srbija zaista treba da istraje na putu evropskih integracija. To je politička odluka, a ekonomski odnosi, kao i sa svim drugim državama u svetu, postoji nešto što se zovu bilateralni dogovori i dve ili više država sarađuju zato što su im to ekonomski interesi. Tu nikakve političke rezolucije i čuda neće pomoći ukoliko ne postoji zaista pravi interes.
Što se tiče rezolucije iz 2004. godine, mislim da sam na Odboru govorila o tome, zna se da se mnogo toga promenilo 2004. godine. O tome sam govorila, da je 2008. godina ta EU u kojoj želimo da budemo punopravni uvaženi član izvolela priznati Kosovo i Euleks trenutno radi na izgradnji države na našoj teritoriji.
Što se tiče koleginice Vučković, koja jako dobro obavlja posao predsednika Odbora za evropske integracije, moje je utisak da ova rezolucija naročito ne jača ulogu. Ona govori o uključivanju i više o izveštavanju i nekom kontinuiranom razgovoru, ali sama činjenica da je Vlada rekla da ne može u tim nekim pregovaračkim timovima ili u timovima koji će raditi na pregovaračkim pozicijama da bude i poslanik, imamo i takav amandman, to ne bi bilo neuobičajeno i to bi pokazalo, sa druge strane, da Vlada ozbiljno računa na parlament, na neko telo koje će da izveštava.
Što se tiče prvog kolege koji je našao da mi replicira, DSS ima ne samo utisak nego samo kada poređate sve činjenice i sve ono što Vlada RS radi zaista se deo po deo Vlada odriče svoje pokrajine. Nisam imala nameru da vas uvredim. Nadam se da nisam.

Šesta sednica Drugog redovnog zasedanja , 13.12.2013.

Hvala gospodine Arsenoviću.
Cilj ovog amandmana je da se drugačije raspodele sredstva, sve u okviru istog razdela 30, a to je Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike i to onaj deo u okviru budžeta koji je namenjen za adaptaciju nevladinih organizacija i da se taj iznos umanji za 100 miliona dinara i da se ta sredstva preusmere na neke druge ekonomske klasifikacije i to na dve.
Prva promena ili 80 miliona dinara da se usmere za nabavku nove savremenije opreme za korisnije u ustanovama za domski smeštaj, invalidnih, starih i lica sa mentalnim teškoćama. To je oprema kao što su električni kreveti, hidroaulični podizači kolica, druga pomagala. To je prva izmena.
Druga je da se deo sredstava usmeri, i to 20 miliona dinara od ove sume, ka stručnom usavršavanju radnika u socijalnim ustanovama, ustanovama koje pružaju socijalne usluge. Zašto? Zato što danas stručni radnici i saradnici i ostali zaposleni u toj oblasti nemaju stručno usavršavanje, nego i ukoliko se organizuje usavršavanje onda oni snose te troškove i možete da zamislite kada je mala plata da ljudi veoma teško izdvajaju za svoje stručno usavršavanje i onda to ima i te kako posledice na usluge i njihov rad.
U obrazloženju ste objasnili, a to i znam za šta su usmerena i koje se organizacije finansiraju na tom razdelu 481 i da ima lokalnih samouprava koje zaista imaju lokalna udruženja osoba sa invaliditetom i druge socijalno humanitarne organizacije. One pružaju usluge. Međutim, imate neke lokalne samouprave u kojima zaista ne postoje udruženja građana koja imaju kapacitet da pružaju kvalitetne usluge i zato smatram da je ovde neopravdano velika suma novca izdvojena, a da imamo ustanove sa domskim smeštajem gde nemate adekvatnu opremu ili gde je oprema stara preko 30 godina. Hvala.