Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoltan Pek

Zoltan Pek

Savez vojvođanskih Mađara

Pitanje

Hvala.

Poštovana predsednice Vlade, poštovani članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, postavio bih pitanje za ministra zaštite životne sredine. Zagađenje vode utiče na život i na zdravlje ljudi i usudio bih se da kažem da svako zagađenje reka ili voda se kao bumerang vraća ljudima.

Glavni izvor zagađenja reka i ostalih vodnih resursa u Srbiji su industrijska postrojenja, komunalne otpadne vode iz naselja i poljoprivreda, znači, korišćenje i upotreba veštačkih đubriva i pesticida.

Jedna od najzagađenijih voda u Srbiji je nažalost Kanal Dunav-Tisa-Dunav u Vojvodini, posebno deo ovog kanala koji se zove Veliki bački kanal je najzagađeniji. Veliki bački kanal teče centralnim delom Bačke i predstavlja jedan deo hidrosistema DTD kanala i povezuje reku Tisu sa rekom Dunav kod Bezdana i kod Bečeja.

Zbog prevelikog zagađenja koji je u većoj meri počelo šezdesetih godina prošlog veka zovu ga i otvoreni kolektor za otpadne vode sa okolnih farmi svinja iz prehrambene industrije i samih naselja poput Crvenke, Kule i Vrbasa.

Zagađujuće materije iz ovog Velikog bačkog kanala prenose se u Tisu, a naučno je nažalost dokazano da azot i fosfor iz njegove vode preko Dunava iskazan je i Crnom moru. Ipak u Srbiji prevagnu odnosi Borske reke. Ona je jedna od najzagađenijih reka u Srbiji i nažalost u Evropi. Mnogi je prozivaju i nazivaju mrtvom rekom. Kao što sam rekao, glavni uzroci zagađenja naših reka su komunalne i industrijske otpadne vode. Komunalne vode, otpadne vode su iz domaćinstava i dospevaju preko kanalizacije u naše reke, a industrijske otpadne vode nažalost direktno iz fabrika.

Svaka zagađenost reke utiče na njen hemijski režim i menja ga. Znači, nanose se dugoročne posledice ekosistema naših voda, naših reka. Nažalost, svedoci smo da dolazi do nekih izumiranja ribljih vrsta kao što je kečiga, koja voli čistu vodu.

Takođe, zagađenje reka za posledicu ima i zagađenje podvodnih voda jer ovi sistemi su direktno povezani. Podzemne vode učestvuju u hranjenju reka od 30 do 40%. Oni su jako sporo obnovljivi resursi i te su posledice njihovog zagađenja dugoročne.

U Srbiji u sektoru industrije mali procenat fabrika ima prečišćavanje vode. Situacija je kod malih fabrika da nažalost one nemaju dovoljno sredstava, a kod velikih fabrika je došlo do povećanja ili poboljšanja pošto imaju para da ulože u izgradnju prečistača vode.

Dolazim iz Sente, grada pored reke Tisa pa mogu da kažem da vi već više od 30 godina imamo prečistač otpadnih komunalnih voda i svaka nam fabrika koja je locirana pored reke ima svoje prečistače. Krajem prošle godine ratifikovan je Sporazum sa Razvojnom bankom Saveta Evrope kojim su odobrena sredstva za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Moje pitanje je kako stojimo sa ovim programom i koliko prečistača će se izgraditi u narednih godinu, dve, tri? Hvala.
Hvala vam na odgovoru.

Moje pitanje drugo je u vezi teme uništavanja prirodnih plavnih šuma, zarad drvne industrije. Plavne šume su one šume koje se nalaze na plavnom području pored reka i u Evropi je ostalo jako malih ovih šuma. Čak 90% njihove celokupne površine je nestalo, a ono što je preostalo često je u kritičnom stanju.

Smatra se da su plavne šume najugroženiji prirodni eko sistemi u Evropi, stoga se u Evropskoj direktivi u staništima označen kao prioritetan tip šumskog staništa.

U izveštaju Evropske agencije za životnu sredinu iz 2019. godine se navodi da neke evropske reke, među kojima je nažalost i naša Tisa su izgubile skoro 100% nekadašnjeg plavnog područja. Reka Tisa sa pojasom plavnih šuma i sa odbrambenim branama čini ekološki koridor međunarodnog značaja. U Evropi ove plavne šume na mnogim mestima su zamenjene sa plantažama drveća koje se koriste za drvno prerađivačku industriju. Tu su hibridne topole.

Na ovaj način nestaju celi eko sistemi. Retko koja reka u Srbiji je toliko izmenjena kao Tisa, ljudi su oteli plavnu zonu i pretvorili u oranice i u plantaže hibridnih topola. Neke retke vrste ptica su nestale zbog toga, kao što je orao beloperan, crna roda, šumska sova. Oni ne mogu da prave gnezda na topoli, jer nema razgranato granje, kao ove stare vrste drveća. Pčelari isto mogu da nam potvrde da je nekada cvetni prah vrba je bio prva paša pčelama i na vrbi je jačalo pčelarsko društvo pre odlaska na bagrem.

Topolaštvo u Srbiji je počelo intenzivno da se razvija sredinom prošlog veka, zbog potrebe industrije. U Vojvodini hibridne plantaže činile su 40% od šuma. Na području Vojvodine značajan deo plavne šume od prirodnih topola, vrba, hrasta, lužnjaka su u velikoj meri zamenjeni sa hibridnim topolama. Prema podacima Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode, prirodne šume vrba i topola pokrivaju samo 7% područja ovog koridora oko reke Tise, dok šuma hrasta, lužnjaka čini samo 0,14%.

Pitanje moje je – ko vodi brigu o održavanju i čuvanju ovih plavnih šuma? Da li Srbija ima neki plan za očuvanje ovog međunarodnog ekološkog koridora?