Gospođo predsednice, poštovana ministarko, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, kao narodni poslanik mađarske koalicije, želim da podržim usvajanje ovog amandmana u ime Poslaničke grupe manjina.
Ovih dana ste od nas čuli mišljenje u vezi s Predlogom zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava.
Dozvolite mi da značajnije stvari ponovim, pošto je Vlada Republike Srbije dala negativno mišljenje o ovom i o svim drugim amandmanima SVM-a.
Mi u SVM-u smatramo da narodni poslanici, pre svega, treba da zastupaju interese građana i birača onih opština, gradova i regija, zahvaljujući kojima imaju priliku da budu u Narodnoj skupštini. Ovaj zakon u predloženoj formi, prema našem dubokom ubeđenju, jeste protiv građana Vojvodine, protiv građana cele Republike Srbije, jer pokušava da uvede nešto neracionalno. Neracionalno je zbog toga što predlaže smanjivanje broja opštinskih sudova, sa 138, na 34. Nedopustivo je da u Vojvodini bude svega osam osnovnih sudova.
Zbog toga smo podneli amandmane, želeći da poboljšamo ovaj predlog zakona i amandmani se odnose na uvođenje osnovnog suda u Bačkoj Topoli, Senti i Bečeju. Smatram da, ako biste prihvatili naš predlog racionalizacije, odnosno kad biste u praksi to i koristili, osnivanjem, odnosno opstankom još 11-12 sudova na teritoriji Republike Srbije, zadovoljili biste zahteve građana ove zemlje. Ukupno biste imali 44-45 osnovnih sudova, umesto 34, što bi bilo znatno prihvatljivije.
Ne želimo da rušimo koncepciju ovog zakona i ne želimo da osnujemo 10 ili 15 novih osnovnih sudova. Želimo da očuvamo one sudove, bilo da se radi o prekršajnim sudovima, ili o osnovnim sudovima, čije je opstajanje racionalno, štaviše, neophodno. Tim rešenjem ne bi došao u pitanje ceo koncept reforme pravosuđa, koji je uistinu neophodan, već bismo sačuvali one sudove čiji opstanak ima istorijsku i geografsku opravdanost. Ako smo već kod istorijskih i geografskih opravdanosti, dozvolite mi da vam ukratko skrenem pažnju na selo Pačir u opštini Bačka Topola, iz kojeg dolazim. Pokušaću da vam prikažem kako centralizacijom države utičete i ne vodite računa o malim, ruralnim sredinama.
Naime, Pačir sledeće godine slavi 600-godišnjicu svoga postojanja, a kako stvari stoje, nažalost, svoju 700-godišnjicu možda neće imati ko da proslavi. Ako pogledamo unazad, pre 70 godina, Pačir je imao dve pruge: Subotica-Vinkovci i Subotica-Crvenka-Odžaci. Tih godina, Pačir je imao oko 5.000 stanovnika, zanatlijske radnje koje su proizvodile i za izvoz, mlin za preradu žitarica, dve radionice za proizvodnju sode, dve zadruge za preradu mleka i pogon za preradu alkohola. Dalji razvoj se nastavlja i posle Drugog svetskog rata, izgrađena je ciglana, zatim pogoni za farbanje tekstilne robe, proizvodnju buradi, metli, osnovana je građevinska firma, poljoprivredna zadruga. U to vreme, postoji benzinska pumpa, policijska stanica, vojni odsek, poreska uprava, više zanatlijskih radionica.
Moram da vam skrenem pažnju da je u to vreme Pačir bio posebna opština i do tada je sve bilo u redu.
Kada je postao deo opštine Stara Moravica, stvari su počele da se menjaju. Sve se još više pogoršalo kada smo postali deo opštine Bačka Topola.
Samo u poslednjih 30 godina, u Pačiru su se zatvorile sve fabrike i pogoni, pa, čak, i veći broj privatnih zanatskih radnji. Danas Pačir nema benzinsku pumpu, nema železničku stanicu, nema bioskopsku salu, svoju zgradu škole, koju su građani Pačira od svojih para sagradili. Sve je to danas privatizovano ili u državnim rukama. Do današnjeg dana, u selu radi samo par radnji mešovite robe, jedna privatna građevinska firma i poljoprivredne zadruge koje su privatizovane.
Ako pogledamo kratku istoriju, dolazimo do zaključka da je Srbija pre 50 godina bila znatno decentralizovanija država nego danas. Danas je red došao na srednje i manje gradove i opštine u Srbiji. Polako, centralizacijom uništavamo i naše manje opštine. Nema decentralizacije, samo se centralizacija nastavlja.
Kakav je to grad bez suda, bez policije, bez najbitnijih institucija, bez vojnog odseka itd.? Danas – odsek ili odeljenje, sutra –ništa. Naravno, mi to teško možemo zaustaviti, ali barem možemo da se borimo protiv centralizacije ove države i da ukažemo na loš sistem razmišljanja. Kada opštini i gradu ukinete sud, gradovi gube obeležja po kojima se objektivno mogu nazvati gradskim sredinama. Po mom mišljenju, to je vrlo loše.
Dalje, želim da iznesem argumente protiv ovog nacrta zakona koji se odnose na korišćenje jezika nacionalnih manjina u sudskim postupcima. Ostanak ovih sudova je garancija korišćenja u službenoj upotrebi jezika nacionalnih manjina. Ukidanjem ovih sudova, dovodi se u pitanje korišćenje jezika nacionalnih manjina u svim ovim sudskim postupcima. To je nedopustivo. Ne možemo reći da je svejedno da li se pravo koristi preko sudskog tumača ili direktno, a znamo da je pravo na službenu upotrebu jezika zagarantovano Ustavom i Zakonom o službenoj upotrebi jezika iz 1991. godine.
Na kraju, želim da ponovim, ako se naši ostali amandmani i ovaj amandman ne podrže, nećemo biti u mogućnosti da glasamo za ovaj zakon, jer nećemo glasati protiv građana i protiv birača sa teritorije opština iz kojih dolazimo. Mislim da imamo dobre argumente. Govorio sam samo o nekima, a još ćemo govoriti i narednih dana.
Želimo da ubedimo predstavnike Ministarstva pravde da su ovi amandmani dobri i da njihovim usvajanjem postižemo da ovaj zakon o sedištima sudova i javnih tužilaštava bude još bolji, da građanima u još većoj meri bude dostupna pravda na sudu, a da građanima koji su pripadnici nacionalnih zajednica službena upotreba njihovog jezika bude zagarantovana, da tu nemamo smanjivanje dostignutih standarda. Hvala.