Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Radoslav Milovanović

Govori

Poštovani predsedavajući, uvaženi gospodine ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, podržavam amandman kolege Janka Veselinovića.
Pročitao sam obrazloženje koje je dala Vlada zašto ne prihvata ovaj amandman, pa sam istovremeno, iako nisam pravnik, pročitao i član 206. Zakona o opštem upravnom postupku, gde se preciziraju neki rokovi od mesec ili dva meseca o upravnom postupku, a onda kaže – ako drugačije nije regulisano posebnim propisom. Zašto ne bi mogao ovaj rok da se utvrdi i da se nekim posebnim propisom reguliše i ova materija?
S druge strane, moram da iskoristim priliku zato što je ministar ovde da, osim podsticaja u poljoprivredi, treba u vrlo kratkom roku razmišljati i o podsticajima u šumarstvu ako se zna da osim poljoprivrede, koja je važna ekonomska grana, takođe je šumarstvo druga važna grana za Republiku Srbiju. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi gospodine ministre, posle ovako divnog izlaganja moje koleginice Gordane Čomić, ja ću samo dodati par stvari koje meni nisu jasne u obrazloženju Vlade, pošto je amandman apsolutno jasan. On kaže da se dodaje novi stav 2. znači na ovaj amandman na član 30. - pravo na korišćenje kreditne podrške imaju pravna lica, preduzetnici i fizička lica, nosioci komercijalnog poljoprivrednog gazdinstva koji se bave poslovima ruralnog turizma i koji su upisani u registar.
Zašto je ovo važno? Važno je da znaju građani Srbije, iz prostog razloga 43,60% je učešće ruralnog stanovništva u Srbiji. Kada pričamo o ruralnim oblastima, treba da se zna da je u Austriji prosek stanovnika po kilometru kvadratnom 400, a u kraju odakle ja dolazim, u istočnoj Srbiji je 25 stanovnika je po kilometru kvadratnom. Kako ćemo te ljude zadržati na tim područjima? Kako ćemo sprečiti emigraciju stanovništva?
Treba znati da je u odnosu na poslednji popis, koji je bio 2002. godine, broj stanovnika u istočnoj i južnoj Srbiji smanjen za 11,5%. To znači da će u narednih 90 godina praktično nestati stanovništvo sa tog područja.
Vrlo je važno da se u ovakvom zakonu, koji je sistemski zakon, donese ovakav jedan stav u članu 30. iz prostog razloga da bi se definisala sredstva i podsticaji koji će omogućiti ljudima koji se bave ne samo poljoprivrednom proizvodnjom, već i proizvodnjom u drvnoj industriji, a i ruralnim turizmom, da mogu da prežive na tim područjima. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, uvaženi ministre, gospodine Rasime Ljajiću, koleginice i kolege narodni poslanici, pred nama su izmene i dopune Zakona o trgovini. Kao i svaki zakon koji dođe u skupštinsku proceduru, povezan je ne samo sa jednim nego i sa radom drugih ministarstava i moja diskusija će biti usmerena u tom pravcu.
Već smo čuli da je aktuelni zakon donet 2010. godine. Da podsetim, ovaj zakon je suštinski važan za građane Srbije i vlasnike i zaposlene u trgovinskim radnjama i preduzećima, tako da se pridružujem apelu svih kolega i koleginica zbog toga što se u ovakvo vreme i bez televizijskog prenosa održava sednica Skupštine Republike Srbije o ovako važnoj temi.
Šta od ovog zakona očekuju građani naše države? Pre svega mere za olakšanje teške ekonomske situacije. Ja ću to posle da obrazložim, koliko je bilo povećanje cena u prethodnom periodu i koliko je cena potrošačke korpe u ovom trenutku. Šta očekuju vlasnici radnji i preduzeća? Najpre ravnopravnu tržišnu utakmicu, sprečavanje monopola, povoljnije kredite, subvencije za otvaranje radnih mesta, smanjenje nelojalne konkurencije, ažurniji rad inspekcijskih službi, smanjenje nepotrebnih taksi, dozvola i raznih inspekcijskih rešenja.
Dolazim iz istočne Srbije, gde nema puno velikih trgovinskih lanaca ili supermarketa i odatle taj podatak o velikom broju malih radnji. Kada obiđete taj kraj i vidite sa kakvim se problemima susreću ti ljudi, koliko oni dozvola i rešenja treba da pribave i kakvo je ponašanje pojedinih inspekcijskih organa prema vlasnicima tih firmi, prosto je zadivljujuće kako ti ljudi uopšte i opstaju da rade, znači, od raznih naloga za razne zavese, za nabavku nekih mašina u tim radnjama i nečemu ne samo što se tiče tržišne inspekcije, već i drugih inspekcijskih kontrola. Često se mi kao narodni poslanici, kada obiđemo te ljude, susrećemo sa takvim problemima.
Zašto je ovaj zakon povezan i sa svim onim drugim koji su vezani za privredu, a od privrede u Srbiji postoje samo mikromala i srednja preduzeća? Nismo nikad sistemski reformisali ili napravili novi zakon o Fondu za razvoj, a i uopšte krediti koji se dobijaju od banaka za razvoj mikromalih i srednjih preduzeća su vrlo nepovoljni po te ljude, po vlasnike firmi. Evo zašto to kažem.
Da biste dobili kredit od banke ili bilo koje institucije koja obezbeđuje sredstva i subvencije, vi prvo mora da imate neverovatno veliki promet, gotovo za duplo. Znači, kao prva stavka, gleda se bonitet i to je jedan od uslova da dobijete kredit. Ako tražite kredit od 100 hiljada evra vi treba da imate promet od 150 hiljada evra, a onda ide najveća začkoljica – hipoteka. Na primer, za Beograd vi treba da imate dva puta više vrednost kapitala ili hipoteke da biste mogli da dobijete kredit. Ako uzmemo da je kredit kod Svetske banke pola posto, ja ne vidim da Vlada u ovakvom sastavu ne donese jedan sistemski zakon koji bi tim ljudima omogućio manje kamatne stope i povoljnije uslove kod Nacionalne službe za zapošljavanje. Zašto to kažem?
Da bi neko zaposlio nekog radnika, on dobija 150 ili 160 hiljada dinara subvencije za jedno zaposleno lice. Ako znamo da se za strane firme, ja nisam protiv toga da dolaze strani investitori, taman posla, ali da su tu subvencije u iznosu od 10 hiljada evra, ne vidim zašto naše firme ne bi mogle da imaju takav jedan iznos?
Druga stvar, ako govorimo o ravnomernom regionalnom razvoju, onda treba i u ovom smislu voditi računa o svim područjima u Srbiji koja su pre svega nedovoljno razvijena.
Koja poboljšanja donosi ovaj zakon, to smo čuli - mogućnost da trgovac podnese tužbu zbog nelojalne konkurencije, vođenje elektronske evidencije, ukidanje obaveze izrade studije uticaja na strukturu tržišta, brisanje člana koji predviđa osnivanje centra za razvoj trgovine i to je sve dobro u ovom zakonu.
Šta je, ponovo se vraćam na ono što ovaj zakon ima veze sa drugim zakonima i radom drugih ministarstava, a to je da prosečno u Srbiji 43,7% mesečno primanja naših građana odlazi na hranu, ali se kupuje samo najosnovnije hleb, mleko, jogurt i neke jeftinije mesne prerađevine dok je potrošnja mesa osetno pala.
Srbija je skoro tri puta siromašnija od EU. Socijalne slika je još teža ukoliko se uzmu u obzir visoka stopa nezaposlenosti koja je premašila 25%, niske penzije ili kašnjenja plata zaposlenih. Inflacija je, čuli smo, 12,5% čime smo rekorderi u Evropi. Potrošnja mesa u odnosu na prethodna tri meseca je opala za 50%, dok je sve poskupelo, od mesa, mleka, goriva, testenine, kućne hemije, režije, konditorski proizvodi. Onda je sasvim jasno da je kupovna moć potrošača u zadnje vreme opala bar za 30%. To je sve čime treba da se bavi ova vlada iz prostog razloga, kažem, da je svaki zakon povezan sa drugim zakonima i naravno da ne možete vi u jednom ministarstvu doneti neki opsežni sistemski zakon koji može tome da pomogne.
Pošto ste u uvodnom izlaganju, još samo to da kažem, spomenuli da se zakon odnosi i na prodaju vozila, tj. na firme koje se bave time, meni se požalilo nekoliko vlasnika takvih firmi koji prodaju vozila, a i izdaju, znači pružaju usluge, rentiraju vozila. Šta se njima dešava? Mislim da biste vi to mogli u Vladi da se založite da se to sistemski reši, a to je da vlasnik renta kara kada izda vozilo nekoj osobi i ta osoba pobegne sa vozilom u inostranstvo, praktično ne može da povrati pun iznos cene tog vozila. Prosto je neverovatno da i po carinskim propisima ne postoji nikakav dokument da je neko ko je preuzeo vozilo, rentirao. On može slobodno da ode i preko granice. Od osiguranja se ne dobije dovoljno sredstava i ti ljudi su takođe u problemu.
Mislim da svi mi zajedno u Skupštini, zato kažem da ovakve važne zakone treba, o njima treba raspravljati u prepodnevnim satima. Treba mnogo više vremena da posvetimo privredi i mikro i malim i srednjim preduzećima. To je budućnost Srbije. Daj Bože da bude puno investicija, da dođu stranci, ulože u naš kraj, ali mislim da je razvoj malih i srednjih preduzeća, pa i malih i srednjih radnji koje se bave trgovinom, vrlo bitan za naše građane. Hvala.
Poštovano predsedniče, koliko je vremena ostalo našoj poslaničkoj grupi?
Poštovana ministarko, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, podržavam amandman kolege Nebojše Zelenovića. Prosto je neverovatno da se ovakva rasprava vodi u Skupštini i da ne može da se nađe novac za ovako jednu važnu, životnu stvar koja se tiče građana naše države.
Dolazim iz istočne Srbije gde je u odnosu na prošli popis stanovništva, prema podacima zadnjeg popisa, ima 11,5% manje stanovnika. Znači, neverovatno je da ne može da se nađe novac u budžetu za ovakve stvari, a čuli smo svi svašta, da ima novca za obezbeđenje u bolnicama, da ima novca za nove automobile Vlade, da ima novca za mnoge nepotrebne stvari, a da ne može da se jedna ovakva važna stvar za trudnice uradi. Isto kao i koleginica Jerkov, apelujem najpre na sve narodne poslanice kojih ima sada najviše u sazivu Narodne skupštine, da podrže ovaj amandman jer je on pre svega koristan za građanke naše Republike. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi predsedniče Skupštine AP Vojvodine, koleginice i kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, moje pitanje nije vezano za visoku politiku, vezana je za probleme običnih građanki i građana iz koje dolazim. Dolazim iz opštine Kučevo, koja je poznata po najvećoj srpskoj glumici, Žanki Stokić, pesniku, Stevanu Raičkoviću i pevaču zabavne muzike, Đorđu Marijanoviću, i po prirodnim lepotama kakvih gotovo da nema u ovom delu Evrope.
Meštani mog mesta imaju ozbiljne probleme koji datiraju još iz 2004. godine, a desili su se tako što je komisija za overu uputa za pregled u zdravstvenim ustanovama u Srbiji, kao i za stacionarno lečenje, premeštene iz Kučeva u Petrovac na Mlavi. Zahvaljujem se rukovodstvu opštine Petrovac na Mlavi na pomoći, ali to nije dovoljno da pacijenti ostvare svoja prava i da, praktično, ta komisija se vrati u moju opštinu.
Pitanje je postavljeno Ministarstvu zdravlja i Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje – šta je zapravo problem? Problem je u tome što dom zdravlja u Kučevu ima kvalitetne lekare i specijaliste i može se obrazovati komisija da na brži način pacijenti ostvare svoja prava i omogući im se pregled u kvalitetnijim zdravstvenim ustanovama u Srbiji. Nažalost, u ovakvoj situaciji, s obzirom da je Petrovac udaljen 30 km od Kučeva, da ne postoji redovna autobuska linija do Petrovca, praktično su meštani mog grada u diskriminisanom položaju u odnosu na druge meštane u susednim opštinama.
Molim, pošto je bilo više zahteva upućeno i Ministarstvu a i Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, da se ovaj problem reši, kako bi građani mogli da ostvare svoja prava. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, poštovano predsedništvo, koleginice i kolege narodni poslanici, pred nama je još jedna odluka vrlo važna za jačanje integriteta Narodne skupštine Republike Srbije, a i za jačanje civilizacijskih tekovina našeg društva.
Danas imamo Predlog odluke o obrazovanju Komisije za kontrolu izvršenja krivičnih sankcija. Podsetiću samo na neke važne stvari koje je doneo prethodni saziv Skupštine Republike Srbije, to je Zaštitnik građana, Poverenik za informacije od opšteg značaja, Agencija za borbu protiv korupcije i poverenici za rodnu ravnopravnost.
Ova komisija je prvi put obrazovana prošle godine, iako je zakonska obaveza postajala još od 2006. godine. Sastav ove komisije će biti tri člana iz Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu iz Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova i Odbora za zdravlje i porodicu.
S obzirom na značaj jedne ovakve odluke i što se tiče aspekta roda koji je vrlo važan koji sam hteo da stavim u centar pažnje svog izlaganja, podsetiću da, kao i većini zemalja u svetu, žene čine manjinu opšte zatvorske populacije. Zbog toga su sistemi izvršenja krivičnih sankcija, režimi u zatvorskim ustanovama skoro u potpunosti dizajnirani za većinsku mušku populaciju, počev od arhitekture zatvora, režima, uslova života, procedura o bezbednosti i upotrebu mera prinude objekata za zdravstvenu zaštitu, kontakata sa porodicom, rada i ostalih oblika tretmana.
Podsetiću da postoji samo jedan ženski zatvor i on se nalazi u gradu Požarevcu. Samo da vam kažem da je zgrada iz 1874. godine i zahvaljujući dobrom radu upravnice tog zatvora, unapređena je organizacija u samoj zatvorskoj ustanovi.
Ono što nedostaje, to je posao kontrole ove komisije. Potrebna je pomoć države u povećanju broja komandirica za otprilike 20% i razvoj postpenalne zaštite. To je ono čemu treba voditi računa.
Drugo pitanje, šta će zatvorenik ili zatvorenica nakon odlaska iz zatvora da radi, skoro je donet ovde Zakon o amnestiji, i sa čime će sve biti suočeni? Sa raznim izazovima, od porodice do društva, od teškoće da nađu posao, itd.
Vrlo je važno voditi računa o međunarodnim standardima ljudskih prava koje su primenjivane na zatvorenice. Na međunarodnom planu retko se ukazuje na specifičnost položaja žena, osuđenih na kaznu lišenja slobode. Svi postavljeni standardi o položaju zatvorenika uglavnom važe za oba pola. Čak i dokumenti koji regulišu samo ženska ljudska prava, na primer, Konvencija o eliminisanju diskriminacije žena i tehnička deklaracija i platforma delovanja ne sadrže odredbe koje se odnose na žene u zatvorima.
S obzirom na to da nema posebnih dokumenata za žene zatvorenice, važe pravila kao i za mušku zatvorsku populaciju, Univerzalna dekoracija organizacije UN o ljudskim pravima.
Na nacionalnom planu, većina zemalja usvojila je standardna minimalna pravila i u svoje zakone unela, pored ostalog, odredbe koje se tiču osuđenih žena.
Istraživanje ženske zatvorske populacije pokazalo je sledeće: da su žene osuđenice uglavnom iz siromašnijih slojeva, da su nezaposlene, sa nižim stepenom obrazovanja, da imaju decu koju izdržavaju, da je većina žena zatvorenica bila izložena nekom obliku nasilja i zlostavljanja pre dolaska na izdržavanje kazne, da su žene koje su bile u zatvoru mnogo više stigmatizirane i osuđivane od strane porodice i zajednice od muškaraca, da su potrebe žene u zatvoru drugačije od potrebe muškaraca, s obzirom na to da jedino one brinu o deci, imaju i druge obaveze u okviru porodice, da su zdravstvene potrebe žena u zatvorima drugačije od zdravstvenih potreba muškaraca, da su posebno osetljive na zlostavljanje u zatvorima.
U nekim zemljama visoka je stopa mentalnih bolesti među ženama osuđenicima, upotreba narkotika i sklonost ka samoubistvima.
Posebne potrebe imaju maloletne osuđenice, žene sa invaliditetom, žene strane nacionalnosti, žene koje pripadaju različitim manjinama.
Ono što treba da bude glavna uloga ove komisije, koju će formirati Narodna skupština Republike Srbije, jeste da se pozabavi situacijom u zatvorima, smeštajem u kazneno-popravnim zavodima, zatim da vodi brigu o rodnoj osetljivosti, da vidi da li postoje specijalne zatvorske bolnice za osuđenice, da vode računa kako se sprovode lični pretresi, ishrana, higijenski paketi i sve ostalo, kako ide sa korišćenjem slobodnog vremena, kakva je zdravstvena zaštita, kakve su posete dece i sve druge stvari.
Mislim da je nadležnost Komisije velika. Ponavljam da je to civilizacijska tekovina i da se time daje jedna nova nadležnost Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Osnivanje posebnog zatvora za žene, koje datira iz davne prošlosti, predstavlja veoma značajnu prekretnicu u istoriji zatvaranja i kažnjavanja žena. Prvi zatvor koji je otvoren 1645. godine samo za žene u Amsterdamu imao je status ustanove u kojoj su zatvarane žene skitnice i prosjakinje, u kojoj je vladala urednost i red, a zatvorenice su radile za holandsku tekstilnu industriju interne potrebe.
Tek je u prvoj polovini 19. veka u Evropi i u SAD počelo osnivanje odvojenih zavoda za žene i muškarce.
Pozivam predložene članove komisije koje će se baviti ovim problemima da uzmu sve ove aspekte u obzir. Mislim da je stanje u našim zatvorima dosta teško i da nedavno usvojen Zakon o amnestiji neće dodatno olakšati položaj ljudi koji se tamo nalaze.
Poslanička grupa DS će glasati za ovakvu odluku Komisije, iako imamo samo jednu primedbu, da je samo jedan predstavnik opozicije u ovoj komisiji. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, vi ste, predsedavajuća, povredili član 116. Poslovnika u kome se kaže – odredbe ovog Poslovnika o redu na sednici Narodne skupštine primenjuju se i na druge učesnike na sednici Narodne skupštine. Vezano za član 112. – ako predsednik Narodne skupštine redovnim merama ne može da održi red na sednici, odrediće pauzu dok se ne uspostavi red.
Ministar je ovde više puta izvređao narodne poslanike. Ko je kompetentan, ko nije, ko je stručan, a ko nije, treba da odgovore neke druge držane ustanove, fakulteti ili druge obrazovne institucije, a ne ministar. Ovo me podseća na vreme Luja XIV – l'etat c'est moi, država, to sam ja. Neće, ne može, biće kako ja kažem. Hvala.
Reklamiram član 107. stav 2. – na sednici Narodne skupštine nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika drugom narodnom poslaniku i korišćenje uvredljivih izraza itd, to je na prethodno izlaganje gospodina Palalića.
Pošto je govoreno o DS i o izvinjenju predsednika stranke, podsetiću da je Evropska komisija ocenila da je 90% privatizacija bilo sporno u vreme vladavine Vojislava Koštunice. Hvala.
Poštovani predsedavajući, gospodine predsedniče Skupštine AP Vojvodine, dobro došli u Dom Narodne skupštine, poštovani sekretaru Skupštine AP Vojvodine, kolege i kolenici narodni poslanici, pred nama je Zakon o dopuni Zakona o budžetskom sistemu.
Vojvodina kao regija ima posebne specifičnosti koje sa razlikuju od drugih delova Srbije. Poslanik sam koji dolazi iz istočne Srbije i gde se takođe živi u višenacionalnoj zajednici i podržavam ovakav jedan zakon i mislim da je nešto ovako potrebno i drugim regijama u Srbiji.
Ne možemo se deklarativno zalagati za regionalizaciju Srbije, tamo gde smo pobedili na izborima, ili gde imamo naše gradonačelnike, već taj princip treba posmatrati demokratski i treba Srbiju decentralizovati na pravi način, kako su to uradile mnoge evropske zemlje.
AP Vojvodina se prostire na 21.500 kvadratnih kilometara. Pored Srba, ovde živi 25 nacionalnih zajednice koje čine oko 35% vojvođansko stanovništvo, a koje je podeljeno u 45 opština i sedam okruga.
Obradivo zemljište zahvata 84% njene površine. U Vojvodini postoji snažna bazična industrija koja proizvodi mašine za obradu metala, električnih uređaja, kablova, naftnih derivata, prehrambene industrije.
U Vojvodini je veoma razvijen školski sistem, pored predškolskih ustanova ima 539 osnovnih škola, 110 srednjih škola, novosadski Univerzitet sa 13 fakulteta. Vojvodina ima preko dva miliona stanovnika, jednu četvrtinu stanovnika Republike Srbije.
Ovaj zakon koji je predložila Skupština AP Vojvodine bazira se na odlukama Ustava Republike Srbije, tačnije na članu 184. Ustava gde je utvrđeno da budžet AP Vojvodine iznosi najmanje 7% u odnosu na budžet Republike Srbije, s tim što se tri sedmine od budžeta AP Vojvodine koristi za finansiranje kapitalnih rashoda.
Da li je tih 7% malo ili mnogo, precizirano je Ustavom Republike Srbije. To je potrebno građanima Vojvodine i to je primer kako treba raditi i u drugim regionima i okruzima u Srbiji.
Ovaj jedan član zakona koji se menja, član 5. Zakona o budžetskom sistemu u stavu 4. posle tačke, u naslovu se dodaje rečenica – izuzetno u slučaju budžeta AP Vojvodine, njegov iznos utvrdiće se primenivši kao osnovicu prihode i primanja od prodaje nefinansijske imovine.
Mislim da Republika Srbija preko svojih organa, preko DRI ima pravo da kontroliše institucije AP Vojvodine, ali nema pravo da građanima Vojvodine uzima ono što je propisao Ustav Republike Srbije i što njima to sleduje.
Koristim ovu priliku da pozovem sve poslanike da podrže ovaj zakon, zato što je to dalji napredak demokratizacije Srbije, zato što je to još jedan iskorak u procesu evropskih integracija i to je nešto što je potrebno državi Srbiji. Hvala puno.
Poštovana predsedavajuća, uvažena ministarko zdravlja i draga bivša predsednice Skupštine Srbije, koleginice i kolege narodni poslanici, podržavam amandman koleginica iz DSS zato što smatram da i Komesarijat, a i komesar Cucić treba da ima veće ovlašćenje i veće nadležnosti, jer se ovim amandmanom preciznije uređuje uloga Komesarijata za izbeglice u ovom zakonu.
Mislim da ne postoji nijedan valjani razlog da se ne prihvati ovaj amandman.
Podsećam da Komesarijat za izbeglice obavlja poslove utvrđivanja statusa izbeglica, zbrinjavanje izbeglica, pružanje pomoći izbeglicama, obezbeđivanje uslova za njihov povratak itd. Ovim amandmanom praktično bi se proširila ovlašćenja i tačnije bi se precizirala uloga Komesarijata za izbeglice. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, kolege i koleginice narodni poslanici, podržavam ovaj amandman da se ovaj rok od 12 meseci skrati na šest meseci. Možda bi to trebalo da bude još kraće.
Podsetiću na održavanje četvrtog Evropskog pravnog foruma 25. septembra ove godine i na izlaganje Ksenije Globokar koja je pominjala javnu raspravu, nacrte zakona, uredbe, podzakonske akte i način kako se to rešava u Republici Sloveniji. Mislim da je rok od šest meseci sasvim primeren da se ovako važan zakon detaljnije precizira i da se donesu podzakonska akta. Hvala.
Poštovani predsedavajući, koleginice i kolege narodni poslanici, prekršili ste čl. 27, 106. i 107. Poslovnika iz više razloga. Prvo, uopšte se ne bavimo amandmanima, čak i ministar govori o drogi, kocki, aplaudiranju itd. Znači, potpuno smo skrenuli s teme.
Druga stvar, javio sam se po amandmanu moje koleginice Gordane Čomić. Prešli smo na sledeći amandman i vi to uopšte niste uvažili.
Sledeća stvar je, ako se već priča non-stop o DS, o pokrajinskom odboru DS, samo da kažem par stvari. Zakon o Garancijom fondu Republike Srbije, "Službeni glasnik" br. 55 od 2003. godine, kaže sledeće u članu 8: "Vrednost držanja državnog kapitala ne sme biti manji od 51%".
(Predsedavajući: Molim vas, gospodine Milovanoviću, vi ste reklamirali povredu Poslovnika i to prihvatam, ali ću vam dati odgovor.)
Dozvolite mi samo da završim.
U ugovoru je tadašnji ministar finansija potpisao ugovor između Garancijskog fonda i 30 banaka. Ta vrednost ugovora je bila 1,5 milijardi. Pošto je istorija majka svih učiteljica, treba da znamo jednu stvar, da sada trulo tkivo pripajamo zdravom tkivu "Poštanskoj štedionici". O tome sam hteo da govorim sa ovim amandmanom. Tada je Garancijski fond pripojen Fondu za razvoj.
(Predsedavajući: Molim narodne poslanike na red. Izvolite, gospodine Milovanoviću.)
Tada je Garancijski fond pripojen Fondu za razvoj i Fond za razvoj je imao ozbiljne probleme nakon toga.
Upozoravam iz najboljih namera, da se to ponovo ne bi desilo i Nacionalnoj štedionici, da treba biti odgovoran kada se ovakve stvari donose. Mi čitamo u novinama da će Vlada kupiti novi avion, neka se ministri voze običnom klasom, ako je vreme štednje i ostalo. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, koleginice i kolege narodni poslanici, pozivam se na član 110. Poslovnika koji se nadovezuje na član 109, tiče se onoga što ste vi poručili sa vašeg mesta, mom kolegi narodnom poslaniku Dejanu Nikoliću.
Član 110. kaže sledeće – mera oduzimanja reči izriče se narodnom poslaniku kome su prethodno izrečene dve mere opomene i koji i posle toga narušava red na sednici ili postupa protivno odredbama ovog Poslovnika. Kolega Dejan Nikolić je upotrebio samo jednu reč da trenutna rasprava liči na to na šta liči.
Što se tiče člana 109. kaže – opomena se izriče narodnom poslaniku koji je prišao govornici bez dozvole predsednika Narodne skupštine, koji govori pre nego što je zatražio i dobio reč, koji i pored upozorenja predsednika Narodne skupštine govori o pitanju koje nije na dnevnom redu, ako prekida govornika u izlaganju ili dobacuje, odnosno ometa govornika ili na drugi način ugrožava slobodu govora, koji se neposredno obraća drugom narodnom poslaniku ako upotrebljava psovke itd.
Ništa od toga nije uradio narodni poslanik Dejan Nikolić. I ova hajka koja se najpre preko medija, a zatim i preko predstavnika Vlade Republike Srbije vodi protiv narodnog poslanika Olivera Dulića, nažalost, duboko me podseća na hajku koja se vodila protiv narodnih poslanika u prošlom sazivu Narodne skupštine Republike Srbije kada je poslanica iz Vršca, gospođa Biljana Hasanović pretučena štanglama nakon toga i sećamo se da su se lekari borili za njen život. Sećamo se hajke koja je prethodila na pokojnog premijera Zorana Đinđića.
Mislim, da u ime zaštite ljudskih prava, u ime dostojanstva Narodne skupštine Republike Srbije, mora da se vodi računa i da svako ima pravo na odbranu i da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno. Hvala.
Reklamiram član 107. Poslovnika, govornik na sednici Narodne skupštine dužan je da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine, stav 2.  na sednici Narodne skupštine nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika drugom narodnom poslaniku, korišćenje uvredljivih izraza, kao ni iznošenje činjenica i ocena. Govornik Tomić iz SNS je spomenuo i direktno se obratio poslanicima DS, da je to što mi radimo nama svojstveno.
Samo hoću da podsetim, da je Srpska radikalna stranka u ranijim sazivima, upravo zloupotrebljavala skupštinsku govornicu, da bi povredama Poslovnika i replikama produžavala rad sednice, i zbog toga je i promenjen Poslovnik koji izgleda ovako kako izgleda. Hvala.