Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šutanovac

Dragan Šutanovac

Demokratska stranka

Govori

Ne mogu dve replike na jedan govor. Sada i Neđa i Đorđe na mene jednog.
Da vam odgovorim.
Evropska komisija i „Fajnenšl Tajms“ su proglasili, ako nisu kredibilni razumem, Vojvodinu kao jednu od najboljih regija u Evropi za investicije, baš kao što su i za vreme dok je bio gradonačelnik Beograda pokojni Nenad Bogdanović Beograd je proglašen za grad budućnosti.
Međutim, mi sada ulazimo u jednu situaciju za koju moram da vam kažem kako će to da izgleda nakon sledećih izbora – nakon sledećih izbora će ovde kolege koje danas pričaju da su bile sprečene da obavljaju svoj posao u MUP da govore kako su bile sprečene da obavljaju svoje poslove u Ministarstvu spoljnih poslova jer postoji desetak ambasada širom sveta u kojima nisu postavljeni ambasadori. Zbog čega nisu postavljeni ambasadori? Zato što ministar spoljnih poslova ne radi svoj posao. Ko ga ometa? Ometa ga većinski partner sigurno, ne DS zato što mi trenutno nismo u toj budućnosti, ali isti izgovor ćete imati za dve godine, odnosno za dva meseca.
Ljudi, samo preuzmite odgovornost za ono što niste radili i za ono što ste uradili i nemojte pričati nešto što sam vas malopre pitao. Dokumentujte jedan pritisak da postoji i ja ću vam se svima izviniti. Ako ne postoji to, a to je sve na nivou rekla-kazala, vi ste ozbiljni ljudi valjda, poslanici smo, građani su nas birali da govorimo istinu. Molim vas da nastavimo ovu sednicu po dnevnom redu. Mislim da je Zakon o policiji mnogo važniji od naših tema i dilema, a ovome ćemo već u kampanji pričati pa ćemo videti ko je šta uradio za dobro u državi, a ko je šta loše. Hvala.
Gospodine Bečiću, jedino vi u ovoj sali niste čuli da je ministar Stefanović pominjao imenom i prezimenom predsednika DS i pokrajinske Vlade Vojvodine. Nisam se prepoznao ni u njegovom imenu ni u njegovom poslu, pošto on čovek radi drugi posao u odnosu na onaj koji sam ja radio.
Gospodine Stefanoviću, malo pre ste rekli da ste čitali izveštaje Evropske komisije koji su, kako vi kažete, bili strašni. Kako je Srbija onda postala kandidat za EU?
Znate li kako ste dobili početak pregovora? Tako što ste na Kosovu stavili rampu, uveli carinu, odvojili naš narod od matice, potpisali Briselski sporazum i prihvatili praktično da Kosovo bude u statusu u kome trenutno jeste.
Mi to nismo želeli, nismo ni uradili.
S druge strane, malo pre ste pričali o tome kako je DS imala uticaj na medije i kako su neki ljudi pravili naslovne strane. Jedan od vlasnika medija, glavni mislim da je urednik, je javno rekao da je bio u izbornom štabu SNS u izbornoj kampanji, optužio vas, i ne samo on, već i bivši član SNS, uvaženi poslanik Saša Mirković, za neviđeni pritisak na medije od strane izvršne vlasti, pa poimence je naređao više ministara, čak i premijera.
Dakle, gospodine Stefanoviću, da vas podsetim još nešto. Meni je žao, ja nemam priliku nikad da sednem sa vama u nekoj televizijskoj emisiji, a vi ste imali priliku da sednete sa mnom u televizijskoj emisiji dok sam bio ministar odbrane. Mene nije bio strah da razgovaram sa vama, kao što je vas strah da razgovarate sa nama u prisustvu medija.
Dakle, ja ću vas posetiti, više puta, i sa vama i sa gospodinom Vučićem, davao sam šansu da razmenimo argumente na medijima. Vi bežite od toga. Vi nemate hrabrosti…
Imate ovde gospodina Bečića koji …
… deset sekundi pre oduzima reč.
Da li je moguće da me pitate da li mogu da dobijem repliku kada se pominje moj brat od strica? Jeste, Goran Šutanovac je moj brat od strica. Uvaženi kolega Babiću, ja sa njim imam vrlo slabu komunikaciju, sa svojim bratom od strica imam vrlo slabu komunikaciju. On je bio član jedne druge stranke. To što pričate, sve to stoji, ali nema nikakve veze sa mnom. Ja vam kažem, ljudi, nikakve veze nema sa mnom. Pa, iza vas sedi moj rođak, iza vas, u vašoj poslaničkoj grupi sedi moj rođak, podjednako blizak kao i Goran Šutanovac. Pa, što se ne pozovete na njega, predsednik jednog skupštinskog odbora. Pa, dobio je činove u vojsci, dobio je čak i pare od Ministarstva odbrane kada je tužio Ministarstvo.
Gospodo, ja mislim da po članu 107. prvo na porodice ne vidim što udarate. Na porodice čak ni mafija, kriminalci ne udaraju. Ako postoji bilo šta zbog čega je dotični čovek kriv, pa sudite mu. Sudite mu, gospodine Babiću. Mene bi bilo sramota da pomenem bilo kog vašeg rođaka, razumete, sramota bi me bilo ovde pred svim poslanicima, kao i pred javnošću Srbije, da bilo kog rođaka, bilo kog prisutnog poslanika ovde pominjem. Ali, vi ste bestidni, besramni. Za vas ne postoje limiti.
Ja sam, gospodine Babiću, jedinac. Nemam ni brata, ni sestru. Ne odgovaram ni za koga sem za svoju decu. Sramotno je da čoveka koji je stariji od mene šest godina, sa kojim jako loše, vrlo male kontakte imam, stavljate u kontekst zloupotreba od mene, a nikada nisam pozvao nikoga u Fondu za razvoj, niti znam te ljude koji su tamo radili. Sram da vas bude.
Ne znam zašto kolega Stojanović povezuje DS sa svojim penzionisanjem. Penzionisan je u vreme kada smo mi bili opozicija. Isto tako, uvaženi kolega, ovde ljudi mogu da ustanu i da kažu – jeste, postao si general u vremenu DS kada je Dragan Šutanovac bio uticajan, pa si napredovao u vojsci, pa si dobio te petice, pa je to sve bilo tako.
(Zoran Babić, s mesta: Nepotizam.)
Da, da, da…
To što nemam svakodnevnu komunikaciju sa svojom rodbinom, ne znači da se odričem nje i da me je sramota. Naprotiv, moja porodica je vrlo ponosna na to što je Momir Stojanović postao general prvi u našoj familiji. Da nemate dilemu nikakvu. To što je u međuvremenu postao politički aktivan, to je nešto sasvim drugo. Ista stvar se odnosi na svakog mog rođaka i mog brata.
Gospodine Babiću, razlika između mene i vas je ta što kada su novinari istražili neki „Sveti Trifun“, ako se ne varam, hotel u Vrnjačkoj Banji i napali vas i vašu majku da vi to držite, našli vaš broj telefona, našli vaš broj imejla, meni nikada na pamet ne bi palo da to pominjem u Skupštini. Bilo bi me stid i sramota da pominjem bilo čiju majku, brata, sestru, dete, jer to nije nikada bio predmet niti mog interesovanja, niti pristojnosti, gospodo poslanici.
Ponavljam još jednom, bez obzira što smo drugačijih političkih stavova, cela moja familija je ponosna na to što smo prvog generala dobili u familiji i ne samo njega, i brat mu je bio pukovnik u policiji, da znate, i bratanica mu je u policiji isto funkcioner u žandarmeriji, da znate. Znači, u našoj familiji niko nikada nije krivično gonjen, niko nikada nije bio lopov, kriminalac. Izvoli, Momire, ustani pa kaži, ustani pa kaži.
Dakle, gospodo, tema je samo da se porodice ne diraju čak ni u filmovima.
Gospodine ministre uvažene dame i gospodo iz Ministarstva unutrašnjih poslova, pa ova diskusija je upravo dokazala da smo mi iz opozicije koji smo posvetili pažnju na pojedine članove zakona potpuno u pravu.
Gospodine ministre, vi ste indirektno se složili sa onim što sam ja izneo kao primedbu, a to je da ovaj zakon nažalost nije kao dao pun reformski kapacitet, bar u jednom delu moje diskusije, a to je u delu koji se tiče rasterećivanja MUP od birokratije, a u vezi sa izdavanjem raznih dokumenata, recimo, saobraćajnih i vozačkih dozvola.
Izgovor da je to trenutno nemoguće uraditi smatram kao nesposobnost, ja sam vama pričao i pre godinu i po dana. Znači za godinu i po dana ste mogli to da spremite, nažalost očigledno niste. Zbog čega, kažem zato što mislim da niste imali sposobnost da li ste vi bili taj koji je to nije mogao da primeni ili niste imali saradnike koji to mogu urade, ja to ne znam, ali to na kraju krajeva za građane Srbije nije ni važno.
Ono što je važnije je to da ste shvatili grešku i dobro je da razmišljate sada u pravcu da se to u nekom budućem periodu uradi i očekujem da budući ministar izvrši izmene i dopune ovog zakona i da konačno ta stvar bude bolja.
Rekli ste da u članu 223. praktično ste ovim zakonom dali obavezu lokalnoj samoupravi da razmatra izveštaj. Izveštaj se ili usvaja, razmatra se informacija, ali ne znam u kom članu ste obavezali MUP, odnosno policijske uprave, odnosno policijske stanice da dostave informaciju lokalnim samoupravama, jer ne mogu da nađem, uporno tražim. Razumem da u 223. lokalna samouprava dobija obavezu da to, ne može izveštaj da razmatra, može da usvaja, ili da razmatra informaciju, ali ne znam u kom članu imaju obavezu da je dostavljaju.
Sa druge strane, gospodine ministre, izneli ste jednu stvar ovde, a drago mi je da su vam se na društvenim mrežama obratili i studenti Kriminalističko policijske akademije sa pitanjem - zbog čega ni jedan student nije potpisao ugovor sa MUP ove godine? Kako oni kažu, a to je javna mreža, mogu svi da čitaju, ni jedan polaznik Kriminalističko policijske akademije nije potpisao ugovor sa MUP, što znači da neće biti zaposlen, ako dobro razumem.
Podsećam, mi se zalažemo da svi studenti, kadeti ili pitomci, kako ih vi zovete ne znam, koji upišu Kriminalističko policijsku akademiju, po automatizmu budu primljeni u MUP na poslove policijske jer je to nešto što je važno sa jedne strane i to su mladići i devojke koji su prošli sve trijaže, sve provere, obučeni da budu policajci i ne vidim zbog čega ih država školuje ukoliko ne postoji kadrovski plan koji treba da se uradi i da se onda tačno zna koja količina sa koje teritorije se školuje.
Niste mi obrazložili, a siguran sam da se to tiče svih ljudi koji sede pored vas, koji su policajci ili rade u Ministarstvu, zbog čega su policajci u Srbiji diskriminisani u odnosu na druge predstavnike našeg društva? Zbog čega samo policajci će dobijati otkaz ukoliko se protiv njih pokrene krivični postupak? To je nešto što ugrožava prezumpciju nevinosti. Podsetiću vas da i danas postoje određeni brojevi policajaca protiv kojih su vođeni postupci, koji su oslobođeni, a nisu vraćeni na radno mesto. To je jako loša stvar. Mislim da će u postupanju policije biti dosta problema, ljudi će postupati tako što će imati strah da li da koriste svoja ovlašćenja u smislu mogućeg krivičnog gonjenja kao što imamo situaciju sa žandarmima koji bi po ovoj tački zakona po automatizmu svi izgubili posao, a znamo da su radili svoj posao u danu kada se desio incident.
Takođe, nemam nikakvu dilemu da pokušaj da se ovde govori o tome da se lokalna zajednica pita o izboru lokalnog šefa policije. Ne znam ko je od opozicije to rekao, a tvrdim da nije niko rekao. I vi, i kolege…
(Marijan Rističević, s mesta: Borko.)
Ko?
(Marijan Rističević, s mesta: Borko.)
Ovde?
Izvinjavam, se.
Dakle, niko od nas koji smo trenutno prisutni tu nije govorio na taj način. Govorili smo samo da lokalna samouprava treba da ima određeni uticaj na politiku bezbednosti na teritoriji lokalne samouprave, što je mislim potpuno logično. Ti ljudi znaju najbolje šta njih ugrožava, šta ugrožava njihove porodice, njihovu decu i ne vidim zbog čega bi to bilo sporno.
Inače, za one koji ne znaju, u neko Titovo vreme na koje se poziva veliki broj građana Srbije, pa čak i neki poslanici, lokalna samouprava se direktno pitala o izboru sekretara, recimo gradskog u Gradu Beogradu ili lokalnog sekretara unutrašnjih poslova širom Srbije i bivše Jugoslavije.
Niste mi odgovorili takođe, kako mislite da odobrite skup na kome organizator treba da omogući bezbedan prolaz javnom prevozniku? Razumem za policiju, vojsku, hitnu pomoć i protivpožarne snage, ali ako budu morali da se odobre prolazi i autobusa i taksi vozila, kakvo je to onda odobrenje skupa? Šta to znači? Na koji način to može da se izvrši?
Takođe me zanima, kako mislite da organizator može da obezbedi bezbedan dolazak svih koji dolaze na skup? To je potpuno besmisleno i ne znam kako je izvodljivo, da svako ko dolazi na skup ima pored sebe jednog ko ga čuva i pazi da se nešto ne desi prilikom dolaska na skup.
To naprosto ne ide.
Smatramo i imamo veliki broj amandmana…
Izvinjavam se.
Jel sam potrošio vreme?
Uvaženi kolega, vi ste jako korektni kada predsedavate, uzvraćam na isti način.
Zahvaljujem.
Gospodine ministre, izgleda se nismo razumeli. Nismo mi za to da se lokalna samouprava pita prilikom izbora lokalnog šefa policije, da budem vrlo precizan i jasan, ali isto tako ću vam navesti pet razloga zbog kojih ne treba, a daću vam primer, recimo Velike Britanije u kojoj se lokalna samouprava direktno pita o izboru šefa lokalne policije.
Ne mislim da je argument koji vi koristite da kažete da predsednik lokalne opštine će biti taj koji bizarnog policajca koji njega ne može posle da obrađuje zakonski. Policajac je čovek koji treba da radi po zakonu, ako bude predsednik opštine.
Međutim, ono što je meni ovde važnije, ova priča oko prezumkcije nevinosti. Vidim kolege iz policije klimaju glavom. Imao bih razumevanje ukoliko bi rekli da se radi o krivičnom delo koje je učinjeno iz nehata. Znači, imamo situaciju na mitingu 2008. godine, prekomerna upotreba sile. Je li tako? Sudi se žandarmu zbog toga. Tužilac je pokrenuo postupak – protiv koga? Protiv žandarmerije. Da li je pokrenuo postupak protiv organizatora mitinga? Nije. Zbog čega? Zato što je politika umešana. Gospodo policajci, kako mislite da je ovo, zašto za vas nešto ne predlažemo.
Znači, krivično delo koje tužilac goni po službenoj dužnosti može da bude učinjeno iz nehata. Malopre ste govorili, ukoliko policajac sedi sa kriminalcem.
Prvo, ovi iz operative koji rade, recimo u gradskom SUP-u će vam reći da svako od policajaca sedi sa kriminalcem, i to čak nije krivično delo. Pitanje je razloga zbog kojeg sede. Znači, mi govorimo o krivičnim delima. Mislim da se ovim zakonom praktično policija onemogućava da slobodno radi svoj posao. Razumete, da slobodno radi svoj posao, jer ukoliko učini neko po proceni tužilaštva krivično delo, dobiće otkaz. Na sudu se oslobode od odgovornosti nisu krivi. Šta se dešava sa tom porodicom.
A on je prošao svu trijažu da radi u policiji. Molim vas da razmislite, ne zbog građana, nego zbog ljudi koji rade u policiji.
Poštovana predsednice, uvažene kolege i posebno koleginice, ovo je Predlog zakona koji iznosimo po šesti put, nažalost. Od prošle nedelje, kada ste, poštovana predsednice, rekli da ćemo imati priliku da razgovaramo na nivou šefova poslaničkih grupa, to se nije desilo.
O čemu se radi? Naprosto, po zvaničnom izveštaju MUP-a, poslednje tromesečje koje smo razmatrali, imamo porast nasilja u porodici od preko 40%. Ako znamo statistiku da je u poslednjoj godini je ubijeno 33 žene, od čega 15 vatrenim oružje, od čega sedam puškom, osam pištoljem, smatramo da je neophodno doneti zakon koji će nasilnicima u porodici oduzimati mogućnost da legalno poseduju oružje kojim izvršavaju masovno ubistvo ili ubistvo.
Podsećam, ovaj predlog je nastao nakon 17. maja kada se u Kanjiži desilo jedno veliko masovno ubistvo, a kada je izvesni Rade Šefer, nakon što je bio u policiji, priveden, a usled čega mu nije oduzeto legalno oružje, vratio se kući i izvršio ubistvo šestoro ljudi. Neko će reći da ubistva mogu da se dešavaju ne samo vatrenim oružjem, ali složićemo se da ne može da se desi ubistvo šestoro ljudi, ukoliko nemate vatreno oružje.
Nije ovo jedini primer, nije ovo jedini slučaj, ali želim da apelujem na dame koje sede u parlamentu, da imaju u vidu, da smo prošle godine imali šest hiljada prijavljenih slučajeva nasilja u porodici. Čuli smo da je oko 3.640 tužbenih zahteva otišlo prema sudu, a samo 712 presuda. Žene su u Srbiji, nažalost, ugrožene. Žene u Srbiji nemaju mogućnost da ostanu u svom domu, ukoliko dođe do nasilja u porodici. Žene u Srbiji beže u sigurne kuće. Žene u Srbiji su žrtve velikog nasilja, kažem, koje ima tragične posledice.
Ovo je šesti put kada pokušavam da apelujem na vas i obećavam da niko od poslanika DS neće učestvovali u raspravi prilikom donošenja ovog zakona. Ovaj zakon nije stranački zakon, ovaj zakon je nadstranački zakon i u interesu svih građana Srbije a pogotovu onog dela našeg društva koje je, na žalost, ugnjetavano i koje se i danas ugnjetava.
Očekujem vašu podršku. Ukoliko imate neki bolji predlog, stavite ga na glasanje i mi ćemo ga sigurno podržati. U međuvremenu smatramo da je ovo najcelishodnija stvar. Podsećam još jednom, neko će reći da postoje već zakoni po kojima to funkcioniše. To naprosto nije tačno, jer da postoji takav zakon, ne bi se desila tragedija u Kanjiži, prilikom koje je ubijeno šestoro ljudi, a pre toga je ubica bio u policiji i nije mu oduzeto oružje.

Whoops, looks like something went wrong.