Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Janko Veselinović

Janko Veselinović

Stranka slobode i pravde

Govori

Koristiću svojih pet minuta.
Dakle, rekao sam u raspravi u načelu da u ime Pokreta za PREOKRET ću glasati u danu za glasanje za ovaj zakon i da je ovaj zakon solidan, nedovoljan, ali solidan u smislu da nemam primedbi na ova njegova četiri člana.
Na ovaj član 1. jesam podneo amandman i objasniću razlog zbog čega … Da, da, koristiću pet minuta.
Dakle, zbog čega smatram da je Vlada trebala da prihvati ovaj amandman, čak je Vlada u obrazloženju odbijanja amandmana prihvatila moje argumente, samo je vidljivo da nije razumela šta sam ja sa ovim amandmanom želeo da postignem. Kažem – ovaj zakon nije loš. I moram da kažem da Vlada otkad je u ostavci podnosi solidne zakone, što bi značilo da bi bolje bilo da je već kada je izabrana podnela ostavku i moguće da ne bi napravila tolike štete.
Recimo, za ovaj član može da se kaže da će on popraviti položaj osoba sa invaliditetom, da će oni moći da se potpišu na izvestan način, bez poteškoća, zato što će imati tehničku spravu koja će im to omogućiti i njihov hendikep će biti otklonjen.
Međutim, ono što je sporno i što sam pokušao da ispravim kroz ovaj amandman koji je podneo Pokret za preokret, jeste sledeće: u stavu 2. ovog člana se kaže: „Isprave koje predstavljaju formu ugovora ili nekog drugog pravnog posla ne mogu se potpisivati u skladu sa stavom 1.“ Dakle, stav 2. definiše izuzimanje iz opšteg pravila iz stava 1. Međutim, ako ga tumačite u skladu sa onim što se podrazumeva pod pravnim poslom, vi u suštini anulirate ovaj zakon. Zašto? Zato što je pravni posao i kupovina karte u autobusu, pa čak i ono što u obrazloženju kaže zakonopisac, odnosno Vlada, brakorazvodna parnica. To je isto pravni posao. Stavom 2. na implicitan način isključujete mogućnost da se upotrebi taj pečat. I vi kažete – sve što je pravni posao, ne može biti overeno ovim pečatom. Predlog Pokreta za preokret je bio da se doda reč: „teretnog“. Dakle, bilo bi da se pečat ne može upotrebiti u slučaju teretnog pravnog posla, koji bi stvarao pravnu obavezu za onoga ko je taj pečat koristio.
U obrazloženju se kaže sve ono što su i moje argumentacije. Međutim, amandman se ne prihvata. Dakle, nije u stavu, gospodo iz Ministarstva, nije u stavu 2. proširena mogućnost stava 1, već je ograničena mogućnost tog stava 1. I vi kažete – ne, u pravne poslove spada to, to i to i ne dozvoljavate da se ubaci reč: „teretna“ i praktično anulirate stav 1. i kažete da bi ovo što ja predlažem moglo da se reguliše eventualno nekim drugim zakonom. Niste u pravu.
Ja sam samo želeo da se ne desi da neka osoba sa invaliditetom želi da koristi pečat za overavanje nekog dokumenta i da mu kažu – ne može to, to je pravni posao. A sve je pravni posao. Sad sam vam objasnio šta je pravni posao, a i vi ste to objasnili u odbijanju mog amandmana. Dakle, brakorazvodna parnica, neki drugi postupak itd. je pravni posao, nije teretni pravni posao, ali je pravni posao. I vi praktično na taj način omogućavate faktički da ovaj zakon neće moći biti primenjen ukoliko ga neko bude tumačio ekstenzivno, ukoliko pravni posao bude tumačio u suštini onom šta on jeste. A teretan pravni posao se jasno zna šta je – to je onaj posao koji stvara obavezu, materijalnu ili neku drugu obavezu za učesnike u tom poslu.
Zbog svega ovoga, još jednom vas molim da prihvatite ovaj amandman, da uvažite ove činjenice koje preciziraju i ne omogućavaju ekstenzivno tumačenje ove pravne norme koja, na neki način, ugrožava samu svrhu ovog zakona. Vaše obrazloženje, molim vas, pročitajte ga pažljivo, ide u korist mog amandmana, samo ste vi moj amandman pogrešno protumačili. Dakle, da bi ovaj zakon više išao u korist osoba sa invaliditetom ili da se ne bi desilo da on ne bude primenjen, ja vas molim i predlažem da prihvatite ovaj amandman. Ja ću svakako glasati za ovaj zakon, međutim, bojim se da ćemo sutra imati problema sa primenom ovog zakona. Hvala.
Hvala.
Član 107. Poslovnika. Dakle, jasno je da je kroz diskusije prethodna dva govornika sa liste SNS bilo najmanje reči od amandmanu i da je njihov cilj bio omalovažavanje i diskreditovanje predlagača amandmana. Na taj način i vređanja dostojanstva Narodne skupštine, jer čak u diskusiji ministra, s kojim nisam u bog zna kakvim odnosima, bilo je izvesne doze uvažavanja zbog zakona koji je na dnevnom redu i tiče se osoba sa invaliditetom. Nisam dozvolio ni ja, a čak ni ministar, da taj politički animozitet spuštamo na nivo da se prepucavamo preko leđa ljudi sa invaliditetom. A znam ja šta njih boli. Bole ih busije. Tamo gde su u sali prošle nedelje uspeli da okupe sedam ljudi, a ja sam sinoć napunio salu u njihovom uporištu.
Dakle, o tome se radi, da govorimo o istini…
Boli ih činjenica je Pokret za preokret ozbiljan politički subjekat. 
Evo mene u sali. Dokaz za one koji slikaju da opozicija nije u sali, a u stvari njih nema u sali, živ i zdrav i želim da obelodanim šta sam mislio da kažem vezano za amandman na član 4.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku“ Republike Srbije. Zašto Pokret za preokret stalno u svojim amandmanima iznosi, odnosno predviđa da u zakonu stoji klauzula kojom će se Vlada obavezati da jednom godišnje podnese izveštaj šta je uradila po primeni tog zakona?
To nije praksa koja bi bila u Srbiji ustanovljena, a da ne postoji paralelno u drugim zemljama. Ta klauzula je normalna svuda u svetu u ozbiljnim zemljama i to je obaveza i predstavlja čin nadzorne funkcije parlamenta nad Vladom.
To znači da bi naša današnja diskusija mogla da se posmatra ovako – dobro, svi ste vi rekli ono što ste mislili, opozicija kritikovala zakon, u ovom slučaju vrlo umereno na način da ga popravi i zato što su praktično svi rekli da će glasati, pozicija hvalila zakon, Vladu itd.
Međutim, za godinu dana dolazi ta ista Vlada i kaže – evo efekata primene zakona, toliko i toliko dokumenata overeno na taj način sa pečatom, toliko ljudi iskoristilo to i to, itd. Jedan od ministara u ovoj Vladi mi je rekao da ova Vlada nema, gospodin Vujović, nema kapaciteta da ispoštuje tu odredbu. Zašto ona ima kapacitet, ako ne može da iskontroliše primenu zakona?
Hvala.
Član 106. i 107. Mislim da je srpski parlament jedan od retkih parlamenta u svetu u kome se okupatori i saradnici Adolfa Hitlera mogu na ovako lep način opisivati i braniti. Ne samo što to nije tema današnjeg zasedanja, odbrana lika i dela gospodina Nedića, nego što se ovo krši sa osnovnim međunarodnim konvencijama koje je potpisala Republika Srbija, a to je osuda nacizma i svega onog što je danas čak predmet ove rasprave, a to je holokausta.
Dakle, gospodin Nedić je sarađivao sa Adolfom Hitlerom koji je počinio holokaust i vi dozvoljavate da gospodin Martinović brani Nedića, a time i režim koji je sarađivao sa gospodinom Adolfom Hitlerom, ako se gospodin može nazvati koji je uništio jednu naciju gotovo, jevrejsku naciju, pobio najveći broj patriota, najveći deo srpskog naroda i drugih naroda koji su branili svoju domovinu. I vi dozvoljavate gospodine predsedavajući da se na taj način danas govori ovde i da to priča neko ko je zamenik šefa vladajuće stranke. O ovome će se verovatno čuti i van ovog parlamenta. Dakle, molim vas da opomenete gospodina ministra, da mu izreknete opomenu i gospodina Martinovića.
Poštovana predsednice, poštovani ministre Selakoviću, dame i gospodo narodni poslanici, mogu da kažem da ću u ime Pokreta za preokret podržati i glasati za Zakon o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta koje nemaju živih naslednika. Za druge zakone i predloge za izbor ne mogu da glasam, zato što smatram da izbori tužioca, sudija, u poslednje vreme jesu izbori koji predstavljaju volju stranke na vlasti, a manje odluku koja je po stručnim i nekim drugim kriterijumima. Neću danas posebno o tome govoriti, zato što mislim da sam dovoljno o tome rekao u nekim ranijim raspravama.
Osvrnuću se na zakon koji ste predložili i koji se tiče moralne satisfakcije jevrejskom narodu za žrtve koje je taj narod pretrpeo u Holokaustu, dakle, u Drugom svetskom ratu. Nema tog novca koji može da plati jednu ljudsku žrtvu. I ovaj zakon nije zakon koji plaća jedan život koji je oduzet od strane fašističkog režima. Tu su, da se razumemo, danas nismo pominjali, i deca i njihovi roditelji i stari ljudi, samo zbog toga što su bili druge vere i nacije. Ja imam tu lični odnos prema tom pitanju i to pitanje svaki put budi, na neki način kod mene, i sećanje i priču u porodici u kojoj sam odrastao. Dakle, moja porodica jeste porodica koja je desetkovana u logorima tadašnjeg Rajha i moja porodica jeste stradala, čak i mala deca koja su bila još mlađa od sedam godina. Moram da kažem da čak i ime koje nosim jeste ime jednog jevrejskog borca protiv fašizma, odnosno njegov nadimak koji je bio srpski nadimak. Pominjano je danas to ime.
Međutim, više o Holokaustu sam naučio od mog prijatelja Elazara Barkana, profesora na Kolumbija univerzitetu, koji je napisao knjigu „Krivica nacije“ i koji je opisao način materijalne satisfakcije žrtava Holokausta, ali i moralne satisfakcije žrtvama Holokausta, odnosno jevrejskom narodu. Ta knjiga nije pisana kao istorijski roman, već kao knjiga koja bi trebala da posluži budućim generacijama kako da se odnose da se takve stvari više ne ponove. I on je u toj knjizi naročito objasnio odnos jevrejskog i nemačkog naroda i način pomirenja između ta dva naroda i način finansijske satisfakcije i moralne satisfakcije. U tom smislu ovaj zakon jeste civilizacijsko dostignuće o kojem želim da kažem samo nekoliko rečenica.
Kao što sam na početku rekao, on ne može da nadoknadi nijednu ljudsku žrtvu stradalu u drugom svetskom ratu, odnosno stradalu u Holokaustu, pogotovo onima na koje se on odnosi, koji praktično nisu iza sebe ostavili svoje naslednike. Zbog toga su me danas dirnule neke diskusije koje su relativizovale žrtve u Drugom svetskom ratu i saradnju sa okupatorom.
Međutim, ovaj zakon može da posluži kao moralna satisfakcija jevrejskom narodu, jevrejskoj zajednici u Srbiji, koja je mala, malobrojna, koja je nestala sa ovih prostora zbog ubistava kroz Holokaust, odnosno ubistava na ovim područjima, ali i zbog ekonomske migracije. Dakle, mnogi od njih su posle Drugog svetskog rata otišli sa ovih područja.
Ovaj zakon može da posluži…
Samo još dve rečenice, molim vas.
Poštovani predsedavajući, reklamiram član 27. 106. mogao bih se pozvati na član 103. međutim gospodin Đurišić se već pozvao na njega.
Pre svega, smatram da ste povredili ova dva ali i ovaj treći član, nejednakom postupanju prema poslanicima pozicije i opozicije.
Dakle, gospodine predsedavajući, vi ste morali da prekinete gospodina Babića zato što se on u svom govoru i tu mogu da se pozovem na član 106. ali i 103, fokusirao na reklamiranje Poslovnika iz 2010. godine, gospodine Arsiću.
Dakle član 103. kaže – narodni poslanik može da reklamira povredu Poslovnika učinjenog na tekućoj sednici.
Dakle, prošlo je šest godina, gospodine Arsiću, gospodin Babić šest godina kasni u reklamiranju Poslovnika. Ne možete to opravdati da je Poslovnik donet 2010. godine. Dakle, on po tom Poslovniku se retroaktivno šest godina javlja da bi reklamirao taj Poslovnik.
Dakle, umesto da kažete ili da priznate da ste bili zaokupljeni nekim drugim pitanjima, da niste čuli gospodina Babića, vi prepričavate Poslovnik. Znamo mi dobro Poslovnik.
Dakle, prekršili ste Poslovnik jer ste dali gospodinu Babiću da reklamira Poslovnik iz 2010. godine, da je prekršena na toj sednici iz 2010. godine.
Molim vas da stavite to na izjašnjavanje.
Hvala, predsedavajući.
Poštovani narodni poslanici, u ime Pokreta za preokret mogu da saopštim da ću u danu za glasanje podržati ovaj zakon.
Položaj osoba sa invaliditetom je težak. Kako neće biti težak položaj osoba sa invaliditetom, kada je položaj građana Srbije težak, građani su siromašni, ne mogu da prehrane sebe i svoju porodicu. Svima je jasno da onima koji imaju invaliditet ili su teška invalidna lica imaju mnogo veći problem. Nije sporno da ovaj zakon koji ima četiri člana će rešiti jedan njihov problem, osobama koje ne mogu da se svojeručno potpišu, mogućnost da sa pečatom obave to na drugi dostojanstven način. Međutim, time se ne rešavaju problemi invalidnih lica, time nije sprovedena inkluzija invalidnih lica i time, pošto putujem po Srbiji, ljudi veruju Pokretu za preokret i zbog toga nam se obraćaju.
Danas sam razgovarao sa Slavkom iz Jakovlja kod Aleksinca. Slavko je težak invalid, prima 2.000 dinara nadoknade od države Srbije, živi na selu, nije mu dostupna ni zdravstvena zaštita niti drugi oblik zaštite. Prima 2.000 zato što ima na supruzi dva hektara pašnjaka, dakle, ne njive oranice, nego pašnjaka. Prima 2.000 dinara naknade. Kaže Slavko da se od te 2.000 ne može da živi. Kaže Slavko da ne mogu ni drugi invalidi u Srbiji da žive ni od 2.000 ni od 5.000 koje primaju. Njihov položaj jeste dramatičan.
Srđan iz Vladičinog Hana, čovek koji ima cerebralnu paralizu, kaže danas u razgovoru da mu je država onemogućila bilo kakav vid rehabilitacije jer, kaže, ima preko 18 godina, a samo do 18 godina država već četiri i nešto godine ne omogućava, otkad je ova vlast u svakom slučaju tu, rehabilitaciju ljudi od cerebralne paralize u banjskim uslovima, da se makar malo oporave, iako načelno sada kažemo – svi smo za invalide. I ovaj čovek živi, dakle, u jednoj sredini u kojoj nema pristup, čak i da ima novca, mogućnosti da popravi ili stabilizuje, koliko je moguće, svoje zdravstveno stanje. Srđan iz Vladičinog Hana kaže – ne, ova država se ne brine o invalidnim licima.
Kao što nam čovek iz Jagodine kaže – zamislite život ljudi na selu, invalida, koji piju bunarsku vodu, čija deca piju bunarsku vodu. On podseća da polovina dece u Srbiji pije bunarsku vodu, koja čak nije ni ispitana.
U tom smislu, lepo je, glasaćemo u danu za glasanje za ovaj zakon, nije sporno. Vidim da sve kolege iz opozicije podržavaju ovaj zakon. Istina, on je malo okasnio, pred izbore je ovde u skupštinskoj proceduri, ali bez obzira na to, nije danas bilo ovde, niko nije pominjao niti okrivljivao samo jednu stranku za položaj invalidnih lica. Krivi smo možda svi, ali krivi smo što invalide spominjemo samo u izbornoj kampanji i što se invalidska kolica dele samo pred izbore i što se liftovi za invalidna lica dele pred izbore i što se ovakvi zakoni donose pred izbore. To je naša sramota, svih nas, jer na taj način kupujemo građane koji su teško zdravstveno ugroženi. Pokušavamo da ih kupimo ovakvim, rekao bih, političkim podvalama.
No, nezavisno od toga, glasaću u danu za glasanje za ovaj zakon.
  Poštovana predsednice, poštovani gospodine Dačiću, drago mi je što vas vidim, pretpostavljam poslednji put u toj ulozi. Očekujem onu vašu čuvenu rečenicu – posle izbora ne znam ko će sedeti u Vladi, ali znam da ću ja biti premijer, nakon ovih izbora.
Danas su, na dnevnom redu tri zakona; Predlog zakona o međunarodnim merama ograničavanja, Predlog zakona o potvrđivanju Evropske okvirne konvencije o prekograničnoj saradnji između teritorijalnih zajednica ili vlasti i Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Liban.
Naša spoljna politika, kao što su i moji prethodnici govorili, je poprilično nejasna. Dakle, imamo tri zakona, i može se postaviti pitanje da li je jedan pisao Vučić, drugi vi gospodine Dačić, a treći gospodin Nikolić, jer mi imamo najmanje tri spoljne politike. Pokret za preokret je više puta ukazivao na to. Ne mislim da je to slučajno što mi imamo tri spoljne politike za narod. Mi imamo jednu politiku. Međutim, sa ciljem prikupljanja svih glasača koji vam trebaju u danu za izbore mislim da je to više fikcija, kao što su sadašnji sukobi između vaše stranke i stranke SNS. Ja navijam za vas, da se razumemo.
Evo, predsedavajuća, pošto ste vi dobrom delu javnosti poznati kao neko ko vrlo pažljivo prati svaku moju izgovorenu reč, mimo dnevnog reda, evo član 3. predsedavajuća i gospodine ministre, tiče se Zakona o međunarodnim merama ograničavanja.
Interesuje me član 3. koji kaže – međunarodne mere ograničavanja primenjuju se prema, pa kaže u stavu 4, odnosno tačka 4. - fizičkom licu koje nije državljanin Republike Srbije, a boravi na teritoriji Republike Srbije i koje se nalazi na listi itd.
Sada me interesuje, gospodine Dačić, vaš stav vezano za ovaj zakon i generalno vezano za spoljnu politiku. Dakle, kakav je vaš stav, a tiče se ovog zakona, povodom Matar Suhajlu al Daherija, kome je gospodin Vučić, pre neki dan, dao državljanstvo da bi mogao da kupi kao srpski državljanin srpsku zemlju? Dakle, čime je on to zaslužio i da li će se ovaj zakon u ovom članu 3. odnositi na Matar Suhajli al Daherija, pošto je on postao srpski državljanin, i moći će kao srpski državljanin da kupuje zemlju po Srbiji, Vojvodini pretežno, po drugim delovima Srbije, bez ograničenja. Ovaj zakon je donet da bi se strani državljani ograničili i moglo se prema njima primeniti određene mere. Međutim, Matar Suhajil al Daheri, ključni čovek šeika Muhameda bin Zajeda al Nahjana, je izuzet iz ovog zakona. I kakav je …..
Kakv je vaš stav povodom dodeljivanja državljanstva Mataru Suhajilu al Daheriju, koji je od neki dan naš državljanin iako mnogi Srbi nisu mogli da dobiju srpsko državljanstvo? Kakav je stav gospodine Dačiću vaš, povodom toga što je Matar Suhajil al Daherij postao naš državljanin koji će postati latifundista u Srbiji? Imate li stav, smete li da ga saopštite, da bi građani Srbije, mene u ime Pokreta za preokret to interesuje, ali mislim i građane Srbije, da li Matar Suhajil al Daherij je ispunio sve uslove da bude građanin Republike Srbije i koje su to njegove zasluge prema Zakonu o državljanstvu da je on stekao to pravo? Ja bih čak sa ovim završio, pa bih hteo da čujem vaš odgovor.
Poštovana predsednice, poštovane kolege narodni poslanici, Pokret za preokret smatra da ovaj zakon ne treba doneti.
Smatram da ovaj zakon omogućava zloupotrebe, da omogućava vlasti, konkretno Srpskoj naprednoj stranci da ugasi i ono malo slobodne reči u Srbiji. Zašto to kažem? Pa, zato što ste to dokazali i do sada.
Ovaj zakon ne treba doneti i zbog toga treba brisati i član, naslov, zato što recimo u ovom zakonu je sadržana odredba o nepristojnom ponašanju. Ko će da protumači šta znači nepristojno ponašanje? Recimo, za Srpsku naprednu stranku je nepristojno ponašanje, gospodine Stefanoviću, nemojte tražiti zaštitu od predsednice Skupštine.
Gospodine Stefanoviću, nepristojnim ponašanjem vaš stranački kolega Bečić je označio i novčano me kaznio reč „štetočinska vlada“. Dakle, da li će policajci građane na ulici koji kažu da je Srpska napredna stranka…