Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem, predsednice.

Kolega Boško Obradović je doneo kamen sa Kosova. Verujte mi da je jednake težine vojvođanska zemlja, koja se izmenama i dopunama zakona koje su u ovoj Skupštini usvojene pre skoro dve godine, otima od poljoprivrednika i dodeljuje poslovnim partnerima SNS, po slobodnom izboru predsednika opština i ministra poljoprivrede.

Moj predlog zakona se odnosi na to da se zemlja koja se u svakoj lokalnoj samoupravi dodeljuje vašim poslovnim partnerima, ipak dodeli po nekim pravilima, u skladu sa nekim zakonima, u skladu sa nekim kriterijumima i po nekoj proceduri koja će biti vidljiva i u kojoj će moći da učestvuju i drugi, a ne samo odabrani.

Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, koji je ovde usvojen pre skoro dve godine, predviđeno je da se u svakoj lokalnoj samoupravi trećina poljoprivrednog zemljišta može dati jednom pravnom licu i to po procedurama koje su apsolutno nejasne, nevidljive i nepoznate drugim građanima i o tome koje će pravno lice dobiti trećinu poljoprivrednog zemljišta u svakoj opštini i svakom gradu u Srbiji po slobodnom izboru i isključivo po slobodnom izboru odlučuju ministar poljoprivrede i predsednik opštine ili gradonačelnik. Problem je mali i u tome što između 15 i 17 hiljada porodica, konkretno u Vojvodini, živi od toga što obrađuje zemlju koja je u državnom vlasništvu. Nekoliko desetina hiljada njih živi isključivo od toga i vi time što sada najbolje poljoprivredno zemljište u svakoj opštini i svakom gradu u Srbiji dodeljujete potpuno netransparentno svojim poslovnim partnerima i tim ljudima uskraćujete pravo da žive od svoje zemlje, da obrađuju zemlju i da žive dostojanstveno kao paori, kao poljoprivrednici i kao seljaci, a vi ih terate zapravo da rade kao nadničari na zemlji koju ćete dodeliti svojim poslovnim partnerima.

Naš predlog je potpuno drugačiji. Naš predlog je da to takmičenje bude otvoreno, da utakmica bude otvorena, da svako može da se uključi, da svako može da licitira, pa ko ponudi najviše neka dobije to poljoprivredno zemljište. Verujte, ne uzimaju oni zemljište lošeg kvaliteta. Oni uzimaju najbolje zemljište u svakoj opštini, a paorima šta ostane.
Zahvaljujem, predsednice.

Ja sam se javila za reč nakon što ste učinili povredu Poslovnika, ali niste mi odmah dali reč.

Niste nam saopštili, u skladu sa čl. 124, 125. i 126, rezultate glasanja za prethodni zakon koji je predložio gospodin Živković, samo ste konstatovali da zakon nije usvojen. Shvatili ste to glasanje kao šalu. Meni se čini da celo ovo zasedanje i sve zakone koje predlažemo shvatate kao šalu, ali Poslovnik vas obavezuje da saopštite rezultate glasanja nakon svakog glasanja, što vi niste učinili, tako da vas molim da makar nešto upriličite Poslovniku od svega što se dešava ovde.
Zahvaljujem predsednice.

Član 27. koji vas obavezuje da ovu sednicu vodite kako vam Poslovnik nalaže, a ne, kako vama padne na pamet.

Znate, mi sedimo ovde u sali i vidimo da poslanici non stop izlaze iz sale. I kada tražimo da se utvrdi ponovo kvorum, to je zato što smo videli da je četvoro ili petoro kolega, ili čak više izašlo iz sale, zato što stalno ulaze i izlaze i nemoguće je da kada, evo i sada ulaze i izlaze. Molim vas, jel vidite, prosto ne može broj biti isti ako je neko izašao ili ušao.

Molim vas da utvrdite šta nije u redu sa elektronskim sistemom, pa da onda prilikom svakog glasanja vidimo da li je broj prisutnih poslanika veći od 126 ili ćemo mi morati da tražimo prilikom svakog glasanja da se ponovo utvrdi da li ima 126 poslanika, jer očigledno da poslanici vladajuće koalicije nisu u stanju da sede i slušaju predloge samo zato što vi ne pritiskate zvonce.

Tako da, narodni poslanici neprekidno izlaze iz sale i vređa nam inteligenciju da nas ubeđujete da se broj prisutnih poslanika nije promenio, ako vidimo da oni non stop izlaze iz sale.

Neka vrata su otvorena, non stop je cirkulacija, nemoguće da se broj ne menja.

Tako da, ili neka se popravi elektronski sistem za glasanje ili pre svakog glasanja da utvrđujemo da li u sali ima prisutno više od 126 poslanika, jer drugačije prosto radimo nezakonito. Ja mislim da to nikome nije u interesu da donosimo odluke, a da nemamo broj potrebnih poslanika da bismo odluke donosili.
Zahvaljujem.

Stav pet člana 88. Zanima me koliko puta, predsednice, dnevno se utvrđuje kvorum? Gde u Poslovniku piše da se kvorum utvrđuje samo jednom dnevno, pa smo mi pre tri sata utvrdili kvorum? Sada je koleginica Nikolić iz Novog Sada izašla, kartica joj stoji, ne znam da li kartice i dalje igraju bilo kakvu ulogu u tome.

Molim poslanike da ne urlaju na mene. Izvinjavam se. Ne znam šta je s vama.

Dakle, vi sada pokušavate da kažete da samo ovlašćen može da traži utvrđivanje kvoruma, ja ne tražim da utvrdimo kvorum, nigde ne piše da samo šef poslaničke grupe može da ukaže predsedniku na grešku u postupanju.

Pitam vas, predsednice, koliko puta dnevno se utvrđuje kvorum? Verujem i mislim da je građanima jasno da ste izmislili da elektronski sistem ne radi, zato što kada bi glasanje teklo kako inače teče, mi bismo videli da nema 126 poslanika prisutno i zato vas molim da ne zloupotrebljavate više Poslovnik i da nam kažete koliko je poslanika prisutno. Ne znam kako je moguće da broj ostaje nepromenjen, kada poslanici masovno izlaze, neki se vraćaju, nemoguće je da je taj broj nepromenjen, a vi, ignorišući stvarnost, stalno pokušavate da nas ubedite da je broj prisutnih poslanika nepromenjen. Odgovorite mi – koliko puta dnevno se utvrđuje kvorum i da li je moguće da smo pre tri sata utvrdili kvorum i da vi držite da se taj broj prisutnih poslanika nije promenio, iako svako ko u ovoj sali sedi vidi da poslanici neprekidno izlaze? Da elektronski sistem radi, odnosno da priznate da radi, videlo bi se da nema 126 poslanika.
Zahvaljujem.

Stav 8. član 103, izvinite, u slučaju stava 7. ovog člana – predsednik Narodne skupštine je dužan da vreme koje narodni poslanik koristio zloupotrebljavajući pravo iz stava 1. ovog člana oduzme od ukupnog vremena koje pripada njegovoj poslaničkoj grupi u pretresu o tekućoj tački dnevnog reda, ako je njegovoj poslaničkoj grupi preostalo vremena za pretres.

Vi ste smatrali da je kolega Milojičić zloupotrebio pravo na povredu Poslovnika. Pošto naša poslanička grupa nema više preostalog vremena za pretres, vi ste rešili da nam oduzmete pravo da obrazlažemo amandmane, što vam Poslovnik ne dozvoljava.

Dakle, ne možete oduzeti dva vremena od prava našeg da obrazlažemo amandmane, niti nam možete zabraniti da obrazlažemo amandmane. Jedino što vam Poslovnik dozvoljava je da oduzmete dva minuta vremena od vremena poslaničke grupe, koje mi nemamo.

Dakle, ne postoji ovde tačka da ukoliko poslanička grupa nema vremena preostalog za pretres, da predsednik može da odluči i da oduzme poslaničkoj grupi pravo da obrazlaže amandmane, a vi ste to učinili.

Koji amandman nećemo moći da obrazlažemo, da li možete sada da nam kažete koji amandman i kako ćete vi rešiti koji amandman mi sada nećemo moći da obrazlažemo?
Javila sam se za reč, tako da je očigledno da želim da govorim o ovom amandmanu.

Ono što je problem sa ovim ovako kako ste vi predložili, jeste ono što je problem sa celim ovim zakonom. Vi, gospodine Šarčeviću sebi dajete ovde ovlašćenja koja prevazilaze i ono što bi trebalo da imate kao ovlašćenje i ono što možete da iznesete kao ovlašćenja i ono što bilo kom ministru može da pripada.

Problem sa ovim članom je to što ste vi ovo već i počeli da radite, čak iako po sadašnjem zakonu koji trenutno važi niste imali ovlašćenja ovo da radite. Radi se o toma da vi možete da smenjujete direktore Zavoda i Saveta, u slučaju da ne postupaju na način koji vi od njih očekujete.

Svi članovi Odbora za prosvetu znaju kako ste nam pre nekoliko meseci uputili zahtev za razrešenje predsednika Nacionalnog prosvetnog saveta, protiv kog je DS oduvek bila i kada ste ga birali govorili smo da je sramota da takav jedan čovek bude na čelu Nacionalnog prosvetnog saveta. Vama je tada bio najbolji na svetu.

Onda, onog momenta, kada je počeo da se buni, onog momenta kada je Nacionalni prosvetni savet dao mišljenje da vaši zakoni nisu dobri, ove koje sada predlažete, vi ste, iako to tada nije bila vaša nadležnost, tražili od Odbora za prosvetu da smeni predsednika Nacionalnog prosvetnog saveta.

U onome što je on dao kao obrazloženje, kao odgovore na vaše brojne optužbe i što je dostavio skupštinskom odboru, mi vidimo da on, naprosto vas nije slušao i da Nacionalno prosvetni savet vas nije slušao. To je razlog zbog kog ste tražili njegovu smenu, a sada tražite da to radite sa direktorima iz svih zavoda i saveta u Srbiji.
Zahvaljujem.

Ovde se, kao što su ranije poslanici rekli, govori o vrednovanju škola. Predviđa se samovrednovanje sa kojim mi nemamo nikakav problem, međutim u stavovima 7. i 8. se govori o spoljašnjem vrednovanju rada ustanove i vi tu predlažete, gospodine Šarčeviću, nešto što je davno prevaziđeno i pre više decenija napušteno u modernom svetu u kome se mi u obrazovanju ugledamo, jer se kaže da Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja učestvuje u spoljašnjem vrednovanju kvaliteta rada ustanove putem vrednovanja postignuća učenika na završnim i maturskim ispitima.

Gospodine Šarčeviću, da li vi znate da u centru Beograda ili Novog Sada ima škola gde više od 80% roditelja ima fakultetsko obrazovanje, a u nekim opštinama u Srbiji ima škola u kojima više od 80% roditelja nema ni završenu osnovnu školu ili ima završenu samo osnovnu školu?

Možda je bolja škola koja je nekog uspela da nauči da čita i piše. Možda je bolji nastavnik koji da je naučio nekoga, eto, bukvalno da se potpiše, da pročita neki tekst, da napravi neku malu računsku operaciju, nego onaj nastavnik koji je uzeo dete koje ima sve predispozicije da dobro prođe na testu i sad mi kažemo, bez ikakve dalje analize, bolja je ova škola gde su učenici dobro prošli na testu.

Kako je Duško Radović rekao – Dajte mi dobro dete, pa da vidite kako sam ja dobar roditelj. Vi to isto sada radite sa nastavnicima.

Ja zaista verujem da je moguće da je bolji nastavnik neko ko je neko dete naučio da čita i piše, jer ovde nikakvog dodatnog kriterijuma, osim njihovog uspeha na završnim ispitima nema, a to prosto nije dovoljno za vrednovanje škole bez ikakvih daljih kriterijuma.
Zahvaljujem.

Ovo je član koji govori o ogledima kojima se proverava unapređenje kvaliteta i osavremenjivanje obrazovno-vaspitanog rada, uvođenje novih sadržaja programa obrazovanja i vaspitanja, organizacionih novina ili načina finansiranja. Sad, opet o tim ogledima, nikada nećete pogoditi, odluku donosi ministar.

Gospodine Šarčeviću, mnogo vam je obaveza, mnogo vam je nadležnosti, mnogo vam je ovlašćena. Znam da ste vi ovde rekli da smatrate da se možete porediti sa Dositejem Obradovićem. Doći će neko iza vas ko neće biti takvih kapaciteta kao vi i Dositej Obradović, ko neće moći sve to da isprati. Zaista će se napraviti šteta, jer ceo ovaj zakon počiva na toj pretpostavci nepogrešivosti ministra koji iz nekog razloga kontroliše celokupan obrazovni sistem.

Posle u onom Zakonu o visokom obrazovanju vi donosite odluke o školama u kojima studenti koji su profesori na fakultetima imaju praksu, o svemu što se dešava u našem obrazovanju, prema ovim zakonima koje ste nam ponudili, odlučujete vi. Zašto ne pustite da to rade ove ustanove koje ste nabrojali posle, nakon, da vas savetuju? Ne morate vi o svemu da odlučujete, ne mora ministar sve da drži pod kontrolom. Ja verujem da imate i pametnija posla u našem obrazovnom sistemu koji, kako kažete, želite da menjate, od toga da odlučujete o apsolutno svemu, sada vidimo i o ogledima. Nećete stići, nemate kapaciteta, sve i da vi lično imate, doći će neko iza vas ko neće imati i napraviće se šteta.
Zahvaljujem.

Ovde se, dakle, govori o onome o čemu sam malopre pričala. Radi se da ustanova, čiji je osnivač Republika Srbija, AP, jedinica lokalne samouprave, može da bude nastavna baza visokoškolske ustanove, vežbaonica u skladu sa zakonom. I sama sam imala časove iz metodike srpskog jezika i književnosti koje sam držala u jednoj gimnaziji u Novom Sadu, u okviru tog predmeta, budući da svi profesorski smerovi, studijski programi imaju određenu praksu. I sada, gospodine ministre, vi se opet pojavljujete kao osoba koja određuje koje to škole mogu da budu vežbaonice.

Zbog čega ne pustite da visokoškolska ustanova sama sa školom u kojoj želi da njeni učenici imaju praksu, sklopi nekakav ugovor, dogovori praksu? Kakve to veze ima sa ministrom? Kakve veze sa ministrom ima to da li će katedra za srpski jezik i književnost u Novom Sadu svoje studente srpskog jezika da šalje u gimnaziju „Isidora Sekulić“ ili gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj“? Kakve to veze sa vama ima? Zašto vas to interesuje? Zašto ne pustite fakultete i škole sami od sebe da srede?

Zaista ne vidim zašto se vi sada i u ovo mešate. Zaista me interesuje, ne pitam retorički, zašto ima potrebe da ministar određuje gde će studenti sa nekog iks, ipsilon fakulteta ići na praksu, u koju školu i u kojoj školi će se obučavati sutra da budu profesori? Bolje se umešajte u to da regulišete što oni koji predaju u srednjim stručnim školama nisu imali dana pedagoške obuke, to je mnogo veći problem.
Zahvaljujem.

Član 63. govori o udžbenicima. Sada smo mi predložili član 63a kojim se država obavezuje da svim učenicima, bez obzira na njihov materijalni status, obezbedi udžbenike i priručnike i nastavni materijal. Smatramo, ministar kaže da tome nije mesto u ovom zakonu. Mi nemamo problem sa tim ako vi nama ovde obećate da će to biti u Zakonu o udžbenicima, ako smatrate da je tom članu mesto u Zakonu o udžbenicima.

Zaista su ti udžbenici nešto što je roditeljima užasno teško da izdrže. Čuli smo u prethodnih nekoliko dana, mi nismo sve svoje napore posvetili tome, budući da smatramo da u našem obrazovanju ima mnogo, mnogo većih problema od toga. Ovo je problem za roditelje, a ono što radite u obrazovanju je problem i za roditelje i za decu i za generacije koje dolaze.

Mi smatramo da bi Vlada morala da se obaveže i donese odluku da će bez ikakve diskriminacije, bez ikakvog ponižavanja za svu decu udžbenici biti besplatni. Ima još nešto dodatno, vi toliko insistirate na tome da među decom treba poništiti razlike, pa i te vaše čuvene uniforme, treba da ponište neke socijalne razlike među decom. Jako je strašno, ministre, da vas druga deca možda ismevaju, što vi dobijate besplatne udžbenike, što oni ne dobijaju, da se tamo nose neki dokazi o tome koliko ste siromašni. Mi smatramo da pravo na besplatne udžbenike treba da imaju sva deca, ne samo socijalno ugrožena deca, jer to jeste još jedan strašan način da se među njima pravi razlika. Ali, ako nam obećate da će to biti u Zakonu o udžbenicima, onda nemamo problem da se to u taj zakon prebaci.
Dakle, član 67. glasi – osnove programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja, nacionalni okvir obrazovanja i vaspitanja, planove i programe nastave i učenja osnovnog i srednjeg opšteg obrazovanja i vaspitanja, plan i program nastave i učenja opšte obrazovnih predmeta, srednjeg stručnog obrazovanja i vaspitanja, umetničkog obrazovanja i vaspitanja, obrazovanja odraslih i osnove vaspitnog programa, plan i program nastave učenja osnovnog obrazovanja odraslih, plan i program nastave učenja stručnih predmeta, srednjeg stručnog obrazovanja, program osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja za pripadnike nacionalnih manjina, program specijalističkog i majstorskog obrazovanja i programe drugih oblika stručnog obrazovanja, donosi, nikada nećete pogoditi, ministar.

Molim vas gospodine Šarčeviću, nemojte to raditi. Zašto razvlašćujete organe koje biramo za to da bi takve odluke donosili?

U pravu ste kada kažete da se amandman naš ne prihvata, zbog toga što se ne uklapa u koncepciju zakona.

Vaš koncept zakona je da vi o svemu odlučujete, da niko ne može da radi šta hoće, kako ste rekli u raspravi u načelu, nego vam je jedina ideja da svi rade šta vi hoćete. Pa ste još sada doneli i ovim zakonom načine da ih disciplinujete, ako kojim slučajem ne budu davali mišljenja koja vam se ne budu svidela.

Znam da ćete reći da je po pribavljenom mišljenju, znam da ćete reći da je pro forme, ali hajdete, ako je pro forme, onda se odreknite toga. Zašto vam je toliko stalo do tih nadležnosti pro forme?

Vi smatrate da ste nepogrešivi, vi smatrate da ste na nivou Dositeja Obradovića. Doći će neko ko neće moći sve to da kontroliše, nemojte da upropastimo generacije zbog toga što imate nekakvu želju da grabite vlast i da kontrolišete sve što se dešava u obrazovanju ikada.
Zahvaljujem.

Amandman govori o ocenjivanju i u jednom od stavova, mislim da je 7. ili 8. kaže se: „Zaključna ocena iz predmeta jeste brojčana i izvodi se na kraju prvog ili drugog polugodišta prema utvrđenim standardima postignuća“, što je nama u redu i mi sad predlažemo da se stavi tačka i da se naredni deo rečenice koji glasi: „i propisanim kriterijumima za ocenjivanje“, obriše.

Postoji čitava jedna škola mišljenja koji smatraju da kriterijumi za ocenjivanje zapravo poništavaju i negiraju pedagošku autonomiju nastavnika i da je sasvim dovoljno da se ocena daje na osnovu utvrđenih standarda i postignuća, da su ti kriterijumi za ocenjivanje tu potpuni višak.

Druga stvar, ja nisam videla u zakonu, moguće je da grešim, jer nije bilo mnogo vremena, ko donosi kriterijume za ocenjivanje. Na osnovu ovako, kako bih rekla, ostatka zakona, nekako naslućujem da ste to opet vi, gospodine Šarčeviću? Dobro je, odmahujete glavom. Dobro je da niste vi, ali ne vidim u zakonu ko donosi? Treba nekako definisati u zakonu.

Mi možemo da radimo ispravke amandmana sve do momenta glasanja, tako da svako od poslanika ko ima amandman na član 72. može da dopuni i da se definiše onda kako ti kriterijumi izgledaju, ko ih donosi ili da se potpuno obriše, zato što mnogi nastavnici smatraju da im to ugrožava pedagošku autonomiju i da je dovoljno samo propisati samo ovaj prvi deo uslova, odnosno kriterijuma na osnovu kojih oni daju ocene.
Ja bih prihvatila kaznu predsednice na ovom amandmanu.
Predsednica nam je oduzela dva minuta i pravo da obrazlažemo jedan amandman, pa predlažem da to bude ovaj amandman.
Zahvaljujem.

Ja ću po shvatanju nekih poslanika potrošiti pet hiljada dinara, ali mislim da je važno ovo da kažemo.

Član 81. govori kada učenik, roditelj, odnosno drugi zakonski zastupnik deteta i učenika može da prijavi ministarstvu da su mu povređena prava. Radi se o vrlo važnim pravima, zabrani diskriminacije, zabrana nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja itd.

Vi tu imate jednu stavku koja kaže da prijavu iz stava 1. ovog člana učenik, njegov voditelj, odnosno drugi zakonski zastupnik, može podneti u roku od osam dana od dana saznanja za povredu svojih prava. Mi predlažemo da taj rok ne postoji. Znate, veoma je teško možda deci da kažu roditeljima šta im se dešava u školi. Verovatno, prođe neko vreme od momenta kada dete počne da trpi nasilje, zlostavljanje, diskriminaciju itd, dok ne kaže roditeljima.

Ova ovde zamenica „svojih“, ja ne znam na čija se to odnosi, zato što ako se odnosi… Od čijeg saznanja? Da li od saznanja deteta? Da li od saznanja roditelja? Kako se utvrdi kad je to saznanje nastalo? Neko dete može da trpi zlostavljanje, zanemarivanje, pa onda za mesec dana se to sazna. Ili da se precizira, ili da se izbriše, ili ova zamenica „svojih“ da se zameni. Prvo, roditeljima nikad neće biti narušena ova prava o kojima vi govorite.

Nije dobro, nešto sa tom formulacijom nije u redu, neka se preformuliše. Ovako je nejasno. Mislim da u situacijama koje smo imali mnoge škole zanemaruju ovako ponašanje. Može da dođe čak i do zloupotreba ovoga i da mnoga deca kojima su ugrožena prava neće možda imati pravo da se žale zato što su roditeljima kasno rekla, zato što roditelji nisu na vreme reagovali, nekad se i roditelji boje, ne znajući da će doći u problem sa školom, nastavnikom, direktorom i psihologom, tako da ili da se izbriše ovaj rok i da roditelj kad god sazna može da prijavi.