Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Dakle, rešili ste da prekinete raspravu baš kada dolazimo do najzanimljivijih amandmana na ovaj zakona, one koji se odnose na to da će lokalne samouprave, odnosno vaše stranačke kolege imati kontrolu nad radom školskih odbora, da ćete vi postavljati direktore, da to može biti na neograničeno vreme, da će ti direktori imati svu vlast, da privremeni organi koje ćete lično imenovati, isto tako, neograničeno mogu da sede kao privremeni organi. Očigledno je da ne želite da se o tome priča.

Moram da vas pitam, gospodine Šarčeviću, da li vi znate da je zakazana sednica Odbora za obrazovanje i da ćemo mi sada opet usvajati nekakve amandmane u danu za glasanje. Mi opet ne znamo da li ćete ove članove o kojima pričamo usvojiti da se još neki univerziteti akredituju. Prosto je strašno što ste vi pristali da se na ovakav način razgovara o amandmanima o obrazovanju. Mi smo se trudili oko amandmana. Pokušali smo da razgovaramo sa vama. Sami kažete i verovatno je rok bio prekratak da pročitate sve amandmane i zbog toga neki nisu usvojeni.

Ovo što radite sa obrazovanjem, gospodine Šarčeviću, mislim da je najgore od svega što ova Vlada radi. Sami ćete postavljati i razrešavati direktore, a vaše stranačke kolege će razrešavati školske odbore, sami donosite nastavne planove i programe, sami donosite planove udžbenika, obezvlašćujete Nacionalni prosvetni savet, Nacionalni savet za visoko obrazovanje, sami ćete ih postavljati, sami donosite kriterijume za sve. Rekla sam vam – biće vam mnogo, ovo nisu nikakvi zakoni o obrazovanju, ovo su zakoni o kontroli obrazovanja, a Zakon o visokom obrazovanju, kako sada vidimo iz podmetnutih amandmana služi isključivo tome da oni univerziteti koji 15 godina ne mogu da se akredituju dobiju akreditaciju.

Smatram da ste obmanuli narodne poslanike. Smatram da ste obmanuli građane kada ste govorili o sistemskim promenama koje uvodite u ovo obrazovanje. Ne unosite nikakve sistemske promene, jedino sebi dajete više nadležnosti, više kontrole i onima koji ne mogu da akredituju fakultete, omogućavate da to sada urade.

Žao mi je što nećemo moći da pričamo o visokom obrazovanju, žao mi je što nećemo moći da pričamo o tome kako ćete rasterati iz Srbije one koji treba da vode nauku. Žao mi je što nećemo moći da pričamo o tome kako ćete postavljati direktore i time, verovatno manipulisati da u svakoj školi u Srbiji imate jednog poslušnika koji će raditi baš sve što vi hoćete. I, žao mi je što je Narodna skupština postala mesto na kom o ovakvim stvarima ne može da se razgovara.

Samo bih kolege koje su toliko pričale o štednji i nas koji pričamo o amandmanima napadali da trošimo pare, pitala – da li će sami finansirati i papir i štampu svih onih stotina amandmana koji su distribuirani u stotinama primeraka, pa posle povlačenje istih tih amandmana, koji su se sastojali samo u tome da se u članove koje ste vi predložili dodaju zarezi na mestima gde se pravopis srpskog jezika ne slaže da zarezi treba da budu?

Strašno je šta je napravljeno od ove rasprave o zakonima koji su trebali da budu najvažniji zakoni o kojima mi danas raspravljamo. Verovatno ćete tako nešto izvesti i kada budemo razgovarali o dualnom obrazovanju, kada budemo razgovarali o udžbenicima. Nije problem što mi ovde ne možemo da govorimo. To je najmanji problem. Problem je u tome što će iz naših škola izlaziti deca koja neće biti gotovi ljudi, a po ovome svemu što smo videli, vama gotovi ljudi ne trebaju.
Zahvaljujem, potpredsedniče.

Član 158. Vidite šta se desilo, vi ste pred narodnim poslanicima zaključili da je prošlo 600 minuta, iskoristili smo vreme, a e-parlament kaže drugačije. Međutim, vidite sad šta je, po ovome što je dostavila tehnička služba, kaže se da je predstavniku Vlade ostalo 139 minuta i 16 sekundi da govori o amandmanima. Možda bi gospodin Šarčević kao predstavnik Vlade želeo da se javi da govori o amandmanima.

Dakle, vi ne samo da ste od narodnih poslanika ukrali 256 minuta, nego ste i od predstavnika Vlade ukrali 139 minuta i 16 sekundi.

Gospodine Šarčeviću, Dositej Obradović bi se javio, govorio bi o svim ovim amandmanima sve dok ne iskoristi svih 139 minuta.

Međutim, vi njemu sada uskraćujete pravo da govori jer više i ne pitate da li neko želi reč. Ako prihvatimo vašu teoriju da mi više nemamo pravo da se javljamo za reč i govorimo o svojim amandmanima, gospodin ministar ima pravo da se javi za reč i da govori o ovim amandmanima. Vi njemu uskraćujete pravo o amandmanima da govori. Možda bi on neke od naših amandmana želeo i da prihvati, zato što ministar ima mogućnost i na sednici da prihvati amandmane.

Mi ćemo sada računati ne samo da ste nam uskratili pravo da se o našim amandmanima raspravlja, nego da ste uskratili pravo da ministar na sednici prihvati naše amandmane. Uzgred budi rečeno, na e-parlamentu i dalje stoji da mi imamo 256 minuta za raspravu. Neka neko to reguliše.
Zahvaljujem, predsednice.

Uvaženi gospodine ministre, kao što su mnogi koji su diskutovali o amandmanima koje su i sami podneli na ovaj član rekli, u ovom članu se radi o ciljevima obrazovanja. Mi smo predložili da se dodaju četiri nova cilja. Sva četiri su preuzeta iz Strategije razvoja obrazovanja do 2020. godine, na kojoj su radili najveći stručnjaci u ovoj zemlji za obrazovanje, a koju je usvojila Vlada u istom ovom sastavu u kom je ona i sada. Tu Strategiju nisu oni seli u nekoj zatvorenoj sobi pa je napisali, nego su se konsultovali, bile su javne rasprave, bile su diskusije. Dakle, svi ljudi u ovoj zemlji koji su zainteresovani na bilo koji način za obrazovanje su učestvovali u izradi ove strategije.

Mi predlažemo da se, između ostalog, kao ciljevi obrazovanja postave: povećanje obuhvata stanovništva Republike Srbije na svim obrazovnim nivoima, od predškolskog vaspitanja i obrazovanja do celoživotnog učenja; drugo, dostizanje održavanja relevantnosti obrazovanja, posebno ono koje se potpuno ili delimično finansira iz javnih izvora i povećanje efikasnosti upotrebe svih resursa obrazovanja, odnosno završavanje obrazovanja u predviđenom roku sa minimalnim produžetkom trajanja i smanjenim napuštanjem školovanja.

Gospodine Šarčeviću, zbog čega vi ne želite da se ovo doda ciljevima obrazovanja koje ste sami zatekli? Vi kažete da je ono što ste vi predložili uređeno na bolji i precizniji način. Ja stvarno ne znam jeste li vi čitali ova obrazloženja koja je neko pisao, zato što ne može biti preciznije ono gde ima manje tačaka, ako mi predlažemo da se doda još tačaka? Ili neko ne razume šta znači preciznije, ili vi ovo što ste nama poslali ovde ne čitate? Nije ni važno. U svakom slučaju, recite zbog čega ne želite da se i ova tri nova cilja postave kao ciljevi obrazovanja u Republici Srbiji?
Zahvaljujem.

Ovo je član koji govori o onome o čemu sam ja govorila kada smo imali načelnu raspravu, a to je kakve mi to učenike želimo, šta mi želimo od te dece, kakva da budu kada izađu iz škole.

Po onome što ste vi odbili, gospodine Šarčeviću, vi ne želite da deca po završetku školovanja kritički sagledavaju svet oko sebe kao odgovorni građani i spremni su za život u demokratski uređenom i humanom društvu zasnovanom na poštovanju ljudskih i građanskih prava, prava na različitost i brizi za druge, kao i osnovnih vrednosti pravde, istine, slobode, poštenja i lične odgovornosti.

Vi ne želite da deca koja završe školu imaju razvijenu svest o sebi, razvijenu samoinicijativu, sposobnost samovrednovanja, izražavanja svog mišljenja i vi ne želite da deca koja završe školu razviju sposobnost komuniciranja, dijaloga, osećaja solidarnosti, kvalitetne i efikasne saradnje sa drugima i sposobnosti za timski rad i ne želite da osim toga što nauče da uče, nauče i da koriste svoj um.

Pitala bih vas zbog čega to ne želite, gospodine Šarčeviću, ali jasno je zbog čega to ne želite. To ne želite zbog toga što i vi premijerka smatrate da je osnovni problem našeg obrazovanja to što iz njega ne izlaze gotovi radnici koji će verovatno biti presretni što su dobili priliku da za 10 evra dnevno stoje 10 sati za trakom i nose pelene i slušaju šta im se govori, zato što vi ne smatrate da je problem našeg obrazovanja to što je zastarelo, prevaziđeno, što su učitelji i nastavnici potplaćeni, ne smatrate da je problem našeg obrazovanja to što iz njega izlaze deca koja ne znaju da misle, vi mislite da je osnovni problem našeg obrazovanja to što iz njega izlaze deca koja nisu spremna da budu robovi u fabrikama koje Vlada Republike Srbije preplaćuje dajući investitorima desetine hiljada evra po radnom mestu.

Vama ovakvi ljudi koji bi imali ove kvalitete koje smo mi predložili, a vi odbili, očigledno i ne trebaju, jer takvi ljudi nikada u životu ne bi glasali ni za vas, ni za vašu stranku.
Zahvaljujem, predsednice.

Poštujući odredbu Poslovnika, po kojoj imamo samo 10 sati za raspravu o amandmanima, znajući da nam predstoje mnogi važniji amandmani, posebno imajući u vidu amandmane koje je Odbor predložio na Zakon o visokom obrazovanju, a koje ste vi, ministre, na Odboru prihvatili, kojim se zapravo izvesnim našim kolegama omogućava da akredituju svoje univerzitete, iako im sve nadležne ustanove to 10 godina zabranjuju, jer se nema vremena za sve amandmane, ali ovo je možda ilustrativan za vaš odnos prema našim amandmanima.

Naslov iznad člana 23. glasi – Upis stranih državljana, lica bez državljanstva i tražioca državljanstva. Mi smo šokirani da vama nije poznato da u srpskom jeziku postoji glasovna promena koja se zove prelazak L u O i da se kaže - tražilaca državljanstva, a ne tražioca državljanstva.

Vi u svom obrazloženju zašto se amandman odbija dajete suludo objašnjenje, gde piše – tražioca državljanstva, zato što se ovaj termin ovde navodi u jednini. Dakle, strani državljani su u množini, lica bez državljanstva su u množini i samo jedan tražilac državljanstva koji se pojavljuje u ovom naslovu ovde u jednini.

Sada vas pitam, jel u Republici Srbiji ima jedan tražilac državljanstva, pa se ovaj član odnosi samo na njega, ili ih je ipak malo više, a vaši saradnici ili vi iz nekakve sujete imate problem da prihvatite izmenu koja vam sugeriše da ste napravili čistu gramatičku grešku i da neko u vašem Ministarstvu, što je strašno budući o kom se ministarstvu radi, ne poznaje glasovne promene u srpskom jeziku. Šta god da je razlog, prihvatite ovo, nemojte se sramotiti. Neće vam ništa biti strašno ako prihvatite.
Zahvaljujem predsednice.

Stalno potenciramo vaspitnu ulogu škole i svi poslanici govore o tome kako treba da naglasimo, a u onim zemljama u kojima je ta vaspitna uloga škole izuzetno značajna i izražena i u kojima se neguje, se pokazalo da upravo van nastavne aktivnosti imaju veliki potencijal da se vaspitna uloga škole ostvari, pri tom se misli na sportske i druge aktivnosti, na neke humanitarne aktivnosti, filantropske, različite aktivnosti koje deca imaju u školi i van škole u zajednici u kojoj žive, ekološke akcije i tako dalje. Pokazalo se da takve aktivnosti imaju veliki vaspitni potencijal i da su to upravo one aktivnosti koje treba i decu van škole da nauče i da vaspitaju, ako ćemo da tu vaspitnu ulogu škole da uzmemo kao nešto što treba da jača.

Naravno, da se od nastavnika koji imaju platu 36.000 dinara sa tendencijom smanjenja svaki put kada se potroše pare na fontane i jarbole Beograda na vodi, Er Srbije i druge vaše megalomanske projekte, očekuje da u te van nastavne, van školske aktivnosti decu vode, verovatno volonterski i zbog toga mi predlažemo da sve te van nastavne aktivnosti za koje se dokazalo da imaju veliki vaspitni potencijal ulaze u radno vreme nastavnika. Mislimo da će se samo tako one imati šansu da zažive, da će jedino tako imati šansu da budu funkcionalne jer sve drugo je nerealno očekivati od i onako potplaćenih nastavnika. Nerealno je od njih očekivati da i u svoje slobodno vreme vode decu, organizuju te aktivnosti i zbog toga zahtevamo da one ulaze u radno vreme nastavnika.
Zahvaljujem.

Mi ne želimo, gospodine Šarčeviću, da Nacionalno prosvetni savet vama podnosi izveštaj o radu, nego želimo da Nacionalno prosvetni savet Skupštini podnosi izveštaj o radu, zato što ne želimo da Nacionalno prosvetni savet birate vi, nego želimo da to radi Skupština Srbije. Zato što, kada mi biramo ovde Nacionalno prosvetni savet, onda mi o tome ovde razgovaramo, onda na Odboru razgovaramo o tome, gledamo da li kandidati ispunjavaju uslove, pa ovde razmenimo mišljenje o tome ko su sve kandidati, ko treba da bude izabran, pa to sve gledaju građani, pa i oni imaju kontrolu oko toga ko je izabran u Nacionalno prosvetni savet.

Vaša namera je, gospodine Šarčeviću, da vi sednete u svoj kabinet, pogledate po spisku koji vam je neko dostavio, izaberete koga hoćete u Nacionalni prosvetni savet i onda se na tome priča završi. Nacionalni prosvetni savet za svoj rad odgovara samo vama koji ste ga birali, a u međuvremenu, kako vidimo iz članova koji slede, o čemu ćemo isto tako razgovarati i razvlastili ste taj Nacionalni prosvetni savet koji ste izabrali, pa ćete sada vi da donosite i planove i programe rada, da birate i odobravate udžbenike, itd. Mnogo vam je, gospodine Šarčeviću.

Vi ste rekli da ne mogu ja da sudim da li ste vi Dositej Obradović ili niste. Malo je tragično da tako o sebi mislite, ali to je sada već stvar vašeg doživljaja sebe i u to ne možemo ulaziti.

Međutim, verovatno treba da budemo srećni što sa Nacionalnim prosvetnim savetom ne radite ono što kroz amandmane odbora radite sa Nacionalnim savetom za visoko obrazovanje, gde vas je naš kolega, bivši muftija, nagovorio ili naterao ili ubedio, ne znam, verovatno ćete nam jednom objasniti kakvi su bili njegovi argumenti da vas primora ili ubedi i da vi prihvatite amandmane kojima će njegov univerzitet, koji 10 godina ne može da se akredituje, konačno dobiti akreditaciju.

U Nacionalnom savetu za visoko obrazovanje vi čak možete apsolutno po sopstvenom izboru da birate članove. Čak nema nikoga ko vam te članove predlaže, nego vi procenite ko su to istaknuti stručnjaci, bez ikakvih kriterijuma, bez ikakvih pravila. Pretpostavljam da će to biti stručnjaci koji će se složiti da muftijin univerzitet može da se akredituje, tako da ćemo se boriti sa vama i oko Nacionalnog prosvetnog saveta i oko Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje, jer ne možete, gospodine Šarčeviću, o takvim stvarima da odlučujete i ne može Nacionalni prosvetni savet vama da podnosi izveštaj i ne možete vi da ga birate.
Zahvaljujem.

Opet ista stvar. Ne možete, ministre, da imenujete članove Nacionalnog prosvetnog saveta. Ne možete, zato što je vaša želja da ih imenujete inspirisana isključivo željom da ih kontrolišete. To ste pokazali kada ste smenili predsednika Nacionalnog prosvetnog saveta, protiv kog sam ja inače oduvek bila i govorila da je sramota da taj čovek ikada bude predsednik Nacionalnog prosvetnog saveta. Vaša stranka ga je hvalila i govorila da je najbolji čovek za tu funkciju. Tog momenta kada se pobunio protiv ovog zakona, kada se Nacionalni savet pobunio protiv ovog zakona, vi ste ga smenili.

Druga stvar, ovde, u jednom od stavova, pri kraju ovog člana se kaže ko ne može da bude član Nacionalnog prosvetnog saveta, pa kaže – lice koje je imenovano, izabrano ili postavljeno na funkciju državnom organu, organu teritorijalne autonomije, odnosno lokalne samouprave, lice izabrano u organ političke stranke ili organ… Mi predlažemo da se ovda doda ograničenje – u prethodne tri godine. Jer, funkcioneri vaše stranke, gospodine Šarčeviću, imaju čudnovatu moć, super-moć da onog momenta kad ih treba izabrati na neke funkcije na kojima im zakoni zabranjuju da se nalaze, zamrznu članstvo u stranci, zamrznu funkciju na kojoj su, pa odjednom nisu ni funkcioneri, ni članovi stranaka i onda kao da to što su u stranci i kao to što su politički obojeni, kao da se to ne važi. E, pa, važi se, i kod Gašića i kod Jorgovanke Tabaković, to su sve osobe koje se nalaze na funkcijama koje im zakon zabranjuje da se nalaze, ukoliko su članovi stranke.

Hajdete da stavimo da u prethodne tri godine taj nije mogao biti na funkciji u stranci, pa ćete nam onda pokazati da zaista imate želju da to bude depolitizovano. Nemojte, to je Srpska napredna stranka izumela taj institut zamrzavanja funkcija, da bi se oni koji po zakonu ne mogu da budu na tim funkcijama, na njima našli.

Prihvatite amandman da to bude u prethodne tri godine, nemojte da se tako naglo zamrzavaju ljudi, jer ko zna ko će vam ostati u stranci.
Zahvaljujem se.

Ne znam, gospodine Šarčeviću, što ste vi sa nama prestali da razgovarate. Nama je veoma značajno da čujemo šta mislite o ovim našim amandmanima, pošto smo pod utiskom da niste čitali obrazloženja koja su vaši saradnici napisali, zato što ta obrazloženja nama ne pokazuju zbog čega su rešenja koja smo nudili neprihvatljiva za Vladu. Dakle, ne samo da ćete, drugi su rekli, birati Nacionalni prosvetni savet, vi ćete ga potpuno razvlastiti. Vi uzimate na sebe veliki deo nadležnosti tog Nacionalnog prosvetnog saveta.

Mi u DS smo uvereni da nemate kapaciteta da donosite nastavne planove i programe, nemate kapaciteta da birate i planirate udžbenike, nemate kapaciteta sve te stvari da radite. Nejasno je zbog čega vi sebi dajete toliko kredita da ste u stanju to da radite. Ovim Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, ovaj zakon služi tome da vi svu vlast prigrabite sebi.

Zakon o visokom obrazovanju, s druge strane služi tome da oni koji deset godina ne mogu da akredituju svoje fakultete sada to učine uz vaš blagoslov. Trebalo je da nam kažete kada ste dolazili u ovu Skupštinu pre tri dana, gospodine Šarčeviću, da ovi zakoni službe tome. Nije trebalo da se pretvarate da sprovodite neke reforme, trebalo je da kažete – Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ja ću svu vlast da prigrabim sebi, a Zakonom o visokom obrazovanju omogućiću Muameru Zukorliću da akredituje svoj fakultet koji 15 godina ne može da akredituje. Bilo bi poštenije da ste nam tako rekli, pa da znamo da tako pričamo, a ne da odbor u sedam ujutru usvaja neke amandmane kojim se menja suština zakona koje ste nam doneli, koji isključivo idu ka tome, prvo, da vi stavite svoju šapu na akreditaciju i drugo, da se iz procesa akreditacije izbace svi koji su do sada sprečavali da Muamer Zukorlić akredituje svoj univerzitet.

Nemojte da nas varate, gospodine Šarčeviću, ova Skupština ne služi tome. Ovo što sada pokušavate da sklonite od očiju Skupštine verujte da neće proći nezapaženo. Ili počnite da razgovarate sa nama o ovome što predlažemo ili da se razilazimo jer ovako – mi da pričamo, a vi da ćutite, ovo što ovde piše da nema veze sa tim što se dešava zaista nema smisla.
Ne znam da li neko može da objasni kolegi Zukorliću da kada fakultet nema uslova da bude akreditovan ne može da se akredituje. To je jedna vrlo jednostavna istina, ne znam zbog čega on to ne može da shvati. Pretpostavljam da ne može da shvati zbog toga što je vlasnik u senci tog univerziteta, što je već deset godina na sve načine pokušava da izvrši pritisak na sve koji o akreditaciji u ovoj zemlji odlučuju ne bi li svoje programe koji ne ispunjavaju ni jedan jedini uslov akreditovao, a sada je kroz gospodina Šarčevića našao način da konačno akredituje svoj fakultet tako što će odluke o akreditaciji prebaciti manje-više na ministra i iz procesa akreditacije skloniti sve one koji su se do sada protivili tome.

Tvrditi da bi Zoran Đinđić danas podržao akreditaciju fakulteta koji vara svoje studente, koji ne ispunjava ni jedan uslov, koji proizvodi lažne doktore nauka koji su jedini predavači na tom fakultetu, koji nema ni jedan jedini uslov za rad, i to misle sve nadležne institucije u ovoj zemlji, ispod je svakog nivoa. To ko kaže zaista nema pojma o čemu priča. Bez obzira na to što među nama postoje političke razlike, molim kolege da malo razmisle pre nego što o bilo čemu govore i da ne sramote i sebe i Narodnu skupštinu i uspomenu na ljude koji su cele živote posvetili borbi protiv onoga što danas predstavlja Muamer Zukorlić i vlada koja ga podržava u njegovim nečasnim namerama da akredituje fakultet koji ne može biti akreditovan.
Zahvaljujem.

Naravno, da nikome ovde ne pada na pamet da sa Muamerom Zukorlićem obilazi desetine hiljada ilegalnih kvadrata, koje je izgradio po celom Novom Pazaru, koja je golim nasiljem uspeva da spreči od rušenja.

Podsetiću na reči predsednika Republike Srbije, u vreme dok je još bio premijer, kada je rekao da se ne usuđuje da ruši ilegalnu gradnju gospodina Zukorlića u Novom Pazaru, zato što nikome nije u interesu krvoproliće i razbijanje glava, koji bi mogli da izazovu među etničke odnose. Tada sam postavila poslaničko pitanje, a evo možda i da iskoristimo priliku kada je kolega Zukorlić, tu da nam odgovori da li je on pretio krvoprolićem kada je rečeno da će njegovi nelegalni objekti, baš kao i svi drugi nelegalni objekti u Srbiji u skladu sa zakonom biti srušeni?

Da li je rekao da će policiju ili druge koje budu došli to da rade neko napasti? Da li je rekao da će policiju koja bude došla da obezbeđuje taj posao neko napasti ili Aleksandar Vučić umislio da će doći do nekakvog krvoprolića ukoliko ti objekti budu srušeni? To je bio dužan da nam odgovori i Aleksandar Vučić, a evo sada je Muamer Zukorlić tu pa neka odgovori. Ne misle to nikakvi članovi DS da vaš univerzitet ni jedan program na njemu ne ispunjava uslove, to su mislili članovi Komisije za akreditaciju. U drugom stepenu to su mislili članovi Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje. To su mislili svi koji u ovoj zemlji odlučuju o akreditaciji, svi koji su u ovoj zemlji razumeju u obrazovanje. Sada na vašu sreću će o tome odlučivati ministar Šarčević koji čini se o tome mnogo ne zna.
Na kraju je kolega Zukorlić, konačno, dao poentu, da, Zoran Đinđić je tada otvorio univerzitet u Novom Pazaru, želeći da taj deo Srbije živne, verujući da bez dobrog obrazovanja u tom delu Republike Srbije u Sandžaku, neće biti budućnosti.

Da je znao da 15 godina kasnije, taj univerzitet neće imati ni jedan uslov za rad, i to kako kaže gospodin Martinović, ne kažem ja, ne sudim ja, nije da se to on prijavio pa da niko nikada nije odlučio, ne, tome su u više navrata odučivale sve nadležne institucije u ovoj zemlji, i svaki put je njihov odgovor je bio isti.

Ne, nijedan studijski program, osim dva ili tri, ne ispunjava uslove da bude akreditovan. Da je znao to, sasvim sigurno danas ne bi podržao rad tog univerziteta.

Aleksandar Vučić 18. novembra 2016. godine, izgovara – da li želite rat između Muslimana i pravoslavaca? Ja ne želim. „Mislite da će muftija pustiti da mu neko tek tako sruši objekat bez prisutnih pet hiljada ljudi. Pa neće, i već vam je to rekao. Ja ne želim krvoproliće“.

Ja pitam – ko bi bili tih pet hiljada ljudi koji bi branili nelegalne objekte od organa Republike Srbije, koji su nadležni za rušenje nelegalnih objekata? Važno je zbog toga što je očigledno da se ovaj univerzitet održava isključivo nasiljem Muamera Zukorlića, volela bih da ne pominjem SNS, a malo mu omogućavate da sada to nasilje ozakoni, i da konačno uradi ono što mu 15 godina ne polazi za rukom.
Zahvaljujem, potpredsedniče.

Čini mi se da vi sada sve radite pokušavajući da nekako od nas sklonite suštinu i da zamaglite suštinu, a suština je ovde vrlo jednostavna.

Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru čiji je osnivač Muamer Zukorlić već 10 godina od kako postoji postupak akreditacije, pokušava da akredituje svoje programe i svi nadležni organi, Komisija za akreditaciju i u drugom stepenu, članovi Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje mu to odbijaju, te njegove zahteve zbog toga što prema njihovim, veoma preciznim studijama koje sam na ovim sednicama već čitala, iz mnogih razloga taksativno nabrojani, programi koji se sprovode na tom univerzitetu ne ispunjavaju uslove koji su potrebni da bi studijski programi dobili akreditaciju.

Oni su izloženi, ko je pričao sa njima, sigurno o tome nešto zna, mnogobrojnim pritiscima od strane gospodina Zukorlića, koji pokušava na sve načine da ih privoli da ipak akredituje njegove programe, iako prema njihovim studijama, oni ne ispunjavaju čak ni osnovne uslove.

Međutim, to mu ne polazi za rukom. U međuvremenu mu Vlada, mislim da gospodin Šarčević, tada još u njoj nije bio, izdaje jedno čudnovato rešenje, kojim zaključuje da njegov univerzitet ima dozvolu da radi, ima dozvolu da izdaje javne isprave, uprkos tome što sve nadležne institucije smatraju da ne ispunjava uslove za akreditaciju.

Suština je dalje u tome da je sada gospodin Zukorlić zloupotrebivši svoju funkciju u odboru privoleo ministra Šarčevića da prihvati amandmane, kojim će mu, konačno poći za rukom da akredituje svoj univerzitet i to je cela priča.
Zahvaljujem.

Bar smo sada videli da će gospodin Šarčević imenovati onoga koga Martinović ga moli da imenuje.

Zaista, čudno je, gospodine Šarčeviću, što vi ne želite da propišete da makar fakultet treba da ima ta osoba. Stvarno ovako izgleda dosta neozbiljno, da nema nijednog jedinog uslova za tog čoveka. Ovde piše samo da treba da radi u obrazovnom sistemu i da ima profesionalni ugled. To znači zaista da nekakav domar u školi koji, što da ne, ima izvestan profesionalni ugled...

Ne može da se javi gospodin Šarčević, zato što je već govorio. Vidim da mu govorite da može da se javi. Ne može da se javi. Već je govorio po ovom amandmanu, prosto Poslovnik mu ne dozvoljava.

Razmislite da se usvoji. Možemo raditi ispravku amandmana sve do momenta dok ne dođe na glasanje. Ako je puno mastera, ako je puno bodova propisano, dajte makar fakultet da ima, da stvarno ne mogu ljudi, ne imenujete vi, imenuje Vlada, a nemojte zameriti, sa ovom Vladom baš nemamo neka pozitivna iskustva kada su imenovanja u pitanju.
Član 103, gospodine predsedavajući, u kom piše da narodni poslanik može ukazati predsedavajućem na povredu u njegovom postupanju neposredno nakon što je povreda učinjena, na sednici na kojoj je učinjena. Maja Gojković prebacuje vama za nešto što se desilo na Odboru pre dva ili tri dana i to se nije desilo na ovoj sednici sada. Osim toga, vas oslovljava kao da ste predsednik Skupštine, a ona je predsednica Skupštine. Po drugim članovima našeg Poslovnika, ona nije smela da stavi na dnevni red akt koji nije pripremljen u skladu sa Poslovnikom. Dakle, ako ima bilo kakvih propusta, ona je za njih kriva, a sada ne može na to da vam ukazuje, jer je do tih propusta došlo pre dva dana na sednici Odbora, a ne sada kada ona zloupotrebljava pravo da na to ukazuje samo zbog toga što je očigledno sve dozvoljeno u ovoj Skupštini.

Whoops, looks like something went wrong.