Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7604">Balša Božović</a>

Balša Božović

Demokratska stranka

Govori

Nebojša Stefanović mora da odgovori i ima obavezu da odgovori narodnim poslanicima i građanima koji su veoma zabrinuti iz razloga što Zvezdan Jovanović je taj koji kadrira po policiji i koji govori ministru Stefanoviću šta da radi.
Zahvaljujem, predsednice Skupštine.

Ono što je predlog ovog zakona jeste da se nasilnicima u porodici oduzme oružje pošto se registruju kao nasilnici u porodici u policijskoj stanici.

Ovaj predlog je iz prošlog saziva Skupštine. Predložio ga je Dragan Šutanovac, predsednik DS. Pričali smo poslednji put veoma ozbiljno o ovoj temi krajem prošle godine, nažalost, krajem prošle godine i mislim da je veoma važno da obratimo pažnju koliko se života moglo spasiti da smo na vreme stavili makar na dnevni red ovaj predlog zakona, da smo diskutovali o njemu, jer u njemu nema politike. U njemu isključivo ima brige o onima koji su žrtve nasilja u porodici.

Preko 50 žena je ubijeno zato što su njihovi muževi, njihovi ukućani imali legalno naoružanje. Registrovani su kao nasilnici u porodici, a onda su po toj registraciji pušteni da se vrate u svoj dom i sa legalnim oružjem usmrtili članove svoje porodice. E, na ovaj način mi to sprečavamo. Na ovaj način svako koga registrujemo kao nasilnika u porodici, prvo što se radi jeste oduzimanje legalno stečenog naoružanja i nema ništa sporno u ovom zakonu.

Ako želite da spasimo i u narednom periodu neki život, hajde da stavimo ovo na dnevni red. Ne moramo uopšte da raspravljamo, zato što je stvar potpuno jasna. Možemo da spasimo neki život. Pedeset života smo mogli da spasimo od trenutka kada je Dragan Šutanovac do dana današnjeg predložio ovaj zakon. Ne razumem čemu to okretanje glave od ovog problema i zbog čega kada pričamo o ovako strašnoj stvari i ovako dobrom rešenju ovog problema vi saginjete glavu, ne želite uopšte da pogledate predlagača u oči, nemate hrabrosti da kažete – da, jeste, ovo je jedan dobar predlog, hajde da ga stavimo na dnevni red.

Ovde su u pitanju životi ljudi. Ovde su u pitanju žrtve nasilja u porodici i ne znam zbog čega vam ovo nije tema koja bi bila na dnevnom redu? Dakle, potpuno jedan normalan i zdravorazumski predlog koji štiti žrtve nasilja u porodici, ponavljam, tako što se nasilnik, koji je registrovan kao nasilnik u porodici, samo javi policijskoj stanici i policija je obavezna da mu traži legalno stečeno naoružanje. Mislim da ovde zaista nema ničega spornog. Ne znam zašto i vi kao predsedavajući i zašto vladajuća većina Srpske napredne stranke okreće glavu od ovog rešenja.
Dakle, u pitanju je lex specialis čuveni, koji je usvojila Narodna skupština Republike Srbije mimo zakona i Ustava, mimo sistemskih zakona i mimo Ustava Republike Srbije. Ovaj zakon je omogućio da se nekolicina ljudi iz vrha vlasti obogati tako što će zemljište Beograđana, koje je Branko Pešić još 1972. godine ostavio Beograđanima, dodeliti besplatno na 90 ili 1000 godina, u zavisnosti od toga koliko bude trajala izgradnja Projekta „Beograd na vodi“, jednoj maloj grupi prijatelja predsednika Vlada ili predsednika Republike Srbije, koji će tamo graditi sebi šoping mol, koji će tamo sebi graditi kafanu, koji će graditi hotele. Mislim da je veoma loše to što se s druge strane Srbija obavezala da čak sama finansira toj nekolicini ljudi ceo ovaj projekat.

Danas mi nemamo novca ni za mlade ljude, ni za besplatne udžbenike. Danas nemamo novca za stipendije. Danas nemamo novca za lečenje, već se to radi putem SMS-a, a sa druge strane, Srbija kroz zajedničko preduzeće „Beograd na vodi“ ulaže na stotine i stotine miliona evra, kroz zemljište i materijalne resurse na milijarde evra i onda pitam – gde je tu tačno javni interes, što je bila osnova da bi se usvojio lex specialis? Gde je javni interes da neko ima hotel ili šoping mol ili kockarnicu? Od čega će tu građani tačno prihodovati? Ko će tu biti zaposlen? Koliko će radnih mesta biti otvoreno za tih stotine i stotine miliona evra? To je sve ono na šta niste umeli da odgovorite, čak ni kada je predsednik Vlada Republike Srbije bio ovde.

Iz tog razloga mi predlažemo da Skupština raspravlja o lex specialis. Prva stvar, kao što smo obećali, kada budemo činili većinu u ovom domu jeste ukidanje ovako štetnog i pljačkaškog zakona. Smatramo da je on sramota za Srbiju. Smatramo da on siromaši već osiromašene građane, a da se na ovaj način bogate neki vaši tajkuni, prijatelji iz uskog okruženja predsednika Vlade Republike Srbije Aleksandra Vučića.

Veoma je jasno svakom građaninu koliko država Srbija ovde ulaže, a koliko malo dobija. Nakon lex specialis, kao što i sami znate, mi smo pisali razne krivične prijave za one koji su potpisivali ugovor o izgradnji „Beograda na vodi“, koji imaju direktan uticaj i direktnu korist. Nećemo odustati od borbe za pravnu državu i smatram da ovaj zakon koji nije po Ustavu, kad tad će biti u ovom domu ukinut, kako bi spasili finansije i građane Republike Srbije.
Zahvaljujem.

Predlog zakona o prestanku važenja Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji između Vlade Republike Srbije i Vlade UAE, zbog toga što je ovo krovni sporazum pljačke Republike Srbije. Ovo je bio prvi međudržavni sporazum koji je omogućio usvajanje lex specialis, koji je omogućio potpisivanje ugovora o „Beogradu na vodi“ gde Srbija ulaže stostruko više sredstava, kako novca, tako i materijalnih dobara, a ima svega 32% u udelu zajedničkog preduzeća.

Sa druge strane, arapski investitor ulaže svega 150 miliona evra zajedničkog kredita, dakle, za koji garantuju građani Srbije, a ima 68% u udelu preduzeća. Ta nesrazmera govori o tome koliko ova vladajuća većina ne vodi računa ni o novcu građana Srbije i o načinu na koji se on troši. Ljudi žive sve lošije i lošije, građani ne mogu da normalno i dostojanstveno žive u Srbije, a sa druge strane, stotine i stotine miliona evra se daje nekom specijalnom arapskom investitoru koji očigledno predstavlja, nikog drugog, nego prijatelja predsednika Vlade Republike Srbije.

Tužno je, uopšte, što ovakve sporazume u 21. veku, jedna zemlja koja pretenduje da bude ozbiljna, uopšte, i može da stavi na glasanje, i, uopšte, da usvoji ovakvu jednu sramotu. Nećemo nikada biti ozbiljna zemlja ako se pred svetom, na ovaj način, prezentujemo, da smo jeftina roba za neke tajkune, da smo jeftina roba za one koji žele na svaki mogući način da se obogate na grbači već osiromašenog naroda. Ovo nije, zaista, način, ovo nije nikako stvar preko koje neko može da kaže – ponosimo se ovim, ovo smo uradili da bi građani Srbije živeli bolje, ovo smo uradili da bi otvorili neko radno mesto. Ne, ovo smo uradili da bi jedna mala grupa ljudi na vrhu vlasti bila još bogatija, da bi narod bio još siromašniji.

Iz tog razloga mislimo da je ovo štetan sporazum, on nije demokratski. Mogli ste da usvojite ovde da je zemlja ravna ploča, građani od toga neće imati nikakvu korist, ovo ste usvojili da bi vi imali finansijsku korist. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.

Ovo je zakon koji je podržao i podneo, takođe, moj kolega Marko Đurišić, i zajedno smo u razgovoru sa sindikatima penzionera došli do zaključka da ovaj Zakon o privremenom umanjenju, a ne kaže se ni na koliko godina, ukinemo zato što je penzija stečeno pravo. To je imovina građana koji su poštenim i mukotrpnim radom zaradili ovu penziju. Kao što bi sutra nekome, možda, po nekom zakonu koji donese SNS, uzimali televizor ili radio iz kuće, tako ste nekome oduzeli imovinu zato što ste doneli zakon koji na najbrutalniji način krši ljudska prava i o tome govore svi Ustavni sudovi zemalja u regionu, ili zemalja u Evropi, gde su vladajuće većine na jedan ovako ružan način pokušale da popune deficit u budžetu.

To se desilo i u Portugalu, to se desilo i u Italiji, to se desilo u Grčkoj, to se desilo u mnogim zemljama gde su nekompetentni političari hteli na ovaj način, demagoški merama, da nekome uzmu da bi svoju nesposobnost mogli da prikriju. Ti Ustavni sudovi su, svi do jednog, odlučivali na sledeći način – penzija je stečeno pravo i ona nikada ne može da bude umanjena. Ne možete stečena prava umanjivati.

Sada je problem zato što se Ustavni sud, kod nas, ne oglašava po ovom pitanju. Zašto? Zato što je toliki pritisak izvršne vlasti na sudsku, da jednostavno imate sudije Ustavnog suda koje ne smeju, dok je ova vladajuća većina ovakva kakva jeste, da odlučuju po ovom pitanju. To govori o tome koliko u državi Srbiji ne postoji vladavina prava, a koliko vi ne hajete za to.

Zato je veoma važno da ovaj zakon bude na dnevnom redu, zato što se on tiče preko 700.000 građana koji žive, iz godine u godinu, sve lošije i lošije. Jednom ste smanjili penzije i niste dozvolili građanima da dobiju svoje penzije, tokom 90-tih godina, pa smo to vraćali 2000. godine. Opet ćemo vraćati penzije, čak i sve ono što nedostaje u ovom periodu i to jeste naš zadatak. Što pre ova vladajuća većina bude smenjena i sklonjena, i što pre budemo imali izbore, to će pre građani dobiti nazad ono što im pripada, pre svega penzioneri. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, ovo je zakon koji je predmet jedne široke debate sa, pre svega, mladim ljudima u Srbiji koji smo imali u prethodnih nekoliko meseci. Ono što jeste važno jeste da mladi ljudi odlaze iz Srbije zato što ovde ne vide svoju budućnost, ne mogu da se zaposle, ne mogu na pravi način da se ostvare, ne mogu da ono što su naučili primene u svojoj zemlji, pa onda izlaze iz ove zemlje i svoje znanje i svoju energiju daju na korišćenje nekoj drugoj zemlji. To će u narednih pet ili deset godina ovim tempom od Srbije napraviti tužnu pesmu. Bićemo tužna pesma majko stara, kao što je rekao Davičo u svojoj pesmi „Srbija“, bićemo društvo koje neće moći da odgovori na izazove modernog sveta, bićemo društvo koje apsolutno neće moći da odgovori na potrebe modernizacije.

Bez mladih ljudi, bez njihovog znanja i njihove energije, apsolutno nemamo o čemu ovde više da razgovaramo, zato što neće biti ni ovog parlamenta, neće imati ko da leči ljude, neće imati ko da školuje ljude, neće biti ljudi koji će se školovati u Srbiji. Mi propadamo kao država i kao društvo, i to je ono što je suština svega i iz tog razloga na ovaj način pokušavamo da olakšamo nekom mladom čoveku da se zaposli.

Profesor Mićunović je takođe uzeo učešće u debatama koje su se ticale i donošenja predloga ovog zakona, iz prostog razloga što je kao univerzitetski profesor već dugo suočava, sa takođe ovom temom, jer mladi ne odlaze samo u poslednjih nekoliko godina, oni odlaze u poslednjih nekoliko decenija. Ono što nas zabrinjava, jeste to što mladi, u najvećem broju, odlaze upravo u poslednje, tri, odnosno četiri godine. U poslednjih godinu dana otišlo je preko 60.000 građana ove zemlje. Prema OCD, ove godine će izaći preko 80.000 građana Srbije. Izračunajte sa tim povećanjem koliko će u narednih deset godina izaći građana zauvek iz ove zemlje. Ostaćemo bez milion stanovnika, ako ne usvojimo ovaj predlog zakona.

Što kaže Aleksandar Vulin, biće neko ko će biti nezaposlen, nekoliko nezaposlenih manje, ne, zauvek ćemo izgubiti potencijal tih ljudi koji izlaze iz ove zemlje, a to mi nikada ne možemo da nadoknadimo. Zato je veoma važno da uradimo sve da ovaj mladi svet sačuvamo i da on ostane i da svoje znanje i svoju energiju primeni u Srbiji. Zahvaljujem.
Ovo je takođe zakon o zapošljavanju mladih, ne bi li im na neki način olakšali da brže dođu do posla. Ovaj Predlog izmena i dopuna Zakona o radu predviđa da neko ko je u gimnaziji može da ode na tromesečnu praksu, pod određenim uslovima, može da se ta praksa produži na još tri meseca, ali da ne bi došlo do zloupotrebe ona je ograničena na tri meseca. Sa druge strane, studenti na fakultetu moraju da imaju praksu od šest meseci, koja takođe može, u određenim uslovima, da se proširi na još šest meseci, kako bi naši mladi ljudi kada završe školovanje imali kakvo-takvo iskustvo.

Danas je najveći problem kada ste mlad čovek, završite srednju školu ili fakultet, ili višu, oni vam kažu, na tržištu radne snage, pa vi nemate radnog iskustva. Ovde mi sprečavamo da to bude izgovor da poslodavci ne bi zapošljavali mlade ljude. Dakle, ovo je način da oni imaju neko stečeno radno iskustvo.

Takođe su predviđene i neke dnevnice, odnosno džepraci, pola na račun poslodavca, pola na račun države.

Zakon o zapošljavanju mladih ljudi košta godišnje 50 miliona evra i potrebno je samo da one neformalno zaposlene, one koji rade na crno prebacimo u formalno zaposlene, a to ćemo uraditi na ovaj način i mi smo već pokrili gubitak od 50 miliona evra. Svaki novi koji se zaposli na dobitak za našu zemlju. To je način kako manje da ostane u Srbiji.

Mi smo to naravno predložili kako bi oni što pre završavali srednje škole i što pre završavali fakultete, da im to bude nagrada tako što će plaćati, odnosno biti jeftiniji na tržištu radne snage, jer će njihova cena koštanja biti niža nego za one preko 30 godina. Dakle, od 15 do 24 godine 20% za doprinose za obavezno socijalno osiguranje i ta stopa rasta sa godinama života. Dakle, što ste mlađi time ste konkurentniji i jeftiniji.

Poslodavci su veoma pohvalili ovaj Predlog zakona. Oni smatraju da će biti veoma uspešan jer i njima to odgovara, a s druge strane ovo je predlog za zapošljavanje mladih koji rade u Holandiji, na primer. Znači postoji uporedna praksa, ona funkcioniše u praksi i Holandiji ovaj zakon je doneo ogromne rezultate.

Mi smo ga prilagodili našem zakonodavnom sistemu i potrebama našeg društva, a mislim da je veoma važno da i vi shvatite kao vladajuća većina da niste bitni samo vi, već da postoje neki mladi ljudi koji žele da ostanu da žive u ovoj zemlji i da njima takođe treba dati šansu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Dakle, moj kolega Marko Đurišić i ja smo zatražili formiranje Anketnog odbora iz prostog razloga što su mnoge stvari jasne, ali jednostavno o njima se ne polemiše, niti nadležni organi apsolutno preduzimaju bilo kakve mere.

Policija je pod pritiskom MUP-a odbila da radi taj istražni postupak, Tužilaštvo je pod pritiskom Republičkog javnog tužilaštva, odnosno Vlade Republike Srbije odbilo da radi svoj posao i mi smo sada u nekom vakumu. Već više od godinu dana, imamo jedno krivično delo u centru grada. Nečiji objekti su srušeni, nečija privatna imovina razorena. Ona je bila deo dogovora o izgradnji „Beograda na vodi“ i u samom ugovoru stoji da nečija privatna imovina mora biti uklonjena kako država Srbija ne bi plaćala za to penale.

Dakle, nema dileme da su najviši državni organi učestvovali u ovom krivičnom delu.

Nedeljnik „NIN“ je na svojoj naslovnoj strani u nekoliko navrata optuživao Nebojšu Stefanovića, ministra policije kao da je glavni fantom u Savamali. Mi smo pored tih informacija i informaciju da je takođe Aleksandar Vučić jedan od glavnih fantoma Savamale.

Sad ono što nas buni jeste i ono što se dešava u poslednjih nekoliko dana. Šta ukoliko se u svemu ovome ispostavi da su i neki kriminogeni elementi kako iz zatvora tako i oni koji su na slobodi učestvovali u izvršenju ovog krivičnog dela? Ono što je veoma važno jeste da Narodna skupština formira Anketni odbor i da građanima napokon kažemo o čemu se ovde radi, da ispitamo sve one koji su osumnjičeni, one iz vrha beogradske vlasti, ali isto tako iz vrha republičke vlasti, da vidimo ko je i uz čiju pomoć iz kriminogenih struktura te noći, kada su se brojali glasovi prošle godine, rušio nečiju privatnu imovinu i vezivao građane Republike Srbije, lišavao ih života, ukidao Ustav i zakone i onemogućavao policiji da radi svoj posao.

Očigledno je da je Nebojša Stefanović jedan od glavnih aktera, ali nas takođe zanima - u kojoj meri je uključen i predsednik Vlade Republike Srbije u ovako nešto i zato je veoma važno da ova Skupština, koja kontroliše ili bi barem trebalo da kontroliše izvršnu vlast, sazove Anketni odbor.

Ako nemate šta da krijete, ne vidim razloga da se plašite Anketnog odbora i ovom prilikom ukoliko zaista ništa ne krijete, onda glasajte za ovaj predlog. Ako krijete, vi nemojte onda da glasate za ovaj predlog, pa će građanima biti jasno šta je zapravo rezultat ovoga što govorimo kolega Đurišić i ja. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani, moj kolega Marko Đurišić i ja smo predložili formiranje anketnog odbora zato što je sramota za Srbiju, sramota za sve nas koji sedimo ovde da se evo već skoro godinu dana ne zna ko je počinilac, ko je izvršilac, a zapravo se i zna nego je to postalo javna tajna, pa neko misli da će protekom vremena neko i zaboraviti i da to više neće biti tema, poput poplava u Obrenovcu, poput izgubljenih života tokom tih majskih poplava, poput helikoptera, poput svega onoga što se dešavalo u poslednjih pet godina.

Više je nego jasno da, nakon činjenice da je i katastar, republički katastar, izbrisao Savamalu iz faktičkog postojanja pre nego što je ona srušena, govori o tome da se radi o organizovanom krivičnom delu koje se organizovalo na republičkom nivou, da su ga sproveli najviši činovnici gradske vlasti u Beogradu, da su u tome učestvovali i oni koji su rukovodili i komandovali policijom da ne izlazi na pozive građana i oni koji danas vode komunalnu policiju. Oni su takođe ignorisali pozive građana i svega onoga što se dešavalo u noći 24-og i 25-og. Navršava se godinu dana od najvećeg zločina u modernoj istoriji glavnog grada i najveće sramote za grad Beograd. Mislimo da je formiranje anketnog odbora veoma važna stvar, zato što imamo činjenice da policija nije želela da izvrši predistražne radnje, da tužilaštvo u skladu sa zakonom nije želelo da reaguje i da od policije preduzme predistražni postupak.

Imali smo svedočenja, još uvek, predsednika Vlade Republike Srbije da on zna ko je rušio u Savamali, ali da neće da kaže, pa tu postoji još jedno krivično delo, prikrivanje krivičnog dela. Kada bi tako ušli u jednu spiralu nabrajanja svega onoga što se nije uradilo u ovih godinu dana, više desetina osoba bi moralo da se sasluša i na kraju procesuira, jer smatramo da niko nema prava da ruši privatnu imovinu. To je protivno Ustavu, protivno zakonima Srbije i Aleksandar Vučić zajedno sa svojim saradnicima će kad-tad odgovarati za to što je znao ili za to što je naručio rušenje objekata u Savamali. Anketni odbor Skupštine Srbije bi predstavljalo jedino telo, pošto tužilaštvo i policija ne rade svoj posao, koji bi donekle pokušalo da razreši ovaj slučaj. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se.

Ovo je zakon koji je u prošlom sazivu predlagao Dragan Šutanovac, predsednik Demokratske stranke. Zakon koji je izazvao buru u javnosti, s obzirom da smo pre Nove godine imali jednu žustru debatu u ovom domu, kada su u pitanju prava žena i kada je u pitanju nasilje u porodici.

Dakle, ovo je zakon koji predlaže da se nasilnicima u porodici oduzme vatreno oružje, ali samo onima koji su evidentirani u policijskoj stanici. Na ovaj način, da smo usvojili ovaj zakon spasili bi do kraja prošle godine 43 života, od trenutka kada je predložen, do onog momenta kada ste prekinuli raspravu na temu - Nasilje u porodici, izazvali incident u Skupštini Republike Srbije zato što nekoga je veoma zabolela istina, a to je da smo mogli usvajanjem ovog zakona koji nema nikakve veze sa politikom i koji smo čak predložili da usvoji većina. Predložili smo čak da ne koristimo svoje vreme, da debatujemo o ovom zakon, već da ga prepustimo vama. Mogli smo da spasimo nekoliko desetina ženskih života. Od predlaganja do vašeg odbijanja u toku ove godine je preko 50 žena izgubilo život. Taj broj se povećava u 2015, u 2016. godini, i sasvim sigurno su tendencije da bude još veći u 2017. godini.

Dakle, radi se o nasilnicima u porodici koji su registrovani u policiji, koji imaju legalno naoružanje. Ovim zakonom bi se omogućilo da im se to oružje oduzme. Ne treba da vam pričam koliko se puta dogodilo, to vi najbolje znate, ali se pravite da ne čujete, koliko se puta dogodilo da je registrovani nasilnik pušten iz policijske stanice, vratio se u svoj dom, uzeo svoje oružje i usmrtio svoju suprugu, usmrtio svoju porodicu, usmrtio nekog komšiju ili prijatelja. Mislim, da smo na ovaj način mogli da rešimo jedan gorući problem danas u Srbiji.

Dragan Šutanovac je predložio ovaj zakon zato što je pre svega human, pre svega, sprečava dalja krivična dela kojih u Srbiji, verujte mi, ima sve više i više. Pune su naslovne strane, pune su strane crnih hronika u novinama. Ovakvi slučajevi se dešavaju svakodnevno i vi možete da ovo sprečite tako što ćete ovaj zakon prisvojiti slobodno kao vaš i ne mora apsolutno niko iz poslaničkog kluba Demokratske stranke da uzme ni jedan jedini minut u toj raspravi, ali je veoma važno da vi shvatite koliko života možete da spasite usvajajući ovaj zakon. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Ovo je još jedan od predloga zakona i imali smo prilike da u poslednjih nekoliko godina razgovaramo na temu ovih štetnih sporazuma koji su od Srbije napravili bukvalno robovlasničku zemlju.

Ono što je veoma važno, jeste da su ovde ulaganja takva da niko ne ulaže ni jedan dinar iz inostranstva i ovi sporazumi su potpuno lažni. Građani Srbije sa svojim osiromašenim budžetima, sa smanjenim platama i penzijama finansiraju ove projekte od kojih korist ima samo isključivo mala grupa ljudi koja je bliska vrhu Srpske napredne stranke. To su prijatelji ili predsednika Vlade ili ministara iz Vlade Republike Srbije.

Produkt ovog sporazuma jeste, naravno, projekat „Beograd na vodi“. On je potpuno jasan sa psihološkog stanovišta je jasan, s obzirom ko ga je predložio. Ako ništa ne radite ceo život, nego su vam funkcije u parlamentu i Vladi prvi poslovi u životu i onda morate konstantno da pokazujete i dokazujete da vi nešto radite, da se za nekog zalažete 24 sata dnevno.

Ako sa druge strane nemate nikakvu ideju i nemate nikakvo obrazovanje o tome šta su vrednosti za koje se zalaže Republika Srbija, šta piše u Ustavu. Ako smo studirali taj Pravni fakultet onda se zna da u Ustavu Republike Srbije je kulturno nasleđe ustavna kategorija. Ne možete onda da bi samo ostavili neki trag u svom životu kada se domognete vlasti, jer čekate da vam padne u krilo, da opljačkate resurse, da napravite kombinaciju koju vi imate šoping mol, kafanu, tržni centar i da onda vam padne na pamet ideja da promenite čak izgled jednog glavnog grada, koji tu postoji i 1.000. godina i da posadite neku kulu iz Dubaija u centar Beograda.

Znači, to govori ne samo o nevaspitanju i nerazumevanju grada u kojem se živi. To govori o nekulturi, to govori o nepoznavanju etike. Možete da završavate fakultete, možete da budete najbolji studenti u istoriji tih fakulteta, ali ako ne znate osnovna pravila šta piše u Ustavu Republike Srbije, a studirate pravni fakultet, onda ovakvi sporazumi i takvi projekti ne mogu da dolaze u obzir nikako.

Tu su srpski radnici zaposleni sa 25.000 dinara platom, a građani Srbije ulažu stotine i stotine miliona evra. Smatramo da je ovo veoma loš sporazum. Otvorio je vrata korupciji u Srbiji, omogućio je da srpskog radnika tretirate kao roba, kao čoveka nedostojnog svog posla i svog poziva i smatramo da ovaj sporazum pod hitno mora da se raskine. Zahvaljujem.
Ovo je suštinski zakon o zapošljavanju mladih ljudi i meni je drago što sam napokon došao u priliku da branim zakon kada su u pitanju mladi, kada je u pitanju mladost i znanje koje odlazi iz Srbije, a to je gorući problem našeg društva.

Dakle, nije pravedno društvo gde poslove mogu da dobiju samo oni koji su bliski vrhu vlasti, partijski činovnici, nije pravedno društvo gde dobro žive samo oni koji su u vrhu vlasti. Iz nepravednog društva odlaze mladi ljudi, odlaze ljudi sa znanjem. Bez mladosti i znanja Srbija apsolutno nema nikakvu budućnost. Ulagati u znanje, kulturu i tehnološki razvoj, to su jedine stvari koje mogu pod hitno da dovedu do preporoda Srbije. One mogu da ubrzaju naš razvoj, odnosno da zaustave ovu ogromnu spiralu u koju smo ušli početkom devedesetih godina.

Kada su isti ovi akteri bili na vlasti. Devedesetih godina mladi su bežali iz Srbije zato što nisu imali posao, zato što nisu imali mesto za život, zato što nisu ni na koji način mogli da se prepoznaju u nekulturi, u nepristojnosti.

Mislim da je ovaj zakon veoma važan zato što omogućava da se pored formalnog obrazovanja uspostavi i neki vid prakse. Danas mlad čovek ne može da se zaposli iz prostog razloga što nema radno iskustvo. To je glavni izgovor. Iako imate prosek deset nula na fakultetu. Iako nemate fakultet, ako ste najbolji u nekoj stručnoj školi, ne možete da se zaposlite zato što vam kažu apsolutno ne postoji način, jer vi nemate radnog iskustva.

Mi smo na ovaj način omogućili da i srednjoškolci i studenti imaju mogućnost da idu na praksu. Ta praksa bi bila tri meseca za srednje škole da ne bi došlo do zloupotreba i šest meseci za studente, za one koji studiraju. Za tu praksu i država i poslodavac bi izdvajali jedan mali džeparac koji bi ti mladi ljudi mogli da imaju. To povećava konkurentnost na tržištu rada snage, kako i u Srbiji, tako i u regionu.

Mi smatramo da je ovo jedan od načina kako možemo eventualno olakšati mladim ljudima da dođu do zaposlenja, a ne da činimo sve drugo i da ulažemo pare u sve drugo, a ne u ono što je suštinski problem ovog društva koje će nestati kroz deset godina, ako se ovaj tempo odlaska mladih ljudi sa znanjem nastavi.

Ostaćemo staromodno društvo, društvo starih, iznemoglih ljudi. Ako mladi ljudi ne ostanu u Srbiji, Srbije definitivno neće biti. Ovo je zakon o budućnosti Republike Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Ovaj zakon smo predložili kao poslanički klub. Predložili su ga i mnogi drugi narodni poslanici. Ono što je veoma važno jeste da zakon koji ste vi doneli će pasti na Ustavnom sudu kada Ustavni sud bude postao institucija od integriteta, a ne politička podružnica stranke na vlasti.

Kada Ustavni sud bude radio svoj posao ovaj zakon će pasti, a neka naredna Vlada će morati da isplati sve zaostala primanja, odnosno ona umanjena koja ste vi umanjili u ovom periodu. To se već jednom dogodilo 2000. godine, nakon 5. oktobra 2000. godine, kada smo vraćali zaostale penzije, više desetina zaostalih penzija, kako za poljoprivrednike, tako i za penzionere u Srbiji i mi sada bukvalno živimo opet svoju neku istoriju.

Dakle, ista ova garnitura koja je bila na vlasti devedesetih godina unesrećila je kako penzionere, tako i mlade ljude i narod i danas je, takođe, posegla za jednom veoma, po vama, opravdanom merom koja štedi nekih 100 miliona evra, a sa druge strane 200 miliona evra daje svojim prijateljima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata da bi oni koji su danas na vlasti sebi gradili stanove od 3.500 evra po kvadratu.

Zbog ovih ušteda se neće zaposliti ni jedan mlad čovek. Zakon o zapošljavanju mladih, na primer, košta 50 miliona evra, a efekti su enormni, a zakon koji ste vi predložili o smanjenju penzija samo uzima legalno stečene novce onih koji su radili pošteno ceo svoj život. Nekome ste uzeli imovinu, onda je trošite na neke svoje kampanje, na neke svoje izbore, trošite na neke svoje privilegije, a ti stari ljudi nemaju svojim unucima da daju džeparac. Ti stari ljudi ne mogu da obraduju svoju porodicu sa nekim dinarom, pošto vrlo dobro znate da mnoge porodice u Srbiji danas izdržavaju penzioneri, ali vas to nije briga. Dok god vi uživate u svojim kućama, vilama, privatizovanim fabrikama, dotle vas nije briga za one kojima ste uzeli ono što su pošteno sticali ceo svoj život. Pod izgovorom da će neko drugi živeti bolje od tog novca, nekome ste uskratili nadu i uskratili pravo na starost, na dostojanstvenu starost u Srbiji.

Mislim da treba da se stidite ovog svog zakona i ovo je, takođe, jedna od stvari po kojoj će Srbija biti upamćena, pošto sve zemlje u regionu koje su pokušale da donesu ovakav ili sličan zakon bile su osujećene od strane Ustavnog suda, ali Ustavni sud u Srbiji se pravi da ne čuje zakon i da ne čuje ono što su ustavne kategorije i ustavna pravila. Zahvaljujem.
Dakle, ako bi vi dokazali da ovde postoji javni interes ja bih povukao svoj Predlog zakona, koji je inače podržao i kolega Marko Đurišić, odnosno zajedno smo predložili ovaj predlog zakona.

Ono što je veoma važno jeste da je Srbija uložila na posredan i neposredan način nekoliko milijardi evra. S druge strane, i arapski investitor, tzv. investitor, uložio 150 miliona evra zajedničkog kredita koji otplaćujemo i mi kao Srbija, ali i on kao investitor. Formirano je zajedničko preduzeće gde on ima 68% vlasništva, a mi svega 32% i zbog ovog ugovora koji je potpisan od strane Vlade Republike Srbije kad tad će neko da ide u zatvor.

Krivična prijava koju sam podneo protiv ovlašćenog predstavnika Vlade, ministarke Zorane Mihajlović, za potpisivanje Ugovora o izgradnji „Beograda na vodi“, je na kraju otišao na specijalu u Tužilaštvo za organizovani kriminal, koje nije negiralo da ovde ne postoji krivično delo. Ona je ustanovila samo da ga je teško dokazati. Verujte mi da će svaka naredna vlast dokazati krivično delo i da će onaj ko je potpisao ovaj ugovor završiti u zatvoru kad tad.

Milijarde evra Srbija poklanja ili plaća ili ih se odriče da bi nečiji poslovni partner, da bi neko ko je ushićen prvi put očigledno u životu izašao iz zemlje, upoznao nekog u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i pozvao ga da dođe u Srbiju da je opljačka. Pa to ne može normalan čovek apsolutno da pojmi da se tako nešto dogodilo.

Da smo izgradili stanove za mlade koji imaju 30 kvadrata, da smo izgradili 10 hiljada stanova, da smo izgradili socijalne stanove pa ih kao država prodavali, to bi bilo isplativo. Da smo uložili tri puta manje novca, pa tamo napravili Gugl grad, da i IT sektor makar doživi neki podsticaj, neki bum u Srbiji, pa da krene da se izvozi iz Srbije, e onda bi možda mladi i ostajali u Srbiji. ovako oni nemaju posla, a vi taj novac umesto da trošite na mlade u Srbiji, trošite na svoje arapske partnere koji zarađuju od Srbije i od osiromašenih građana Srbije. Dakle, to su dva koncepta, dve različite politike. To je vaš sistem vrednosti i vaša politika robovlasničkog društva i nas koji predlažemo društvo slobodnih, obrazovanih građana koji će sa znanjem da ostaju u Srbiji, a ne da idu iz Srbije. Očigledno vam odgovara da oni koji nešto znaju što pre odu iz ove zemlje i ta politika egzodusa pametnih i mladih ljudi neće proći još dugo i nećete još dugo moći da je sprovodite u delo. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se, predsednice Skupštine.

Reklamira povredu Poslovnika – član 103. Narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu Poslovnika o radu kada to uradite vi, kao predsedavajući, odnosno predsednica Skupštine, što je Marko Đurišić, kolega, uradio. Ne vidim razlog zbog kojeg ste ga prekinuli kada je u skladu sa Poslovnikom reagovao ne temu zašto je zabranjeno građanima da uđu u Narodnu skupštinu Republike Srbije.