Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7618">Vladimir Marinković</a>

Vladimir Marinković

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

Zahvaljujem.
Reč ima Studenka Stojanović.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Zvonimir Đokić.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Marković. Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Marko Atlagić. Izvolite.
Zahvaljujem.

Reč ima narodni poslanik Ljiljana Malušić.

Zahvaljujem.

Reč ima narodni poslanik Ljubica Mrdaković Todorović.

Izvolite.

Reč ima narodni poslanik Zoran Bojanić.
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja zajedničkog načelnog jedinstvenog pretresa, pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 96. Poslovnika?
Reč ima narodni poslanik Marijan Rističević.
Zahvaljujem.
Pošto se više niko ne javlja, saglasno članu 98. stavu 4. Poslovnika, zaključujem zajednički načelni jedinstveni pretres o predlozima zakona iz tačka od 9. do 11. tačke dnevnog reda.
Sa radom nastavljamo sutra u 10.00 sati.
Hvala, uvažena predsednice.

Poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, želim da prvo čestitam ministru, on je ovde verovatno u Narodnoj skupštini povodom diskusije o zakonima koji su vezani za obrazovni sistem, za nauku, za nove tehnologije, inovacije, ja mislim više od 10 puta tokom ove tri godine i to dovoljno govori o aktivnosti Ministarstva prosvete, njega kao ministra i njegovog tima na razvoju onog aspekta modernizacije naše zemlje koji uz ekonomski rast, ekonomske reforme i ekonomski razvoj predstavlja žilu kucalicu, odnosno stub razvoja naše zemlje i onoga što je politika i osnovna strateška definicija politike predsednika države, ali i Vlade Republike Srbije, a to je ostanak mladih ljudi i davanje mogućnosti i jednakih šansi da mladi ljudi mogu da napreduju, da mladi ljudi mogu da se kvalitetno obrazuju i, naravno, da ostanu u našoj zemlji, da imaju priliku i da imaju mogućnost da rade u najboljim stranim i domaćim kompanijama, ali, isto tako, i da im se obezbedi mogućnost da mogu da realizuju u praksi svoje preduzetničke i privatne inicijative.

Suštinski je jako značajno što je ministar Šarčević, to jednostavno jako cenim, bio odlučan tokom ove tri godine. Uspeo je da maksimalno reformiše i osnovno, srednje, a posebno mislim na visoko obrazovanje, pošto je tu bilo najviše problema. Nije se libio, a to je ono što je u stvari najveća vrednost, i nekih teških mera, ni, možda, nečega i nekih poteza koje bi možda neko drugi izbegao, imajući u vidu činjenicu da u svim tim segmentima našeg društvenog života imate jake protivnike promena i one koji su u tom sistemu možda više decenija i svaka promena, naravno, utiče na njihove partikularne ali i druge interese koje imaju određeni karteli. Ministar je to na jedan kvalitetan način i dosta hrabro uradio kada je u pitanju reforma visokog obrazovanja i nije se libio da na isti način ima isti odnos i aršin i prema privatnim univerzitetima, fakultetima i školama, isti aršin ima i ka onim koji su državni.

Mislim da su mere koje su primenjene, posebno kada je u pitanju osnivanje akademija strukovnih škola, ono što u stvari nama u celoj državi treba. To je jedan primer kako se na jedan domaćinski način odnosi prema državnim resursima, jer samo osnivanje i ta reforma visokog strukovnog obrazovanja je jako važna, zbog toga što se na taj način lakše kontrolišu procesi, ali ne procesi u obrazovnom delu, teorijskom i praktičnom, nego lakše se kontrolišu troškovi, efikasnije i efektivnije se radi i, naravno, visoke škole i fakulteti na jedan bolji i kvalitetniji način mogu da rade svoj posao, a to je da stvaraju i obrazuju kompatitivne odnosno što konkurentnije kadrove koji će raditi i koji će biti glavni činioci i nosioc razvoja ove zemlje.

Trebalo je snage, trebalo je hrabrosti, trebalo je znanja to uraditi i, naravno, tačka na "i" ovog mandata i jeste Zakon o dualnom obrazovanju, Zakon o srednjem, Zakon o visokom dualnom obrazovanju i to je nešto što će u svakom slučaju dovesti do toga da obrazovanje u Srbiji bude bolje.

Onoga čega nije bilo u prethodnim decenijama jeste relikt tzv. socijalističkog sistema i socijalističkog upravljanja u našoj zemlji, gde se hiljade kadrova školovalo za možda nepostojeće ili za ona zanimanja gde nikada neće moći da nađu svoj posao i umnogome smo zbog toga 2012. godine, kada smo i došli na vlast, imali preko 26% nezaposlenih ljudi, imali preko 40% mladih ljudi koji su nezaposleni.

To je taj strateški problem koji je tokom, evo ovih pet, šest godina, rešavan i koji je predsednik Vučić, na sreću naših građana, posebno mladih ljudi, uspeo da reši, a to je da danas možemo da se pohvalimo tom činjenicom da je nezaposlenost pala ispod 10% i da smo na putu da za nekoliko godina dostignemo nezaposlenost koja je imanentna razvijenijim evropskim državama, dakle, državama EU, a to je nezaposlenost od oko 5 do 6%, da je ovaj poslednji, treći kvartal smo završili 2019. godine sa privrednim rastom od 4,7%.

Dakle, prvi smo u Evropi po procentu privrednog rasta i idemo polako ka tome da u narednim godinama imamo taj privredni rast od preko 5%, koji će upravo i učiniti to da naši mladi ljudi, kada završavaju visoke škole, fakultete, univerzitete, srednje, stručne škole, mogu brzo i da se zaposle, mogu brzo i na jedan kvalitetan i efikasan način da uđu u poslovni proces, da se prilagode poslovnom procesu i da donesu benefit svojim poslodavcima, bilo da su oni domaći ili strani, ali i da ovaj ambijent koji smo stvorili, a on jeste definitivno povoljan za biznis, povoljan za razvoj poslovanja i privređivanja, da motivišemo mlade ljude da pogotovo u sektoru IT i sektorima kreativnih industrija pokrenu svoje poslove ovde, ostanu ovde, zarađuju novac i plaćaju poreze u svojoj zemlji, jer smo u prethodnim godinama imali situaciju da nam jedan veliki broj mladih ljudi, pogotovo iz oblasti informacionih tehnologija, odlazi u razvijene zemlje Evrope, odlazi u SAD, u Silicijumsku dolinu, tamo zarađuje ogroman novac, tamo pravi biznis, tamo zapošljavaju ljude, dakle, bez ikakvog kontakta sa Republikom Srbijom.

Ovaj i ove izmene i dopune ovog zakona će dosta, o dualnom obrazovanju, pošto ću se na njega i fokusirati, doprineti tome da kadrovi koji izlaze iz srednjih stručnih škola budu spremni i kada su u pitanju njihovi zanati, njihove struke mogu odmah da krenu sa poslom, imaju već neko iskustvo i u teoriji i u praksi i mogu dobro da ga povezuju i mogu odmah sutradan kada dođu na svoje radno mesto da započnu sa poslom da ostvaruju benefit za svoje poslodavce.

Mi imamo mnoge primere ovde u Srbiji. Meni je jako žao što politička scena na neki način definiše, a pogotovo to je ovaj drugi pol dela naše srpske opozicije ovde koji se orijentiše na negativne stvari, na lažne vesti, na urušavanje ugleda svoje zemlje, a sa druge strane imate jedan ordeus, jednu kompaniju čiji vlasnik, čiji su prihodi koji se mere desetinama miliona dolara, skoro su se uselili u jednu novu pametnu zgradu na Novom Beogradu, koji šalje poruku našim mladim ljudima - ostanite u Srbiji, ja sam zaradio novac u Srbiji, ja sam se obrazovao u Republici Srbiji, ja zapošljavam mlade ljude ovde u Srbiji, ostanite ovde. Dakle, moguće je u Srbiji školovati se, moguće je u Srbiji pokrenuti svoj posao, moguće je u Srbiji ostvariti svoje snove ako imate znanje, ako imate vrednoću i ako ste posvećeni svom poslu, ako ste marljivi i to ne dokazuje samo kompanija "Nordeus" ili kompanija "Komtrejd" ili neka druga kompanija koja posluje ovde i zapošljava više stotina ili više hiljada ljudi.

Evo vam primer američkog "NSR", američki "NSR" već zapošljava u Srbiji negde oko 3.500 ljudi. Nije slučajno što je američki "NSR" izabrao Srbiju da bude centar poslovanja te stare američke kompanije koja je stara više decenija baš u Beogradu i da zaposli baš u Beogradu i u Srbiji 3.500 ljudi i na kraju da investira i da ulaže u veliki naučno-tehnološki park u vrednosti od 92 miliona evra. Srbija polako, kao što je to ministar u svom ekspozeu rekao, postaje ne samo ekonomski Hab, ne Hab koji definiše Srbiju kao centar ovog regiona ekonomski, turistički, investicija i otvaranja fabrika i proizvodnih pogona nego sve više i više je Srbija Hab kreativnih industrija, digitalizacije i informacionih tehnologija.

Zašto? Pa, u mnogome zbog toga što je strategija našeg visokog obrazovanja i ono što se uradilo u praksi u oblasti visokog obrazovanja dovelo do toga da mi imamo i ljude koji mogu da pokrenu ovakve poslovne inicijative, ali imamo i ljude koji mogu na jedan kvalitetan način da rade u stranim i domaćim kompanijama i da odgovore svim onim zahtevima i izazovima koje današnje tržište i velika konkurencija imaju, ne samo u regionu, nego u Evropi, ali i u celom svetu.

Mi danas ne govorimo, kao u periodu do 2012. godine, o fabrikama koje zapošljavaju radnike na tim tzv. manuelno ili radno intenzivnim poslovima, mi danas imamo fabrike koje su zasnovane na znanju, koje su zasnovane na veštačkoj inteligenciji. Sve je više i više fabrika koje zahtevaju da u njima rade inženjeri, da u njima rade najkvalifikovaniji, najobrazovaniji kadrovi.

Evo, imate u Pančevu novootvorenu fabriku „Brose“ gde je prosečna plata 1.700 evra neto, 2.700 evra bruto, 460 radnika je zaposleno i biće zaposleno u toj fabrici. Možete li da zamislite šta to znači za Pančevo? Nije sad tu moja koleginica Sandra Božić koja može da kaže šta znači 460 inženjera, ljudi sa visokim obrazovanjem, ekonomista i menadžera koji će biti zaposleni i koji su zaposleni, u stvari u samo jednoj fabrici u Pančevu, da ne govorim kako smo i na koji način uspeli da u prethodnih nekoliko godina premrežimo Srbiju fabrikama.

Vi danas gotovo da nemate nijedno malo mesto, nijednu malu opštinu, pogledajte Krupanj, pogledajte Vladičin Han, jug Srbije koji je najugroženiji, gde imamo najviše problema sa migracijom, dakle, sa odlaskom mladih ljudi koji nisu imali do samo pre nekoliko godina perspektivu ni da se školuju, a kamoli da se zaposle. Sada Ministarstvo obrazovanja, Vlada Republike Srbije, predsednik Republike Srbije, gospodin Vučić, ne da grade ovu tvrdu infrastrukturu, to je svima poznato i to se vidi.

Izgrađeno je preko 250 kilometara autoputeva, Srbija je premrežena putevima, Srbija gradi brzu prugu i železnicu ka Budimpešti koja će nas bolje povezati sa zapadnom i severnom Evropom, zbog toga što ta pruga ne ide samo u Budimpeštu, nego ide i u Brno, Bratislavu, Varšavu, povezuje nas sa Poljskom, povezuje nas sa zemljama Višegradske grupe sa kojima mi imamo sjajnu političku i ekonomsku saradnju.

Srbija ne gradi samo tu tvrdu infrastrukturu, Srbija gradi meku infrastrukturu, razvija se nauka, investira se u nauku, investira se u obrazovanje. Srbija polako postaje jedan i naučni i obrazovni hab sa mladim ljudima koji su visokoobrazovani, visoko kvalifikovani i koji će biti u narednom periodu nosilac razvoja naše zemlje. Ta meka struktura je isto tako važna kao i ova koja se tiče gradnje mostova, gradnje autoputeva, koji žila kucavica našeg privrednog razvoja. Zbog toga Srbija danas ima, i završili smo 2019. godinu, sa skoro četiri milijarde evra stranih direktnih investicija.

To je, dame i gospodo narodni poslanici, to je, dragi naši građani naše zemlje, to je politika ove Vlade, to je politika naše većine u parlamentu, to je politika predsednika Aleksandra Vučića. Radna mesta, modernizacija ove zemlje, izgradnja infrastrukture, razvoj ekonomije, radno mesto za svakog mladog čoveka koji želi da radi, koji želi da uči, koji želi da se unapređuje, to je patriotizam u ovoj zemlji i niko tu vrstu patriotizma ne može da pobedi na bilo koji drugi način sem da ima bolje rezultate.

Sada malo da se osvrnem i na one koji bi to na neki nelegalan način i da urade. Šta je odgovor, šta je program onih koji bi trebalo u svakoj normalnoj zemlji da budu naši politički protivnici? Onih koji bi trebalo da nam, možda, delegiraju bolji zakon o dualnom obrazovanju, ili možda neke komentare ili neke konstruktivne predloge nema ih danas, bar jednog dela njih. Nema ih da kažu šta je program za Srbiju, šta oni to nude građanima Srbije, kako će da se zaposle mladi ljudi, kako ćemo da imamo više električara, varilaca koji nam do 2012. godine svi odoše u Nemačku, u Holandiju, u Belgiju? Sada oni ostaju ovde i to je naš program. Čovek, mladi ljudi, njihov ostanak ovde, njihovo radno mesto, njihov dostojanstven život od svog rada, od svog obrazovanja, od svojih kvalifikacija, dakle, jednake šanse za sve.

Šta smo od nekih od njih dobili? Evo, pre neki dan, možemo da budemo i svedoci toga, umesto da kažu – pa, dobro, imamo možda neki dodatni predlog da unapredimo zakonska rešenja, da unapredimo zakonsku regulativu, dobili smo pretnju metkom u čelu, odnosno prislanjanjem cevi na čelo predsedniku države.

Jel to politika? Jel to ono što nudi jedan deo, do duše manji deo naših političkih protivnika narodu i građanima Republike Srbije? Socijaldemokratska partija Srbije snažno osuđuje ovakav govor mržnje, a slobodno mogu da kažem kao narodni poslanik da takve izjave i takav način ponašanja naravno prevazilazi žargon i ono što definiše politička borba. Mogu da razumem žar političke borbe i mogu da razumem suprotstavljenost ideološku i političku i svaku drugu, ali ima nešto u samom političkom životu, ali i u našim političkim i svim drugim odnosima što mora i što nas razlikuje jedne od drugih, a to je moral, to je odgovornost.

Ovo što imamo u prethodnih ne samo nekoliko dana, nego u prethodnih godinu dve, počevši sa fizičkim napadima, pretnjama, pa mi smo imali evo deset metara odavde, cela Srbija je mogla da gleda fizički napad na predsednicu parlamenta, gospođu Maju Gojković. To nigde nema. Osam godina sam aktivan u parlamentu, pratim politička dešavanja širom sveta, nisam tako nešto uspeo da vidim u svojoj političkoj karijeri.

Svakodnevni napadi na predsednika republike. Pretnja smrću, pa gde nam je tužilac? Šta je sledeće? Kakva je to poruka? Jel to poruka da svako kome padne na pamet, da može bilo ko na ulici, šta je običnim ljudima? Šta je sa nekim ko eto, podržava našu politiku, normalan je čovek, radi u nekoj fabrici, radi kao profesor univerziteta ili vama ljudi koji ste došli ovde sa ministrom, članovi njegovog tima? Jel to znači da svako može na ulici da vas opsuje, da vam kaže – mi ćemo pucati u vas zato što drugačije mislite, zato što imate ideje, zato što radite, zato što radite za svoju zemlju? Jel to ljudi normalno?

Moramo da budemo tu solidarni bez obzira na neke političke i ideološke razlike i moramo da stanemo svi u odbranu onoga što se zove normalnost u našoj zemlji, jer ona jeste ugrožena. Moramo to da priznamo. Ona jeste ugrožena napadom na predsednicu parlamenta, ona jeste ugrožena napadima svakodnevnim na predsednika republike i mi konačno treba da budemo i ne treba da ustuknemo pred onima koji to rade, jer obično tako biva i u našim životima, kažemo – pustite, šta da radimo sa takvim ljudima.

(Predsednik: Hvala, potrošili ste vreme.)

Hvala vam predsednice.

Naravno, glasaćemo za sve ove predloge zakona i sporazume iako sam se fokusirao danas isključivo na izmene i dopune Zakona o dualnom obrazovanju.

Hvala.
Dame i gospodo, nastavljamo sa radom.

Reč ima gospodin Ljubinko Rakonjac.

Izvolite, kolega Rakonjac.

Hvala.
Reč ima narodni poslanik Vladimir Đurić.
Nije prisutan.
Reč ima narodni poslanik dr Darko Laketić.
Izvolite.
Hvala doktore.
Reč ima Nataša Mihajlović Vacić.
Izvolite.
Hvala, gospođo Vacić Mihailović.

Reč ima Nemanja Šarović.

Izvolite, gospodine Šaroviću.

Hvala, gospodine Šaroviću.
Reč ima ministar gospodin Mladen Šarčević.
Izvolite, ministre.