Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Marija Jevđić

Marija Jevđić

Jedinstvena Srbija

Obaveštenja i objašnjenja

Zahvaljujem, poštovani predsedniče.

U ime poslaničke grupe Jedinstvena Srbija koristim svoje poslaničko pravo da postavim pitanje na osnovu člana 287. i upućujem ih Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i Ministarstvu za brigu o porodici i demografiji.

Delatnost centara za socijalni rad je da se brinu i da najbolje štite interese socijalno ugroženih grupa. Međutim, medijsko izveštavanje često prikazuje stručne radnike zaposlene u sistemu socijalne zaštite u negativnom smislu, što u velikoj meri utiče na mišljenje građana o njima i o tome kako oni obavljaju svoj posao. Uloga medija je da objektivno i tačno izveštava, ali je često uloga medija zloupotrebljena sa ciljem postizanja senzacije gledanosti. Posebno zabrinjava činjenica da se na temu zlostavljanja i zanemarivanja maloletne dece iznose neargumentovani zaključci, bez uključivanja kompetentnih osoba.

Na taj način su ozbiljno narušeni principi zaštite prava i interesa deteta, kao i obaveze zaštite podataka o ličnosti. Senzacionalističko izveštavanje medija nije u skladu sa zaštitom interesa dece i sa druge strane predstavlja model po kome se vrši pritisak na rad organa državne uprave, zbunjuje javnost i izaziva efekat urušavanja sistema vrednosti.

Čitajući istraživanje stavova građana o socijalnim radnicima u Republici Srbiji koje su sproveli studenti Fakulteta političkih nauka, smera – socijalni rad i socijalna politika, došla sam do podatka da čak 37,5 ispitanika smatra da je posao socijalnih radnika među ugroženim zanimanjima.

Socijalni radnici su tihi nosioci društva, koji u nastojanju da poprave njegove pukotine svaki dan izlažu svoju sigurnost i psihofizičko zdravlje. Vrlo često intervencija socijalnih radnika na terenu je medijski propraćena i izaziva negativne komentare građana, sa druge strane, socijalni radnici se ne mogu braniti jer su vezani profesionalnom tajnom koja im ne dopušta iznošenje informacija o slučaju kojim se bave.

Ironično je koliko se govori o humanosti, empatiji, osećaju za ljude, a koliko nedostaje razumevanja za socijalne radnike i stručne radnike zaposlene u sistemu socijalne zaštite, koji uz sve pritiske, nedostatke resursa i zakonske barijere završavaju posao. Nažalost, mnogi koji smatraju da su uskraćeni, kojima je država kriva, koje je izneverio sistem, ne znaju kome da usmere svoj bes i razočaranje i stoga ga usmeravaju upravo prema prvoj vidljivoj temi, a to su socijalni radnici, odnosno stručni radnici.

Mislim da je jako bitno da se rad stručnih radnika poštuje jednako kao i rad tužioca i sudija. Potrebno je da i sami tužioci i sudije poštuju mišljenje stručnih radnika i da veruju njihovoj proceni i da zaista imaju status specijalizovanih veštaka, da pravosuđe bude agilnije i da brže reaguje, da može da izvede i druge dokaze i odlučuje da se postupci koji se tiču dece i osetljivih grupa ne bi odugovlačili. Tužioci uglavnom svoj krajnji sud donose na osnovu izjave svedoka, ali često su žene koje su pretrpele nasilje preplašene i pod strahom povlače svoje izjave.

U situacijama kada se proceni da dete mora biti izmešteno iz jedne porodice, iz jednog nebezbednog okruženja, radnici centra su opet na meti javnosti da otimaju decu, da prodaju decu itd. Slika koju stvaraju zajedno paušalni komentari nestručnih osoba pomešani sa medijskim senzacionalizmom dovodi do toga da danas ja postavim upravo pitanje i Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijala pitanja, kao i Ministarstvu za brigu o porodici i demografiju. Koliko je zaista teško radnicima u centrima za socijalni rad? Kolika je autonomija centara za socijalni rad i da li postoji i da li je u pripremi nacionalna strategija kojom će se povećati broj socijalnih radnika, odnosno stručnih radnika i time se rasteretiti broj predmeta koji obavlja jedan radnik, kao i da li se preduzima nešto konkretno da bi se zaposleni u ustanovama socijalne zaštite zaštitili od uticaja medija i pritisaka medija i društvenih mreža?

Želim da pitam i dokle se stiglo sa izjednačavanjem osnovice zarade stručnih radnika socijalne zaštite sa medicinskim radnicima u socijalnoj zaštiti, s obzirom da je za vreme korone povećana plata našim lekarima i medicinskim radnicima, a samim tim i medicinskim radnicima koji su zaposleni u ustanovama socijalne zaštite, ali sa druge strane, stručnim radnicima i socijalnim radnicima, oni su bili uskraćeni za to povećanje.

Nadam se da će nadležno ministarstvo imati sluha i da će u dogledno vreme odgovoriti na moje pitanje i da će uraditi sve da se status i položaj socijalnih radnika i stručnih radnika u Srbiji poboljša. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče, poštovane kolege narodni poslanici, koristeći svoje pravo po članu 287. Poslovnika Narodne skupštine, svoje pitanje danas upućujem Ministarstvu finansija i Ministarstvu ekologije.

U Srbiji je u ovom trenutku nešto više od polovine domaćinstava priključeno na kanalizacionu mrežu. Mali procenat takve kanalizacione infrastrukture obuhvaćen je nekim stepenom prečišćavanja otpadnih voda i samo prečišćavanje otpadnih voda je u direktnoj vezi sa dostupnosti pijaće vode, sa zdravljem građana, kao i sa zaštitom životne sredine.

Republika Srbija je tokom prošle godine započela izgradnju oko 800 km kanalizacione i kolektorske infrastrukture u više od 20 lokalnih samouprava. Cilj Vlade je da se u narednih pet godina kanalizacionom infrastrukturom pokrije 80% stanovništva, kao i da mreža obuhvata i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. U budžetu za tekuću godinu izdvojeno je 28 milijardi dinara i mislim da je to rekordna investicija koja će doprineti da se postignu ekološki standardi kakvi postoje u zemljama zapadne Evrope. Inače, taj novac je namenjen za ekološke projekte.

Plan je da se u Srbiji u narednih pet godina investira više od četiri milijarde evra i izgradi više od 7.000 km kanalizacione mreže i više od 250 postrojenja za prečišćavanje otpadne vode.

Grad iz kojeg ja dolazim, Kraljevo je sa Javnim preduzećem „Vodovodom“ korisnik projekta izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, koje se finansira iz sredstava IPA fonda. Projekat je planiran kroz realizaciju u dve faze. Prva faza koja je ugovorena za realizaciju predviđa kapacitet od 90.000 ekvivalent stanovništva sa sekundarnim stepenom tretmana otpadnih voda. Druga faza koja je planirana da se izgradi do 2040. godine predviđa povećanje kapaciteta na 120.000 ekvivalent stanovnika i uvođenje tercijalnog stepena prečišćavanja otpadnih voda.

U procesu izrade projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Kraljevu pribavljeni su vodni uslovi od strane Direkcije za vodu, čime je nedvosmisleno zahtevano da prilikom izgradnje prve faze postrojenja ispuni uslove koji su zahtevani za drugu fazu, odnosno za tercijalni stepen prečišćavanja otpadnih voda.

Izgradnjom tercijalnog stepena prečišćavanja u prvoj fazi ovo postrojenje bi bilo tehnološki koncipirano na način koji se u Republici Srbiji i u inostranstvu već duži niz godina grade. U Srbiji već imamo slična postrojenja u Vrbasu, Leskovcu, Šapcu i Vranju. Benefit zaštite životne sredine, ekosistema reke Ibra i Zapadne Morave ovom izmenom su nemerljivi, naročito s obzirom da su ove reke već ugrožene prisustvom azota i fosfora preko graničnih vrednosti.

Ovakvim pristupom bi se smanjili operativni troškovi i olakšalo održavanje, a vrlo verovatno i izbegle nepotrebne investicije u drugoj fazi, što bi do kraja životnog veka postrojenja rezultovalo značajnim uštedama i za grad Kraljevo, ali i za Republiku Srbiju. Procenjena ušteda je oko osam miliona i 600 hiljada evra.

Htela bih da podsetim da smo prošle godine u januaru imali poplave koje su dovele do pucanja bedema oko jalovišta u Leposaviću, jalovina se izlila u Ibar. Moglo je doći do velikog ekološkog problema, ali srećom to je sanirano. Ne smemo dozvoliti da otpadne vode ugroze naše reke, a samim tim i pijaću vodu i na kraju zdravlje naših građana.

Zato moje pitanje postavljam i Ministarstvu finansija i Ministarstvu ekologije - da li postoji mogućnost izmene prve faze realizacije navedenog projekta i mogućnost obezbeđivanja dodatnih sredstava za realizaciju i tako uključiti i izgradnju tercijalnog sistema za prečišćavanje otpadnih voda?

Predložila bih nadležnim ministarstvima organizaciju jednog zajedničkog sastanka sa predstavnicima grada i javnog preduzeća kako bi zajedno došli do rešenja, smanjili troškove, sprečili veće zagađenje reke Ibra i Zapadne Morave, zaštitili životnu sredinu i ekosistem pomenutih reka. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, poštovani potpredsedniče.

Poštovani narodni poslanici, svoje današnje pitanje ispred poslaničke grupe Jedinstvene Srbije, na osnovu člana 287. Poslovnika Narodna skupštine, upućujem ministru zdravlja Zlatiboru Lončaru.

U Srbiji, kao i u Evropi, svaki šesti par ima problem sa začećem, odnosno problem sa sterilitetom. Do sada je na svet putem vantelesne oplodnje rođeno više od 8.000.000 beba, to pokazuju podaci evropskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju.

Pohvalno je da je Srbija jedna od retkih država u Evropi koja finansira neograničen broj pokušaja o trošku fonda za prvo dete do 43 godine života. Do te godine žene, ukoliko par nema nijedno dete, a postoje medicinske indikacije za vantelesnu oplodnju, parovi imaju pravo da preko RFZO apliciraju za vantelesnu oplodnju. Postoje komisije koje oni moraju da prođu i u Srbiji trenutno postoji šest državnih i jedanaest privatnih klinika koje mogu da biraju i to je svakako velika podrška svim parovima koji se bore sa sterilitetom.

Međutim, problem koji se javlja, a koji je možda nedovoljno poznat javnosti, jer se o njemu ne govori dovoljno kao o primarnom sterilitetu, jeste sekundarni sterilitet. On je postao čest problem mladih parova. Koliko je taj problem učestao govori podatak da od 50 dnevnih telefonskih poziva na nacionalni broj za vantelesnu oplodnju 15 je vezano za sekundarni sterilitet.

Sekundarni sterilitet je problem kada parovi prvo dete dobiju prirodnim putem, a u međuvremenu se javi zdravstveni problem kod muškarca ili kod žena i ne mogu prirodnim putem da dobiju dete, a Fond ih kao takve ne prepoznaje jer su prvo dete dobili prirodnim putem. I pored medicinske dokumentacije da nije moguće začeće prirodnim putem, Fond za vantelesnu oplodnju ne može po postojećim odredbama da im pomogne da prošire porodicu.

Jedini grad koji je napravio iskorak po ovom pitanju jeste grad Beograd, koji je pre nekih mesec dana doneo odluku i odvojio oko 30.000.000 dinara da pomogne oko 100 parova koji su već jednom postali roditelji prirodnim putem, a sada zbog sekundarnog steriliteta moraju vantelesnom oplodnjom da dobiju drugo dete.

Međutim, jedan grad u Srbiji nije dovoljan, iza ovog problema mora da stane država, mora da stane fond. Ako znamo da se u Srbiji rađa oko 100.000 beba manje nego pre 70 godina, da samo sedam opština u Srbiji ima pozitivan prirodni priraštaj, da svakog dana čujemo jedan težak podatak, a to je da svake godine nas je sve manje i da otprilike godišnje nestane jedan grad veličine Novog Bečeja. I bez obzira koliko država pomaže finansijski porodicama sa decom za rađanje prvog, drugog, trećeg deteta, trebalo bi da prepoznamo i problem parova koji žele da prošire svoje porodice, a zbog pojave sekundarnog steriliteta i toga da su prvo dete dobili prirodnim putem nisu vidljivi za postojeći zdravstveni sistem.

Svaku odluku koju donesemo ovde u Skupštini sprovodimo u cilju da Srbija bude pre svega zdravije i bolje mesto za život naše dece i briga o natalitetu jeste strateški cilj ove Vlade, ali i svih nas. Za Jedinstvenu Srbiju očuvanje srpske porodice je prioritet, jer je porodica svetinja i bez zdrave porodice ne možemo govoriti ni o jednom segmentu društva.

Naša direktna borba je da se iskoreni bela kuga, da se svake godine rađa sve više dece, da podatak da će nas do 2050. godine biti ispod šest miliona bude samo statistička greška. Zbog toga, danas postavljam pitanje ministru zdravlja Zlatiboru Lončaru – da li postoji mogućnost da se kroz Fond za vantelesnu oplodnju nađu sredstva za pomoć parovima koji zbog sekundarnog steriliteta nisu u mogućnosti da prošire svoju porodicu, a to žele? Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče, ispred poslaničke grupe Jedinstvene Srbije koristim svoje poslaničko pravo da zatražim informacije i odgovor od nadležnih institucija o sledećem.

Naime, u ovom Visokom domu svakog dana donosimo zakone kojima poboljšavamo život u našoj zemlji, za nas su svi građani jednaki i ravnopravni, pre neki dan smo i podržali Zakon o ravnopravnosti, ali da li treba da ostanemo nemi kada neki političari koristeći svoju moć i novac žele da budu ravnopravniji od običnih građana.

Neki žele da budu jednakiji od drugih, što bi rekao Džordž Orvel, odnosno ravnopravniji od običnih građana što je slučaj sa Draganom Đilasom.

Mi ne želimo da se borimo za društvo u kojem postoje jednakiji i ravnopravniji, već za društvo u kojem su svi jednako ravnopravni i imaju podjednako ravnopravan tretman pred zakonom i pred svim institucijama u zemlji.

Jedinstvena Srbija, već neko vreme od kada smo dobili informaciju da je 2014. godine u policijskoj stanici Vračar, napravljena službena beleška, a po prijavi bivše supruge Dragana Đilasa da je dotični izvršio nasilje u porodici tražimo i od sudstva i od Tužilaštva i od policije, razlog zbog kojeg nije reagovano napravljeno službenu belešku. On je udario svog bivšeg tasta, naneo mu teške telesne povrede, pretio, maltretirao svoju tadašnju suprugu.

Da li kao društvo možemo da prihvatimo ovakvo nasilničko ponašanje, neko ko se samo rečima zalaže za građane Srbije, za njihovo bolje sutra, za bolju moderniju Srbiju?

Ako Dragan Đilas se nasilnički ponaša prema svojima najmilijima prema najrođenijima šta mogu da očekuju sutra građani Srbije? Koja je to moć, koji je to novac koji može da te amnestira od nasilja i maltretiranja sopstvene porodice? Koja je to pokvarenost da najpre u zemlji uvrediš 400 žena, ne 400 žena, nego jednu jedinu ženu, zbog čega? Sa kojim pravom? Zbog svoje političke promocije?

Koja je to izopačenost da iskoristiš problem i brigu jedne majke i njenog deteta, da bi skupio par političkih poena, a pri tom sve što kažeš nema veze sa istinom?

Ako Dragan Đilas smisli da ima pravo da laže koliko hoće i šta hoće i da pri tom ne odgovara, ako misli da ima pravo da tuče, preti, ucenjuje, demolira institucije i da za to ne odgovara, ako on pravdu vidi kroz prizmu svojih laži i te laži uzima kao činjenice, kojima on podiže optužnicu, on daje zaštitu lažnim svedocima glumeći tužioca, on daje, on pri tom podiže neke optužnice glumeći sudiju ako je to pravda, onda je to Đilasova pravda, a ne pravda za koju su se vekovima građani ove zemlje borili.

Srbija je uređena zemlja, u Srbiji se poštuje vladavina svih prava, pravda je jedino u institucijama države Srbije, nije ni u jednoj političkoj stranci, niti može da deli nijedan političar, a pogotovo ne Dragan Đilas koji zahvaljujući novcu i političkom uticaju verovatno uz nečiju pomoć uspeo da abolira ne samo od krivičnog dela, odnosno krivičnog gonjenja, već same istrage porodičnog nasilja i pretnji koje je uputio svojoj bivšoj supruzi.

Slučaj zataškavanja ove prijave mora biti istražen, ovaj slučaj još jednom pokazuje Đilasovu sklonost ka zloupotrebi državnih resursa, što pored sklonosti ka nasilju jednu osobu čini apsolutno nepodobnom za bavljenje politikom i obavljanje odgovornih državnih funkcija.

I zbog toga tražimo da organi, nadležni organi reaguju za slučaj porodičnog nasilja i nasilja nad ženama u situacijama gde imamo žrtve, gde imamo svedoke, gde imamo počinioce odnosno krivce Dragana Đilasa.

Zato tražimo da nadležni organi privedu Dragana Đilasa, kako ne bi uticao na svedoke i ne bi ponovio delo, da mu se oduzme pasoš kako ne bi iskoristio situaciju i pobegao na neko egzotično ostrvo. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče, poštovani narodni poslanici, u emisiji „Hit tvit“ emitovanoj 25. aprila u nedelju na TV „Pink“, predsednik JS Dragan Marković Palma je javno pokazao službenu belešku u kojoj se vidi da je Dragan Đilas fizički nasrtao na svoju tadašnju suprugu i tasta.

Na osnovu ove službene beleške nadležne službe nisu reagovale, dok sa druge strane se pravi politički rijaliti sa Draganom Markovićem Palmom, gde nema ni svedoka ni dokaza, tako da smo od maloletnica stigli do animir dama, od igranja oko šipke do plesačica i toga da je neko nekome rekao pre 11 godina nešto, a na pitanje zašto su ćutali, odgovor je – ne znamo.

Ja mislim da znaju, jer polako kreće politička kampanja za predstojeće izbore i ja u potpunosti razumem da se politički ne slažemo, da svaka stranka ima svoj cilj i program, način da dođe do birača, ali korišćenje ne treba da podrazumeva zloupotrebu žena, mogu slobodno reći u dnevno-političke svrhe.

Videli smo juče pokušaj održavanja jednog političkog mitinga u Jagodini i zato kao društvo ne smemo da dozvolimo takvu političku zloupotrebu žena. Postavljam i sebi pitanje, a i vama drage kolege - da li smo postali društvo u kojem se nevinost dokazuje, a krivica podrazumeva?

Zato još jednom ponavljam da ne sme biti povlašćenih, da cela hajka na Dragana Markovića Palmu treba da dobije svoj epilog, ne sme da ostane u vazduhu, jer je to u interesu i pravde i građana. Mi znamo da je istina na našoj strani.

Da se vratim na službenu belešku koju je pokazao Dragan Marković Palma, a koji je potpisala Đilasova bivša supruga. Stoji da je tukao nju, njenog oca, da je pretio da će joj odrubiti glavu pred decom. Tako da je posebno tužno što baš on staje u odbranu žena, a vidimo kako prolaze žene koje se nalaze u njegovom društvu.

Zato moje pitanje danas upućujem svim nadležnim institucijama - da li su reagovale kada je napravljena službena beleška i ako nisu zbog čega nisu?

Inače su juče čelnici stranke Slobode i pravde se okupili u Jagodini gde je bilo bukvalno osam Jagodinaca. To je mislim njihov najveći skup u Jagodini. To je bio pravi odgovor na pitanje koliko Jagodinaca veruje lažima Marinike Tepić. Marinika sve ovo koristi, mogli smo videti, kako bi se politički uzdigla i prikupila jeftine političke poene, jer da je obrnuto ona ne bi sazvala konferenciju za štampu na Fejsbuku, nego bi sa dokazima otišla u tužilaštvo, u policiju, u sve nadležne institucije.

Vreme će pokazati ko je ispravan. Na vlast se ne dolazi lažima. Mi ćemo svakako zapamtiti svaku dobru reč. Ne ljutimo se na one koji se potajno raduju i nadaju da će Jedinstvena Srbija nestati sa političke scene zato što smo sigurni da pravda i istina pobeđuju. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani potpredsedniče, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, juče smo bili svedoci da je opoziciona borba za golu vlast dotakla dno. Marinika Tekić, Đilasov Pinokio, je iznela gomilu najogavnijih laži na račun Dragana Markovća Palme. To da Đilasov Pinokio laže nije ništa novo, to je svakodnevnica. Jedno što je tačno rekla jeste da će neko da završi u zatvoru, a to će biti Đilasov Pinokio za sve laži koje je juče izrekla.

Dragan Marković Palma je jutros bio u tužilaštvu, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, da da izjavu i da traži da se rasvetle svi navodi navodnog svedoka i Đilasovog Pinokija.

Moje pitanje je i za tužilaštvo i za pravosuđe, u krajnjem slučaju i za javnost, do kada će se tolerisati situacija da svako može protiv bilo koga da iznese najprizemnije i najgnusnije laži, a da pri tom ne odgovara? Ovo moje pitanje je ujedno i zahtev i tužilaštvu i policiji i pravosuđu da u najkraćem roku rasvetle sve navode sa najogavnije konferencije za štampu u istoriji Srbije. Tom konferencijom nije bačena ljaga samo na gospodina Markovića, već i na nas sve žene njegove saradnice.

Danas čujete samo moj glas, ali ovo je glas svih žena u JS koje čine 60% članova JS. Te žene su nečije majke, sestre, ćerke, žene. Te žene razmišljaju svojom glavom i one su prepoznale JS kao stranku koja istinski podržava aktivizam žena i njihovo uključivanje u sve sfere javnog života. Prepoznale smo da JS iskreno poštuje našu snagu, našu posvećenost, hrabrost, odgovornost i istrajnost.

Sve izrečeno je velika uvreda ne samo za žene Jagodine, nego za sve porodične žene. Ja sam majka dve ćerke, od kojih jedna ima 15 godina. Kako se ona danas oseća? Kako se osećaju njene drugarice? Da li će imati neprijatnosti zbog svega izrečenog juče? Da li će joj drugarice prići i reći – pa i tvoja mama radi za Dragana Markovića Palmu?

Ja se danas osećam povređeno i poniženo. Danas se tako oseća 400 žena koje radi u Gradskoj upravi grada Jagodine.

Da li danas, poštovane kolege, kada nam je svima ovde i svi pričamo i puna su nam usta rodne ravnopravnosti, da li tako treba da ohrabrujemo žene, lažima? Svako može da sazove konferenciju za štampu, da priča šta god mu padne na pamet i posle da kaže da to ne važi. E, bogami važi.

Zato, u ime svih žena JS, ne samo žena, u ime svih članova JS tražim od tužilaštva da radi svoj posao, jer moramo bar jednom da dokažemo i da pokažemo da izgovorena laž ne može biti jača od istine.

Na toj konferenciji izgovorena je i laž da je nekog od nekog strah u Jagodini i da se iz Jagodine iseljavaju ljudi. Iz Jagodine se ne seli niko, već se useljavaju ljudi sa porodicama.

Gospodina Markovića poznajem od svoje 14. godine. Dakle, 26 godina ga poznajem kao dobrog sina, brižnog oca, požrtvovanog muža i dedu, kao domaćina koji poštuje sve tradicionalne vrednosti srpske porodice. Zbog svega toga, zbog svih tih izrečenih laži, sve me je to lično pogodilo.

Još jednom, poštovane kolege, želim da ponovim da će zbog jučerašnje konferencije za štampu neko morati u zatvor. Neka Đilasov Pinokio pripremi prugasto odelo. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedniče.

Poštovani narodni poslanici, moje današnje pitanje upućujem Ministarstvu za građevinarstvo, saobraćaj i infrastrukturu.

Naime, 3. novembra 2010. godine Kraljevo je pogodio strašan zemljotres. Koliko je bio jak govori podatak da je to jedan od najjačih zemljotresa koji je pogodio našu zemlju od kraja 19. veka od kada se meri seizmička aktivnost na ovim prostorima. Vi ste, gospodine predsedniče, mogli da se uverite u jačinu zemljotresa pošto ste među prvima te noći, kao tadašnji ministar unutrašnjih poslova došli u Kraljevo i ponudili svu neophodnu pomoć.

Posledice su bile ogromne. Stradale su dve osobe, oko 200 ljudi zadobilo je lakše telesne povrede, oštećeno je oko 16.000 kuća, 8.500 stanova, 33 škole i želim da pohvalim i tadašnjeg ministra prosvete, gospodina Žarka Obradovića koji je uspeo da do sledeće školske godine obnovi sve škole i da se đaci vrate u bezbedne i obnovljene škole. Nekoliko stotina privrednih objekata je tada oštećeno. Posledicu zemljotresa direktno je osetilo oko 80.000 Kraljevčana.

U poslednjih deset godina obnovljena su oštećena domaćinstva, izgrađena je nova infrastruktura, ali 16 stambenih zgrada i pet prizemnih kuća sa 360 stanova koji se nalaze u Dositejevoj ulici u Kraljevu još uvek nisu adekvatno sanirane. Tu je planirana urbana regeneracija naselja, koje je izgrađeno između 1947. i 1955. godine. Projektom je umesto sanacije planirano rušenje postojećih zgrada i izgradnja četiri nove zgrade sa 366 stanova.

Građanska dozvola za izgradnju je, prve zgrade sa 103 stambene jedinice, izdata je 2016. godine i radovi su krenuli 2018. godine. Završena je prva zgrada i tu nastaju problemi.

Razvojna banka Saveta Evrope trebala je da obezbedi grant od 300.000 evra za stručni nadzor, ali kako nije, grad Kraljevo je obezbedio nadzor koji su obavila naša javna preduzeća. Grad je izvršio izgradnju spoljne infrastrukture i sve što je bilo potrebno, ali je problem što su radovi na izgradnji grejnih instalacija urađeni u skladu sa projektom i temperatura na gornjim spratovima ne prelazi 17 stepeni.

Da ne bi nastao problem i prilikom izgradnje ostale tri zgrade, potrebna je pomoć Ministarstva za građevinarstvo, saobraćaj i infrastrukturu u vidu nezavisne ekspertize kojom bi se utvrdilo gde je nedostatak postojećeg projekta da ne bismo došli u situaciju da izgradimo još tri zgrade i da se javi problem kao kod prve zgrade, odnosno problem u grejanju na višim spratovima.

Moje konkretno pitanje je, može li da se ubrza izrada izveštaja i rešavanje nastalog problema, jer čitave porodice čekaju na useljenje, tačnije 106 porodica.

Kada govorim o izgradnji još tri zgrade koje se čekaju da se izgrade, tada govorim o još 260 porodica koje, još jednom želim da naglasim, žive u zgradama koje su izgrađene još 1947. godine sa zajedničkim kupatilom na spratu, u krajnje ne humanim uslovima.

Zato apelujem na ministarstvo da što pre utvrdi nastali problem, otkloni i omogući našim građanima dostojan život. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, kolege narodni poslanici, moje današnje pitanje upućujem Ministarstvu za građevinu, saobraćaj i infrastrukturu, odnosno ministarki Zorani Mihajlović.

Pitanje se odnosi na dugo očekivani Moravski koridor i ja sam u načelnoj raspravi, kada smo u Skupštini razmatrali poseban Zakon o Moravskom koridoru i ukazala na bojaznost građana sela koja se nalaze duž koridora, odnosno uz koridor koji prolazi kroz Kraljevo, odnosno pored Zapadne Morave, a to su sela Sirča, Oplanić i Morava, na njihovu bojaznost da im se ne ukine most koji ih je spajao sa njihovim njivama, sa druge strane Morave, pošto je prvim projektom to bilo i planirano.

Ministarstvo je izmenilo projekat, te je sada planiran most preko Morave i želela bih da iskoristim priliku da se zahvalim i resornom ministarstvu i samoj ministarki. Time je omogućeno da obrađuju svoje njive, olakšan im je život, i sama egzistencija njihova na selu.

Inače, put koji sada postoji kroz selo Sirča je napravljen još davne 1919. godine i napravio ga je tadašnji ministar u Kraljevini Jugoslaviji, Stevan Burmazović, inače Kraljevčanin i to je put koji nikada nije plavio bez obzira koliko su se puta meštani borili sa poplavama. Naravno, još jednom zahvalnost i samih meštana za razumevanje njihove potrebe da most ostane gde je i bio.

Moje pitanje danas glasi - da li je moguće i da li je izvodljivo da se u produžetku mosta nadogradi nadvožnjak? Taj nadvožnjak bi prelazio preko autoputa i time bi bio omogućen najbezbedniji i najbrži put, odnosno najbrža komunikacija sa gradom Kraljevom, kao i sa industrijskom zonom „Magnohrom“, gde inače u novootvorenoj fabrici „RVM kartonaža“ radi oko 100 ljudi iz samog sela Sirča.

U samoj industrijskoj zoni je planirano da uskoro počnu da rade još dve fabrike i taj nadvožnjak će mnogo značiti ne samo meštanima sela Sirča, Oplanići i Popovići, kojih ima oko šest – sedam hiljada, nego i budućim radnicima koji će početi da rade u novim fabrikama.

Nadam se da će Ministarstvo naći najbolje rešenje koje neće narušavati projekat izgradnje Moravskog koridora, koji je preko potreban ne samo Kraljevu, nego i celoj Raškoj oblasti, a da sa druge strane se pomogne i olakša našim građanima koji su odlučili da ostanu na selu i svojim radom ožive srpska sela. Hvala.
Poštovani predsedavajući, pitanje postavljam ministru Đorđeviću, ministru za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Obraćam se u ime Organizacije osoba sa invaliditetom iz Kraljeva, a povodom donošenja zakona o organizacijama osoba sa invaliditetom, na kojem već godinama radi radna grupa, ali se o ovom zakonu, po mom mišljenju, nedovoljno govori u javnosti. Ovo pitanje interesuje preko 500 organizacija koje okupljaju i rade sa više od 800.000 osoba sa invaliditetom u našoj zemlji i još više članova njihovih porodica.

Zakon bi trebao da omogući pravnu sigurnost i trajnu održivost reprezentavnih organizacija osoba sa invaliditetom koji se zbog finansijskih problema i neregulisanog pravnog statusa suočavaju sa problemom opstanka i javlja se potreba za ukidanje nekih od postojećih usluga koje pružaju svojim članovima zbog visokih materijalnih troškova.

Takođe, dodatnu potrebu za ovim zakonom predstavlja i činjenica da opstanak ovih organizacija zavisi od volje lokalnih jedinica samouprave, u smislu načina na koji će se finansirati rad organizacija, pa se usled razlike u ekonomskoj razvijenosti gradova i opština, ali i političke volje, javlja jaz u radu i statusu organizacija.

Činjenica je da je organizacijama osoba sa invaliditetom neophodan konkretan pravni akt, jer bi se na takav način stvorili direktni uslovi za poboljšanje položaja i prava osoba sa invaliditetom u našoj zemlji. Rešavanje pravnog statusa ovih organizacija u skladu je sa reformskim procesom unapređenja socijalne zaštite u Srbiji, a to bi takođe stvorilo i preduslove za razvoj usluge i sistema socijalne zaštite, kao i rešavanja mnogih pitanja od značaja za bolji kvalitet života građana i građanki sa invaliditetom.

Dakle, moje konkretno pitanje ministru Đorđeviću je kada će se Predlog zakona o organizacijama osoba sa invaliditetom naći u skupštinskoj proceduri, jer mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je donošenje ovog zakona od velike važnosti za dalji rad i opstanak ovih organizacij, a samim tim od suštinske je važnosti za bolji položaj osoba sa invaliditetom u Srbiji? Hvala.
Zahvaljujem.

Pitanje upućujem Ministarstvu za rad, zapošljavanja, boračka i socijalna pitanja, odnosno ministru Đorđeviću. Poštovani ministre, razlog zbog koga danas postavljam pitanje jeste problem nekoliko hiljada dece sa invaliditetom, čiji se roditelji, odnosno porodica suočavaju sa problemima i poteškoćama svakog dana. U 24% porodica, jedan od roditelja je morao da odustane od posla da bi se starao o detetu, jer je toj deci potrebna stalna nega i pažnja zbog čega roditelji nisu u situaciji da rade i ostanu bez prihoda.

Smatram da niko ne može da se smatra o detetu od samog roditelja i da trebamo da učinimo nešto da pomognemo tim porodicama. Podržavanje jednog roditelja i priznavanje tom roditelju statusa koji se priznaje hraniteljima, od izuzetne je važnosti za teško bolesnu ili decu sa invaliditetom, kojima je za oporavak i dostojanstven život preko potrebno da ostanu da žive u svom prirodnom orkuženju okruženim članovima svoje porodice.

Roditelji žele da se izjednače sa hraniteljima, da steknu ista prava, jer su hranitelji za to plaćeni i do 50.000 dinara, a roditelji su skroz isključeni iz ovog sistema podrške. Roditelji u sve probleme sa kojima se suočavaju zbog bolesti dece su još i na rubu materijalne egzistencije.

Prvenstveno, ja kao roditelj, a zatim i kao narodni poslanik koji u ovom parlamentu predstavlja jedinstvenu Srbiju, a za nas je porodica stub društva, postavljam pitanje – da li u Ministarstvu rade na Predlogu zakona o socijalnoj zaštiti? Da li su se sastali sa predstavnicima udruženja koju čine roditelji ili deca sa smetnjama, koji su pokrenuli inicijativu za uvođenje statusa roditelja - negovatelj, i dobili više od 60.000 potpisa?

S obzirom da je usvajanje ovakvog zakona od izuzetne važnosti da bi se regulisala elementarna prava i ekonomski položaj porodice dece sa invaliditetom. Hvala.