Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoltan Pek

Zoltan Pek

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Hvala lepo.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, izneću stavove naše poslaničke grupe o pitanju o setu zakona i to poreskih zakona.
Danas vodimo raspravu o veoma značajnim zakonima koji utiču na našu ekonomsku situaciju u zemlji, a kao što smo čuli od gospodina ministra da nije baš ružičasto stanje što se tiče ekonomije naše zemlje. Ako gledamo da ovi zakoni utiču na prihodnu stranu budžeta, od najnižeg do najvišeg nivoa, ovde mislim na lokalne samouprave pa na Vojvodinu, pa na budžet Republike Srbije.
Siguran sam da je trebalo doneti neke nepopularne mere da bi ekonomska situacija, da bi se poboljšala, ali kod ovih promena vidimo da će se neke poreske stope smanjiti, a neke dažbine i neki doprinosi će se povećati. Ako gledamo realno ono što gubimo na prihodnoj strani, što se tiče poreza na dohodak građana ili poreza na zarade, sa povećavanjem doprinosa onih 2%, skoro da je u ravnoteži, ali mislim da će PIO Fond dobiti više para nego što je do sada dobijao oko 25 milijardi dinara. Ovako bi se budžet Republike opteretio sa davanjem ovih para, što se tiče penzijskog fonda.
Sa ovim potezom, mislim da smo dobili vremena o rešavanju socijalnih problema, naročito što se tiče penzionera. Prethodni dan sam čitao u novinama da je gospodin ministar dao izjavu da ove promene, što se tiče poreskih zakona neće uticati na građane, na obične građane Srbije, ne oduzimaju se pare od građana, ali će uticati na preduzetnike ili na lokalne samouprave.
Ako ovu izjavu gledamo, to je izjava, gledajući sa jedne strane ili iz jednog ugla, ali ako pogledamo malo drugačije, nije baš tako da je istina. O tome ću posle detaljnije da pričam.
Sada bih prešao na zakone pojedinačno i rekao nekoliko reči.
Prva je promena Zakona o akcizama. Kada sam pročitao ove promene, odmah sam se setio, kada odem kod mojih prijatelja u Mađarsku ili Nemačku, stalno me pitaju kakvi su ovdašnji ljudi, a ja stalno pričam da smo mi takav narod da se svuda nalazimo, da možemo bilo gde i u bilo kom režimu da živimo, mi ćemo da preživimo. Mi smo takav narod da možemo da pronađemo rupu u zakonu. Dakle, da ostvarimo takve prihode što nije pokriveno zakonom.
Ovde se govori, u ovom zakonu o rupi što su biodizel i biogas. Znači, naši snalažljivi preduzetnici su pronašli rupu i ovako su zaradili više desetina miliona dinara, možda evra.
Sa ovim zakonom ćemo zapušiti ovu rupu i mislim da je to pozitivno, samo da ne utiče na džepove krajnjih korisnika, a ovde mislim na građane Srbije.
Što se tiče poreza na dobit preduzeća, kao što smo videli, stopa poreza ostaje ista, neke povlastice su donete, a mislim da je pozitivno, da imaju preduzetnici povlastice, ako ulažu u osnovna sredstva u razvoj nove tehnologije itd.
Što se tiče sfere kulture, obrazovanja, zdravstva, socijale, ako preduzetnici daju svoja sponzorstva, onda imaju pravo na povlasticu, sada ne 3,5% da se odbije od njihovog rashoda, nego 5% od ukupnih prihoda se odbija kao povlastica. Mislim da je to pozitivno.
Isto je pozitivno da kod otvaranja novih preduzeća, da imaju povlastice i oni mali preduzetnici koji, da tako kažem, smanjuju nezaposlenost, tako što će angažovati ne 200 radnika, nego 100. Mislim da je to u neku ruku pozitivna stvar.
Što se tiče Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kada sam pročitao, odmah sam ustanovio da, rekao sebi da, ja sam za svaki takav zakon, jesam za njega ako je dobar, ako se vreme prijave poreske obaveze i uplate poreza smanjuje i sama procedura se pojednostavljuje.
Kada naši obični građani čuju reč "administracija", i ako se to poveže sa rečju "birokratija", a to dalje znače redovi, gubljenje vremena, mislim da u našoj eri računara treba iskoristiti nove tehnologije računara.
Postavlja se pitanje da li su naši građani i radnici koji rade u poreskim upravama, da li su osposobljeni da to odrade redovno i da li imaju određenu IT opremu i IT sistem.
Znači postavlja se pitanje koliko para treba uložiti za usavršavanje ovih sistema, za obuku radnika i naravno, oni treba da imaju računare, određeno znanje, koji prijavljuju svoje poreze.
Imao sam u mom životu, dok sam radio u banci, novi IT sistem smo uveli i za to je trebalo određeno vreme da se i sami građani i sami radnici, da prelaze sa jednog sistema na drugi sistem i mislim da bi trebalo ovde u ovom zakonu odrediti bar jedan prelazni rok.
Još jednom bih istakao da pozitivno i objektivno i optimistički gledano je ovo što se tiče računarske pismenosti naše zemlje, jer zato je pozitivno i optimističko, jer mislimo da ćemo ovaj problem na neki način da prevaziđemo i da rešimo, ali ako gledamo neke zemlje kao što je Amerika gde je računarska pismenost na većem nivou od naše zemlje, a kod njih nije još uvedena isključiva prijava poreza elektronskim putem.
Ako gledamo sa ovim optimizmom, siguran sam da ćemo biti jedna od svetskih velesila IT sistema i tehnologije.
Što se tiče poreza na imovinu, treba istaći da su ovi porezi stopostotni prihodi budžeta lokalnih samouprava, odmah možemo naznačiti da ovde poreske stope nisu menjane, da ostaju iste, samo sa ovim zakonom ili predlogom zakona, lepeza osnovice se menja ili daje se više mogućnosti da se oporezuju one stvari koje nisu do sada tako rađene.
Svi znamo da ove godine 31. decembra ističe tzv. naknada za građevinsko zemljište, što je jedan deo, manji deo prihoda lokalnih samouprava i sa ovim zakonom kao što sam čitao, preuzimale bi se mere da bi ovaj ponor prihoda, da bi potkrepili to. Ako realno gledamo situaciju, teško ćemo moći da odradimo, ne mi nego gradonačelnici ili predsednici opština. Kao što smo čuli od gospodina ministra, da ovaj deo poreza će povećati prema tome pošto smo do sada naplaćivali po nekoj osnovici.
Što se tiče knjigovodstva, knjigovodstvena vrednost je uzeta u obzir, ali od sada će se uzeti tržišna vrednost, znači realna vrednost svih građevinskih zemljišta gde su oni objekti, ili nad kojima su ovi objekti.
Ovde u ovom zakonu se izuzima ona povlastica od 10 ari. Znači, od primene ovog zakona svako građevinsko zemljište, svaki kvadrat građevinskog zemljišta će biti oporezivan.
Za one koji nisu do sada ili neće voditi poslovne knjige, lokalne samouprave će odrediti jednu prosečnu cenu kvadrature i ovde je uvedeno da u ovu cenu se neće uzeti amortizacija objekata koji su na ovom zemljištu.
Kao što znamo, lokalne samouprave moraju ili imaju obavezu da do 30. novembra da odrede zone u svakoj opštini, u kojoj zoni koja će biti osnovica za obračun ovih poreza.
Ovde je još bitno istaći da sa ovim zakonom se menjaju, u nekom smislu reči, položaj javnih preduzeća, jer ovde je sada uvedeno da poresko oslobođenje od nepokretnosti u javnoj svojini se ukida. Znači, ona javna preduzeća koja imaju ovakvo zemljište od sada, koji su u sistemu konsolidovanog računa trezora ili opštine, oni moraju da plaćaju od sad porez na ovu imovinu.
Mislim da je pozitivno da su izuzete one ili ona zemljišta koja se vraćaju nazad sa komasacijom i naravno, ovde se još misli i na zakup građevinskog zemljišta koji je u javnoj svojini i naravno poljoprivredno zemljište u državnoj svojini.
Kao što sam rekao da su ovi porezi stopostotni prihodi lokalnih samouprava, ovako je sa ovim proširenjem lepeza što se tiče osnovice prihoda, prebačena je lopta kod naših lidera na manjim nivoima vlasti, znači, nepopularne mere će oni morati da donose. Oni će držati ili će morati izaći na kraj sa građanima i objasniti zašto će indirektnim putem povećavati uplate poreza, što se tiče poreza na imovinu.
Što se tiče poreza na dohodak građana i ujedno Zakona o doprinosu za obavezno socijalno osiguranje, ovde svi znamo da su poreske stope smanjene sa 12 na 10%. Obično kada se donesu poreski zakoni, stalno se povećavaju porezi ili poreske stope, ali ovde kod ovog primera sad imamo smanjenje od 2% što se tiče stope, ali to je u stvari 20%, ako gledamo u dinarima.
Ovde se još uvodi povećanje neoporezivanog iznosa od 8.776 dinara na 11.000 mesečno, onda imamo još uvođenje tzv. "lične zarade" preduzetnika, jer od sada se porez plaća na stvarno ostvareni prihod od samostalne delatnosti.
Ovde bi izdvojio ono što je gospodin ministar rekao da se kod paušalaca povećava dozvoljena vrednost prometa na tri do šest miliona dinara. Mislim da je to pozitivno i lično mislim da ne bi trebalo staviti obućara i advokata u istu kategoriju.
Kao što sam rekao da kod socijalnog osiguranja povećana je stopa sa 22 na 24% i ovako će PIO fond dobiti 25 milijardi dinara, bar po procenama. To znači da iz budžeta transferna sredstva možemo da smanjimo i to je neka pozitivna stvar, ali problem je u tome da tako ispada da podsticaj privrede se prebacuje na leđa lokalnih samouprava. Ovde ću istaći, kao što smo i do sada istakli, AP Vojvodinu. Zašto sam naveo Vojvodinu? Znate da od prihoda što stvaraju prihodi AP Vojvodine, mislim da je 18% prihoda od zarada, od ostalih.
Ovde još mogu navesti da Zakon o budžetskom sistemu, ono što smo prošle godine prihvatili, i rekli smo da je osnovica za tih 7% smanjena, a gospodin ministar nam je objašnjavao da to nije tako, jer ćemo dobiti više para, nažalost mi smo tada glasali protiv i nažalost tako ispada da ćemo imati, da smo govorili istinu jer ova osnovica se sa ovim zakonom smanjuje u neku ruku.
U to vreme, mislim da je bilo reči o tom principu a nije bilo u visini sredstava . Ovde u ovom parlamentu je neko slikovitije objašnjavao sa dve čaše vode, da je jedna puna a druga je polupuna i nije svejedno odakle se računa tih 7%. Znači, teret će nositi lokalne samouprave, Vojvodina i nažalost budžet republike.
Ako dobro znate, a sigurno dobro znate da u 2011. godini ste vi imali jednu dobru kampanju što se tiče baš poreza na lični dohodak zarada. Tada ste imali jednu kampanju da će lokali dobiti od tih poreza 80%, znači vraćaju se opštinama.
Pred izbore je ovo bila jako dobra kampanja, a kako su dobile opštine, oko 25, možda nije tačno, ali oko 25 milijardi dinara, što je trebalo da oni ulažu u infrastrukturalna ulaganja i onda su manje dobili sredstava iz republičkog budžeta.
Sa ovim potezom, od tih 25 milijardi dinara, uzeto je 20 milijardi. Znači, tada smo govorili, tada ste govorili o nekoj decentralizaciji, ali sa ovim potezom vraćamo se na centralizaciju celog ovog sistema.
Još jednom bih istakao da ste izjavili da teret ovih poreskih zakona neće osetiti građani, ali ako realno gledamo, ako će povećati u neku ruku lepezu osnovice za plaćanje poreza na imovinu, a pored toga javna preduzeća…
(Predsednik: Vreme, molim vas.)
Sad ću da završim.
Ako gledam opštinu Senta, odakle ja dolazim, ova opština će da gubi 61 milion dinara. Pošto znate da smo u Senti u koaliciji, ja bih vam preporučio da dođete kod nas i da objasnite građanima Sente zašto neće biti ulaganja i infrastrukturnih ulaganja.
Na primer, od ovih 60 miliona dinara, godišnje bi mogli da izbušimo jedan termalni bunar, za jedan mandat četiri bunara, sa tih četiri bunara bi mogli da grejemo celu opštinu Senta.
(Predsednik: Molim vas, gospodine Pek, 21 minut.)
Hvala vam.
Hvala.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, imam čast da iznesem naše mišljenje naše poslaničke grupe SVM o ovom zakonu što je pred nama ili u Predlogu zakona što je pred nama.
Neki moji prijatelji koji su pravnici, rekli su da je ovaj zakon leks specijalis. Verujem im pošti nisam pravnik, nego sam ekonomista i kad sam dobio u ruke ovaj predlog obišao sam teren u svojoj opštini, otišao u katastar, otišao u odeljenje za urbanizam da vidim kako stojimo sa onim zakonom koji je još u proceduri.
Ovde je reč o Zakonu o planiranju i izgradnji. Ovaj zakon smo negde 2009. godine prihvatili i u tom zakonu u članu 186. bilo je dato vreme na šest meseci da se objekti koji su hteli da se legalizuju, da im se predaje ovaj dokument i na osnovu kojeg je trebala da se izvrši legalizacija. Znači, ovaj rok je istekao 11. marta 2010. godine.
Kao što je gospodin ministar rekao da imamo milion i 300 nelegalizovanih objekata u našoj zemlji, što je stvarno veliki problem i veliki broj. Znamo da je u roku od tih šest meseci samo 700 hiljada zahteva predato, a 500 hiljada uopšte nisu ni bili predati. Znači, možda ljudi nemaju para ili nisu hteli nikako da ovaj zakon ispoštuju. O tome ne bih ja vodio raspravu i ne bih ulazio u to. Ali, hoću da kažem da od ovih predatih 700 hiljada zahteva, samo malo njih je odrađeno, oko 20% je nažalost odrađeno.
Pošto sam bio u Odeljenju za urbanizam u opštini odakle dolazim, u opštini Senta, meni su rekli da ovi predati zahtevi nažalost nisu kompletni. Znači, takse su uplaćene, neka dokumenta su odrađena, ali ti svi dokumenti koji se traže sa tim zakonom, ako bi se odradili, to bi otišlo za građane oko 500 evra, bar u našoj opštini, tako su mi rekli. Građani nažalost nemaju dovoljno para da bi napravili legalizaciju svojih objekata.
Obišao sam i katastar. Znači, u katastru nažalost u našoj opštini što ima 23 hiljade stanovnika, četvoro ljudi radi. Pre desetak godina, ovde je radilo oko 10 zaposlenih, a u sadašnje vreme se to samo svelo na četiri čoveka. Hoću da kažem da ako će se ovi zahtevi u roku predavati, nećemo, ili oni ljudi neće fizički moći da odrade ovaj posao. Da li će to građanima biti 100 evra ili malo više, o tome ćemo posle da pričamo, ali neće biti dovoljno vremena da se ovo odradi.
Kao što sam rekao da u Zakonu o planiranju i izgradnji moraju da predaju zahtev za legalizaciju, razna dokumenta kao što je dokaz o svojini, o pravu svojine ili pravu zakupa, dokaz ili fotografija objekata, ovde se misli na geodetski snimak, i ostala dokumenta, kojih je teško ili nije teško, nego treba platiti, da bi to mogli da odrade, da bi predali.
Po ovom zakonu, organ uprave je nadležan da preda zahteve u roku od 90 dana, a sam zakon traje do 31. decembra 2004. godine. Mislim, kao što sam i pre rekao da je ovo prekratko vreme da bi se to odradilo i mislim da će se ovaj rok, ne jedanput nego više puta produžiti.
Pitanje je da li je u nekim ili drugim sličnim opštinama, kao što je Senta, znači ako ima oko 20 do 30 hiljada stanovnika, kako stoji ljudstvo ili oni ljudi koji rade u katastrima ili onim organima opštinske uprave, koji primaju ove zahteve? Znači, da li se to stvarno fizički može odraditi, ako gledamo sam zakon što je pred nama ili Predlog zakona? Ovde je meni jako bitna reč, da nije reč samo o onim građevinskim objektima koji su nelegalno izgrađeni, nego i o onim objektima koji nemaju upotrebnu dozvolu.
Pitam moje prijatelje ili susede, pošto imamo u svakoj opštini jako puno takvih objekata koji su izgrađeni, a nisu još dobili upotrebne dozvole, a tu su sa razlogom a to je, što do sad nisu dobili?
Ovde mislim na posebne objekte, na ekonomske objekte, gde bi trebalo zanatlije da odrade svoj posao ili, ako gledamo što Vojvodina ima puno poljoprivrednih gazdinstava, ovi ekonomski objekti su, tako mogu da kažem, štale.
Imamo nekoliko primera u našoj opštini. Nelegalno je izgrađen objekat pored suseda. U objektu se vodi zanatski rad, sa metalom radi i svaki dan seče metal sa određenom strugom ili sa određenom mašinom koja pravi veliku buku. Susedu je do glave došlo. Počeo je zid da mu se ruši. Do sada za taj objekat niko nije imao, odnosno opština nije izdala dozvolu za upotrebu.
Ono što sam rekao za štale, isto nisu dali jer nisu određeni elaborati. Zato nisu dobijene upotrebne dozvole, jer nisu određeni elaborati za zaštitu životne sredine ili za zaštitu protivpožarnu ili eventualno neki elaborat o držanju domaćih životinja u određenom krugu grada.
Sa ovim zakonom i ovi objekti bi se legalizovali. Mislim da bi sa ovom legalizacijom povećali broj tužbi suseda ili građana između sebe. Bar ja tako mislim. Videćemo šta će praksa da pokaže.
Kao što znamo, u Ustavu u članu 58. u stavu 2. piše da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu, utvrđenom na osnovu zakona uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne.
U ovom zakonu u članu 4. i članu 5. gde se piše o trećim licima ili o suvlasnicima ili o suvlasnicima samog objekta ili parcele ili građevinskog zemljišta, postavlja se pitanje kako možemo oduzeti građevinsko zemljište nekog građanina ako to ne zastupa javni interes? Jedini javni interes za našu državu je da što više objekata legalizujemo.
Ovde se pojavljuje pojedinačni interes i to će biti jedan od velikih problema koji moramo da rešimo. Nadam se da ćemo amandmanima ovo pitanje nekako rešiti.
U samom članu 4. meni je malo neozbiljno da kada pravimo ovu legalizaciju potrebna su najmanje dva dokaza, što treba da građani donesu. Ovde su neki dokazi nabrajani. Od tih dokaza najlakše je doneti račun za struju ili račun za komunalije, što je ovde naznačeno. Za ostalo ne trebamo ni da obratimo pažnju, jer ovo se da doneti bilo kada.
Ako već gledamo prvu tačku dokaza što se tiče poreza na imovinu na ovu gradnju, treba da znate da u praksi imate različitih primera. Recimo, nasledio sam kuću mojih predaka. Moja baka i deda su gradili kuću. Kuća je imala 50 kvadrata i onda sam se doselio i pregradio celu kuću, ostao je samo zid. Nelegalno sam odradio ceo postupak, a plaćam imovinu za onaj objekat koji je moj deda u to vreme gradio. Znači, ovaj dokaz o imovini nije baš potpun i nije legalan.
Druga moja primedba je u vezi potvrde mesnih zajednica. Ne znam, možda su u drugim opštinama mesne zajednice vodile ove tzv. listove nepokretnosti, ali u mojoj opštini to mesne zajednice nikad nisu radile. Kako može mesna zajednica da da dokaz o vremenu izgradnje tog objekta? Jedino tako mogu da uhvate dva čoveka, dvojicu komšija i onda će da potpišu da je zaista u to vreme moj objekat izgrađen.
Od stručnjaka sam čuo za reč koja meni na prvi pogled nije bila poznata - ortofoto snimak i onda su meni rekli kao laiku da je to avionski snimak. Znači, sa ovim avionskim snimkom ili ortofoto snimkom bi mogli da dokažemo kada je objekat građen.
Predložio bih ako možete da stavite u ovaj zakon ovaj ortofoto snimak, da bi bio zaista na nekoj validnoj osnovi dokaz o izgradnji ovog objekta ili objekta koji je u pitanju.
Ako gledamo član 5, u članu 5. su oni suvlasnici ili su korisnici parcele ili samog objekta koji je izgrađen. U praksi znate da imamo više vrsta gradnje. Najbolje rešenje je kada sam ja kao vlasnik parcele izgradio objekat na toj parceli koja je bila moja. Znači, to je najlakše rešiti. Imamo takve primere da sam imao dve parcele, pa sam napravio objekat. Iste dve parcele su moje i sa jednom parcelacijom možemo rešiti stvar i problem je rešen.
Imamo i takvih problema, odnosno takvih slučajeva da parcele imaju dva vlasnika. Kad je počeo da se gradi objekat suvlasnik se nije pitao ili eventualno nije znao da je prešao onaj ko je gradio objekat. Nisam mislio da je na suvlasničkoj parceli neko gradio objekat, jer mislim da to nije u našoj zemlji slučaj ili se nije moglo odraditi, ali je mogao da gradi kuću da je prešao metar ili metar i nešto u susednu parcelu. Znači, sa ovim zakonom, ako će ovako ostati, ovo zemljište koje je ispod tog objekta pripašće onom vlasniku ili vlasniku objekta koji nije ni vlasnik te parcele na kojoj je građeno. Znači, sa ovim imovinsko pravo će biti oštećeno onom suvlasniku o kome je reč.
Naveo bih još jedan član. U članu 8. imamo dosta dokumenata koji trebaju da se predaju da bi se ova legalizacija odradila. Nažalost, ovde je više puta rečeno da je trošak građana samo 100 evra. Mislim da će trošak ove cele procedure biti veći od 100 evra. Sam upis u katastar će biti 100 evra, ali za ona dokumenta koja treba da se nabave ili da se daju kao dokaz to će koštati više stotina evra. Mislim da ni jedna geodeta neće raditi džabe, bar u našoj okolini se ne radi. Ne znam u drugim opštinama kako je, ali znam da su geodeti oni ljudi koji najviše zarađuju na ovakvim situacijama.
Navešću još jedan član koji mi je upao u oči, član 11. koji glasi: "Upisom prava svojine na bespravno izgrađenom objektu ne dira se u prava trećih lica da u sudskom postupku ostvaruju pravo na svojinsku zaštitu i pravo na naknadu štete."
Znači, ako sused gradi na mojoj zemlji, ne mogu ništa, eventualno jedino da idem na sud i da preko suda ostvarim svoja prava. Mislim da je to van pameti. Nadam se da će sa amandmanima koji su bili ili će biti pisani na ovaj član malo staviti ovaj član u domen da bi se mogao prihvatiti sam zakon.
Na kraju bih rekao, da naša poslanička grupa je za sve one propise koje traži EU. Mi smo za to da bi trebalo da prihvatimo, za dobrobit građana ili za opšti interes. Zakoni koji su doneti za dobrobit građana sigurno ćemo glasati za njih, ali nadam se da ćemo ili da će moje kolege sa amandmanima dovesti ovaj zakon u takav red da bi se moglo reći da možemo glasati za ovaj zakon. Hvala.
PREDSEDNIK (Nebojša Stefanović): Reč ima narodni poslanik Sanje Čeković.
Hvala vam.
Poštovana potpredsednice, dame i gospodo narodni poslanici, kao što znamo postojeći Zakon o javnim nabavkama je u primeni od 2009. godine, a praksa je pokazala da ovaj zakon ima dosta nedostataka, a nije ni usklađen sa direktivama EU, pa se da menjati.
Ovaj predloga zakona, što smo dobili, je dostupan javnosti već od februara meseca i sprovedena je jedna javna rasprava u vezi ovog predloga, negde u oktobru mesecu, dali su primedbe kao što sam video oko 40 subjekata na ovaj predlog i neke primedbe su prihvaćene u potpunosti i u načelu, ili delimično ugrađene u ovaj zakon.
Predlog zakona je konsolidovan zakon koji obuhvata javne organizacije tipa komunalne delatnosti i sektor odbrane i bezbednosti. Kod sektora odbrane i bezbednosti, moram da kažem da zakonom u primeni ova tema nije obuhvaćena. U Predlogu zakona ili ovaj predlog zakona u načelu i u većoj meri je usaglašen sa direktivama EU, nego postojeći zakon, ali nažalost nije u potpunosti usaglašen.
U ovom predlogu zakona imamo nekoliko novina. Istakao bih nekoliko njih, a to je uključivanje ekoloških pitanja u nabavke, elektronska javna nabavka, elektronska licitacija, onda, korišćenje centralno registra ponuđača, informativni sastanci sa ponuđačima. Kao što znamo da Predlog zakona dozvoljava slobodnu primenu otvorenog ili restriktivnog postupka. Onda u ovom predlogu zakona imamo novo poglavlje o sprečavanju korupcije i sukoba interesa. Kao što sam rekao da isto novo poglavlje u vezi sektora odbrane i bezbednosti koje su rađene po uzoru direktive EU, ali nažalost nisu u potpunosti usaglašene sa njom.
Ako gledamo celo zakon kao strukturu zakona, ona je skoro ista kao što je i zakon u primeni, samo imamo dva nova poglavlja u vezi sprečavanja korupcije i sukoba interesa i naravno kao što sam rekao u sektoru odbrane i bezbednosti. Već sam jednom rekao da nažalost zakon nije u potpunosti usklađen sa evropskim standardima, ali je bolje usklađen nego zakon koji je sada u primeni. Tako izgleda da je mnogo od novih direktiva koje su unete u predlog, zasnovane su na formulaciji i direktivama iz EU, ali su sa našim varijacijama unete u ovaj predlog zakona.
Ovde bih istakao jednu definiciju naručilaca. U zakonu je jedna opšta definicija data za naručioca javnih nabavki a to je u našim slučajevima naručioci iz javnih sektora i definisano je da su oni korisnici budžetskog sistema. Znači, ova formulacija nije baš u skladu sa direktivama evropske zajednice. Definicija izraza koje koristimo u zakonu je dosta precizirana i izdvojio bih izraze: istovrsnosti radova, istovrsnosti dobara, istovrsnosti usluga. Zato sam ovo izdvojio jer je u praksi to bilo do sada da velike javne nabavke su bile razdeljene na više malih javnih nabavki baš zbog ovih izraza, što nije bilo tačno, decidno izrečeno koji su istovrsni radovi. Znači, velike javne nabavke su bile podeljene na sitne ili na male javne nabavke da ove nabavke ne bi mogle da se objave na sajtu.
Znači, kod izuzetaka ovde možemo da izdvojimo da ovaj predlog zakona ima manji broj izuzetaka nego što je postojeći zakon. Ako gledamo same postupke ovog zakona, ovde moramo istaći da ovaj predlog zakona dopušta otvoreni postupak i restriktivni postupak, što je bila velika kritika za postojeći zakon koji je u primeni. Još ću nabrojati neke činjenice koje nisu baš usklađene sa direktivama EU, a to su uslovi za primenu pregovaračkog postupka, onda konkurentni dijalog. Kao što znamo postojeći zakon ne dopušta konkurentni dijalog, ali ovaj predlog zakona sadrži ovaj termin po uzoru na direktivu evropske zajednice, ali nije u potpunosti usklađen s njom.
Ako gledamo same rokove, bilo je puno primedbi na rokove da su kratki u ovom zakonu što je u primeni. Vidimo po Predlogu zakona da neki rokovi su, takoreći, produženi.
Meni je jako važno i jako mi se sviđa da zaštita životne sredine je stavljena u ovaj zakon, da naručioci, gde je to moguće, uključuju ekološka pitanja u kriterijum za dodelu ugovora o javnim nabavkama.
Ovi informativni sastanci sa ponuđačima, mislim da je dobra stvar, jer nakon dobijanja tendera, naručioc ima pravo ili može da obavi ovaj informativni sastanak sa svim ponuđačima, da bi objasnio ko je i zašto je odbačen, ili zašto nije dobio ponudu i ko je kako dobio ponudu. Ovaj uslov, ako dobro znam, nije zahtev od EU, ali mislim da će u transparentnosti ovog zakona pomoći ovi sastanci.
Isto mislim da je jako dobro što u sadašnje vreme koristimo informatičku tehnologiju. Znači, elektronsku nabavku ili elektronsku licitaciju u javnim nabavkama. Isto je to EU dosta puta zakazala i ono je strogo bilo napisano u ovim njihovim direktivama. To je preuzeto iz ovih direktiva. Mislim da je to pozitivno.
Što se tiče zajedničkih nabavki, ovaj predlog zakona dopušta da jedan naručilac umesto drugog, izvrši javnu nabavku ili zajedno da izvrše javnu nabavku, ako prethodno dobiju odobrenje od uprave.
Što se tiče telekomunikacija, mislim da je zakon u primeni sektor telekomunikacija uzeo u obzir, ali sektor pošte, nažalost, nije. Ovaj zakon ovakvu grešku ispravlja. Najveći deo zakona ili najbolji deo zakona je ovo novo poglavlje o borbi protiv korupcije i u sukobu interesa. Ovde je pozitivno što naručioci moraju u pisanoj formi da imaju odnose sa ponuđačima ili u elektronskoj ili u pisanoj formi. Zahteva se od naručilaca da ispišu, da daju oglas, da jave na sajtu, to je normalno, ja mislim, ali je kod onih naručilaca koji imaju troškove javne nabavke preko milijardu dinara, oni moraju da organizuju ili da naprave plan protiv korupcije. Moraju u svoju sistematizaciju da naprave jedno odeljenje, kao što je interna kontrolna ili interna revizija javnih nabavki.
Kod planiranja javnih nabavki, mislim da je pozitivno što se na vreme planiraju, znači, do kraja godine, mislim da do 31. marta treba da se da kako je plan ostvaren. Kod ovih planova javnih nabavki, mislim da je pozitivno da se planovi ne mogu baš puno menjati, samo onih 10% od plana se mogu povećavati ovi planovi. Mislim da je to korektno i dobro.
Obaveza je naručilaca da objavi na sajtu i sve male javne nabavke, naravno, da obezbedi konkurentnost, to mislim da je pozitivno. Naravno, u praksi je bilo puno toga da zbog formalnih grešaka je neko bio odbijen kod javnih nabavki. Mislim da ovaj zakon smanjuje formalizam kod ovih odbijanja ponuda.
Isto, mislim da je pozitivno da ponuda sa podizvođačima je formirana da podizvođač samo može do 50% da radi svoje poslove. Do sada, u praksi je to bilo da su mešani dobijali javne nabavke, a od poslova samo su 10-20% obradili od tog posla, a ostale poslove su 80 ili iznad 50% odradili podizvođači.
Mislim da je dobro da svaki radnik koji je u sistematizaciji određen za javnu nabavku, da mora da položi ovaj ispit, da bi radio javnu nabavku. Znači, obučenost kadrova je dosta sa ovim povećana.
Čuli smo od predlagača da koliko miliona ili milijardi dinara ćemo sa ovim zakonom uštedeti. Mislim da će to vreme pokazati, kako će ovaj zakon da funkcioniše, naravno, i to da li ga treba menjati ili da li neke amandmane treba
dati, ali ja mislim da je ovaj zakon ili ovaj predlog zakona jedan korak unapred, ako gledamo u odnosu na ovaj zakon što je sada u praksi. Hvala.
Hvala.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, govorio bih o nekoliko pojmova, a to su inflacija, kredit, kamata i garancije.
O pojmu inflacija mislim da ovde ne treba govoriti, jer mi i naši građani, koji su preživeli devedesete godine, znamo šta je reč inflacija i pojam inflacije.
Gledao sam kako je sastavljen naš budžet za 2013. godinu. Projekcija ovog budžeta je sa inflacijom od 5,5%. Što se tiče novembra i decembra meseca, tako sam čitao, neki stručnjaci kažu da je 13 do 15% inflacija u našoj zemlji. Možda ćemo i tako početi novu godinu u januaru sa inflacijom višom od 10%. Zato mislim da je projekcija celog budžeta, koji je projektovan sa inflacijama 5,5%, malo preoptimistična.
Ako gledamo inflaciju, ona je vezana za kurs dinara. Gledajući naš budžet, mi smo država koja puno kredita koristi. Ne treba biti veliki finansijski stručnjak da bi došli do tog zaključka da je naša država, ako gledamo banke, najbolji komitent za banke. Možda u našoj zemlji ne postoji takva banka koja nam nije dala kredit, a da ne pričamo o drugim državama.
Toliko kredita imamo do današnjeg dana da za narednih 20, možda i više godina treba da platimo rate po kreditima, ako ne uzmemo još neki kredit. Danas smo čuli da nam je u planu da uzmemo kredit od Rusije i Kine, ako sam dobro zapamtio. Uzećemo još veće kredite i otplata ovih kredita će se odvući do 30 godina, do 2042-2045 godine. Sa ovim dajemo posao poslanicima za narednih nekoliko mandata.
Kao bivši bankar tvrdim da nijedan kredit nije dobar kredit, i ako je sa malom kamatom. Banci je kredit svakako rentabilan i sa 1% kamate. Najbolji su krediti oni koji se daju bez kamate ili se ne vraćaju, ali takvih nema, koji se ne vraćaju, ali sa minimalnom kamatnom stopom kao što je 1%, o takvima smo čuli i možda ćemo i to da uzmemo ako dođemo do te situacije.
Nažalost, na kredite plaćamo i kamatu. Ove godine, kao što sam video u budžetu, otplata kamate je za 25 milijardi dinara veća nego što je bila u prošloj ili u ovoj godini. Za 2012. godinu pričam. Znači, ukupno za 2013. godinu imaćemo 95,5 milijardi kamate koju treba da isplatimo, a za narednih nekoliko godina ova suma će se, nažalost, povećavati.
Ovde se mora istaći činjenica da ako tako gledamo kredite sa kamatama, znači naša zemlja ima toliko kredita da, nažalost, po glavi stanovnika otplata rata je oko dve, dve i po hiljade evra. Znači, ne samo mi, nego i naša deca, a možda će i unuci morati da plaćaju ove uzete kredite sa kamatama, ali mi unapred kupujemo ono što sada momentalno nemamo para da odradimo.
Što se tiče garancije, ovde mogu kazati da je pozitivno sa naše strane da su u ovom budžetu one garancije koje su date javnim preduzećima, koje su do sada bile davane za održavanje tekuće likvidnosti, to se ne daje, hvala bogu, u sledećim godinama, nego ove garancije se daju samo za investicije.
Ako gledamo samo garancije, možemo ustanoviti da jedna sedmina od našeg javnog duga, to je oko 2,5 milijardi evra, tolike su naše garancije. Po Predlogu zakona o budžetu za 2013. godinu predviđeno je u javnim preduzećima oko 41 milijarda dinara za garancije.
Ako gledamo činjenicu ili dogovor, kao što je bilo sa MMF, mislim da je ova gornja granica bila oko 30 milijardi dinara. Znači, mi malo veće garancije dajemo i onda će to sigurno MMF…
(Predsednik: Samo da vas upozorim da je vreme isteklo. Molim vas, samo da završite.)
Samo da završim. Znači, MMF će sigurno kritikovati ovu našu meru, ali nadam se da to neće biti izgovor da je svaka garancija u EU ona garancija koja je aktivirana. Znači, nažalost u našoj zemlji svaka druga garancija se aktivizira. Hvala.
Poštovana potpredsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, izneću stavove naše poslaničke grupe SVM o pitanju Predloga zakona o preuzimanju imovine i određenih banaka radi očuvanja finansijskog sistema Republike Srbije. Čuli smo da smo na žalost imali aferu tzv. "Agrobanka" i kako je odrađena, da je formirana jedna "Nova Agrobanka" negde u maju ove godine. Na žalost, posle pet meseci i ova banka je došla u isti slučaj kao stara "Agrobanka". Pred stečajem je i pred bankrotom.
Sa ovim zakonom, kao što smo čuli, gasićemo požare, u neku ruku ispravljati krive drine koje su donete i sa ovim zakonom dajemo mogućnost da jedna stabilnija banka preuzme imovinu i obaveze banke koja je pred bankrotom ili stečajem. Ovde se radi o celoj imovini i celokupnom dugu i obavezama. U članu 1. stoji i to da može biti i delimično preuzimanje imovine i obaveza.
Ako gledamo samu činjenicu da sa ovim zakonom na žalost nećemo izbeći stečaj ili bankrot "Nove Agrobanke", Vlada misli da građani i privrednici neće izgubiti poverenje u finansijski sistem nađe zemlje pošto jedna jaka banka preuzima obaveze prema depozitima jedne banke. Nadam se da ovde govorimo o svim depozitima, ne samo o depozitima građana nego i o depozitima privrednih lica.
Na žalost, ovaj zakon, kao što je moja koleginica rekla, a mislimo i mi je protivustavan i po članu 3. neke zakone privremeno stavlja van snage. Sa ovim zakonom ćemo doneti neki precedentan slučaj da uđe u praksu kod jedne banke, pa ćemo na žalost i ovaj zakon sprovesti kod drugih banaka, kao što smo čuli od gospodina ministra da imamo još jednu ili dve banke koje su na žalost sa političkim odlikama i lošim plasmanima upropašćene.
Pošto sam 25 godina proveo kao bankar po malo razmišljam kao bankar a ne političar i kao što sam čuo od gospodina ministra, na žalost sam siguran da će Poštanska štedionica od "Nove Agrobanke" preuzeti samo ona potraživanja koja su naplativa. Znači, rizična potraživanja neće. Ona će da ostanu kod "Nove Agrobanke". Preuzeće deo imovine. To su sigurno objekti i zgrade sa tehničkom opremom, sa "AjPi" mrežom koje su na najboljim lokacijama u gradovima cele teritorije Srbije, u to sam siguran. Nadam se da će preuzeti i ugovorene depozite. Ovde mislimo na depozite po viđenju i oročene depozite građana i privrednih subjekata. Mislim da će preuzeti i dinarske i devizne oročene depozite.
Postavlja se pitanje – šta će biti sa rizičnim plasmanima, sa ostalom imovinom, sa ostalim objektima koji nisu baš atraktivni i šta će biti sa radnicima ove banke? To je jedno od bitnih pitanja. Ako se oduzme deo imovine i deo obaveza od banke ova banka će ići u stečaj. Postavlja se pitanje – šta će biti sa malim akcionarima, jer na žalost tzv. mali akcionari stare "Agrobanke" još nisu obeštećeni? Sa ovim preuzimanjem "Nove Agrobanke" šta će biti sa akcionarima, ako ih uopšte ima, "Nove Agrobanke"?
Iz prakse znam da je sledeća nedelja, kraj oktobra, tzv. nedelja štednje, kao što smo čuli od ministra da će štediše navaliti na ekspoziture ili bi navalili na ekspoziture "Nove Agrobanke" sada će na Poštansku štedionicu da bi izvukli svoje pare, ono što su pre godinu dana oročili sa tzv. dobrim kamatama. Nadam se da će sve ove obaveze sa ugovornim kamatama biti ispoštovane, da će isplatiti štediše ili eventualno će nove štediše tamo da oročavaju svoja sredstva.
Postavio bih još nekoliko pitanja. Pretpostavljam, ali na žalost u zakonu nije napisano ili definisano da ako se uzima jedan deo aktive banke treba uzeti i deo pasive. Kod preuzimanja imovine, ovde sam govorio o opremi i zgradama, moje pitanje je – da li će se voditi preuzeta imovina kao investiciono ulaganje ili osnovno sredstvo? Ako se preuzima kao osnovno sredstvo onda se postavlja pitanje – po kojoj ceni, po knjiženoj ili vrednosti koja se vodi u knjigama ili po tržišno-vrednosnoj ceni? To bi trebao da proceni nezavisni procenitelj.
U ovom zakonu na žalost nije definisano. Samo je definisana jedna procedura. Procedura se zove Ugovor o preuzimanju. Detaljno nije određeno kako se to da odraditi.
Ako gledamo član 7. koji je napisan ovako – preuzimanje se vrši bez pristanka akcionara deponenata i drugih poverioca, odnosno dužnika banaka koji učestvuju u preuzimanju, postavlja se pitanje – da li će se pitati akcionari, drugi akcionari ili mali akcionari? Uopšte se neće gledati njihovo mišljenje, neće se uzeti u obzir odluka skupštine ovih banaka – ko će da štiti ustavno pravo malih akcionara i ustavno pravo samog akcionarskog društva.
Zašto neće biti primenjen Zakon o prinudnom okupu akcija, da bi se obeštetili mali akcionari kod ovih banaka, pošto znamo da u aferi "Agrobanka" mali akcionari još uvek nisu obeštećeni? Ako tako gledamo sa ovim zakonom država samo spašava svoja ulaganja, a ne vodi računa o ostalim vlasnicima banke. Svi znate dobro, ako jedna banka ili neka organizacija posluje sa dobitkom, onda dividendu dele svi. Ako je sa gubitkom, onda taj gubitak neće deliti svi.
Ovim zakonom Narodnoj banci dajemo moć da odluči koje banke se mogu olako preuzeti. Kao što po članu 2. treba pozitivno mišljenje Narodne banke o ovom postupku preuzimanja. Ko će da kontroliše Narodnu banku, da ne dođemo ponovo do tog slučaja, kao što smo imali aferu "Agrobanka"?
Nažalost, po nama ostaje puno otvorenih pitanja u ovom zakonu, puno rupa. Ne mislimo samo na rupe od 230 miliona evra jedne banke. Nažalost, imamo još dve takve banke koje su upropašćene političkim odlukama i sa lošim plasmanima.
Još jednom bih se vratio na pitanje zakona. Nažalost, ovaj zakon nema rok trajanja i postoji mogućnost da izvršna vlast može da vrši nacionalizaciju banaka. Još jednom bih postavio pitanje, a to je pitanje prava akcionara i šta je sa pravima zaposlenih u ovim bankama? Hvala.
Hvala. Poštovana potpredsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici izneću stavove i mišljenja poslaničke grupe SVM po pitanju predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona budžetskog sistema i naravno rebalansu budžeta.
Naša poslanička grupa je podnela amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, amandman se odnosi na član 3. ovog zakona. Kao što znate da je Ustavom određeno koliko finansijskih sredstava bi trebalo da dobije APV, a to je onih 7%, famoznih 7% od budžeta Republike Srbije. Ovde u Ustavu nije naznačeno koja strana budžeta bi trebala da bude osnovica, rashodna ili prihodna strana, naznačena je samo reč budžet Republike Srbije. Smatramo da ovim predlogom zakona će se smanjiti ova sredstva što pripadaju APV i pored smanjenja, na žalost nećemo moći da pratimo strukturu i promene tih sredstava.
Mislimo da bi trebalo princip i osnovica izračunavanja ovih 7% iz budžeta Republike Srbije, da ostanu nepromenjena. Sa našim amandmanom, mislim da smo tražili realnu stvar. Nismo radikalno izneli svoje mišljenje da se briše taj član, nismo ni tražili nerealnu osnovicu, kao što su ukupni rashodi budžeta. Mislimo da ono što smo tražili sa amandmanom je najrealnije i nadamo se da će Vlada da prihvati naš amandman.O našem amandmanu ćemo više govoriti kada stignemo do rasprave o predatim amandmanima.
Sada bih prešao na drugu temu a to je rebalans budžeta. Kao što smo videli da nova Vlada kada je pravila rebalans za ovu godinu, napravila je odmah jednu grešku. Greška je u tome što je povećala postojeći deficit budžeta. Mislimo da sa ovim korakom je došlo do pomeranja kredibiliteta celog programa fiskalne konsolidacije. Rečeno nam je i to znam o da je ova godina bila izborna godina i znamo da u izbornim godinama se Vlada nalazi u najtežim situacijama, naročito kod rasprave rebalansa budžeta, a posle kod prihvatanja budžeta. Znam da u izbornim godinama se puno troše sredstva, sa labavom kontrolom se troše, sa jednim ciljem da bi pobedili na izborima. U ovom vremenu politički lideri za izbore nisu uopšte obraćali pažnju kakvo je finansijsko stanje u našoj zemlji, nažalost nisu obraćali pažnju na savete Fiskalnog saveta, a nisu ni obraćali pažnju na mere što je MMF predložio.
U našem izbornom programu smo istakli da ćemo se boriti za finansijska sredstva što pripadaju Vojvodini, a naročito za ona sredstva koja iz ovih 7% treba da se ulažu u kapitalna ulaganja, to su 3/7 ovih sredstava. Naravno da smo i kao cilj naznačili da ćemo se boriti za povećavanje sredstava u poljoprivredi, a to smo čuli od gospodina ministra da se i sa rebalansom povećavaju ova sredstva. Borićemo se za sredstva koja pripadaju nacionalnim manjinama.Mislimo da ova sredstva koja bi trebala da dobije Vojvodina za budžet od Republike Srbije nisu velika, ali su znatna za Pokrajnu.
Sada smo čuli od ministra da krivicu nova Vlada prebacuje na staru, što se tiče velikog deficita, ali nažalost odgovornost mora da nosi za to što će povećavati ovaj deficit. Nažalost ovo finansijsko stanje je uobičajeno i na nižim nivoima vlasti. To kažem, pošto dolazim iz opštine koja je skoro pred stečajem, a pre nekoliko godina bili smo jedni od najperspektivnijih opština u Vojvodini.
SVM je mislio da će nova Vlada krenuti sa oštrim finansijskim merama, sa kojima će smanjiti deficit budžeta. Čitali smo ocenu fiskalnog saveta i ova ocena kaže da za ovu godinu i za tekuću godinu trebalo bi 1,7 milijardi evra da se nađe da bi izfinansirao deficit države i da se otplati glavnica javnog duga. Znači, situacija je veoma teška i rešenje zahteva veoma odlučne mere fiskalne politike.
Sa ovim rebalansom budžeta je predviđeno neznatno povećanje prihodne strane, a nažalost preveliko povećanje javnih rashoda. Mislimo da je zato došlo do povećanja deficita od planiranog 152 milijarde, na 203 milijarde dinara i mislimo da je to najveći problem ovog rebalansa, što povećava deficit budžeta.
Ako gledamo poslovnu stranu, rebalansom je predviđeno povećanje prihodovane strane budžeta. To su takve mere koje su prihvatljive sa naše strane, a to su mere koje se odnose na povećanje prihoda od PDV. Kao što znamo, sa 18% je povećano na 20%, onda povećanje prihoda na osnovu akciza, ovde se govori o akcizi za duvan, akcizi za naftne derivete i mislim da je akciza o kafi.
Sledeće je povećanje prihoda na osnovu poreza na dohodak građana - sa 10% je povećano 15%. To su prihodi od kamata, prihodi od dividende i mislim da je udeo u dobiti ovde sačinjen, što je pozitivno. Poslednja mera je povećavanje prihoda na osnovu poreza na dobit. Znači, onih 10% je povećano na 12%.
Ovde se radi o paketu koji se odnose na promenu poreskog zakona i ove mere su svakako finansijski pozitivne, koji će smanjiti deficitnu stranu budžeta.
Ako gledamo samo PDV, povećanje PDV će nažalost indirektno povećavati trošak građana, pošto će krajnji potrošači nositi ovaj teret. U PDV je naznačeno da privatne firme treba da plaćaju PDV po realizaciji, a ne po stavljenim fakturama. Mislimo da će vreme pokazati kakva je ova mera i da li je dobra ili nije baš toliko kao što misle. Nažalost, sa ovim merama je povećanje prihoda iscrpljeno.
Što se tiče rashodovne strane, kao što sam rekao, rashodovnu stranu znatno je povećala Vlada i s tim se deficit budžeta povećao. Ima nekih mera koje su donele neku uštedu na ovoj strani. To su mere kao ograničen rast plata u javnom sektoru i ograničen rast penzija, ono što se misli da će u ovoj godini, u oktobru onih 2% povećanja. Manja će biti ušteda sa ukidanjem sopstvenih prihoda od budžetskih i direktnih budžetskih korisnika i smanjiće se najveća plata u javnom sektoru i mislimo da je to pozitivna mera. Ovde će još upasti mera ukidanja nepotrebnih agencija i državnih institucija.
Ako tako gledamo ili gledamo jednu stranu rashoda, to su zarade. Ovde će sigurno svi kazati da se vidi da u nekim ministarstvima, nažalost, ovaj trošak ili ovaj rashod raste, a mi bi i ovde istakli Ministarstvo unutrašnjih poslova kao negativnu priliku.
Veći problem je kod onih rashoda koji znatno povećavaju deficit budžeta, a to su nažalost subvencije. Subvencije, kao što smo čuli, podeljene su na subvencije u privredi i u poljoprivredi. Ovde je znatno povećana subvencija u privredi i samo bi istakli preduzeće "Fijat" ili kompaniju "Fijat", gde je, kao što je i gospodin ministar rekao, šest milijardi povećanja subvencija.
Kod subvencija za poljoprivredu mislim da su te mere sa naše strane prihvatljive. Kao što znamo, došlo je do velike suše i Vlada je morala ovako da subvencioniše i ova mera je sasvim prihvatljiva od strane vojvođanskih Mađara, ukoliko će ova sredstva biti usmerena onima koji su stvarno pogođeni sa sušom.
Ako smo dobro videli, momentalno Ministarstvo poljoprivrede dobija 41 milijardu dinara, to je isto u našim ciljevima formirano i mislimo da je i to prihvatljivo sa naše strane.
Ima još jedna mera koja je počela pre dva dana da se koristi, a to je isplata 13 penzije. Znači, sa ovom merom od 4 milijarde dinara povećavamo rashodnu stranu budžeta. Mislimo da ako je to jednokratno, onda se to može prihvatiti, ali ako će to godinama tako biti, onda mislimo da nije.
Imamo jedno mišljenje - da bi subvencije mogle da se isplate sa jednom preraspodelom sredstava unutar budžeta i onda ne bi trebali da povećamo deficit celog budžeta.
Prešao bih sada na sredstva Vojvodine. Kao što sam rekao, Ustavom je predviđeno onih 7% od budžeta Republike Srbije. Od gospodina ministra smo čuli da je osnovica za ovaj obračun ovih finansijskih sredstava 825 milijardi dinara, što je prihodovana strana budžeta. Sada bi trebalo oko 58 milijardi dinara da dobije Vojvodina, u smislu onih 7%. Mislim da je ovo ispoštovano, ali od tih 7% budžeta, ili od 58 milijardi dinara, tri sedmine bi trebalo da idu na kapitalna ulaganja. Ako to matematički izračunamo, to je oko 24 milijarde dinara.
Znamo da je dosadašnja praksa bila da Vojvodina stalno dobija onih 7% finansijskih sredstava, što je i obećano. Nažalost, struktura ovih sredstava nikada nije ispoštovana. Ovde mislimo na deo koji se odnosi na kapitalna ulaganja u Vojvodini.
Ako smo dobro videli, na kapitalna ulaganja u Vojvodini ove godine, ili sa rebalansom, predviđena je 4,1 milijarda dinara, umesto 24 milijarde, manje od 20 milijardi dinara.
Ovom prilikom bih postavio nekoliko pitanja u vezi ovih sredstava. Šta je sudbina nekih sredstava, kao što su sredstva koja su predviđena za izgradnju Kliničkog centra u Novom Sadu? Predviđeno je bilo dve milijarde dinara, a do sada je isplaćeno 80 miliona. Šta će biti sa preostalim sredstvima?
U planu budžeta je predviđeno, kao što je i gospodin ministar rekao, navodnjavanje – 5,26 milijardi dinara. Od toga bi tri milijarde trebalo da ide za Vojvodinu. Ova sredstva, nažalost, nismo videli u rebalansu budžeta. Čuli smo od gospodina ministra da će u narednom periodu puno para trošiti na navodnjavanje, znači, u poljoprivredu.
Istakao bih ovde i Fond za kapitalna ulaganja. Kao što smo videli, ove godine je Fond dobio 3,7 milijardi dinara. Videli smo i u tzv. garancijama da je ostalo četiri milijarde dinara za Fond za kapitalna ulaganja. Sada se postavlja pitanje – zašto je to ostavljeno u garancijama? Da bi naše kolege u rebalansu budžeta za Vojvodinu, mogla bi da stavi jedna stavka, da uzmu kredit da bi isplaćivali ove izvođače radova na osnovu toga što će država ili Republika Srbija dati garanciju u visini od četiri milijardi i pitanje je – zašto je to ostavljeno, da li je zbog tog cilja?
Prešao bih na još jedno pitanje. Što se tiče Fonda za razvoj Srbije, u ovom fondu su bila predviđena neka sredstva za razvoj građevinarstva Srbije, ali iz tih sredstava je 500 miliona bilo predviđeno za Vojvodinu. Ovo pitam pošto dolazim iz jedne opštine gde mislim da je negde oko 200 miliona predviđeno za izgradnju sportske hale i zato direktno postavljam pitanje – šta je sa ovim sredstvima?
Krajnje pitanje koje se odnosi na sredstva za Vojvodinu je Koridor 10. Sa Koridora 10 za severni krak je predviđeno 800 miliona, a mislim da je do sada isplaćeno samo 300 miliona. Šta je sa preostalih 500 miliona dinara?
Mišljenje SVM je da je rebalans budžeta ovakav neprihvatljiv i to zbog nekoliko stvari – povećanja deficita budžeta, zbog toga što se formira jedna loša poruka investitorima, nažalost, i MMF-u.
Kao što sam u prethodnih pet-šest minuta govorio o sredstvima koja pripadaju Vojvodini, i to sredstva koja bi trebalo da dobija Vojvodina za kapitalna ulaganja, znači, ova sredstva nisu ispoštovana.
Analizom budžeta smo došli do toga da ima nekih pozitivnih mera. Ono što mi prihvatamo svakako su dobre, ali, nažalost, došli smo do toga da ove mere nisu dovoljne da bi dali naše glasove za usvajanje ovogodišnjeg rebalansa. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.