DEJAN KOVAČEVIĆ

Srpska napredna stranka

Rođen je 1979. godine.

Po zanimanju je diplomirani inženjer industrijskog menadžmenta.

Obavljao je funkciju predsednika Opštinskog odbora SNS-a u Gornjem Milanovcu. Poverenik Opštinskog odbora SNS-a.

Bio je narodni poslanik u X. sazivu, a na tom mestu je ostao sve do 03. juna 2016. godine.
Poslednji put ažurirano: 01.12.2016, 09:57

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Sedamnaesto vanredno zasedanje, 25.09.2015.

Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću danas govoriti o jednom zakonu iz seta zakona koji su stigli u Narodnu skupštinu, a tiču se finansija, a to je jedan od najznačajnijih zakona, Zakon o porezu na dodatu vrednost.
Svima nam je poznato da je porez na dodatu vrednost najznačajniji prihod budžeta Republike Srbije. On predstavlja opšti porez na potrošnju koji se obračunava i plaća na isporuku dobara i pružanje usluga u svim fazama proizvodnje i prometa kao i uvoza dobara. To praktično znači da se u svakoj fazi proizvodnog prometnog ciklusa obračunava i plaća porez na onaj deo vrednosti koji je dodat u toj fazi.
Zakon o porezu na dodatu vrednost stupio je na snagu 1. januara 2005. godine i do sada se pokazao kao efikasan u borbi protiv sive ekonomije. Međutim, ni jedan zakon nije idealan. Iako je rađen po ugledu na zapadnoevropsko zakonodavstvo, zbog prilagođavanja našem sistemu morao je da pretrpi nekoliko izmena i dopuna.
Pred nama se nalazi Predlog zakona o izmenama i dopunama navedenog zakona kojim treba da se vrši njegovo dalje usavršavanje i usklađivanje sa propisima EU, da se omogući stvaranje povoljnijih uslova za poslovanje privrednih subjekata, da se spreče eventualne zloupotrebe i omogući bolja i efikasnija kontrola od strane poreske uprave.
S toga podražavam i pohvaljujem aktivnosti Vlade i resornog ministra na uloženom trudu, na usavršavanju ovog zakonskog akta u cilju omogućavanja boljih uslova predviđanja i pravednijeg oporezivanja kako domaćih tako i stranih privrednih subjekata.
Ovim izmenama se ne vrši povećanje stope poreza, kao što su to radili neki prethodnici što bi za sobom povuklo povećanje cena robe široke potrošnje, već se želi i teži da se proširi krug poreskih obveznika i na taj način postignu veći budžetski efekti.
Usvajanjem predloženih zakonskih izmena i dopuna dobićemo moderniji zakon koji će ujedno stvoriti jednaka prava i obaveze za sve privredne subjekte koji se nađu u istoj poresko-pravnoj situaciji, što će povećati njegovu transparentnost.
Predloženim izmenama zakona, omogućava se stvaranje uslova za evidentiranje u sistem PDV i stranih lica, odnosno lica koja na teritoriji naše države nemaju sedište, odnosno prebivalište, ali na našoj teritoriji vrše promet roba i usluga.
Do sadašnjim zakonskim aktom to je bilo samo načelno regulisano delatnošću stranih pravnih lica kroz poslovnu jedinicu, odnosno kroz zakonsku odredbu da je obveznik PDV i lice koje vrši promet roba i usluga u svoje ime i za račun drugog lica. Time se stvaralo pogodno tle za razne manipulacije i zloupotrebe jer se omogućavalo da određene privredne aktivnosti budu ispod oporezivanja.
Uvođenjem instituta poreskog punomoćnika, stranog privrednog subjekta za promet dobara i usluga, sprečiće se neoporezivanje prometa između stranih lica, izvršenog na teritoriji Republike Srbije.
Takođe, time se vrši i međusobno usaglašavanje postojećih poreskih propisa sa ciljem sveobuhvatnog proširivanja kruga poreskih obveznika uz ravnomernije poresko opterećenje postojećih obveznika.
Preciziranjem mesta i vremena isporuke energije, električne, toplotne i energije za hlađenje, preciziraju se zakonski propisi u cilju otklanjanja nedoumica u njihovoj primeni.
Posebno pozdravljam uvođenje kategorije poreskog dužnika u oblasti građevinarstva za promet dobara i usluga, koji vrši obveznik PDV republičkom, pokrajinskom ili organu lokalne samouprave, odnosno pravnom licu osnovanom u cilju obavljanja poslova uprave i lokalne samouprave, odnosno podnošenja dela odgovornosti u plaćanju poreza na primaoca dobara i usluga, nezavisno od statusa obveznika PDV. Time se uvodi veći stepen poresko-pravne discipline i omogućava veća efikasnost naplate poreza. Primalac dobara ili usluga, budžetski korisnik mora biti zainteresovan sa kime posluje, kao i da li je u tom poslu obračunat i plaćen porez.
Takođe, svesni smo da je u dosadašnjoj poreskoj praksi bilo slučajeva da se prilikom sticanja imovine ili dela imovine njihov sticalac bude oslobođen uz ispunjenje zakonskih uslova od plaćanja poreza na dodatu vrednost.
Vrednost te imovine je prelazila milionske cifre, a nakon izvesnog vremena uslovi za iskorišćeno poresko oslobađanje su prestajali da postoje, a država je ostala zakinuta za pozamašni iznos poreza.
Usvajanjem zakonske izmene, to će se onemogućiti, a na taj način što ispunjenost uslova za poresko oslobađanje mora konstantno postojati tri godine od sticanja imovine. Prestankom bilo kog uslova, porez će se retroaktivno obračunati i naplatiti.
Plaćanje poreza kod oporezivanja usluga smeštaja u svim ugostiteljskim objektima za smeštaj, a ne samo u hotelima, motelima, odmaralištima, domovima i kampovima po stopi od 10% je veoma značajna mera za koju se ja lično zalažem.
Naime, dolazim iz Gornjeg Milanovca gde je razvijen seoski turizam, te izjednačavanjem poreske stope kod ovog vida smeštaja gostiju sa drugim oblicima turizma, stvoriće preduslove za veću zaradu i veće ulaganje u smeštajne kapacitete. To će za sobom poboljšati razvoj ruralnih sredina.
Takođe, oporezivanje prevoza putnika i njihovog prtljaga na teritoriji Republike a ne samo u gradskom i prigradskom saobraćaju, već u međumesnom i međunarodnom po stopi od 10% predstavlja poresko rasterećenje za mnoge prevozničke firme koje obavljaju delatnost na ivici rentabilnosti.
Na kraju, jedno praktično zakonsko rešenje koje se sastoji u obavezi sačinjavanja pregleda obračunatog PDV i njihovo dostavljanje uz poresku prijavu, omogući će lakši i efikasniji rad poreskim inspektorima u kontroli obračunavanja ove vrste poreza.
Na kraju, smatram da sam izneo dosta argumenata za koje bi trebalo da u danu za glasanje svi podržimo ovaj predlog zakona. Hvala.

Deseta sednica Drugog redovnog zasedanja, 15.12.2014.

Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Poštovana gospođo Tabaković, dame i gospodo narodni poslanici, ceo dan danas raspravljamo o jednom važnom setu zakona koji smo dobili od NBS i ovim putem želim da se zahvalim prvenstveno vama gospođo Tabaković na izdvojenom vremenu danas da ceo dan i da mi pojasnite neke delove kojima možda neki poslanici nisu dovoljno pridavali značaja ili ih nisu razumeli.
Ono što ću ja pokušati u svom kratkom izlaganju da objasnim, to su neki članovi vezani za Zakon o osiguranju i da apostrofiram važne stvari i činjenice zbog kojih je ovaj zakon dobar i mislim da je sud dala i stručna javnost u proteklom periodu, obzirom da se zakon, tj. Predlog ovog zakona nalazi već dugo u javnoj raspravi.
Zaštita osiguranika i drugih korisnika osiguranja su jedan važan segment u ovom zakonu, usklađivanje domaćih propisa sa propisima Evropske unije, potreba da društva za osiguranje postanu važan učesnik na domaćem tržištu finansija i obzirom na sredstva koja oni raspolažu.
U segmentu bolje informisanosti samih osiguranika, danas smo čuli od nekih kolega poslanika iz opozicije da ovaj zakon ne pruža dovoljno informacija osiguraniku koji zaključuje ugovor o osiguranju ili polisu. To naravno nije tačno. Ovim zakonom je predviđeno i mnogo više od toga. Ovim zakonom se uređuju informacije koje je osiguravajuće društvo dužno da da ugovaraču osiguranja ili ti osiguraniku pre uopšte i potpisivanja ugovora o osiguranju, a zarad javnosti opšte i potpisivanje ugovora o osiguranju.
Zarad javnosti, želim da pročitam član 82. koji decidno navodi sve podatke koje mora da sadrži i informacije za ugovarača osiguranja pre samog zaključenja osiguranja. Kaže – društvo za osiguranje je dužno da pre zaključenja ugovora o osiguranju obavesti ugovarača osiguranja najmanje o, pa kaže – poslovnom imenu u pravnoj formi, sedištu i adresi, sedištu društva za osiguranje sa kojim zaključuje ugovor, uslovima osiguranja i pravu koje se primenjuje na ugovor o osiguranju, vremenu važenja ugovora o osiguranju, rizicima pokrivenim osiguranjem i isključenjima u vezi sa tim rizicima, visinom premije, načinu plaćanja premije osiguranja, visini doprinosa, poreza i drugih troškova koji se obračunavaju pored premije osiguranja, kao i o ukupnom iznosu plaćanja, periodu na raskid ugovora o uslovima o raskidu, odnosno pravu na odustanak od ugovora, rok u kome ponuda obavezuje društvo za osiguranje, itd.
Znači, ovde su navedeni sve informacije koje sama ponuda za osiguranje mora da sadrži. Takođe, izrečene su i neistine da sami osiguranici nisu dovoljno upoznati sa opštim uslovima osiguranja. Ja moram da napomenem da ko je ijednom kupio polisu osiguranja mora da zna da su uz ugovore o osiguranju idu i obavezni uslovi osiguranja, koji su sastavni deo tog ugovora, te prema tome, nelogično je da neko ko je potpisao ugovore o osiguranju i dobio te uslove, da on nije obavešten ili da mora naknadno nekim putem to da traži, to mi nikako nije jasno.
Članom 15. precizira se da Narodna banka Srbije ima jednu posredničku ulogu između društava za osiguranje i osiguranika kod rešavanja šteta, što je jako pozitivna stvar i nešto što će dovesti do bržeg i lakšeg rešavanja onih šteta koje možda bi sutra završile u sudskom postupku.
Naravno, ta oblast će se detaljnije regulisati aktima Narodne banke koji će biti prateći i u ovom zakonu i stoga vas molim da u zakonom predviđenom roku te akte i donesemo.
Članovi od 85. do 113. bave se posredovanjima i zastupanjima u osiguranju i to je novina koja se uvodi da se ta dva segmenta posredovanja, odnosno zastupanje u osiguravanju razdvajaju u dva pravna lica. Naime, šta to znači? Jedna odlična stvar iz prostog razloga, zato što zastupnici u osiguranju jesu lica koje angažuje samo osiguravajuće društvo, a posrednici u osiguranju su lica koje angažuju osiguranici da im pomognu pri izboru osiguranja.
Ono što je propisano članom 94, jeste za posrednike u osiguranju, šta je to što bi oni trebali da na adekvatan način svoju uslugu prilagode osiguranicima. Ono što ostaje kao jedna stvar koja je zadržana iz prošlog zakona, jeste da plaćanje provizije posrednicima u osiguranju stavlja na teret osiguranja.
Mislim da bi dobili kvalitetnije usluge kod samog posredovanja u osiguranju, ako bi taj teret, taj trošak posrednika spao na teret osiguranika. Obzirom da znamo da velike kompanije angažuju posredničke kuće radi boljeg informisanja o tome kakav proizvod kupuju, a da u praksi se dešava, obzirom da dolazim iz sfere osiguranja, u praksi se dešava da oni u suštini ne dobiju bolje informacije, već sam taj posrednik traži osiguravajuću kuću koja mu daje veći procenat.
Stoga mislim da bi možda u ovom delu i bilo potrebno razmotriti da li može taj segment da se popravi, jer ukoliko dođemo do toga da sami posrednici u osiguranju birajući visinu provizije prema tome odlučuju kome će dodeliti posao, mislim da tu ostaje uskraćen sam osiguranik za kvalitetne informacije.
Na kraju, zadovoljan sam kompletnim setom finansijskih zakona. O tome smo danas mnogo govorili i ja neću ponavljati. Izabrao sam ove segmente, o nečemu što mislim da danas nije bilo reči i pozivam, kao i moj prethodnik sve kolege narodne poslanike da podrže ovaj set zakona. Hvala.

ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 28.12.1998.

Poštovani narodni poslanici, poštovani predsedniče, tačno je da je pokrenuto ovo pitanje na Odboru za urbanizam i građevinarstvo, međutim, Vlada preko Ministarstva prati primenu zakona, kako se sprovodi i ovaj zakon u Republici, i kada dođemo u situaciju da vidimo da treba pokrenuti i ovo pitanje mi ćemo ga pokrenuti.
Problem koji se ovde ističe je prerano prebacivati sa opština na izvršna veća, jer nismo došli do tog zaključka da je u mnogim delovima Srbije taj problem narastao u toj veličini.