Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7693">Dragan Todorović</a>

Govori

        Dame i gospodo narodni poslanici, ovoj državi, nažalost, ne može da pomogne ni jedna jedina institucija, pa ni ova revizorska komisija, koja je, iako je formirana, namerno opstruisana od strane zvaničnih organa samo sa jednim jedinim ciljem, a to je da se onemogući da ona radi. Jer, i takva kakva jeste, formirana voljom većine u parlamentu Skupštine Srbije, verovatno bi morala da izađe sa svim činjenicama koje su vezane za kriminal i korupciju u ovoj državi.
I Srbija ne može da krene napred sve dok taj najveći problem u Srbiji postoji, dok se ne reši pitanje korupcije i kriminala u kome učestvuju pojedinci iz najviših struktura vlasti. I to su nesporne činjenice.
Ono što je posebno interesantno, pokazaću vam na primeru da vlast ne može da se na neki način pravda time da nema dovoljno informacija, da nema podataka jer bi, navodno, oni krenuli da se obračunaju sa kriminalom u sopstvenim redovima. Pokazaću vam na osnovu dokumenata i na osnovu jednog od najpoznatijih slučajeva teškog kriminala i zloupotreba službenog položaja od strane najviših državnih funkcionera da je izvršena jedna od najvećih pljački u Srbiji.
Svi ste manje-više upoznati sa slučajem Nacionalne štedionice - banka. Sećate se, kada je osnovana, kako su stali u red, pa svi pred televizijske kamere, da krenu da ulože u Nacionalnu štedionicu i, koliko znam, tom prilikom je prevaren i tadašnji predsednik Vlade Zoran Đinđić. Kada je shvatio da je u pitanju prevara, bilo je već kasno.
Onog momenta kada je došlo do problema unutar Vlade, sećate se onih čuvenih izjava ''Laki je malo nervozan'', kada je posle izbora 2003. godine došlo do promene vlasti, pokrenuti su neki postupci da se istraži sve što je vezano za Nacionalnu štedionicu. Moram da vam kažem da je taj posao dobro urađen. Ovde je izveštaj MUP-a Srbije, UBPOK, od 24. februara 2004. godine, primljen u pisarnicu Vlade Republike Srbije 12. jula 2004. godine, zaveden pod brojem 07-5135/04.
Ovaj izveštaj je dosta precizan kada je u pitanju prevara vezana za Nacionalnu štedionicu. Tu su na prvom mestu apostrofirani Mlađan Dinkić, tadašnji guverner NBJ, posle toga ministar finansija, i ministar finansija u to vreme (2001, 2002, 2003. godine) Božidar Đelić.
Samo da vas podsetim da je Narodna banka izdala dozvolu za rad Nacionalnoj štedionici - banci 26. decembra 2001. godine. Pregled prve osnivačke emisije, odnosno akcionara, u to vreme ih je bilo 13 - "Jugoslovenska banka za međunarodnu ekonomsku saradnju", "Beopetrol", "Jugarant banka", "Toza Marković", "Apatinska Pivara", "Ce market", "DDOR Novi Sad", "Kopaonik osiguranje", "Sintelon", "Štedno-kreditna zadruga", "Energoprojekt holding a.d.", "Energoprojekt niskogradnja" i "Eurosalon" – to su bili osnivači Nacionalne štedionice - banke.
Onda je banka, na sednici održanoj 20.5.2002. godine, donela odluku o izdavanju druge emisije akcija Nacionalne štedionice u ukupnoj nominalnoj vrednosti od 180 miliona dinara. Tom prilikom, kaže, najveći kupci druge emisije akcija su bili preduzeća "Skvadra", "Pima", "Principal eksport-import" i "Dajners klub", svi iz Beograda. Pomenuta preduzeća su kupila akcije banke prodajom deviznih sredstava banci sa svojih deviznih računa otvorenih kod ove banke.
Naime, banka je 13.09.2002. godine primila uplate na svoj devizni račun kod "Evroaksis banke" u Moskvi od nalogodavca, firme "Koprom" iz Beča, u iznosu od 600.000 evra u korist preduzeća "Dajners klub", sa svrhom uplate dokapitalizacije, iznosa od 600.000 evra u korist preduzeća "Principal", sa svrhom uplate - dokapitalizacija.
Istoga dana je po nalogu "Koproma" iz Beča izvršeno plaćanje dodatnih 600.000 dolara u korist preduzeća "Pima", sa svrhom uplate - avans za robu i 600.000 dolara u korist preduzeća "Skvadra", sa svrhom uplate - avans za robu.
Taj avans za robu bio je predviđen, navodno, za kupovinu kukuruza i jednom i drugom preduzeću, ali zato što su cene kukuruza u to vreme bile mnogo više, nije se, navodno, isplatilo da se kupi i oni su doneli odluku da za ove pare kupe akcije Nacionalne štedionice - banke.
Što se tiče preduzeća "Pima" d.o.o., registrovano je kod Okružnog privrednog suda u Beogradu. Osnivači su firma "Pluto internešenel ltd" sa Sent Vinsenta sa 90% osnivačkog kapitala i Jelena Lazarević i Savković Zoran, oboje iz Beograda, ulica Vase Pelagića broj 10, sa po 5% osnivačkog kapitala.
Firma "Pluto internešenel" registrovana je u Sent Vinsentu, Grenadinska ostrva. Osnivači su Vlada Lazarević, Olivera Lazarević i Vojin Lazarević, svi sa prebivalištem u Kotoru, Crna Gora.
"Pima" je 13.9.2002. godine od firme "Koprom" naplatila avans u iznosu od 600.000 dolara. Sredstva su prebačena na devizni račun preduzeća "Pima" i za te pare su kupljene akcije Nacionalne štedionice. Međutim, kažem, do realizacije ovog posla oko prebacivanja 600.000 nije došlo zbog rasta cene kukuruza na domaćem tržištu. Isti razlog je naveden i kod preduzeća "Skvadra", ali je zato "Pima" dobila akcije u procentu od 20,66%.
Uvidom u dokumentaciju preduzeća "Skvadra" iz Beograda utvrđeno je, kao i u slučaju preduzeća "Pima", da je 6. septembra sklopljen ugovor sa preduzećem "Koprom" iz Beča o isporuci šest hiljada tona kukuruza. Zato su prebacili tih 600.000 dolara.
I ovde se pokazalo da nije mogao da se ostvari taj posao, kupovina kukuruza, zato što je cena skočila, ali su za te pare kupljene akcije Nacionalne štedionice.
Dana 29.4.2002. godine je pod brojem 175/02 zaključen ugovor o prenosu akcija Nacionalne štedionice-banke između Štedno-kreditne zadruge samostalnih privrednika Srbije iz Beograda i "Ekspres gradine".
Dana 14.11.2002. godine zaključen je ugovor o kupoprodaji 21 osnivačke akcije Nacionalne štedionice-banke između Jugoslovenske banke za međunarodnu ekonomsku saradnju a.d. iz Beograda, koju zastupa direktor Darko Čukić, i Republike Srbije, koju zastupa Božidar Đelić, ministar finansija i ekonomije.
Ovom odlukom je Republika Srbija postala vlasnik nad 21 komadom redovnih upravljačkih akcija vrednosti tri i po miliona dinara. Kupovinom ovog paketa akcija Republika Srbija postaje vlasnik 13,83% akcija Nacionalne štedionice-banke.
Posle druge emisije udeo akcionara u Nacionalnoj štedionici se menja. Republika Srbija ima 13%, "Pima" Beograd 13%, udeo "Jubmes banke", "Dajners kluba" itd. se smanjuje, a Skupština banke na 5. sednici 27.2.2003. donosi odluku o izdavanju treće emisije akcija Nacionalne štedionice u ukupnoj nominalnoj vrednosti od 300 miliona dinara. Pomenuta sednica je održana u prisustvu, vodite računa o ovome - predstavnika Republike Srbije.
Kupci treće emisije bili su preduzeća: "Mali kolektiv" iz Beograda i "Elim" iz Beča. Kupovina akcija je izvršena na osnovu otkupa deviznih sredstava. (Ne čitam vam ceo ovaj izveštaj zato što bi za to trebalo dosta vremena, upoznajem vas samo sa nekim osnovnim stvarima.)
Firma "Elim" na svoj nerezidentni račun kod Nacionalne štedionice - banke uplaćuje preko "Evroaksis banke" iznos od 1.528.660 evra i ovlašćuje banku da sa svog računa izvrši otkup deviza i da pomenuta sredstva prenese na račun Nacionalne štedionice, na ime kupovine akcija treće emisije.
Preduzeće "Mali kolektiv" registrovano je kod Okružnog privrednog suda u Beogradu pod tim i tim brojem, vlasnik i osnivač je "Juropen marketing", Britanska Devičanska Ostrva (sve ostrvo do ostrva), 90% osnivačkog kapitala ovog preduzeća je Vuka Hamovića iz Beograda.
Pogledajte, posle ove treće emisije naglo se menja procenat i učešće akcionara u Poštanskoj štedionici-banci. Srbija od svojih 13% vrednosti Nacionalne štedionice-banke ostaje na 10,05%, ali "Mali kolektiv", "Elim" Beč, "Dajners klub", "Skvadra" i "Principal eksport-import" postaju vlasnici 54,22%, a Republika Srbija ni jednim jedinim potezom ili gestom nije zaštitila svoje interese.
Kaže se - na skupštini akcionara, na sednici održanoj 27.2.2003., na kojoj je bio prisutan i Budimir Lončar, predstavnik Republike Srbije, jednoglasno je doneta odluka o raspisivanju treće emisije akcija. Konačni podaci o uspešnosti treće emisije akcija sa imenima kupaca i iznosom akcija koje su kupljene saopštene su na sednici Upravnog odbora 09.9.2003., na kojoj pomenuti predstavnici Vlade Republike Srbije nisu bili prisutni, jer su obojica bila na godišnjem odmoru. Interesantno je da su baš obojica bila na godišnjem odmoru.
Nakon što je Skupština SRJ usvojila novi zakon o platnom prometu, kojim se poslovi platnog prometa od 1. januara 2002. godine prenose na poslovne banke, to su NBJ, ZOP, koji je zastupao Živko Nešić, generalni direktor, i Nacionalna štedionica-banka, koju je zastupao Bojan Stanivuković, generalni direktor, zaključili su ugovor o poslovnoj saradnji broj 2/7-164 dana 21.2.2002. u cilju osposobljavanja zaposlenih u Narodnoj banci Jugoslavije, Zavodu za obračun i plaćanje, za obavljanje drugih poslova, te rešavanje socijalnog statusa zaposlenih.
Shodno zaključenom ugovoru, NBJ, ZOP upućuje svoje radnike na obuku u Nacionalnu štedionicu.
Zamislite ovaj apsurd. Radnici ZOP-a, koji su sigurno imali radnog staža 10 godina i više, upućuju se u instituciju koja je tek počela da radi, navodno na obuku. Kaže - radi osposobljavanja za rad na šalterskim poslovima sa stanovništvom, uz obavezu da za vreme obuke radnici ostaju u radnom odnosu u NBJ, ZOP.
Zamislite na šta su sve bili spremni i šta su radili. Pošalju radnike, drže ih u NBJ, plaćaju im plate, doprinose i sve to, a oni se obučavaju u Nacionalnoj štedionici, koja je potpuno privatna institucija, koja nema nikakve veze sa državom. Do koje mere su beskrupulozni i na šta su sve bili spremni da rade. Kaže - do kraja obuke, 1.4.2002. godine, da zasnuju radni odnos koji uspešno završe kurs u Nacionalnoj štedionici.
Kaže - shodno navedenom ugovoru, 28.10.2002. godine NBJ, koju zastupa Mlađan Dinkić, guverner, i Nacionalna štedionica-banka, koju zastupa Bojan Stanivuković, generalni direktor, pristupaju zaključenju sporazuma kojim su se saglasili da Nacionalna štedionica-banka koristi poslovni prostor bivše filijale NBJ, ZOP taksativno navedene u prilozima broj jedan sporazuma, sa nameštajem i opremom u tom poslovnom prostoru preuzetim u viđenom stanju, pazite ovo - u periodu od tri godine.
Pored toga, sporazumom je definisano da Nacionalna štedionica-banka poslovni prostor, nameštaj i opremu koristi bez nadoknade, uz obavezu plaćanja svih troškova održavanja (struja, komunalije). Čudi me da su pristali i ovo da plaćaju.
Dana 16. januara 2003. godine Vlada Republike Srbije donosi Zaključak o preuzimanju imovine koju koristi NBJ, ZOP i zaposlenih u Zavodu, kojim odlučuje da se za neposrednog korisnika nepokretnosti i drugih sredstava u državnoj sredini koje je koristila NBJ odredi Ministarstvo finansija i ekonomije. Ovim zaključkom Vlada Republike Srbije obavezuje Ministarstvo finansija i ekonomije da u roku od 60 dana Republičkoj direkciji za imovinu dostavi pregled navedene imovine.
Na osnovu pomenutog zaključka, Ministarstvo finansija i ekonomije donosi odluku o kriterijumima za podelu troškova korišćenja poslovnih zgrada čiji je neposredni korisnik Ministarstvo finansija i ekonomije, a koje je koristila NBJ, ZOP, a ministar finansija i ekonomije Božidar Đelić donosi odluku o upravljanju poslovnim zgradama čiji je neposredni korisnik Ministarstvo finansija i ekonomije, a koje je koristila NBJ, ZOP - Upravi za javna plaćanja i Poreskoj upravi.
Shodno tome, ovlašćeni predstavnici Poreske uprave su pristupili zaključivanju pojedinačnih ugovora o podeli troškova korišćenja poslovnog prostora u filijalama sa Nacionalnom štedionicom-bankom.
(Predsednik: Vreme.) Izvinjavam se, ako možete da oduzmete od vremena koje ima poslanička grupa SRS (Predsednik: Može, izvolite.) da bih završio, mislim da je interesantno, da se napokon ove informacije jedanput za svagda čuju i da shvatite da kriminal postoji, da je otkriven, ali da vi ne radite ništa.
Kaže - Zakon o sredstvima u svojini Republike Srbije, ''Službeni glasnik RS'', broj 32/97. Kako je ZOP bio u sastavu NBJ, i ova imovina, po samom zakonu, predstavlja sredstva u svojini Republike Srbije. U skladu sa članom 5. zakona, nepokretnosti u državnoj svojini mogu se dati na korišćenje uz naknadu ili bez naknade isključivo korisnicima nepokretnosti u državnoj svojini.
Kao korisnici ovim zakonom su označeni: državni organi i organizacije, organi i organizacije jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, javne službe, javna preduzeća i ustanove i druge organizacije čiji je osnivač Republika, odnosno teritorijalne jedinice. Nikako, ni pod kakvim uslovima nije mogla da se da Nacionalnoj štedionici-banci, apsolutno nikako, a ovo je uradio Božidar Đelić, kao ministar finansija u to vreme.
Član 8. stav 3. ovog zakona propisuje da o davanju na korišćenje, odnosno u zakup nepokretnosti koje koriste državni organi i organizacije odlučuje Vlada Republike Srbije. Predlog ovog zaključka daje Republička direkcija za imovinu Republike Srbije, kojoj se obraća državni organ ili organizacija. U razgovoru sa Dragomirom Umićevićem, zamenikom direktora Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije dobijena je informacija da se NBJ, ZOP nije obraćala ovoj direkciji sa zahtevom za davanje na saglasnost za korišćenje, odnosno zakup poslovnog prostora prilikom zaključenja sporazuma o korišćenju poslovnog prostora sa Nacionalnom štedionicom-bankom.
Takođe, ministar finansija Vlade Republike Srbije nije se obraćao Direkciji ovakvim zahtevom u smislu davanja saglasnosti prilikom donošenja odluke o podeli troškova korišćenja poslovnih zgrada čiji je neposredni korisnik Ministarstvo finansija, a koje je koristila NBJ, odnosno ZOP.
Da vas podsetim na onaj čuveni duel na televiziji, između Božidara Đelića i Mlađana Dinkića, kada je ''pukla tikva'', kada su se pominjale i babe, i dede, i ujne i, sećate se, ''ne diraj mi majku'' itd. Ali, kada je u pitanju Nacionalna štedionica, onda ni jedna jedina reč. Sad vam je jasno odakle ''vojvodi od Meridijan banke'' 11 miliona evra za akcije u Meridijan banci. Ovaj izveštaj UBPOK-a nedvosmisleno govori, da sad rezimiramo sve, da su većinski vlasnici Nacionalne štedionice, koji imaju ukupno 54,22% kapitala, šest privatnih firmi koje kontrolišu of-šor kompanije, da su osnivači četiri većinska akcionara Nacionalne štedionice of-šor kompanije.
Osnivač su postala dva akcionara, isto lice, odnosno vlasnici su međusobno povezani, čak su na istoj adresi, iste prostorije koriste, isti telefon. Jasno vam je šta se krije iza ovog.
Ono što je ključno, sve transakcije su izvršene preko jedne banke, Evroaksis banke iz Moskve, i ista grupa ljudi, kroz of-šor firme, kontroliše Nacionalnu štedionicu i Evroaksis banku iz Moskve.
Nacionalna štedionica je osnovana 26. decembra 2001. godine, a svega dvadesetak dana posle osnivanja, na predlog tadašnjeg guvernera Narodne banke Mlađana Dinkića, Nacionalna štedionica je dobila veliko devizno ovlašćenje, kao i monopolsko ovlašćenje, da jedina od svih banaka isplaćuje građanima dug po osnovu stare devizne štednje. Radi se o sumi od četiri i po milijarde evra, čija se isplata obezbeđuje iz budžeta Republike Srbije.
Dokapitalizacija Nacionalne štedionice izvršena je samo na papiru, a realan novac je ostao u Moskvi, što znači da ovaj postupak nije sproveden da bi se povećao potencijal Štedionice, već samo da bi se ostvarilo vlasništvo nad Štedionicom.
Onda, 17. marta 2006. godine ministar finansija Mlađan Dinkić i generalni direktor Eurobanke EFG Nikolas Nanopulos potpisali su ugovor o kupovini akcija za 35 miliona evra. Na konferenciji za novinare Dinkić je naveo da je država u Nacionalnu štedionicu uložila 5,1 milion evra, i to 1,2 miliona u novcu i 3,9 miliona u nekretninama. Samo se ne kaže kada je to urađeno, ko je ovo odobrio i na koji način je država Srbija došla do ovolikog učešća, a ja sam vam pročitao koliki je procenat bio posle izdavanja treće emisije akcija.
On je rekao da će akcije biti plaćene po najvećoj ceni do sada postignutoj u privatizaciji bankarskog sektora. Ali, kakve veze ima Nacionalna štedionica sa privatizacijom? To je privatna štedionica, privatna banka, i to nema nikakve veze sa državnom bankom. Laži, laži i obmane sve vreme.
Kaže - komentarišući navode o privilegijama za pojedine manjinske akcionare, Dinkić je rekao da su sve optužbe na njegov račun bile isključivo političke i da je, kao ministar finansija, jedina osoba odgovorna za dokapitalizaciju bankarskog sektora, a on je za to nadležan tek od 2004. godine.
Tu je u pravu. Pre toga je bio nadležan ministar Božidar Đelić, ali će jednoga dana morati da odgovaraju i jedan i drugi.
Sada ujedno postavljam poslaničko pitanje – da mi se dostavi ugovor na osnovu kojeg je država postala vlasnik u iznosu od 5,1 milion i da se navedu koji su to prostori pripali Nacionalnoj štedionici na osnovu kojih je država Srbija dobila ulog od 5,1 milion evra.
Nije se stalo samo na izveštaju UBPOK-a. Ovde je izveštaj Narodne banke Republike Srbije, na osnovu Zaključka Vlade Republike Srbije broj 422-8530/2003-04, gde je traženo da se proveri sve vezano za poslovanje, odnosno rad Narodne banke Jugoslavije u vreme kada je guverner NBJ bio Mlađan Dinkić. Taj izveštaj je poslala tadašnji guverner gospođa Kori Udovički, pod brojem KG br. 27. Moram da vam pročitam ovaj izveštaj, da vidite kako je Mlađan Dinkić radio kao guverner NBJ.
Kaže - plasmani deviznih sredstava u periodu 2000-2002. obavljeni su na bazi odluka Savezne vlade o deviznoj politici i projekciji platnog bilansa usvojenih na predlog Narodne banke, a u okviru kojih je bilo projektovano i rukovanje deviznim rezervama Narodne banke. Posebno podvlačim ovo vezano za devizne rezerve Narodne banke. Već sam vam objasnio ove poslove vezane sa Evroaksis bankom iz Moskve.
Nastavlja dalje Kori Udovički - u skladu sa ovim odlukama, Narodna banka Srbije plasirala je depozit kod Veksim banke iz Moskve, sadašnje Evroaksis banke iz Moskve, kao jedine banke sa mešovitim kapitalom u pomenutom periodu, isključivo uz instrukciju guvernera u formi pismene saglasnosti, što se odnosilo na deponovanje, povećanje i povlačenje, odnosno na iznos, ročnost i valutnu strukturu depozita.
Ovde Kori Udovički objašnjava šta je cilj deviznih rezervi. Kaže - primarni cilj plasiranja deviznih rezervi jeste obezbeđenje njihove sigurnosti, bitan kriterijum plasmana je i njihova likvidnost, a tek na trećem mestu je njihova rentabilnost. Ovo je važno - karakteristike Evroaksis banke nikako ne odgovaraju međunarodno prihvaćenim standardima kroz koje se ovi kriterijumi sprovode. Ona nema rejting, a njena veličina je u potpunom neskladu sa veličinom depozita koji je Narodna banka Srbije u njoj držala.
Dakle, držanje deviznih rezervi Narodne banke Srbije u Evroaksis banci nije bilo u skladu sa kriterijumima opreznog i odgovornog poslovanja modernih centralnih banaka. Držanje rezervi mimo ovih kriterijuma otvara pitanje - zašto ili sa kakvim ciljem su ova sredstva držana u Evroaksis banci? (Zbog čega i s kojim ciljem, pročitao sam vam, vezano za kupovanje akcija u Nacionalnoj štedionici-banci.) Postojeća dokumentacija o plasmanu Narodne banke Srbije u Evroaksis banci je štura, a postojeća dokumentacija o daljim plasmanima Evroaksis banke prekida se sa 1.9.2002. godine.
Dalje, Narodna banka Srbije ne poseduje dokumenta o bilo kakvoj obavezi Evroaksis banke ili NBS u pogledu daljih plasmana deviznih rezervi koje su se od 22.7.2003. nalazile deponovane u Evroaksis banci. Evroaksis banka nije upoznala sadašnjeg guvernera Narodne banke Srbije sa postojanjem takvih obaveza. Međutim, iz postojeće dokumentacije može se zaključiti da su bar do 1.9.2002. ova sredstva, pazite sad - reinvestirana u privredu Srbije, uz saznanje Narodne banke Srbije.
Takvo plasiranje sredstava rezervi centralnih banaka u potpunoj je suprotnosti sa odgovornim upravljanjem rezervama, iz dva razloga. Prvo, rezerve se moraju plasirati tako da su što izolovanije od bilo kakvih faktora koji mogu da potresaju poslovanje domaće privrede, jer rezerve se i koriste za ispomoć domaćoj privredi ili prevazilaženju bilo kakvih udara. Dakle, one moraju biti raspoložive onda kada su sva druga sredstva u zemlji ugrožena, što naravno nije slučaj ako su reinvestirana u zemlju. Drugo, ovakvo dalje plasiranje rezervi omogućava neprovidno favorizovanje pojedinih privrednih subjekata ili banaka u zemlji. Da je to tačno pokazaću vam na sledećem dokumentu.
Ne postoji nikakav trag o kriterijumima kojima se Narodna banka Srbije rukovodila u izboru krajnjih korisnika sredstava ili o meri u kojoj su na taj izbor uticali.
Da ne čitam sve, kaže - napokon, s obzirom da plasman deviznih rezervi u Evroaksis banci nije u skladu sa principima rada modernih centralnih banaka, neophodno je objasniti zašto se po preuzimanju dužnosti i utvrđivanju postojanja ovih sredstava guverner opredelila za njihovo postepeno povlačenje. Razlog je što su depoziti NBS predstavljali veoma veliki deo izvora sredstava Evroaksis banke.
Kaže dalje - odluke o otvaranju računa u banci od 25. decembra 2002. godine doneo je tadašnji guverner Mlađan Dinkić. Otvoreni su računi NBJ kod sledećih 18 banaka, kod kojih su novčana sredstva uključena kao depoziti po viđenju, pa između ostalog i Nacionalna štedionica-banka, kao da je to državna banka.
Kaže - početno stanje sredstava na dan 1.1.2003. godine iznosilo je 797 miliona itd., a na dan 20. 4. 2003. svedeno je na 499 miliona. Držanje sredstava Centralne banke u poslovnim bankama u depozitima po viđenju nije u skladu sa principima poslovanja modernih centralnih banaka.
Ovaj izveštaj, kao i izveštaj UBPOK-a, bez ikakve dileme govori da je država morala da radi svoj posao i da su svi oni koji su odgovorni za ovaj najveći kriminal, pre svega Mlađan Dinkić i Božidar Đelić, morali da odgovaraju u skladu sa zakonom Republike Srbije.
Postavljam jedno poslaničko pitanje, da mi se odgovori – da li je Mlađan Dinkić 13.12.2002. uputio pismo Veksim banci u Moskvi, gospodinu M. Mirkoviću, predsedniku, gde ga obaveštava da je NBJ, u sklopu svoje politike rukovanja deviznim rezervama, spremna da jedan deo sredstava uloži u ovu banku, i to u iznosu od deset miliona, po tržišnim uslovima. Sećate se ovog pređašnjeg izveštaja Kori Udovički o tome zašto se ne ulažu devizne rezerve u ovakve banke kao što je Evroaksis banka, baš zbog toga što može da dođe do zloupotrebe.
Evo, ovde je pismo viceguvernera Radovana Jelašića koje upućuje guverneru NBJ.
Vrlo je interesantno i nisam verovao da mogu da dođem do ovakvog dokumenta. Verovatno je Radovan Jelašić shvatio da je vrag odneo šalu ili u to vreme još nije ušao u sve poslove, pa je hteo da se obezbedi za svaki slučaj.
On kaže - iz izveštaja o izvršenom sagledavanju finansijskog poslovanja jedne banke, misli se na jednu banku u Srbiji, sačinjenog od strane zajedničkog tima predstavnika NBJ i USAID-a, uočeno je da je Banka delimično obezbedila sredstva za izdvajanje minimalne devizne rezerve kod NBJ za srednje ovlašćenje iz sredstava kredita dobijenog od Veksim banke iz Moskve u iznosu od 1,25 miliona maraka.
Kaže - s tim u vezi, a u cilju omogućavanja NBJ da potpuno raspolaže deviznim rezervama po osnovu izdvojene minimalne devizne rezerve, predlažem da se sva devizna sredstva preneta po ovom osnovu u poslednja dva meseca na devizni račun NBJ kod Veksim banke iz Moskve prenesu na račun NBJ kod neke od prvoklasnih banaka u zapadnoj Evropi. Viceguverner svom partijskom kolegi guverneru kaže da Veksim banka u Moskvi nije banka u kojoj Srbija treba da drži svoje devizne rezerve.
Postavio sam poslaničko pitanje da li je tačno da je Mlađan Dinkić obavestio da bi prva tranša, odnosno prvi iznos bio deset miliona dolara u Veksim banci. To je bilo 13.12.2000, ali već 22.4.2002. godine od gospodina Mlađana Dinkića traži saglasnost Olivera Ilinčić, generalni direktor, a ovde je, kaže, saglasan guverner Mlađan Dinkić da se depozit kod Veksim banke poveća na 45 miliona.
Onda 9.1.2003. sada generalni direktor Gordana Matić takođe traži saglasnost od Mlađana Dinkića da se kod Evroaksis banke u Moskvi poveća depozit na 55 miliona i Mlađan Dinkić daje saglasnost i na ovo povećanje. Dalje, 20.6.2003. ponovo generalni direktor Gordana Matić traži saglasnost od guvernera Mlađana Dinkića da se depozitni plasman poveća kod Evroaksis banke u Moskvi na 60 miliona dolara i, normalno, Mlađan Dinkić daje saglasnost i na ovaj zahtev.
Evo, dame i gospodo poslanici, crno na belo, ne političke priče, ne rekla-kazala, sve je dokumentovano, apsolutno sve. Ovo je jedan od najvećih kriminala koji je izvršen u Srbiji od 2001. godine, koji su istražili državni organi Srbije, i to sve u vreme dok ste vi na vlasti. Menjale su se vlade, što bi neki rekli, agregatna stanja nisu bila, ali imate sve vreme ovu dvojicu ljudi koji samo prelaze iz jedne u drugu vladu. Jedan je sad ministar, drugi je potpredsednik Vlade i ministar, a ovakav kriminal su učinili u Srbiji.
Postavite sami sebi pitanje. Znam da se najveći broj poslanika u Skupštini Srbije, listom mogu to da kažem, korektno bavi svojim poslom, da nema nikakve veze sa ovim, ali sada bar imate čistu informaciju, apsolutno 100% tačnu, o pljački koja je izvršena od strane Mlađana Dinkića i Božidara Đelića.
Sve dok ta dvojica budu u državnim institucijama, a ne da, pre svega, odgovaraju za ovo što su uradili, od Srbije nema ništa.
Kakva Evropa, ljudi moji, šta je s vama? Vidite kako su prošli Bugari. Njih su primili u Evropu, ali, zbog korupcije i svega onoga što se dešavalo, normalno da su im zatvorili sve ventile. Vi mislite da u Evropi ovo ne znaju? Znaju. Mislite da će oni ovo prihvatiti, da ćete vi sa Mlađanom Dinkićem i sa Božidarom Đelićem...?
Postavljam pitanje i Borisu Tadiću, predsedniku Republike Srbije i predsedniku DS – kako on to misli da se obračuna sa kriminalom (rekao je prvo u sopstvenim redovima)? Kako je moguće da on to može da kaže posle ovih činjenica vezanih za Božidara Đelića, potpredsednika Vlade Republike Srbije?
Dokle god državni organi koji su nadležni za ovo ne krenu da rade svoj posao, od ove države nema ništa. Ili dok građani Srbije potpuno ne shvate da sa vama ne samo nema Evrope, nego da će se nastaviti potpuni sunovrat ove države do potpunog sloma. Jer, ovo je dokaz da vi državu ne možete da izvedete iz ove ekonomske i socijalne bede u kojoj se nalazimo, da ne možete da se obračunate sa korupcijom i kriminalom.
I nemojte više da obmanjujete građane Srbije. Krenite, sa ovim slučajem, da otvorite sve stvari, krenite da procesuirate i tek tada možete da očekujete poverenje građana Srbije. Ja vam se zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, po čl. 225. i 226. postavljam pitanje Ministarstvu inostranih poslova i Ministarstvu vera, a povodom nemilih događaja u Crnoj Gori kada je crnogorska policija sprečila sveštenike SPC da održe svetu liturgiju povodom Svetog Jovana, zbog toga što Crna Gora i Milo Đukanović striktno ispunjavaju naloge onih koji pokušavaju da potpuno razore srpski narod. Jedan od načina kako misle to da urade jeste potpuna podela i razbijanje SPC.
Sa time se krenulo još posle Drugog svetskog rata, a nastavlja se ne samo nesmanjenim intenzitetom, nego se čini sve kako bi se Srpska pravoslavna crkva, kao jedan od osnovnih stubova očuvanja srpskog naroda i srpske nacije, potpuno razbila.
Ono što je posebno interesantno jeste da naša država na tom planu ne radi ništa, odnosno radi isto ono što su radili i komunisti posle 1945. godine.
Imali smo pre kratkog vremena, nažalost, istu situaciju: predsednik Republike Srbije pokušao je da učini sve kako bi on postavio patrijarha, čoveka koji bi verovatno po njegovom nalogu radio sve ono što bi naređivao Boris Tadić, kao što je to radio i Josip Broz Tito.
Posebno se ovde pokazuje neodgovoran odnos naše države prema SPC. Sećate se kako je naša država neprimereno reagovala onog momenta kada je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova i Metohije. Odmah su proterali crnogorskog i makedonskog ambasadora, a ostavili su ambasadore onih država koje su mnogo pre toga priznale Kosovo i Metohiju, koje su uradile sve da nateraju i Crnu Goru i Makedoniju da priznaju nezavisnost Kosova.
Interesuje me šta će Ministarstvo vera, odnosno šta će ministar inostranih poslova da uradi po ovom pitanju. Dokle ćemo tolerisati ovakav odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, prema Srbiji i prema srpskom narodu? Da ne govorim u kakvom se položaju nalazi srpski narod u Crnoj Gori, da su njegova prava apsolutno pogažena, da su praktično potpuno obespravljeni, a da naša država ne preduzima ništa i ne čini ništa. Nemojte po onome kako ste se i do sada ponašali.
Vi se sećate da je Srpska radikalna stranka postavila pitanje Ministarstvu inostranih poslova, evo, ja ga ponovo postavljam i upozoravam vas da očekujemo odgovor, kada je u pitanju ponašanje nekih ambasadora, mislim pre svega na ambasadora Velike Britanije Stiva Vordsvorta, koji je kritikovao neke političke stranke, odnosno SRS...
(Predsednik: Vreme.)
... završavam, a da do dana današnjeg nismo dobili ni jedno jedino slovo povodom tog pitanja.
Pitam vas, dokle mislite da se ponašate na takav način? Vi možete sebi da dozvolite šta god hoćete; mogu da vas gaze ambasadori kako god hoće, mogu da vas prozivaju, da vam daju naloge. Ali, mi to ne dozvoljavamo. Ako vi niste u stanju...
Umesto što dobacujete, razmislite o jednoj jednostavnoj stvari: ako je Skupština izabrala ministre, onda ti ministri treba da rade u skladu sa interesima ove države. Valjda je interes Ministarstva inostranih poslova da radi svoj posao. Jedan od osnovnih poslova je da zaštiti sopstvenu državu, njen integritet i suverenitet i da spreči mešanje ambasadora u unutrašnje stvari naše države. Vi niste u stanju da pošaljete jednu jedinu rečenicu upozorenja.
I, gospođo Dejanović, mislim da ste vi kao predsednik Skupštine prozvani i pozvani da štitite integritet Skupštine Srbije i da je neprimereno da se na takav način strani ambasadori ponašaju kada su u pitanju političke stranke. Učinite nešto, ako hoćete da podignete dostojanstvo Skupštine, uradite nešto što će pokazati građanima Srbije da se vi stvarno trudite da to uradite, a ne puštate da kako ko hoće i kada mu padne na pamet procenjuje i daje ocene o tome kakva je koja politička stranka. Mislim da i vi treba da reagujete, prošlo je skoro 20 i nešto dana od izjava engleskog ambasadora. Rekli ste i sami da je pismo upućeno, a evo, do dana današnjeg nema ni jednog jedinog slova.
Dame i gospodo narodni poslanici, ponovo se javljam po članovima 225. i 226. Praktično, mogu da kažem da je to nastavak ovog prvog javljanja, vezano za događaje u Crnoj Gori.
Da vas obavestim, pretpostavljam da ste pročitali novine i da ste obavešteni, da od danas počinje regrutacija pripadnika bezbednosnih snaga Kosova.
Postavljam jednostavno pitanje i Ministarstvu odbrane i predsedniku Republike: šta će učiniti povodom toga?
Ministar za Kosovo i Metohiju Goran Bogdanović kaže da u ovom trenutku Srbija nema mehanizme kojima može da spreči formiranje bezbednosnih snaga Kosova, ali da će koristiti sve diplomatske i pravne argumente protiv takve odluke. Postavljam pitanje, koje će to argumente da koristi?
Ljudi, da li mi imamo nekog normalnog čoveka koji predstavlja ovu državu? Vi ste doneli odluku da se prihvati Euleks. Da li ste zbog toga doneli odluku da se prihvati Euleks da bi stvarno omogućili formiranje nezavisne države Kosovo? Pogledajte šta se radi. Kako je moguće da se na Kosovu i Metohiji dešava nešto protiv Rezolucije 1244? Moguće je zato što ste potpuno suspendovali UNMIK. Doveli ste Euleks, koji je stvoren na osnovu plana Martija Ahtisarija i imate stvaranje vojske Kosova, embrion kosovske države. Vi preko toga prelazite kao da se to desilo u nekoj mesnoj zajednici – koristićete sve pravne argumente protiv toga. Šta ćete vi konkretno da uradite protiv ovoga? Zašto ne tražite od Saveta bezbednosti da raspravlja o ovom pitanju?
Ono što nas čeka, to je priznanje Kosova od strane Srbije. Sve vodi tome i nema dileme po tom pitanju. Vi ćete morati vrlo brzo da priznate nezavisnost Kosova i Metohije zato što će vas na to naterati, zato što vi, u stvari, radite sve u skladu sa naredbama koje vam stižu.
To vam kaže i Srđa Trifković. Kaže: "Vlada Srbije će do 2011. godine priznati Kosovo i prihvatiti normalizaciju odnosa sa svim susedima, čime će, kako kažu zvaničnici EU, prineti tobože bolnu, ali neminovnu žrtvu na oltar evrointegracija". Za vas EU nema alternativu i vi ćete, zato što nema alternative, da prihvatite nezavisnost Kosova i Metohije. Tu nema nikakve dileme. Sve ovo što nam se dešava, dešava se u tom pravcu.
Malopre sam vam rekao da je Boris Tadić pokušao da nametne sopstvenog patrijarha. Ovde se to vrlo jasno i precizno definiše, kaže: "Sa sigurnošću možemo da očekujemo da će ova vlada do kraja 2011. prihvatiti normalizaciju odnosa sa svim susedima", a to je ono što su vam rekli, za njih je sused Srbije i Kosovo, država ili republika Kosovo. Vi ste kao noj koji je zabio glavu u pesak, pravite se kao da se ništa ne dešava.
Kaže: "... i dodaje da je opstanak takve vlade koja će prihvatiti nezavisnost Kosova moguća bez obzira na sve njene laži i promašaje".
To vam kažu oni koji vam daju ove naloge, da lažete i da činite promašaje, a to možete jer je opozicija u ovakvom stanju, zato što ste oni i vi doprineli tome da opozicija bude u takvom stanju.
Kaže: "Trifković tvrdi da će u priznavanje kosovske državnosti biti uključena i Srpska pravoslavna crkva i da je vlast u Srbiji i Republici Srpskoj već počela da bira podobnog naslednika patrijarha Pavla, koji će pristati, radi 'opstanka' Srba na Kosovu, na uspostavljanje kosovske pravoslavne crkve."
(Predsednik: Vreme.)
Ovo što sam vam pričao, makedonska pravoslavna crkva, crnogorska pravoslavna crkva, kosovska pravoslavna crkva, to pokušavaju i u Hrvatskoj - hrvatska pravoslavna crkva, pokušavaju to i u Bosni, potpuno uništenje srpskog naroda.
Po tom pitanju nema apsolutno nikakve dileme, sve činjenice govore. Jedino vaše ponašanje i izbegavanje da se suočite sa istinom i da date ove odgovore dodatno otežavaju situaciju u kojoj se nalazi ova država i građani Srbije. Prestanite više da obmanjujete građane Srbije, suočite se sa problemima sa kojima se suočava država, sa kojima su se suočili građani Srbije, posebno kada je u pitanju Kosovo i Metohija i krenite da reagujete kao normalna država, ako ništa drugo, da jasno stavite do znanja i građanima i svetu da ne pristajete na ove ucene od strane onih koji hoće potpuno da unište i Srbiju i srpski narod. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104. i postavljam vrlo jednostavno pitanje vladajućoj opoziciji: da li vi znate šta znači raspolućena ličnost? Znate li šta znači kad u jednom momentu tvrdite jedno ili radite jedno, a u drugom momentu radite drugo? Kada se to primeti, gospođa Slavica će vam objasniti, onda postoje načini kako se pokušava ... (Isključen mikrofon.)
(Predsednik: Izvinite.)
Da nisam rekao nešto, ne daj bože, da niste zaštitili ime, pa da sam napravio, i ne znajući, grešku.
Mogu da se složim skoro sa svim ovim što je prethodni poslanik izneo, sem sa ovom konstatacijom i zahtevom da krenemo u razgovor sa Prištinom.
Sa Prištinom nema nikakvog razgovora, apsolutno nikakvog razgovara. To pokušavaju da nam nametnu. Srbija na to ne sme da pristane nikako. Srbija može da razgovara samo sa UN i ni sa kim više kada je u pitanju Kosovo i Metohija, apsolutno ni sa kim više, samo i isključivo sa UN, i to na osnovu Rezolucije 1244.
Kada je u pitanju ovo ostalo, da li ste vi to u vladajućoj većini razgovarali pre nego što se ovo desilo? Nisu te snage počele da se formiraju juče. Od kada vam mi govorimo da te snage počinju da se formiraju, da ih obučava NATO pakt, odnosno Amerikanci, da su 99%, ako ne i 100% pripadnika tih budućih bezbedonosnih snaga, odnosno vojske Kosova i Metohije, teroristi, pripadnici OVK. Vi nama sad govorite o tome da je trebalo nešto da se uradi. Pozivate Srbe da ne učestvuju u tim formacijama. Ljudi moji, na šta ovo liči?
Ministar za Kosovo i Metohiju Goran Bogdanović je do 2004. godine bio ministar u vladi Kosova. Vi ste pozivali Srbe na Kosovu i Metohiji da izađu na izbore. Mi smo bili protiv toga, govorili smo vam koliko je to velika šteta, koliko će to naneti problema Srbiji.
Vi ovde izlazite i pozivate se na neke stvari koje od početka, od 2001. godine, od kad je DOS došao na vlast radite kada je u pitanju Kosovo i Metohija. To su nalozi koje ispunjavate da Kosovo polako postane nezavisna država.
Postavio bih jednostavno pitanje: ako vi stojite na ovim pozicijama (nemam uopšte razloga, odmah da se razumemo, da sumnjam da vi u ovo iskreno verujete), kako možete da budete u istoj vladi sa ljudima koji omogućavaju da se ovo dešava na Kosovu i Metohiji? Stvarno to ne razumem. Kako neko ko iznosi ovakve primedbe i na najteži mogući način optužuje Vladu za antidržavno delovanje, za najveću moguću štetu, može da ostane u Vladi?
Odmah da vas vratim na pitanje gasnog sporazuma; jedan deo Vlade je protiv sporazuma, a drugi za sporazum. Ljudi, sa vama nešto nije u redu. Dajte, gospođo Slavice, probajte vi u ime struke da pomognete da se ovi problemi prevaziđu, jer ovo stvarno nema smisla ni prema Skupštini, a ni prema građanima Srbije. Hvala.
 Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104. Gospođo Petković, u svom javljanju apsolutno nisam hteo o vama da kažem ni jednu jedinu reč, samo sam hteo da uporedim, kada pojedinac dođe u poziciju da je podeljena ličnost, da u tom slučaju treba da mu se ukaže pomoć, odnosno da medicina pokušava da mu ukaže pomoć. Kada se dešava sa Vladom ili vladajućom većinom, jedni levo, drugi desno, ta pomoć treba da bude ukazana na drugi način.
Da sam hteo da govorim o vama lično i vašoj stranci postavio bih pitanje, pre svega, morala. Da li vi uopšte imate moralno pravo da pozivate Srbe da ne učestvuju u ovim novim bezbednosnim snagama? To pravo poseduje onaj ko svojom prošlošću može to da dokaže.
Ovde ste sada rekli da ste bili poslanik posle 2001. godine, na poziv Vojislava Koštunice i patrijarha Pavla. Nije tačno. Pre svega, patrijarh Pavle nikada nije pozivao, pozivao je vladika Artemije, ali on nije patrijarh. Tada ste vi učestvovali, u vreme kada je to bila vlada Tačija i Ramuša Haradinaja.
Vi ste tada bili poslanik i učestvovali ste u radu jednog ministarstva. Takođe, Dragan Nikolić, koji je sad načelnik Kosovsko-pomoravskog okruga, učestvovao je u radu te vlade, kao i Oliver Ivanović.
Kako vi onda možete da pozivate Srbe na Kosovu i Metohiji da ne učestvuju u ovim snagama?
Pozdravljam taj poziv, ali vi nemate moralno pravo da ih pozivate. Između ostalog, gospođo Petković, znate gde radi vaš sin. On radi u kosovskoj carini, to je nesporna činjenica. Otkud vama moralno pravo da vi pozivate Srbe da ne učestvuju bilo gde, kada su u pitanju institucije nove države?
Sama činjenica da vi govorite o tome da smatrate da treba razgovarati sa Prištinom dovoljno govori o tome. Kojom Prištinom? Ko predstavlja tu Prištinu? S Prištinom se razgovaralo u vreme kada je moglo da se razgovara, kada je Kosovo i Metohija bilo deo Srbije. Danas, kada ste vi... zahvaljujući tome što ste omogućili da dođe Euleks i suspenzijom Rezolucije 1244 samo završavate posao koji su Amerikanci krenuli da završe. Ono što sam vam govorio, da je Kosovo sused Srbije, kako možete da pregovarate sa Prištinom? Šta vi imate da razgovarate sa Prištinom?
(Predsednik: Vreme.)
Završavam. Postoji Rezolucija 1244 i samo i isključivo u okviru Rezolucije 1244. Da je to radila vlast od 2001. godine, danas ne bismo bili u ovoj situaciji u kojoj se danas nalazimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, pozivam se na član 27, 104. i 194. Stvarno smatram, gospodine potpredsedniče, da vi pre svega morate da vodite računa o dostojanstvu Skupštine. Mi smo pokušali diskretno da upozorimo vladajuću većinu da od početka popodnevne rasprave na sednici Skupštine Srbije nema ovlašćenog predstavnika Vlade. Obećali su nam da će vrlo brzo stići. Imali smo razumevanja za to, ali evo maltene treba da dođemo do kraja ove sednice, a ministra ili drugog predstavnika Vlade nema.
Juče ste poslali ministra vera. Hajde možemo da kažemo - u kakvoj se državi mi nalazimo, jedino Bog može da nam pomogne, pa je verovatno zbog toga i došao, ali je bar bio. Ako niste u stanju da navatate nekoga od ministara, pošaljite neki fikus iz Vlade, stavite ga ovde i kažite - ovo je predstavnik.
Kakva je razlika između ove prazne stolice ili recimo fikusa iz Vlade - velika? Prvo taj fikus je verovatno nešto manje plaćen od ministra, ali bi on predstavljao Vladu i ova rasprava bi imala nekog smisla. Stvarno nema smisla.
Zamislite drugačiju situaciju - da predstavnici Vlade dođu, sednu u ove prve redove, a poslanici iz nekog razloga ne uđu u salu, ali najave da će svakog momenta ući u salu. Oni sede i kažu - ne, ne, ne, sačekajte, evo dolaze poslanici. Tako punih dva sata mi ovde raspravljamo, a predstavnika Vlade nema.
Siguran sam da Vladu i ne interesuje ono što se ovde govori za skupštinskom govornicom i verujem da je njima potpuno bespredmetno da slušaju šta poslanici govore, posebno imajući u vidu da se ova rasprava današnja i jučerašnja odvija u skladu sa nekim solidnim, u korektnim uslovima.
Možda duvaju svećice na rođendanskoj torti, ali to morate da nam kažete - da su omiljeni ministri pozvani kod predsednika Republike, danas je rođendan. Možda bi mi to uvažili. Ali, valjda ovaj koji je trebalo da bude tu, trebalo je na brzinu da mu spremite parče rođendanske torte da on završi sa time i da dođe da sedi.
Gospodine predsedavajući, upozoravam vas sada da u najkraćem mogućem vremenu nam kažete kad dolazi predstavnik Vlade. Posle tog vremena mislim da je nezamislivo da nastavimo sednicu u ovim i ovakvim uslovima. Ono što je važno i za vas, a i za građane Srbije - da mogu da vide kako se vrši opstrukcija Skupštine.
Zamislite, ima li gore opstrukcije nego ne sedeti u sali gde se raspravlja o Predlogu zakona koji je Vlada predložila? Ima li gore opstrukcije? (Predsedavajući: Vreme.)
Znam da sam prekoračio vreme, ali mi dva sata ovde čekamo predstavnika Vlade - njega nema.
Zato vas ponovo upozoravam, gospodine Novakoviću, u najkraćem mogućem vremenu obavestite Narodnu skupštinu kad dolazi predstavnik Vlade.
Posle tog vremena mislim da je svaka rasprava besmislena. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po čl. 225. i 226. Moram da oduzmem malo vremena i da skrenem pažnju na vesti koje su se pojavile vezano za situaciju na KiM, posle ulaska NATO snaga, koje su došle da uvedu mir.
Mislim da će svakim danom sve više informacija po ovom pitanju biti i da će se istina i činjenice za koje mi tvrdimo od početka polako probijati ne samo do naše javnosti, nego i do svetske javnosti, i da će svi zločini koji su počinjeni prema srpskom narodu napokon biti razobličeni.
Imamo svedočenje italijanskog generala Maura del Vekija, bivšeg generala italijanske vojske, koji je rukovodio jedinicom od 7.000 vojnika koji su ušli na Kosovo u junu 99. godine, nakon prestanka NATO bombardovanja, kazao je za italijanski nedeljnik "Panorama" da su mu prve tri nedelje mandata svakog jutra na sto stizali izveštaji o pronađenim leševima ubijenih Srba i Roma, ali da je to bila tabu tema o kojoj nisu smeli da razgovaraju s novinarima.
Ubistva su nastavljena i kasnije, ali su bila ređa. Oni koji nisu pobegli sa Kosova bili su pod stalnim rizikom ubistva ili silovanja.
Napuštene srpske kuće su rušene do temelja i spaljivane, a Albanci su napadali i crkve i manastire. Cilj im je bio da izbrišu svaki trag srpskog prisustva na KiM, a sve uz prisustvo NATO snaga.
Italijanski nedeljnik navodi da je zastrašujuća činjenica to što je 70% ukupnog broja otetih kosovskih Srba zapravo nestalo posle juna 99. godine i zvaničnog prestanka rata. "Panorama" kaže da je od svedoka jednog transporta kidnapovanih Srba, Roma i Albanaca koji su sarađivali sa Beogradom čuo da su u junu 1999. godine nemački vojnici iz sastava NATO pozdravljali kamione pune otetih koji su napuštali Kosovo. Transport je vršen iz Prizrena u Albaniju, gde su im vađeni organi koji su kasnije prodavani.
U svedočenju peruanskog forenzičara, gospodina Barjaba u "Panorami", navode se i podaci o jami Volujak, na 50 km od Prištine, ispred koje su pripadnici OVK ubili i u nju bacili 26 srpskih civila, koje su zajedno sa ženama oteli u junu 98. godine u blizini Orahovca. Žene su oslobođene u stanici policije u Mališevu, koja je bila pod kontrolom OVK, a jedna od njih je, prema tvrdnji, posvedočila da je čula Jakupa Krasnićija, tadašnjeg visokog komandanta OVK, koji je sada predsednik Skupštine Kosova, kako je naredio - sve ih pobijte, misleći na otete muškarce, među kojima je bilo i dečaka.
U trenutku kada smo konačno imali sve, žrtve, dokaze i svedoke, Haški tribunal nam je rekao da je prekasno za novu istragu, pošto se sud zatvara 2010. godine. Kosovsko pravosuđe nije bilo zainteresovano za slučaj.
List je došao u posed fotografija koje su 2003. godine u Dečanima pronašli pripadnici Unmika, koje italijanski nedeljnik nije objavio zato što su bile zastrašujuće. Na njima su prikazani pripadnici OVK kako pokazuju odsečenu glavu srpskog rezerviste i smeju se, a na jednoj od fotografija stavljaju barem dve glave u kesu.
Navodi se da je u vreme kada su fotografije načinjene ta zona bila pod komandom Ramuša Haradinaja, komandanta OVK, koji je oslobođen optužbe za ratne zločine pred Haškim tribunalom, nakon što je sud ostao bez svedoka, koji su ili ubijeni ili su se povukli pred pretnjom.
Dame i gospodo narodni poslanici, vidite ove zastrašujuće činjenice koje govore o zločinima pripadnika OVK i to pod pokroviteljstvom NATO pakta. Ovo su nedvosmisleni dokazi i činjenice koje govore o tome da je srpski narod bio onda izložen, a i da je sada izložen pritisku i progonima od strane Šiptara, i to uz pomoć onih koji su navodno došli da uvedu red i mir.
Sada jedno pitanje za razmišljanje za vas koji ste glasali, odnosno omogućili da se na KiM rasporede snage Euleksa, da postavite sebi pitanje - da li će njihov zadatak biti isti kao što je bio tzv. KFOR-a ili NATO pakta, koji je došao 99. godine? Između ostalog, na to navode i činjenice o događajima u Kosovskoj Mitrovici, u Bošnjačkoj mahali pre desetak dana, kada su takođe Šiptari pokušali da zločinima i pritiskom krenu u novi izgon Srba sa KiM.
Postavljam još jedno pitanje našoj vlasti. Ako Haški tribunal nije tada bio zainteresovan za zločine nad Srbima i to opravdavao činjenicom da će Haški tribunal biti zatvoren 2010. godine, šta ih je to nateralo da izda poternicu za Ratkom Mladićem, Goranom Hadžićem, da ponudi nagradu od milion evra, odnosno od 250 hiljada evra za Gorana Hadžića?
Postavljam samo jedno pitanje - da li ste ponudili jedan jedini evro za činjenice i okolnosti o zločincima i zločinima koji su počinjeni nad Srbima? Hvala vam i oprostite na ovom produženju.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članovima 225. i 226. Pretpostavljam da i vi znate, ali ukoliko ne znate, predsednik Tadić je, u skladu sa svojim ovlašćenjima, smenio načelnika Generalštaba Zdravka Ponoša i na taj način potpuno uvažio zaključak Odbora za odbranu i bezbednost, koji je jasno stavio do znanja da je istupanje načelnika Generalštaba dovelo u opasnost civilnu kontrolu, što prevedeno znači, mogućnost da vojska na neki način interveniše.
Ovo je samo prvi deo posla koji treba da se uradi. Načelnik Generalštaba nije ni u kom slučaju smeo na ovakav način da istupa u javnost i on je snosio posledice tog svog čina. Sada očekujemo onaj drugi deo koji je, takođe, izuzetno važan, a to su razlozi koje je izneo načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš vezano za Ministarstvo odbrane i posebno vezano za ministra odbrane.
Lično mislim da sve ono što ste imali prilike da čujete i u sredstvima javnog informisanja, a i na Odboru za odbranu i bezbednost, svima jasno stavlja do znanja da je situacija u Ministarstvu odbrane katastrofalna po svim elementima. Sva dokumenta koja su do sada trebalo da budu doneta nisu doneta. Sve što se radi u Ministarstvu radi se naopako i praktično je Ministarstvo podređeno jednom čoveku i služi za njegovu promociju.
Takođe, načelnik Generalštaba je optužio ministra odbrane, Dragana Šutanovca, da praktično pravi partijsku vojsku, optužio ga je za veliki broj pukovnika, generala i drugih pripadnika vojske koji ulaze u Ministarstvo odbrane, što navodi na zaključak da se stvara partijska vojska DS.
Ono što je najteže u svemu ovome, gospodin Zdravko Ponoš nedvosmisleno navodi neke činjenice vezano za zloupotrebe od strane Ministarstva odbrane i ministra, kada su u pitanju tenderi, kada je u pitanju prodaja imovine vojske. On je to vrlo precizno definisao.
Ono što je 200 godina stvarano i čime vojska raspolaže sada se privatizuje, a da se apsolutno ne zna način kako se to vrši. Ono što je posebno tragično, baš zbog nedostataka svih ovih dokumenata koji su važni, možemo da dođemo u situaciju da će se ta sredstva, koja bi da ta dokumenta postoje bila upotrebljena da se vojska razvija ili dostigne onaj stepen ili nivo koji nam je potreban, potrošiti i da mi više nikada nećemo biti u situaciji da obnovimo vojsku.
Ovo su toliko teške optužbe, kada bi ih izrekao i neko na mnogo, mnogo beznačajnijem mestu, zavređuju pažnju da se detaljno stvari ispitaju i da se problemi reše. Očito da je da Dragan Šutanovac jedno od najnesrećnijih rešenja kada su u pitanju ministri Vlade Republike Srbije, što je general Zdravko Ponoš i definisao ...
(Predsednik: Vreme.) evo, završavam,
...i iskreno se nadam i verujem u to da Boris Tadić, kao predsednik DS, kao predsednik Republike, kao predsednik Saveta za nacionalnu bezbednost, ne sme ostati samo na pola puta, da se mora završiti stvar do kraja i da se na čelu Ministarstva odbrane nađe čovek koji za to ima ne samo stručne sposobnosti, nego i ljudske i sve one druge koje bi trebalo da krase svakog ministra, a posebno kada je u pitanju ministar odbrane. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, jedna nova godina je dočekana u jednoj skupštini da se usvoji budžet, možda će to biti i ova. Učinili ste sve, prekršili ste zakon, prekršili ste Ustav, verujući da ćete majorizacijom i terorom većine uspeti da nametnete i ostvarite svoje zamisli. Ono što od početka radite, to je pokušaj da samo, isključivo radite kako bi postigli i ispunili vaše političke interese. Vama interesi građana Srbije i države Srbije ne da nisu na prvom, drugom ili ne znam kom mestu, slobodno mogu da kažem da su deveta rupa na svirali.
Posebno je to očigledno kada je u pitanju budžet kao najvažniji zakon koji svaka skupština, svaka vladajuća većina s pažnjom priprema i ostavlja mogućnost da poslanici opozicije svojim amandmanima pokušaju da koliko-toliko poprave predlog Vlade.
Sama činjenica da je usvojen veliki broj amandmana govori o korisnosti rada opozicije, međutim, vama je pokušaj da Ustav usvojite praktično u cajtnotu, kada ističe vreme za usvajanje Ustava, poslužio samo da ponovo, na neprimeren način, kako to već radite, dovedete opoziciju i posebno poslanike SRS, da ih predstavite građanima Srbije kao neodgovorne, koji na svaki mogući način, navodno opstruirajući rad Skupštine, nanose štetu i državi i građanima Srbije. Već ste spremili priče, već povadili delove govora i iz Skupštine, i iz javnosti, kako bi na taj način potkrepili sve ove tvrdnje. Imamo već iskustva iz 94. godine, kada je situacija bila slična, tada je Skupština raspuštena, ali je tadašnja vlast krenula punom snagom da neistinama, dezinformacijama pokuša na svaki mogući način da okrivi SRS.
Međutim, pružićemo vam mogućnost da večeras glasate za budžet. Mi smo i dalje uvereni da ovaj budžet nije dobar, jer nanosi štetu građanima Srbije i, ono što je posebno važno, postoji problem vezan za neke zakone koji neće moći da budu usvojeni.
To je Zakon o carinskim tarifama, bez tog zakona ne možete da sprovodite SSP, a onda to znači da ono što ste predvideli budžetom neće biti tako i verovatno ćemo vrlo brzo morati da se ponovo vratimo u Skupštinu po pitanju budžeta, odnosno po pitanju revizije, i onda ćete imati prilike da pokažete građanima Srbije, i vi, a i mi, vi da niste bili u pravu, a mi da smo bili u pravu.
Nadam se da vam je ostalo dovoljno vremena da izglasate budžet. Mi kao opoziciona stranka, da ne bi dovodili u sumnju, izaći ćemo iz sale, jer nikada nismo prisustvovali glasanju kada je u pitanju budžet. Nadam se da nećete biti u istoj poziciji kao i kada je trebalo da donesete zakon o izmenama Zakona o putnim ispravama, nadam se da ste obezbedili 126, jer ne znam su čim ćete i pred narod i pred Tadića. Hvala vam.
Što se tiče tvojih bitki, Tomislave Nikoliću, ti si ih dobijao samo u SRS. Veruj mi da mi je žao, ali sam si izabrao put i desiće ti se onako kako sam ti i govorio. Ti više ne odlučuješ o tebi, o tebi odlučuje Boris Tadić i Aleksandar Vučić, i vrlo brzo ostaviće te i jedan i drugi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, nema nama pomoći. Možemo mi da osnivamo komisije... (dobacivanje iz sale) izgleda da su nekoga pustili iz kućice, pa se čuje.
Ono što se radi od 2001. godine pokazuje da ova vlast ni na koji način ne samo da nema nameru da poštuje zakon, nego će iskoristiti svaki trenutak da zakon zloupotrebi i da radi onako kako njima odgovara. Između ostalog, juče sam pokazao podatke vezano za Ministarstvo telekomunikacija, gde ste imali prilike da vidite kako ministar isplaćuje, navodno, za neke poslove koji su urađeni, za 42 radnika u njenom ministarstvu, pa kako im je ostalo 250 miliona.
Sada ću vam pokazati podatke vezano za grad Beograd i gradsku upravu od 2001. do 2003. godine.
Ovi podaci su dobijeni na osnovu Zakona o dostupnosti informacija i vezani su za budžetsku inspekciju Ministarstva finansija; budžetski inspektori Nada Metikoš i Lazar Nikolić; zapisnik o kontroli materijalno-finansijskog poslovanja i nenamenskoj upotrebi budžeta za period 2001. do 2003. godine; broj nalaza zapisnika 401-00-00591/03, od 9.7. Trajanje kontrole - započeta 21. maja 2003. godine, okončana 10. maja 2004. godine. Ukupno 50 stranica teksta vezano za ovu kontrolu.
"Budžetska inspekcija je pre kontrole utvrdila da su za materijalno-finansijsko poslovanje Gradske uprave grada Beograda u kontrolisanom periodu bila odgovorna sledeća lica: Radmila Hrustanović, predsednik Skupštine grada Beograda; Nenad Bogdanović, predsednik Izvršnog odbora Skupštine grada Beograda; Tamara Stojčević, sekretar Gradske uprave; Tišma Marko, sekretar Sekretarijata za finansije; Ljiljana Brdarević, zamenik sekretara Sekretarijata za finansije i Ljubiša Lučić, pomoćnik sekretara Sekretarijata za finansije." Svi su kadrovi iz DS.
"U postupku kontrole budžetska inspekcija je otkrila da je gradska vlast u periodu od 2001. do 2003. godine odgovorna za sledeće: 146.945.000 dinara je nenamenski utrošeno, pa je naloženo da se ovaj novac vrati u budžet grada Beograda, u ostavljenim rokovima".
Ujedno vam postavljam i poslaničko pitanje, da mi odgovorite da li i kada su ova sredstva vraćena po nalogu inspekcije?
"Više od 235.000.000 dinara iznosi vrednost tendera koji je gradska vlast na nezakonit način sprovela, štimovanjem tenderskih ponuda i kršenjem zakona. Sto trideset šest miliona dinara iznose nezakoniti transferi iz budžeta Grada, koje je gradska vlast izvršila bez ikakvog pravnog osnova.
Više od 500.000.000 dinara iz budžeta grada Beograda je utrošeno kršenjem zakona i propisa od strane gradske vlasti, u periodu od 2001. do 2003. godine, utvrđeno je nalazom budžetske inspekcije".
Ovo su podaci koji na najbolji način govore kakva je ova demokratska vlast i ko je došao 2001. godine na vlast. Sada da krenemo i po tačkama, koliko novca je za šta utrošeno. Osamdeset šest miliona je utrošeno nezakonito na kupovinu socijalnog mira. Kaže: "Sredstva nezakonito isplaćena iz tekuće budžetske rezerve koja služi za druge napomene, a ne za isplatu solidarne pomoći."
Nezakonito dotirano 5.570.000 Sindikatu Gradske uprave; 45.000.000 nezakonito je utrošeno na isplate plata; 160.000 nezakonito sklapani ugovori o delu. Inspektori su utvrdili da su ugovori sa izvođačima sklapani posle rokova utvrđenih za vršenje zadataka i ugovora; da ugovorima nije definisan obim posla, već samo naveden opis posla; da su isplate naknada vršene bez overe da je posao izvršen; da su za isti opis poslova i za isti period utvrđivani različiti iznosi naknada.
Pet miliona i nešto je nezakonito isplaćeno za prevoz zaposlenih; 6.700.000 sredstva za izmirenje nekih poreskih obaveza; 45.000.000 nezakonito je preneto iz budžeta Grada JP "Gradsko stambeno". Inspekcija je naložila da se 45,6 miliona dinara u roku od 30 dana vrati u budžet grada Beograda. Takođe i ovo postavljam kao poslaničko pitanje, da li je ovaj novac vraćen u budžet grada Beograda?
Kaže, posebno su interesantne česte konstatacije budžetskih inspektora, koji u svom nalazu navode da im u toku kontrole mnogobrojna finansijska dokumentacija nije bila dostupna i da su čelnici Gradske uprave tvrdili da ne poseduju tražena dokumenta.
Nezakoniti transferi iz budžetskih rezervi grada Beograda. Na osnovu zaključaka IO Skupštine grada Beograda, kaže 17,8 miliona dinara nezakonito transferisani iz budžeta grada na račun JKP Beogradske elektrane, 15 miliona dinara nezakonito preneto iz stalne budžetske rezerve, 40 miliona nezakonito preneto Preduzeću za izgradnju železničkog čvora, 6,7 miliona nezakonito preneto JP Gradsko stambeno, 9,7 miliona, 1,5 miliona, 22,7 miliona itd. Sve nezakonito.
Nezakonitosti u javnim nabavkama. Kaže, manje nabavke, nabavka vozila. Gradska uprava grada Beograda izvršila nabavku vozila u iznosu od 3,3 miliona dinara od firme ADM iz Knića. Međutim, budžetska inspekcija je utvrdila da je ova nabavka bila nezakonita, jer firma ima svoju ponudu i dostavila je posle roka za dostavljanje ponuda, dok su pre nje ponudu dostavili Auto-Čačak iz Čačka i Ivanić iz Iriga.
Nabavka nameštaja, sećate se Aerodroma "Nikola Tesla", fikusa od 800 hiljada, kašičica od nekoliko hiljada itd. Kaže, nabavka nameštaja.
Nabavka kancelarijskog nameštaja, stolice za Gradsku upravu u 2001. godini koštale 3,1 miliona dinara, dok je za tu namenu finansijskim planom bilo predviđeno 1,2 miliona.
Nabavka jarbola, ovo je vrlo interesantno, šest jarbola za zastave u vrednosti od 873 hiljade dinara, firma dobila "Progres" iz Valjeva.
Međutim, od četiri prispele ponude, bilo je i povoljnijih ponuda od "Progresa", utvrdili su budžetski inspektori. Postavlja se pitanje zbog čega je dobio ponuđač koji je imao lošiju ponudu? Ima i nekih fotokopir aparata, to nije interesantno.
Interesantna je nabavka 20 autobusa za GSP. IO Skupštine grada, zaključkom iz decembra 2002. godine, opredelio je 127,9 miliona za nabavku 20 autobusa za GSP. Tender je raspisan i komisija je kao najpovoljnijeg ponuđaja izabrala "Ikarbus", čija je cena jednog autobusa iznosila 7,6 miliona dinara, odnosno za 20 autobusa 159,9 miliona.
Interesantno da je komisija odlučila, i pored toga što je "Ikarbus" bio najpovoljniji, da se izabere firma Unibros stil. Ta ponuda je bila mnogo veća. Budžetska inspekcija je utvrdila da je ova nabavka bila nezakonita, jer je sprovedena štimovanjem tendera, uz kršenje tada važećih propisa. Doći ćemo samo polako, bez nervoze.
Interesantno je ko je ova firma Unibros stil. Kaže, prijavila je za 2001. godinu ukupan prihod od 333 hiljade, rashod od 447 hiljada dinara i gubitak od 114 hiljada. Prijavila se za nabavku 20 solo autobusa. Veći promet ima obična trafika. Ova firma je samo posredovala između FAP-a i gradske vlasti. Samo posredovala, ne pravi ona autobuse. Interesantno je da vi niste znali da možete direktno sa FAP-om da sklopite ugovor.
Nabavka 10 solo trolejbusa za GSP, raspisan tender 5.4.2002. godine. Pristiglo sedam kompletnih ponuda. Kaže, međutim, tri firme su ušle u uži izbor, nakon obavljenih razgovora, iste su dostavile dopunu ponude u pogledu cena i rokova. Kako je to moguće?
Stvarno mi nije jasno, ministre, kako je ovo moguće. Kaže, iako je imala najnepovoljnije uslove iz osnovne ponude, firma Unibros stil je za ponuđeni model trolejbusa, koji je iznosio 71 milion po komadu, smanjila na 64 hiljade dolara. Ostale dve firme nisu smanjivale, jer su dale realne cene, jedna je dala 64.998 dolara, a druga 64.500 dolara.
Pogledajte vi očigledan kriminal, pogledajte očigledan kriminal. Dao je 71.500 dolara po komadu, kada su se pojavili jeftinije ponude, on naknadno smanjio cenu da bi dobio posao. Normalno da je budžetska inspekcija dostavila nalaz da je nabavka trolejbusa u visni od 39,3 miliona dinara izvršena na nezakonit način, uz kršenje propisa i procedura javne nabavke.
Nabavka pet solo gradskih autobusa za potrebe Saobraćajnog preduzeća "Lasta" Beograd. Nabavka je izvršena 6.8.2002. godine, po ugovoru Sekretarijata za saobraćaj kao naručioca. Cena autobusa iz ponude firme Unibros po komadu je iznosila pet miliona i 454 hiljade, a cena Ikarbusovog pet miliona 350 hiljada. Razlika je 104 hiljade, pa puta pet, petsto i nešto hiljada. Na bazi ovoga takođe je budžetska inspekcija utvrdila da je izvršeno na nezakonit način.
Interesantno, Unibros i Unibros stil nisu iste firme, obe su sa Kipra, jedna je osnovana u Limasolu, a druga u Nikoziji. Izgleda da im je kum isti, ali nema puno mašte. Unibros stil i Unibros. Verovatno kada bi se malo dublje začeprkalo da bi našli da je to u stvari jedna te ista firma ili jedan te isti vlasnik.
Kaže, nabavka poništavača karata za Beograd; ovde je, takođe, prekršen zakon, utvrdila je budžetska inspekcija. Naređeno je da se pare vrate. Da vam ne pričam, nezakonitosti u prihodima i rashodima itd. Službeni put u Pariz, kaže, isplata itd, a da pri tom nije dostavljena validna dokumentacija kojom se pravda ovaj utrošak. Nije mnogo u pitanju, kada uzmemo Bojana Krišta, oni su tu samo 700 hiljada dinara. Nije to nešto mnogo.
Epilog, gledam na vreme, ne bih hteo da kršim Poslovnik, kada su budžetski inspektori na osnovu svog nalaza 17. novembra 2004. godine, ministre, podneli prekršajnu prijavu protiv 10 odgovornih lica u Gradskoj upravi, ova prijava je 17. novembra 2005. godine odbačena, pazite posle godinu dana, odbačena u svim segmentima i to zbog zastarelosti ... (Predsednik: Vreme.) prekršajnog gonjenja koje je bilo moguće samo godinu dana od činjenja prekršaja.
Šta da se radi, poštuju zakon, neće ljudi, a sada kaže, ima i krivičnog dela. Ima, Boško, sada ćete da vidite...(Predsednik: Vreme.) Kaže, budžetski inspektori, evo završavam, dana 16. septembra 2004. godine, svoj nalaz sa pratećom dokumentacijom prosledili su Republičkom javnom tužilaštvu na dalje postupanje i utvrđivanje krivične odgovornosti odgovornih u Gradskoj upravi. Tužilaštvo je 18. maja 2005. godine predmet arhiviralo u formi službene beleške, smatrajući da nema elemenata krivičnih dela u konkretnom slučaju. Drugo opštinsko javno tužilaštvo u Beogradu je takođe odbacilo prijavu za privredne prestupe, koje je budžetska inspekcija podnela protiv odgovornih u Gradskoj upravi.
Gospođo ministar, ovo je samo jedan mali delić iz svega onoga što se dešavalo od 2001. godine, da ne govorim o brojnim privatizacijama šta se sve tu dešavalo, da pomenem samo Sartid i tako dalje. Sada je potpuno jasno zašto ne radi Revizorska komisija, sada ne treba ništa pričati, sve je jasno, jer i oni koji rade nema nikakve koristi. Utvrde ovoliki kriminal i pojeo vuk magarca, nikom ništa, niko nije odgovoran, a vi žuti kradite i dalje.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je sada svima jasno što se tiče ovih događaja, koje suštinski kreira DS, čemu vode. Da, da - DS. Vi ste odgovorni za sve ovo što se dešava u Skupštini Srbije. Normalno da su odgovorni i oni koji nisu u stanju da se civilizovano ponašaju.
Samo ću vas podsetiti na činjenicu da ste pre 10-15 dana morali da pozovete jednog vašeg poslanika da se izvini jednoj poslaničkoj grupi, Skupštini, zato što je uputio određene reči nekim poslanicima.
Takođe, podsetiću vas da je juče predsednik Izvršnog odbora DS, Marko Đurišić, opsovao majku Zoranu Krasiću. Vi niste uradili ništa, ne samo što niste uradili ništa, čak Marko Đurišić nije izašao da se izvini, a ni šef poslaničke grupe. To govori o vašem odnosu. Vama ovo odgovara i po svim činjenicama vi plasirate određene informacije koje određene ljude dovode u stanje smanjene uračunljivosti iz straha da će eventualno nešto da se desi. Takođe, gospođo predsedavajuća, znam da to u Skupštini ne može, ali bi bilo dobro kada bi moglo da se utvrdi da li je neko pod dejstvom alkohola ili nekih drugih sredstava.
Ono što Skupština preko nečega ne može da pređe, to je fizički nasrtaj. Mi ovde jesmo, neki put kažemo teže ili lakše reči, iz raznoraznih razloga, ali to se rešava na način koji je u ovoj skupštini bio oduvek, ili bar bio oduvek. Zato služi govornica, da se obaveste poslanici i da predsedavajući, u skladu sa Poslovnikom, izrekne svoju meru. Ali, ako neko uzme sebi za pravo da on rešava taj problem na takav način, onda je to već problem sa kojim mora da se suoči i zakon odnosno oni koji su za to nadležni. Kuda bi nas odvelo kada bi svi mi, koji smo u jednom momentu povređeni, krenuli da te probleme rešavamo onako kako mi znamo i kako mi umemo.
Ali, to valjda pripada davnoj prošlosti. Ipak su ljudi uspeli da, kroz sve ove godine, izgrade određen sistem koji sprečava svakoga da rešava probleme onako kako se on u tom trenutku oseća i kako misli da treba da uradi.
Mislim, gospođo predsedavajuća, da vaša odluka, koju ste doneli, nije primerena činu koji je učinjen, a vi razmislite o tome, jer da ste juče reagovali na pravi način, da niste preko toga tako olako prešli, ovo se danas ne bi desilo.
Dame i gospodo narodni poslanici, stav 104. Postavljam samo jedno jedino pitanje Tomislavu Nikoliću, jedno jedino pitanje. Gospodine Nikoliću, rekli ste da ste lav, ali niste još institucija, nije to razlog da sebe smatrate institucijom, da bih po članu 225. postavljao to pitanje.
Postavljam vam pitanje - kad govorite istinu, da li prethodnih 18 godina ili sada? Kako ste onda imali obraza da uzimate te ostavke u svim ranijim slučajevima i posle izbora? Kako da vam veruje Srbija, kako da vam veruju građani Srbije? To se ovde pitanje postavlja.
Koja je granica Srbije za vas danas? Koja je ideologija za vas danas? Kažete - Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica nije, to je san, zato što je to međunarodno priznata granica. Sutra će to da bude i za KiM, međunarodno priznata granica. Za vas će biti sve ono što od vas budu tražili. To je problem.
Vi ovde sve vreme ispoljavate neverovatan strah zato što ne odlučujete o vašoj sudbini. O tvojoj sudbini odlučuju žuti. Oni reše da ti uzmu mandat, uzeće ti. Šta ti možeš tu? Ne možeš ništa, jer ti si oruđe u njihovim rukama i oni te koriste do granice do koje im odgovara.
A mi, ako razgovaramo, razgovaramo kao partneri, tražimo svoje, ono što nam je ukradeno i ti to ne možeš da sprečiš. Možeš ti da kukaš ovde ceo dan i noć, ne vredi ti. Boris Tadić će odlučiti onako kako njemu u datom trenutku bude odgovaralo.
Kako da ti veruje? Izdao si SRS, izdao si Vojislava Šešelja, a njega ćeš da čuvaš. Misliš da je on toliko naivan? Ne pada mu na pamet. On će da gleda svoje interese. Kad bude procenio da mu više ne trebaš, on će da te obriše ko gumicom, završiće posao i ti možeš samo da kukaš - zašto te Boris Tadić izneverio.
I da se žališ, možda će neko imati razumevanja, neko neće, ali šta da ti radimo. Mi smo ti to rekli na početku - Tomo, aman, ne vredi, sa izdajnicima neće niko. Iskoriste se jednokratno, dvokratno i sa njima se završava.
Uzmi samo u ovoj skupštini ovde koliko je bilo cepanja stranaka, a samo oni koji su to uradili časno imali su političku budućnost. Svi ostali su nestali sa političke scene.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 27, a ovo što se gospodin Miloš Aligrudić začudio da ste subotom krenuli da radite, verovatno su krenuli na pijac, pa hajde usput da svratite i do Skupštine. Za kratko vreme ova leva strana će se isprazniti, ostaće njih dvoje-troje i stvar je za njih gotova, kao što će se to desiti i sutra.
Gospođo predsedavajuća, javio sam se po članu 27. da vam skrenem pažnju da je predsednik Skupštine ostao dužan na neke odgovore koje smo mi postavili kao stranka i da vi uporno izbegavate da vaše obaveze ispunite.
Pre svega, još uvek čekamo, prvo smo čekali izveštaj Ministarstva unutrašnjih poslova, sad čekamo izveštaj tužilaštva vezano za događaje na mitingu SRS i smrt Ranka Panića. Još uvek, posle toliko meseci, nemamo izveštaj, odnosno ne znamo da li je podignuta optužnica protiv nekog lica koje je prekršilo zakon i prekomernom upotrebom sile dovelo do smrti Ranka Panića
Takođe, podsećam vas da čekamo odgovor od Ministarstva inostranih poslova. Šta je uradilo Ministarstvo inostranih poslova vezano za istupanje engleskog ambasadora? Rekao sam, vama je to potpuno normalno, vama ambasadori daju spisak naloga koje vi ispunjavate.
Što se tiče SRS, mi to nećemo dozvoliti i tražimo da država reaguje u skladu sa minimumom dostojanstva koje bi trebalo da ima svaka država. Vi još uvek niste dali odgovor na to.
Upozoravam vas da je krajnje vreme da obavljate svoje poslove u skladu sa članom 27. i da zahtevate od nadležnih organa da urade ono što se od njih traži.
Ne možemo mi čekati mesec dana da se ministar inostranih poslova seti da treba da napiše pismo. Pre svega, nije trebalo ni da ga podsećamo, to je nešto što se podrazumeva, nešto na šta bi u svakoj državi ministarstvo inostranih poslova odmah reagovalo. Iznosili smo vam primere kako to rade neke druge zemlje.
Međutim, vi još uvek ćutite. Zato vas upozoravam da ponovo urgirate kod nadležnih da se ovi odgovori dostave poslanicima SRS i ostalim poslanicima u Skupštini Srbije.
Što se tiče današnjeg rada, mi ćemo raditi, radićemo danas, radićemo i sutra, radićemo i u ponedeljak, zato što nećemo da vam pružimo to opravdanje, non-stop pokušavate da prebacite odgovornost na SRS i na stranke opozicije da opstruiramo rad.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Izvinjavam se, završavam.
Vi koji ste zakasnili sa budžetom 40 dana, hoćete sada da tri dana da ga usvojite kad vam ističe vreme. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104. Sada ste imali prilike da vidite kako se ponaša pravi lav. Vidite, lav kome je srce sišlo u pete, jer plaši se dogovora, jer on ne zavisi od sebe. On o sebi više ništa ne odlučuje, o njemu odlučuju drugi. To je problem. Zato on apeluje na vas. Nemojte da ga izneverite, nemojte da uradite nešto što ste inače trebalo da uradite, jer od lava neće biti ništa. To je sudbina svih onih koji se odluče na takav korak i koji dođu u takvu poziciju. Šta da se radi - to sam govorio unapred.