Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dušan Stupar

Dušan Stupar

Srpska napredna stranka

Govori

Gospodine potpredsedniče, poštovani građani, dragi prijatelji, poštovani poslanici, gospodin ministar je kao mađioničar – čas ga vidite, čas ga ne vidite. Takav će biti i ovaj zakon o ovim besplatnim akcijama. Danas ih imate, sutra ih nemate.
Zašto je problematičan ovaj zakon? Ovde u predlogu koji smo dobili trebalo je da stoji ne da Vlada podnosi, nego G17 plus podnosi, na osnovu člana 123, a onda deo Vlade u kome se nalaze oni koji su u prethodnom periodu tvrdili da u biračkom spisku postoji niz nepravilnosti, pa su došli u spor sa određenim poslaničkim grupama, pa su taj birački spisak nosili u Evropu, u svet, da pokažu kakve su nepravilnosti u državi Srbiji, danas pristaju da kažu da ono što je pre par godina bilo tačno, da u biračkom spisku ima anomalija, da se 600.000, 700.000, čak 800.000 građana nalazi u biračkom spisku, danas kažu - ne, to što smo rekli pre par godina nije tačno, u biračkom spisku se nalazi ovo poslednje što je utvrđeno.
Samo ću, gospodo poslanici, navesti jedan primer kako je odgovorna država radila. Imao sam priliku da pred jedne izbore dođe majka, neću joj pomenuti ime i prezime, i da donese dokumenta sa opštine Zvezdara da se te godine rodi dete i ima izvod iz knjige rođenih, iste godine joj umre dete i ima izvod iz knjige umrlih i dolazi sa pozivom za glasanje posle 18 godina.
Evo, gospodo, kako izgleda taj birački spisak i o čemu pričamo danas. Birački spisak je, dragi građani, totalno nesređen.
Što se tiče ovog čuvenog zakona, gde pred izbore gospodin ministar građanima obećava besplatne akcije, jednakost, socijalnu pravdu – sedam godina ste, gospodo, imali posle vašeg dolaska na vlast, da uredite ovu oblast, da svi imaju pravo, oni koji su radili, oni koji su stekli punoletstvo, nije vam padalo sedam godina na pamet to da uradite. Sedam godina.
Sad, kad je došlo vreme da razmišljate o tome da li ćete u narednom periodu imati 5% cenzusa, kada dolaze lokalni izbori, onda ste se setili da uzmete gumicu – zato kažem da je ministar mađioničar, uzeo je gumicu i izbrisao sve ljude koji su radili, stvarali ovu državu i izgrađivali, stvarali uslove za buduće generacije, da imaju šansu da se školuju, da imaju posao.
U nekoliko primera ću navesti kakva je ovo obmana, prevara, pljačka građana Srbije. Napravio sam tabelu, može da se uvede za svaku godinu radnog staža kako to izgleda.
Pre nego što to pročitam, reći ću ono što misle građani, što smo imali prilike da čujemo šta znači besplatna podela akcija – da u zakonu ne piše da će to biti hiljadu evra. Nigde u zakonu ne piše da će biti hiljadu evra, nego se već sad vidi da će oni koji steknu pravo u prvoj podeli možda dobiti 50 evra, a za ostale pare niko ne garantuje da će ih dobiti.
Što se tiče radnog staža, poštovani građani, vi koji ste pošteno radili, koji ste uložili rad i trud, i obezbedili nama i našoj deci da imamo negde da radimo, pogledajte kakva je to pljačka i prevara kad kažu - jednaki smo svi.
Bračni par do pet godina radnog staža dobiće 2.000 evra. Od njih država nije ništa uzela, pod uslovom da to stečeno pravo od dve hiljade evra stvarno ostvare.
Bračni par koji ima 10 godina staža treba da dobije dve hiljade evra, a na bazi 10 godina radnog staža, normalno, mladi su, nemaju još porodicu, nemaju decu, njima država tu krade dve hiljade evra.
Bračni par koji ima u proseku 15 godina staža, i oni još nisu u situaciji, jer su još mladi, nemaju decu, imaju pravo po tom radnom stažu, trebalo je da ostvare to svoje pravo i da dobiju šest hiljada evra. Ali, država im daje dve hiljade, a uzima im četiri hiljade evra.
Sada dolazimo do kategorije ljudi koji imaju u proseku 20 godina radnog staža, koji imaju jedno punoletno dete ili dvoje dece. Njima država daje tri ili četiri hiljade evra, ali im pri tome uzima šest hiljada evra i kaže - mi smo jednaki.
Valjda je normalno, ja kao otac dvoje dece, normalno je da dobiju i deca, ali oni od moje porodice uzimaju već deset hiljada evra, pa normalno je da ću, kao odgovoran i ozbiljan otac, svojoj deci ostaviti da imaju nešto u nasledstvu, da imaju od čega da krenu da rade nešto.
Dolazimo do generacije koja ima 25 godina staža u proseku, bilo da imaju troje ili četvoro dece, njima se uzima osam hiljada evra; 30 godina staža u proseku, da li imaju jedno, dvoje ili troje dece, njima se uzima deset hiljada evra. Na kraju, 35 godina staža u proseku, da li imaju jedno ili dvoje dece, njima država uzima 12 hiljada evra.
O kom zakonu mi, gospodo, pričamo? Da li pričamo o onom zakonu gde se objavilo u "Službenom listu" da ću ja, kada privatizuju moju firmu, dobiti hiljadu evra, ti koji brinu o nama, a oni su sebi uzeli lepo i u zakon upisali 5%, pa od te privatizacije preduzeća uzeli lepo 160 miliona evra, onda sad sa tim našim parama pokupovali ta preduzeća i onda dođu ovde i nama drže slovo o pravdi, jednakosti, da budete srećni i zadovoljni.
Hiljadu evra za sirotinju. Za 30 godina staža, poštovani građani, to vam je 33,3 evra za godinu dana. Najveća sirotinja bi im dala 33 evra po godini da ih nikada više ne vidi ovde, da ih vidi u zatvoru, tamo gde su zaslužili. Jer, ovo je najveća pljačka i obmana građana.
Pored privatizacije koju ste uradili, da li mislite da je normalno da se obogatite na grbači ovog naroda, da privatizujete firme, da napravite bratske privatizacije, da omogućite vašim tajkunima da postanu vlasnici života i smrti, da postanemo belo roblje u sopstvenoj zemlji? Da li mislite da će naša deca sa ovih hiljadu evra što im date moći da plate školovanje na fakultetima? Gospodo, to im neće biti dovoljno ni za jednu godinu. Znači, vi praktično pravite još jednu prevaru i mislite da će vam to proći kod naroda.
Poštovani građani, dragi prijatelji, morate dobro da razmislite o besplatnoj podeli akcija i deonica. Sedite sa vašom decom, razgovarajte i vidite da li je normalno da nas koji smo radili 20-30 godina neko izbriše, da nas nema nigde, a pri tom da kažu - vaša deca će dobiti po hiljadu evra, to je budućnost, to je perspektiva.
Nije normalno da neko ko u jednoj transakciji, kao ministar Đelić, koji kaže ''ja sam to zaradio'', zaradi jedanaest miliona evra (izvinjavam se, ne ministar Đelić, potpredsednik Vlade Đelić, čuveni vojvoda), a onda dođe ovde i kaže - šta hoćete vi, budite sposobni kao ja, pa uradite konsalting, zaradite jedanaest miliona evra - a vi da budete srećni - hiljadu evra je za vas previše, jer vi ne znate to što sam ja znao.
Zamislite čudo Francuske, francuski đak! Pa, da je takav stručnjak, znate li kada bi ga Francuzi pustili da izađe iz zemlje? Tamo bi ostvario tih 11 miliona evra, 110 miliona evra.
Svi su došli ovde da se obogate od sirotinje. Zato, gospodo, nema druge, morate sesti i razgovarati, na izbore morate izaći, svi vi koji niste imali šansu među onih 500.000 čuvenih, kada kaže - ako ja pobedim, 500.000 novih radnih mesta. A da se ne vraćam na pre toga.
Nekada su nam pričali - Srbija će biti razvijena zemlja, doći ćemo u tu fazu da nećemo imati dovoljno radnika, pa ćemo morati da uvozimo radnu snagu. Samo ne znam da li ste pri tome mislili da će radnici zbog dobrog standarda koji ste vi uveli u međuvremenu pomreti, pa ćete morati da uvozite iz neke evropske zemlje radnu snagu.
Potom ste nam rekli - svi vi koji imate preko 50 godina, nemojte da brinete za svoju budućnost jer mi kad pobedimo, budite sigurni, mi vodimo računa o vama, vi ćete dobiti posao. A šta se danas dešava? Niti 500.000 radnih mesta, a oni preko 50 godina su izgubili pravo na socijalnu zaštitu.
Još jednu prevaru ste uradili juče preko televizije. Kažete - na početku godine je bilo 927.000 evidentiranih nezaposlenih, krajem ove godine 720.000. Sad, kad to čovek sluša, rekao bi - vidite kako ovi rade, oni su dvesta i nešto hiljada zaposlili. Ma ne, izbrisali ste ih sa evidencije, sa biroa ste ih totalno izbrisali. Čim se neko ne javi, gubi pravo, nema pravo na socijalnu zaštitu.
Nekada su svi Beograđani, zaposleni i nezaposleni, imali pravo da se leče, a vi, kroz vašu privatizaciju, pogledajte u zadnjih sedam godina šta piše. Otkako ste prodali "Sartid", otkako ste prodali određene firme, koliko se puta više u Smederevu pojavilo građana koji su dobili kancer? Da li su ti vaši pajtosi i prijatelji koji su došli po nalogu ministra ili bilo koga, jer nismo do sada imali zakon o zaštiti životne sredine, ugradili filtere, omogućili građanima Pančeva, Smedereva da bolje žive, da imaju bolje životne uslove? Ne, vas to, gospodo, ne interesuje uopšte.
Šta je sa ministrom koji je bio ovde, koji je rekao da će biti zakon? Šta je sa čuvenim firmama koje ste prodali, koje su ispuštale hemikalije i napravile ekološku katastrofu? Vas građani interesuju samo pred izbore, kada treba da im obećate nešto i da kažete - izađite, glasajte, jeste da je šarena laža, ali nema veze, dajte nama glas, pa ćemo mi u narednom periodu to odraditi.
Zato pozivam sve građane koji su bili obmanuti i prevareni, koji su isterani s posla, ostali bez nade, bez budućnosti, nemaju šansu da dočekaju svoj radni vek da ostvare penziju, sve one čija se deca danas školuju, koji moraju da plaćaju fakultete – da izađu na izbore i da glasaju svim srcem za Tomislava Nikolića.
Gospodine potpredsedniče, dame i gospodo poslanici, pošto gospodin Dinkić nije bio tu pre podne, kada smo mu postavljali pitanja, vratiću se na ono što je bila suština, što je bitno da pojasni meni, kao poslaniku, verujem i velikom delu poslanika koji sede ovde, a sigurno se i građani interesuju šta piše u članu 3.
"Lica iz člana 2. ovog zakona (u daljem tekstu: nosioci prava) stiču pravo na jednak iznos novčane naknade i na jednaki broj akcija svakog od preduzeća..."
Da li ovo znači, gospodine ministre, nije mi jasno, da ćete dati i akcije – kaže: imaju isto, jednak iznos novčane naknade i jednak broj akcija – hoće li dobijati neko hiljadu evra, pa će po istom principu dobiti i akcije? Očigledno, trebalo je ovo drugačije da uredite.
Hteo sam da vas pitam kada ste bili odsutni, pa postavljam sad pitanje: kako je moguće da mi danas, kada raspravljamo o ovom zakonu, nemamo tačnu evidenciju? Stavili ste u član 2 da će na bazi biračkog prava i biračkog spiska građani ostvariti svoje pravo. Jedan deo Vlade je rekao da nemamo šest i po miliona birača, nosio je birački spisak, kada se žalio na vas, i rekao da ima 700-800 hiljada građana koji se nalaze u biračkom spisku, a među njima mnogo ima mrtvih. Da li ćete vi na bazi ovog zadnjeg spiska, na bazi januarskih izbora, ili zaključno sa 31.12. utvrditi pravo i reći - svi oni imaju pravo?
Molim vas, gospodine ministre, da objasnite javnosti i nama poslanicima da li se u ovoj podeli besplatnih akcija nalaze i građani koji su otišli pre 20-30 godina u inostranstvo a i dalje se nalaze u biračkom spisku?
Šta to znači – samo se nalazi u biračkom spisku i stiče pravo? Da li će pravo po ovom zakonu dobiti svi zaslužni sportisti? I oni su jednaki. Da li će, gospodine Dinkiću, pravo po ovom zakonu dobiti i oni koji su postali milioneri i milijarderi u ovoj državi, koji su postali vlasnici polovine Srbije? Da li je to jednakost prema svima?
Šta je sa građanima, gospodine Dinkiću, koji su ceo radni vek pošteno radili?
Došli su u situaciju da nemaju uslova ni da dođu do zdravstvenog osiguranja, nemaju uslova da odu u penziju, a vi mislite da ćete jednim potezom, time što ćete im dati hiljadu evra, zadovoljiti njihove potrebe.
Ne možete se, gospodine ministre, tako odnositi prema građanima. Jeste da je ovo vaša izborna kampanja, ali kada pričate o jednakosti, šta mislite ko je učestvovao u izgradnji Beograda? Sećate li se vi, gospodine ministre, kako je izgledao nekada Novi Beograd, koliko je generacija stvaralo to? Vi ste uzeli gumicu i jednim potezom rekli - izvinite, dragi prijatelji, poštovani građani, vi nikada ništa niste radili. Šta je sa građanima koji su nekad učestvovali u Fondu zajedničke potrošnje, koji su radili, pa su izdvajali u taj fond? Neko je dobio stan, neko je dobio kredit za kuću, a neko nije dobio ništa.
Kada pričate o jednakosti, onda morate da vodite računa o svakom segmentu. Znači, nije ostvario ovo pravo, nije ostvario ono, onda je to jednakost. A vi uzmete određeni segment i kažete - poštovani građani, hiljadu evra. Hvala vam puno.
Hvala, gospodine potpredsedniče.
Opet ministra nema. Poštovani građani, ono što je bitno, vezano za ovaj zakon i sve ostale zakone, to je da ministri najbolje brane zakone ćutanjem. Nema ih uopšte u sali. Sad sam hteo da pitam gospodina ministra da li je tačno što je malopre rekao, da će utvrditi na bazi prebivališta, i odjednom ga nema.
Kako je moguće, gospodine ministre, da tvrdite da neko ko je otišao na privremeni rad pre 20-30 godina - on se nije odrekao svog državljanstva, nije se odrekao države u kojoj živi, nalazi se u biračkom spisku, nije dobio državljanstvo Nemačke, i dalje se nalazi ovde, a vi kažete - utvrdićete na bazi prebivališta? Kad ćete vi to da utvrdite?
Ovaj zakon je isti kao kad je bila rasprava o kupovini prvog stana. Pogledajte, malopre je gospodin Buha imao amandman na član 21. Šta se sad predlaže? Isto kao kod kupovine novog stana. Znači, kupujete novi stan, ali samo ako preko ''onih mojih pajtosa'', prijatelja ovih iz Vlade, koji zidaju te zgrade, tad nećete platiti porez.
Šta ovde kažu građanima? Kad dobijete akcije i deonice, u prve tri godine nećete plaćati ništa. Zašto? Zato što oni već znaju koji su to tajkuni, koji su to pajtosi njihovi koji u naredne tri godine treba da pokupe besplatno sve te akcije i da postanu većinski vlasnici cele Srbije. A ako ćete posle tri godine, onda ćete plaćati poreze, onda ćete plaćati agencije, usluge i sve.
Znači, suština je u tome, kao što ste pravili zakon kad ste ukidali PDV na kupovinu novog stana, prvog, ali ne onog prvog starog, nego prvog novog, onog koga vi pravite. Opet terate nas koji dobijamo akcije da odmah, pod hitno, u roku od tri godine moramo da ih prodamo, jer kažete: nećete plaćati porez, nećete plaćati troškove brokerskih kuća, a ako ne prodate posle tri godine, da znate da morate da platite sve to.
Zašto uopšte terate građane da bilo šta prodaju? To je stečeno pravo, to je njihovo, ne moraju da prodaju uopšte. Ostaviće svojoj deci, svojim unučićima, to su oni zaradili. Zašto uopšte da im naplaćujete nešto? Što god predlažete, vi odmah računate procenat. Znači, bilo šta da se desi, odmah računate: PDV, Pitić, Dinkić, Vlahović. Novi stanovi - opet vi. Ne možete, gospodo, više tako. Pustite ovaj narod da ostvari svoje pravo. Stalno vršite presiju na ljude.
Ministar opet nije tu. Molim vas, potpredsedniče da, kada dođe, odgovori na ovo moje pitanje.
Juče smo imali priliku da vidimo da je gospodin ministar ozbiljno slušao naše amandmane i naša pitanja. U popodnevnom svom izlaganju, odgovorili ste na moje pitanje, koje su uputila udruženja oštećenih vojnih i civilnih lica, radi se o, pošto su korisnici budžeta u pitanju, korisnicima Ministarstva odbrane. Vi ste u ovom budžetu za narednu godinu predvideli za plate preko 18 milijardi dinara.
Mogu da kažem da sam delimično bio zadovoljan vašim odgovorom, zato što ste izašli za govornicu i odgovorili da ćete na to pitanje posebno obratiti pažnju, da ćete razmatrati i da ste svesni da tu postoji obaveza države prema vojnim i civilnim licima koji su radili u Vojsci, i da ćete to, u nekom planu do 2010. godine, pokušati da im nadoknadite.
Međutim, ja bih, gospodine ministre, ponovo ovo pitanje postavio, zato što imamo papire nekoliko udruženja, koji već nekoliko godina pokušavaju na zakonit put, preko suda, da ostvare svoje pravo. Naime, radi se o Udruženju oštećenih i vojnih civilnih lica Srbije, sedište je u Beogradu, Birčaninova ulica, broj 2, Udruženju penzionisanih podoficira Srbije, sa sedištem u Novom Beogradu, Jurija Gagarina, 60, Asocijaciji penzionisanih pripadnika Vojske, sa sedištem u Pančevu, Udruženju izbeglih, prognanih i privremeno raseljenih lica "Dome slatki dome", koji žive u vojnom objektu, u kasarni, Prijedorska bb, Beograd, Udruženju vojnih beskućnika Srbije, Braće Jugović, 19, Beograd.
Gospodine ministre, dobili smo peticiju. S jedne strane, imamo 1.630 porodica koje su potpisale peticiju kao jedno udruženje. Imamo i drugu peticiju, koju je preko tri hiljade i nešto porodica uputilo. Oni očekuju i kažu da, kao branioci otadžbine, kao ljudi koji su krvarili za Srbiju kada je bilo najteže, za vreme NATO agresije, a sada poniženi i obespravljeni, na osnovu člana 56. Ustava Republike Srbije, upućuju peticiju predsednici Vrhovnog suda Srbije.
Šta su pravosudni organi, gospodine ministre, utvrdili u ovom slučaju, o kojem sam već obavestio javnost i vas, kao ministra koji je zadužen za pare poreskih obveznika, koje su skupe u budžetu? U sudskim postupcima, obavljeno je preko hiljadu veštačenja. Šta je utvrđeno presudama opštinskih sudova?
Vojni budžet za tekuću poslovnu godinu priprema, predlaže i obrazlaže ministar odbrane, i to do 15. oktobra tekuće godine za narednu godinu. Takav postupak je propisan članom 23. Zakona o finansiranju SRJ. To znači da je tužena strana bila dužna da, pri izradi predloga vojnog budžeta, u delu koji se odnosi na plate, potrebna sredstva planira na osnovu člana 75. st. 1. i 137. Zakona o Vojsci Jugoslavije i u skladu sa odlukom Savezne vlade o određivanju koeficijenata za utvrđivanje ukupnog iznosa sredstava za plate, i to po koeficijentu 3 prema neto zaradi u privredi Republike Srbije za prethodni mesec, a 2,1 za civilna lica u Vojsci Jugoslavije.
Vi ste juče, na moje postavljeno pitanje, odgovorili da ste upoznati s tim.
Gospodine ministre, kada se usvoji budžet, kada se na jednom kontu nađe određena suma para, kako je moguće da neko s tog konta može uzeti i nenamenski trošiti sredstva i prebaciti ih za druge namene? To je zakonom kažnjivo. Neko, gospodine ministre, kada se sve ovo raščisti, mora da odgovori.
Nemoguće je da neko potroši sredstva, da nema odgovornosti, ali to su pare poreskih obveznika, namenski opredeljene. Nemoguće je da neko jedne godine, 2000. godine, 2,7 milijardi iz budžeta, praktično, utroši.
Kako to izgleda na osnovu nalaza sudskih veštaka? Sud je utvrdio da su u saveznom budžetu za 2000. godinu bila utvrđena sredstva za plate zaposlenima u Vojsci u iznosu od 5.542.537.857 dinara i da su ta sredstva bila dovoljna da se plate isplate prema navedenim propisima, ne prema drugim, nego upravo prema ovim propisima, i da je bilo potrebno samo 50% iz ovog navedenog iznosa da se sve isplati. Međutim, isplaćeno je samo 2,7 milijardi.
Kako je moguće da neko donese odluku da se te pare, koje su bile predviđene za plate za tu godinu, troše po drugom osnovu?
Za sledeću godinu, znači, 2001. godinu, bilo je za tu namenu obezbeđeno 10.493.440.000 dinara, a za plate je bilo potrebno 6.256.684.067 dinara, gospodo poslanici. Te godine je nestalo četiri milijarde. Sledeće, 2002. godine, u budžetu je bilo predviđeno, za Ministarstvo odbrane i Vojsku Jugoslavije, ukupno 13.595.361.000 dinara, a bilo je potrebno, prema zakonskim propisima i kriterijumima, 11 milijardi. Opet, dve milijarde.
Gospodine ministre, sledeće godine, umesto 16 milijardi, potrošeno je 12 milijardi. Sve to kada se sabere, cifra je oko 14 milijardi.
Vi ste u narednom periodu, pošto niste predvideli, deo sredstava morali povećati. Ako se utvrdilo, ako postoje sudske presude, ako su neke izvršne, nemoguće je da neko dobije odluku suda, a ne može da naplati.
Sa druge strane, vidi se da je to moguće, jer se sve ovo oko vojnih rezervista, što potresa Srbiju u poslednjih nekoliko meseci, dešava zato što neko, na bazi sudske presude naplati, a drugi deo građana ne može, iako ima sudsku presudu, da dođe do svojih para, do svojih prava. Mi svi kažemo da je zakon jednak za sve. Ovde se vidi da zakon, iako postoji, nije jednak za sve.
Šta kažu gospoda koja su uputila ovaj zahtev i peticiju?
Taj novac koji je Skupština utvrdila Zakonom o budžetu, prema priznanju tužene, bio je uplaćen na posebnu aproprijaciju za plate. Neko je trošio, kako kaže jedan od ministara odbrane, nenamenski.
Gospodo, neko od vaših kolega, neko od političke elite koji je sada na vlasti, neko je od 2000. godine bio ministar odbrane. Ko je nenamenski trošio?
Neko, gospodo, mora da odgovara. Kažite mi, gospodine ministre, šta će se desiti s ljudima koji će u međuvremenu, dok vode ovaj sudski spor, oboleti ili, ne daj bože, umreti? Da li će država isplatiti to? Kome će to država nadoknaditi posle?
Znači, ne može se država neozbiljno ponašati prema svojim građanima. Kada je trebalo da se brani država, svi su se odazvali, pošteno odradili svoj posao i, na kraju, ti isti građani danas traže zaštitu, ne u ovim sudovima, pošto ovde ne mogu to da ostvare, sada idu pred Međunarodni sud.
Da li je normalno da u našoj zemlji, gde je, kako kažete, sve demokratski, sve transparentno, kada se radi o interesu građana, mi ne možemo to preko suda da odradimo, da se to uradi na najbolji način, u interesu države, nego ih terate da idu pred Međunarodni sud. Šta mislite, šta u Međunarodnom sudu kažu sudije koje sude, kakva smo mi država? Mi kažemo da treba da budemo, po vašim rečima, evropska, civilizovana država, a to se na primeru ne vidi uopšte.
Smatram da nećete prihvatiti amandmane koje smo podneli, ali u cilju ovih građana, u cilju civilnih lica, ljudi koji su radili pošteno u Vojsci, ako ne prihvatite ovo sada, u ovoj godini za budžet, ne možete reći, gospodine ministre, da ćete 2010. godine ukalkulisati ova sredstva.
Šta ćete, gospodine ministre, uraditi ako 2008. godine sva ova rešenja, ove žalbe, na Međunarodnom sudu moraju da budu izvršni? Šta ćete onda raditi u budžetu za 2008. godinu, kada ćete morati da iznađete sredstva i da ih isplatite građanima?
Zato, poštovani građani, svi koji ste uputili dopis, svi vi koji niste ostvarili svoje pravo, 20. januara izađite na izbore, srcem za Srbiju, srcem za Tomislava Nikolića.
Gospodine potpredsedniče, zahvaljujem se. Ja sam se odmah javio da želim da govorim po Poslovniku. Pošto ste vi u naše ime, u ime svih poslanika čestitali vernicima današnju slavu, ja ću pokazati na ovom primeru kako jedna gradska opština Zvezdara čestita vernicima slavu.
Na osnovu članova 225. i 226. tražim objašnjenje i obaveštenje da bih mogao kao poslanik da se bavim ozbiljno svojim poslom. Danas je najveća slava srpskog naroda, a gradska opština Zvezdara, Odeljenje za komunalne i građevinske poslove, donela je rešenje da sutra, na drugi dan slave, iseli 11 porodica sa teritorije Zvezdare, usred zime. Molim vas, gospodo poslanici, da li znate ijednu normalnu zemlju gde će neko doneti odluku, prvo, kad je slava, drugo, kad je loše vreme, kad je zima, da se neko izbacuje na ulicu? Poslanici Srpske radikalne stranke neće dozvoliti da se iseli ijedan građanin koji se tu nalazi.
Među građanima koji tu žive ima i ljudi koji su muslimanske veroispovesti. Vi ne poštujete nikakav praznik.
Pogledajte šta oni kažu, radi se o društvenom preduzeću „Polet“ koje se nalazi u stečaju; kaže – prisutni poverenik je izjavio da Agencija za privatizaciju, ona je imenovana za stečajnog upravnika... Pošto se radi o izuzetnoj lokaciji, na kojoj treba sigurno nešto da se gradi, to je u potezu Partizanskog puta, nedaleko od benzinske pumpe OMV (a već ste prepolovili Zvezdarsku šumu, tamo su nikle vile, Zvezdarska šuma se uništava), sad je nekom stalo navrat-nanos da iseli te građane ne bi li započeo određene građevinske radove i zidao neku zgradu.
Molim vas, gospodine potpredsedniče, tražim objašnjenje i obaveštenje da li će sutra policija izaći na lice mesta, na drugi dan najveće srpske slave, i dati asistenciju da se ovi ljudi izbace na ulicu? Ti ljudi, izbeglice, raseljena lica, uredno imaju priključenu struju, plaćaju svoje troškove. Da ste im ponudili neki drugi smeštaj, ljudi bi sigurno pristali. Nećemo dozvoliti sutra da ih izbacite na ulicu. Molim, gospodine potpredsedniče, da danas pokušate, sa predsednikom Skupštine, da dobijete informaciju da li će policija sutra učestvovati u ovome.
Gospodine ministre, da budžet niste predvideli kako treba, to je sigurno, kao i da niste upoznati sa situacijom u vezi sa Vojskom.
Prilikom razmatranja Zakona o Vojsci, gospodinu Šutanovcu sam izneo podatak o dugu koji ima država prema vojnim licima i nekoliko udruženja, koji su podneli sudsku tužbu.
Vi ste, gospodine ministre, u ovoj stavci za isplate ličnih dohodaka predvideli sumu od 18 milijardi 381 milion i 680 hiljada dinara. Međutim, prema podacima koje smo dobili, ovde se radi o peticiji koja je upućena predsednici Vrhovnog suda Srbije i tu se nalaze ukupno četiri udruženja koja su pokrenula, čak, sudski spor. Oni će to svoje pravo ostvariti preko Strazbura.
S druge strane, imamo peticiju preko pet hiljada porodica koje su dislocirane i nalaze se na teritoriji Srbije, tako da vi u ovom budžetu niste imali podatak kolika je obaveza države koja je nastala u periodu između 2001. i 2006. godine.
Prilikom obrazlaganja amandmana, kada smo razmatrali Zakon o Vojsci, gospodine ministre, prema podacima koje su utvrdili sudski veštaci u trajanju ovog postupka, u ovih nekoliko godina, iz budžeta, u kom su bila predviđena sredstva za isplatu ljudi koji su radili, bilo da su civilna lica, bilo da su oficiri koji su radili pri Vojsci, utvrđeno je da su sredstva iz budžeta nestala, da ta sredstva nisu namenski trošena.
Godine 2000. iz tog fonda je nestalo 2,7 milijardi, gospodine ministre, 2,7 milijardi je nestalo iz sredstava budžeta. Sledeće godine je nestalo četiri milijarde, 2002. godine - dve milijarde, 2003. godine, gospodine ministre, četiri milijarde, a 2005. godine - 1,4 milijarde, odnosno ukupno preko 14 milijardi, poštovani građani, nestalo je iz budžeta, od sredstava koja su namenski bila odvojena za ljude koji su ili pripadnici Vojske ili civilna lica koja su radila u Vojsci. Praktično, to su bila obezbeđena sredstva za plate. Oni nisu uspeli to da dobiju, jer je neko potrošio ta sredstva.
Gospodine ministre, da ste imali saznanje o ovom trošku za koji država ima obavezu, vaša stavka bi bila ne 18 milijardi, nego bi ona trebalo da bude - za isplate preko 30 milijardi. Jer, praktično, ovih 14 milijardi ćete morati obezbediti u narednom periodu, pošto će oni sudskim putem dokazati da su bili u pravu. Udruženje vojnih beskućnika, gde ima 1.630 porodica, takođe je podnelo tužbu i peticiju.
Molim, gospodine ministre, da mi odgovorite da li imate saznanje da je ovih 14,1 milijarda obaveza države? Da li je vama neko dostavio da vidite da je u 2000. godini bilo 5,5 milijardi, a 50% sredstava je utrošeno samo za isplatu? Ostali smo dužni 2,7 milijardi ljudima koji su radili pri Vojsci.
Šta se dešava? Vi se ponašate, ne vi lično, cela Vlada se ponaša neodgovorno prema građanima. Ti građani su 1991. i 1992. godine, znači, u toku oružanih sukoba u Sloveniji, Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, odlukama predsedništva Vrhovne komande oružanih snaga, zajedno sa jedinicama i ustanovama u kojima su do tada službovali, dislocirani, prekomandovani. Nisu oni odlučili gde će otići. Neko im je dao naredbu da moraju da odu. Danas se oni nalaze u Srbiji. Oni su tu, a niko o njima ne vodi računa.
Nemoguće je da kao ministar finansija nemate ovaj podatak. Kakva je to ozbiljna država kad prema svojim građanima donosite budžet, određujete sredstva, a praktično ih nigde nemate? Kada ste dolazili ovde, ne vi lično, i kada ste nam predlagali da se usvoji, odnosno da se potpiše ovaj sporazum CEFTA o trgovinskoj saradnji, vi ste onda rekli da je to sve sređeno, da to treba da se potpiše, a niste razmišljali o tome kakve su naše obaveze prema ljudima koji su živeli u Hrvatskoj, kakve su obaveze, što se tiče imovine, prema ljudima koji su živeli u Bosni i Hercegovini, ljudima koji su živeli na Kosovu i Metohiji.
Ljudi su dislocirani, žive danas ovde, a njihova imovina je ostala van teritorije Republike Srbije.
Država se ponaša kao maćeha prema tim ljudima. Oni su bili na prvoj liniji odbrane, oni su branili ovu zemlju, a danas su ovde građani drugog reda. Niko o njima ne vodi računa. Znači, molim da mi odgovorite, gospodine ministre - da li ste upoznati s ovom tužbom, da li ste upoznati s tim da država duguje 14,1 milijardu, jer ste odredili 18 milijardi i 14 milijardi stari dug? Hvala puno.
U ime Poslaničkog kluba SRS-a, podneo sam amandman na član 5. razdeo 14, funkcija 420, klasifikacija 621, i ovde je došlo do greške: umesto 450, trebalo je da piše 451.
Što se tiče ovog amandmana, gospodine ministre, želeo bih da objasnite meni, kao poslaniku, kao i građanima Srbije šta znači nabavka domaće finansijske imovine. U amandmanu koji sam podneo, tražili smo da to znači subvencija.
Da li ta nabavka domaće finansijske imovine predstavlja kredite? Zašto smo tražili da se to naznači, da umesto ''nabavke domaće finansijske imovine'' piše ''subvencija''?
Subvencija, poštovani građani, poljoprivredni proizvođači, jeste pomoć poljoprivrednim proizvođačima i oni učestvuju u velikom delu stvaranja društvenog proizvoda. Zato ozbiljna država, tj. vi kao ministar morate da vodite računa o tome da pomognete građanima koji su poljoprivredni proizvođači, da mogu još bolje da rade.
Da bih objasnio kako to izgleda, evo šta znači čista subvencija. Imate građane koji su lošeg materijalnog stanja. Danas oni ne mogu da plaćaju infostan i onda ozbiljna država, u tom delu, kaže, znate, vi imate mala primanja, ne možete da platite troškove kirije, sve ono što ide kroz infostan u Beogradu, ali postoje određeni uslovi po kojima možete imati subvenciju. Građani to podnose i neko od njih ostvari tu subvenciju, plaća umanjenu kiriju, a država razliku mora da nadomesti svojim građanima.
Vi, gospodine ministre, niste sigurno učestvovali u ovih sedam godina od dolaska DOS-a na vlast da biste kreirali, uopšte, poljoprivrednu proizvodnju i sve ovo što se dešava.
Mislim da su geopolitički položaj Srbije i to u kakvoj se situaciji ona nalazi omogućavali da se, s jednim strateškim ciljem, jednom ozbiljnom pripremom, za sedam godina obezbedi da u celoj Srbiji poljoprivredni proizvođači ne moraju da razmišljaju da li će ove godine biti suša ili ne. Imamo sve uslove, imamo i vodu, a nismo uspeli da za sedam godina obezbedimo da imaju navodnjavanje.
Pogledajte, gospodine ministre, šta se dešava u Mačvi? Mislim da nema u Evropi područja kao što je naša Mačva, gde sve uslove imamo, Bog i priroda su nam to dali, imamo i izvore toplih voda.
Pre 15 godina su stranci dolazili u tu Mačvu, tražili su da se obezbede uslovi, hteli su da uđu u poljoprivrednu proizvodnju, da je finansiraju, i cela Mačva je mogla da ima staklenike. Imamo izvore tople vode od 80 ili 90 stepeni. Znači, svih 12 meseci smo mogli da imamo proizvodnju, da imamo dovoljno hrane za celu Srbiju i, pri tom, i da izvezemo.
Znači, za sedam godina, gospodine ministre, ozbiljna država, koja je razmišljala o svojim građanima, koji učestvuju u velikom delu stvaranja društvenog proizvoda, morala je da vodi računa o tome, umesto što ste pravili ono prethodne godine, kada je gospodin Dinkić bio ministar, pa je išao da deli te kredite.
Po ovome što ste vi rekli, ovde ima tri milijarde, a ostavili ste da će u posebnom aktu Vlada odrediti kome će se dodeliti ova sredstva.
Šta to znači? To znači da ćete vi uzeti ove tri milijarde, pa ćete vi birati, po posebnom aktu, ko će primiti sredstva, a ko će uzeti kredite. Subvencija podrazumeva da svi poljoprivredni proizvođači imaju pravo, jer učestvuju, da im se deo sredstava iz budžeta vrati.
Pogledajte kako ste sada napravili grešku, cela Vlada, proizvođači zejtina su vam tu, i to naše fabrike, a imate nedostatak zejtina na tržištu.
Da li ste isplatili suncokret? Da li su građani dobili pare? Malopre čujemo da proizvođači šećerne repe nisu dobili nadoknadu, a vredno i pošteno su odradili svoj posao i isporučili ono što je trebalo da urade, a država ne plaća.
Šta ste vi sada uradili? Doneli ste odluku da ide privremeni uvoz, ako imate nešto, izađite, gospodine ministre, pa odbranite, doneli ste odluku da ćete da uvezete zejtin, da bi ko to, opet, imao monopol, Mišković i ovi ostali koji se bave time. Umesto da ste stimulisali domaću proizvodnju, da ste tu razliku para uložili da imamo još veću proizvodnju, vi ste rešili najlakše, znači, nema dovoljno zejtina, uvešćete zejtin.
Sada imate priliku da čujete i vi, građani, kako izgleda kada se u jednoj predizbornoj kampanji obilazi Srbija, tamo gde se dodeljuju krediti. Tako je ministar Dinkić obilazio za vreme prethodnih izbora Pomoravski okrug i obišao jednog uspešnog farmera koji je dobio kredit, napravio farmu za bikove, da vidi kako to funkcioniše, da li je građanin zadovoljan, da li ide sve kako treba. Prilikom posete tom građaninu, gospodin Dinkić ga je pitao – da li ste vi zadovoljni kreditom i onim što ste dobili? Kaže ovaj, kako da ne, zadovoljan sam, pogledajte, imam tov bikova, preko 50 bikova, razmišljam da to i proširim, i odlično ide.
Pita ga dalje Dinkić, da li biste bili zadovoljni kada biste dobili još jedan kredit, a on njemu – kako da ne, vrlo rado bih ga koristio. Onda mu Dinkić kaže – e, taj kredit morate da kupite, odnosno da utrošite i da kupite opremu za mužu krava.
Takav vi, gospodo, imate odnos prema poljoprivrednim proizvođačima. Čovek tovi bikove, a ministar mu predlaže da kupi opremu da muze krave. Ako se tako to radi, a on proizvodi bikove, nije ni čudo što je mleko ovako skupo.
I na kraju, gospodine ministre, u odgovoru koji sam dobio od vas kažete da se amandman ne prihvata iz razloga jer bi se njegovim prihvatanjem povećao deficit na navedeni iznos.
Odgovorno tvrdim da niste ni razmatrali, vi lično, sve amandmane SRS-a. Zašto? Zato što kažete da je u suprotnosti sa članom 26. stav 1. Zakona o budžetskom sistemu.
SRS je sve amandmane koje je podnela podnela u skladu sa članom 26. Zakona o budžetskom sistemu. Ako smo negde povećavali sredstva, s druge strane smo ih smanjivali. Znači, isključivo smo poštovali član 26. stav 1. Zakona o budžetskom sistemu.
Ono što moram, gospodine ministre, još jednom da vas pitam, jeste dokle ćete vi, kroz ove predloge, ostavljati da se sredstva naknadno raspoređuju, kako kažete – raspored i korišćenje sredstava za ovu aproprijaciju vršiće se po posebnom aktu Vlade?
Zašto, gospodine ministre, po posebnom aktu Vlade? Zašto poljoprivredni proizvođači danas u Srbiji ne znaju kakav je stav Vlade, da li će biti subvencija za mleko, za meso?
Poljoprivredni proizvođač, ako kreće da se bavi nekim poslom, mora da zna kakav je odgovor države, da li će ta država da brine o njemu ili neće. Da li će predati žitarice, da li će predati šećernu repu, da li će predati suncokret, a onda dobiti papir, kao što je malopre pričao kolega iz Jagodine, dobiće sudsku presudu i onda to neće moći da ostvari.
Pokazaću vam na jednom primeru da Vlada nema jednak odnos prema svojim građanima.
Kao poljoprivredni proizvođač, isporučim soju, suncokret ili bilo koji proizvod i država mi obezbedi papir da sam ja to isporučio, preuzela je obaveze, nema nadoknade, nema isplate.
S druge strane, kao građanin, imam svoje obaveze, da plaćam određene stvari, odnosno kiriju i sve ono što uz to ide. Pošto nisam dobio pare od države, ja to ne plaćam, a onda vi uzmete pa mi šaljete rešenje, pa mi šaljete kamatu, pa finansijsku policiju, pa nekoga ko mi preti da će da uzme imovinu, da zapleni sredstva. Tu se vidi da nemate ozbiljan pristup svojim građanima.
Ako država duguje nešto građaninu, kako možete merama prinude i prisile da tražite da plati nešto što vi niste ispunili?
Valjda, isti odnos mora da ima država prema svom građaninu. Čim vi niste izmirili obaveze, ne možete od mene da tražite da platim nešto, jer vi niste stvorili uslove da ja to platim.
Znači, apsolutno je netačno ovo što ste ovde napisali. Apsolutno je netačno da imate isti odnos prema građanima. Ozbiljna država mora o tome da vodi računa.
Prema tome, gospodine ministre, za sledeći put ćete morati, kada budete prisustvovali Skupštini, da detaljnije pročitate amandmane SRS-a i nadam se da ćete poneki amandman prihvatiti. Nemoguće je da od ovoliko amandmana nijedan nije dobar.
Imali ste prilike da od Jorgovanke Tabaković čujete stručnu analizu, ekspertizu. Nemoguće je da nijedan amandman nije dobar. Hvala puno.
Hvala, gospodine potpredsedniče. Poštovani poslanici, u ime poslaničkog kluba SRS podneo sam amandman da se član 17. briše.
Poslanici SRS su vam u danu kada se raspravljalo o ovom zakonu u načelu i amandmanima koje smo podneli dali obrazloženje šta mi mislimo o ovom zakonu o kojem danas raspravljamo. Jedini razlog za koji ste imali da predložite i da donesete ovaj zakon jeste raspisivanje izbora.
U obrazloženju sam dao da se predlaže brisanje ovog člana, jer je članom 3. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srbije predviđeno da se donese zakon o službama bezbednosti, a ne zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti Republike Srbije, kako je predloženo. Republika Srbija nije savezna država da bi donosila zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti. Donošenje ovakvog zakona podrazumeva postojanje savezne države i država članica koje bi donosile svoje zakone u skladu sa saveznom vladom, koje regulišu osnovno uređenje određene oblasti.
Možda se nešto dešava, jer upravo vi, koji pregovarate u ime Skupštine i u ime države Srbije o statusu Kosova i o tome šta će se dešavati u narednom periodu vezano za Kosovo i Metohiju, možda imate saznanja koje mi nemamo i već planirate da će u narednom periodu ponovo biti neka takozvana kao što je bila državna zajednica Srbija i Crna Gora, pa već takav zakon i predlažete.
Šta je suština? Poštovani građani, dragi prijatelji, evo kakav odnos ima Vlada i kako se ponašaju u odnosu na amandmane koji su podneli poslanici SRS. Od 35 amandmana, koliko je podnela poslanička grupa SRS, Vojislav Koštunica, predsednik Vlade i njegov stručni tim koji je ovo obradio, u 22 amandmana najverovatnije ista sekretarica je pisala obrazloženje, u 22 amandmana isti tekst se piše.
Pogledaj u prvom, pa kaže ovako - amandman se ne prihvata iz razloga navedenih uz obrazloženje uz amandman narodnog poslanika Sulejmana Spaha na član 1. Predloga zakona. Valjda vam je, gospodo, bilo teško da date obrazloženje na svaki amandman koji smo podneli. Ako smo podneli zahtev da se briše, valjda ste mogli da date neko smislenije obrazloženje. Šta to znači 22 puta, i to je vaš odnos, 22 puta uzmete kopi-paste, kopi-paste, pa to ste mogli da date i nekom srednjoškolcu da uradi.
Evo ga Srđan Milivojević, on bi odlično napisao ovo. Možda bolje od ovoga i možda bi čak izašao kao predstavnik Vlade da ovo odbrani i da kaže, jeste ovde smo pogrešili, nismo dobro to kopirali, star je sistem bio. A vi koji ste iz DOS-a, pa pitajte ovu decu da li iko dalje koristi DOS, svi su prešli na novi operativni sistem, vindouz se koristi, DOS je odavno izumro i njega nema više na kompjuteru, gospodo.
Ono što mene interesuje kao narodnog poslanika, pošto se utvrđuje služba bezbednosti, da li će ta služba bezbednosti, gospodine Albijaniću, vi niste u ovoj priči tako da se ne brinete vas neće hapsiti sigurno, ali mene interesuje kao narodnog poslanika, i građane Srbije, i ova udruženja koja su poslala dopis, da li će se služba bezbednosti baviti vama, ministrima od 2000. godine, koji ste proneverili državni budžet, preko 14 milijardi dinara ste uzeli iz budžeta vojnog.
Moram da pojasnim radi vas i radi građana, da se vidi o čemu se radi. Udruženje oštećenih vojnih i civilnih lica Srbije zvano Odbrana, udruženje građana, Udruženje penzionisanih podoficira Srbije, Asocijacija penzionisanih pripadnika vojske, Udruženje izbeglih, prognanih i privremeno raseljenih lica ''Dome, slatki dome''.
Pogledajte kako su vaši ministri, čak i Boris Tadić to piše, 2000. godine 2,7 milijardi je nestalo iz vojnog budžeta. Bilo je predviđeno kao sredstva za plate zaposlenih u vojsci u iznosu od 5.542.537.857 dinara, bilo je dovoljno 50% sredstava da se isplate sve plate zaposlenih u vojsci. Te godine 2,7 milijardi je nestalo iz budžeta.
Sledeće godine od 10 milijardi 4 milijarde su nestale. Sledeće 2002. godine 2 milijarde je nestalo iz tog budžeta. Sledeće 2003. godine 4 milijarde. Kad ste videli da je to previše, onda 2005. godine ne uzimate toliko, samo 1,4 milijarde.
Šta kaže vaš bivši ministar odbrane? Jedan od ministara odbrane, ne navode koji, kaže - međutim, taj novac koji je Skupština utvrdila Zakonom o budžetu, prema priznanju tužene, bio je uplaćen na posebnu aproprijaciju za plate. Neko je potrošio, kako kaže jedan od ministara odbrane, nenamenski.
Šta kaže gospodin Tadić, koji je nekad bio ministar? Plate u privredi su povećane 56,91%, mereno prema troškovima života, dok su plate oficira i civilnih lica u Vojsci Jugoslavije u tom periodu realno niže od plate za decembar 2000. godine za oko 17%. To je napisao tadašnji ministar odbrane Boris Tadić.
Posle ste opet imali ministra iz vaše opcije, pa drugog, pa trećeg, pa četvrtog, pa sve afere, a ovi ljudi koji su tužili, dobili sudske sporove, zar ne shvatate da ćete morati sve ovo da isplatite.
Mi, građani Srbije, poreski obveznici, nenamensko trošenje para će morati da isplate, jer ova gospoda koji su potpisali ovo kažu - Međunarodnom sudu u Strazburu.
Oni ne ostaju ovde, oni su videli, ima presuda, utvrđeno je, kaže ovako - u sudskim postupcima obavljeno je preko 1.000 veštačenja. Evo šta je utvrđeno presudama opštinskih sudova. Da vam ne nabrajam, ima pedesetak gradova gde su sudovi sudili, dosudili i presudili, da mora to da se isplati.
Jedna ozbiljna država ne može ovako da se ponaša prema svojim građanima. Ti građani su bili na prvoj liniji fronta, štitili nas, branili našu decu i šta su na kraju dobili od ove države?
Potpisali ste čuveni CEFTA sporazum. Kao ozbiljna i odgovorna država, morali ste prvo da sednete i da kažete - imovina građana koji su došli iz Hrvatske, Bosne, sa Kosova i Metohije, ostala je tamo.
Imovina države Srbije je ostala u Hrvatskoj. Država Hrvatska ima imovinu u državi Srbiji. Hajde da utvrdimo ko šta kome duguje, pa onda tek da se prave sporazumi o trgovini. Kod vas to uopšte nije bilo bitno. Vaši zakoni nisu u interesu građana.
Poštovani građani, sve zakone od 2000. godine koje je ova Skupština donosila, koje je ovde propagirala da su reformski, da su u interesu građana, posle godinu-dve su ponovo menjani.
Ozbiljna država donosi zakone koji se neće menjati 20 godina.
Najnoviji primer, vašim zakonima o izboru predsednika i organizovanju predsedničkih izbora, oni poslanici koji su imali priliku od 90-te godine u višepartijskom sistemu da se bave izborima, shvatili su da nas ovi zakoni vraćaju u 90-tu godinu. Država Srbija treba da donosi zakone za buduće generacije.
Ne možete donositi zakone da važe samo dok ste vi na vlasti, a kad dođe druga vlast, promeni se koalicija, odmah se zakoni menjaju. Izborima za predsednika države, za predsednika Republike, vratili ste nas u 1997. godinu kad su se članovi biračkih odbora tukli na izborima. Vi koji to niste imali prilike da vidite, niste učestvovali, raspitajte se malo po vašim opštinskim odborima.
Prema tome, morate voditi računa da ti zakone koje predlažete moraju biti primenjivi, da njihova suština i namena budu u interesu građana. Žao mi je što ministar nije ovde da objasni poslanicima koji su to reformski zakoni u državi Srbiji doneseni u interesu građana, bilo da se radi o prosvetnim radnicima, bilo da se radi o zdravstvu, bilo da se radi o naučnim radnicima, bilo da se radi o seljaku, bilo da se radi o pravosuđu.
Koji je to set sistemskih zakona, gde ste nama omogućili da imamo bolji, kvalitetniji život, da imamo sigurnost? Koji je to zakon koji ste doneli da naša deca sad kad treba da studiraju, treba da magistriraju, treba da brane doktorsku disertaciju, da mogu da se školuju o trošku države?
Gospodo poslanici, bilo da smo mi iz opozicije, ili vi iz pozicije, da li je interes države Srbije da ima školovane ljude? Svi iz prethodne vlasti, iz bilo kog režima, besplatno su školovani, besplatno su doktorirali. Sad kad treba doktorska disertacija, pitajte vaše kolege ko to može danas da plati.
Gospodo, to nisu reformski zakoni. To su zakoni protiv naroda. Forsirate određeni sloj ljudi. Danas ko ima pare može da ide na fakultet, a šta je sa decom seljaka koji hrane ovu zemlju, gde je njihova šansa da se školuju, gde je njihova budućnost?
Kad budete donosili takve zakone za koje možete da izađete i da kažete, narednih ... izvinite, jeste li imali neku primedbu?
(Predsedavajući: Samo vi izvolite, niko ništa nije prigovorio. Molim samo da stručne službe provere da li ima direktnog TV prenosa.)
Šta je suština ovih zakona koje danas donosimo i zakona koji treba da se donesu u narednom periodu? Ozbiljna, odgovorna država mora da donosi zakone koji će biti sistemski, reformski, oni koji se neće menjati u narednom periodu, koji će trajati.
Pogledajte parlamentarne demokratije na koje se vi pozivate, koliko godina ima da oni nisu menjali nijedan zakon.
Pogledajte u tim parlamentarnim zemljama šta znači kad opozicija podnese 30, 50, 100 amandmana, koliko puta se desilo da ministar povuče zakon? Čim opozicija nešto podnosi, nešto nije u redu. Povlači se zakon nazad.
Kod vas nema merila. Opozicija može podneti 100 amandmana, za vas to nije bitno. Vi imate vaš cilj. Vaš cilj je da se zakoni donesu, da odradite određeni posao, da se pripremite za izbore i da mislite da ćete tada rešiti sve. Nećete.
Imam još dva minuta da iskoristim priliku, najveću pljačku u Srbiji priprema Mlađan Dinkić u narednom periodu. Iskoristiću minut i po da objasnim građanima najnoviju prevaru koja se sprema. Po novom zakonu je predviđeno da moja deca, koji nemaju dana radnog staža, dobiju 1.000 evra. Moja supruga i ja, sa 60 godina radnog staža, po istom principu treba da dobijemo po 1000 evra. Znači, jedna četvoročlana porodica bilo gde da se nalazi u Srbiji treba da dobije 4.000 evra.
Po predlogu koji je trebalo da se usvoji, da se 200 evra isplaćuje po godini staža, sa 60 godina staža to je 12.000 evra, i za dvoje dece koja su punoletna, kao državljani Srbije, to je 14.000 evra. Mi ćemo umesto 14.000 evra, dobiti samo 4000 evra. Gde je onih 10.000 evra?
To što mislite da ćete time kupiti nekog za naredne izbore, to objasnite građanima, kakva će biti vrednost tih 1.000 evra u narednih sedam godina kad će dospeti naplata. To neće biti vrednost ni 50 evra. Ovo je bitno i za vlast i za opoziciju, za vas koji ste roditelji. Neko vam zavlači ruku u džep i četvoročlanoj porodici uzima 10.000 evra.
Dobro razmišljajte kakve predloge vam poturaju. Hvala puno.
Na član 39, narodni poslanik Dragan Čolić je, u ime Poslaničkog kluba SRS-a, podneo amandman da se, posle tačke 1), dodaje tačka 2): "da je odslužio vojni rok pod oružjem".
Znači, član 39. definiše prijem u profesionalnu vojnu službu.
Gospodine ministre, vama još nisam postavio pitanje. Ne znam šta vam znači to dobacivanje s mesta za žene, jer ovde, u obrazloženju člana 39, ne znam da li ste vi to pisali ili neko drugi, ne vidi se nigde u ovih pet navedenih stavki da se ti uslovi jednako odnose i na žene i na muškarce. Mi vam nismo postavili to pitanje, gospodine ministre, mi smo tražili da se posle člana 1. ubaci član 2, da za onog ko traži prijem u profesionalnu vojnu službu bude uslov da je služio vojni rok pod oružjem.
Vaše obrazloženje nema blage veze, gospodine ministre, s amandmanom narodnog poslanikom Dragana Čolića. Šta vi kažete u obrazloženju?
Amandman se ne prihvata, s obzirom na to da se članom 39. Predloga zakona propisuju opšti uslovi za prijem u profesionalnu vojnu službu, koji se, shodno članu 11. Predloga zakona, jednako odnose i na žene i na muškarce.
Izvinite, molim vas, gospodine ministre, šta to znači - jednako odnose? Mislite, zbog toga što amandman glasi – da je odslužio vojni rok pod oružjem, da zbog toga nisu jednaki, odnosno da se ne odnosi i na žene i na muškarce.
Ono što je interesantno i što može da se vidi u vašem odnosu prema jednom i drugom zakonu, to je da ste se branili do sada ćutanjem. Niste izlazili, već s mesta dobacujete i kažete, ovo može, ovo ne može, ovde niste u pravu. Vi treba da izađete i da kažete zašto amandman nije dobar, šta je suština.
Vi hoćete da primite u profesionalnu vojnu službu nekoga ko nije imao vojnu obuku, ko nosio naoružanje, ko nije prošao nikakvu taktičku obuku i po vašoj organizaciji će postati profesionalni vojnik. Kako može da postane profesionalac u profesionalnoj vojnoj službi neko ko nije imao dana taktičke obuke, ko nije video naoružanje, a sutra treba da primi mlade vojnike i da sa njima prolazi tu obuku?
Da li vi, gospodine ministre, tako zamišljate odbranu uopšte, da će sutra, na čelu svih tih komandnih tela, nekih službi koje će biti profesionalci, biti neki koji nisu služili vojni rok, koji ni dana nisu imali obuke, koji ne znaju šta je oružje uopšte? Vi ste po tom principu zasnovali odbranu naše zemlje.
Sumnjam da ste vi pisali ovo, pošto vas dobro poznajem sa Zvezdare, znam da ste kadar sa Zvezdare, mislim da je gospodin Krasić bio u pravu kada vam je rekao da vi ne stojite, sigurno, iza ovoga, da iza ovoga ne stoje profesionalci iz Vojske, da je to neko napisao da bi se sistem Vojske urušio još više.
Nemoguće je, ne možete objasniti, jer ovaj amandman nema smisla. Zamislite sutra bilo koga ko nije odslužio vojni rok, da ga primite po ovom kriterijumima koje ste napisali i da sutra, kao profesionalac, u vojnoj službi dobije zaduženje da vodi neki vod, da negde komanduje – kome će on da komanduje? Gde, u pozorištu, u biblioteci, tamo gde je menjao pelene?
Znači, vi ćete biti u situaciji da nekoga, uslovno, ko je blizak vama, pa nije u situaciji da dođe do posla, tako uposlite, pa ćete ih onda ubaciti, pa će oni stvarno biti pravi profesionalci u Vojsci.
Smatram da vaše obrazloženje nema smisla, zato što odgovarate članom 11. Tačno je da u članu 11. piše ovo što ste rekli. Ali, ne možete reći da se Predlog zakona jednako odnosi na žene i muškarce. Ako hoćete nekog da primite u profesionalnu vojnu službu, taj treba sutra negde nešto da radi profesionalno, da komanduje nekome, da nešto radi. A, pri tom, ne uvažavate amandman koji je podneo poslanik Dragan Čolić – da neko mora da je odslužio vojni rok pod oružjem.
Znači, ne možete nekog uzeti tako, služio je, dizao je zavesu u pozorištu, bio je negde u muzeju i sada, odjednom, postaje profesionalac.
Gospodine ministre, koliko god se mi trudili da ovim našim amandmanima poboljšamo ovaj zakon, vi se sve vreme, koliko sedite u sali, niste udostojili da izađete i da kažete da amandmani koje podnosimo nemaju nikakvog smisla, koliko god da je loš, katastrofalan zakon.
Praktično, sve što je urađeno od vremena Borisa Tadića, od Davinića, pa do vas, vi ste za ovih sedam godina, ono što su kolege poslanici pričali, časne i poštene ljude koji su radili u Vojsci, koji nemaju mrlju u svom radnom veku, pre vremena poslali u penziju.
Da su bar ispunili neki uslov, pa da kažemo da je normalno da kada čovek ispuni uslov ide u penziju. Vi ste ih sklonili, zbrisali, niste im dali uopšte mogućnost da završe svoj radni vek - pukovnici, potpukovnici, generali.
Da li su oni nepošteno radili? Da li ste za nekog od njih našli da je pravio malverzacije, naneo štetu državi, naneo štetu Vojsci, da ste ga zbog toga krivično gonili, da ste ga zbog toga kaznili? Onda biste bili pravi ministar. Vi ste našli najjednostavnije rešenje – dajete im otkaz, pošaljete pre vremena u penziju, sklonite ih od Vojske, sklonite ih od očiju javnosti, da ti ljudi nemaju prilike da nešto iznesu.
Pre neki dan ste imali priliku da čujete od kolege Krasića o čuvenoj aferi ''Satelit''. Od Davinića, da kažem da više od godinu dana nije bilo afera koje su bile vezane za Vojsku. Od te afere ''Satelit'' ništa niste rešili. Šta je sa ''Satelitom'', ko to plaća, šta se dešava? Posle toga, smenjujete ljude iz ove komisije, šaljete ih u penziju. Gospodin Krasić vam je tačno rekao, imenom i prezimenom, koji su to ljudi.
Vi ste uzeli, znači, koliko je bilo predviđeno budžetom za nabavku telekomunikacione opreme, 900 miliona, a napravili ste posao od 3 milijarde i 900 miliona.
Da li je moguće da u ovom budžetu, bio je predlog da se usvaja u ovom periodu, nisu bile predviđene te tri milijarde, pa da je budžet povučen dok ne usaglasite stavove, pa, ajmo da se u budžetu nađu još te tri milijarde koje će se u narednom periodu trošiti, i onda se budžet ponovo vraća?
Reći ću vam ja, gospodine Šutanovac, ako vas interesuje, pošto ste bili odbornik u istom sazivu, samo na početku, kada ste podneli ostavku i u Gradskoj skupštini i u opštini Zvezdara. Gospodin Radulović me odlično zna, pa nije problem.
Na to pitanje gospodina Krasića, vi ste prećutali. Ako nije tačno ono što je rekao gospodin Krasić, kao ozbiljan, odgovoran čovek, ministar, gospodin u godinama, trebalo je da izađete i kažete – gospodine Krasiću, to što je potpisano s moje strane, ja sam to potpisao, nisam znao, bio sam u zabludi, ovaj Filipović me nije dobro obavestio, jeste da ga znam iz SDPR-a, ali očigledno da me pogrešno informisao.
Znači, ne možete kao ministar da se branite ćutanjem, ako tako mislite da branite i državu...
(Dragan Šutanovac s mesta: Vi me napadate?)
Ja vas ne napadam, gospodine ministre. Ja se obraćam javnosti, poslanicima i građanima Srbije.
(Dragan Šutanovac s mesta: Što bih se ja branio?)
Ja ne znam zašto vi s mesta meni dobacujete, gospodine ministre. Nemam razloga da s vama polemišem na ovakav način.
Molim vas, gospodine potpredsedniče, da me zaštitite od ministra.
Ministar sve vreme dobacuje, pravi mi nervozu, zbunjuje me, ne znam gde sam stao. Pošto imam dovoljno vremena, sad treba da ponovim, radi poslanika, radi javnosti, da čuju o čemu se tu radi.
Gospodine ministre, mene nećete dekoncentrisati. To niste uspeli ni na opštini Zvezdara, kada ste to isto radili.
(Dragan Šutanovac s mesta: Jesam, smenili smo vam predsednika za sedam dana.)
Da, smenili ste nam predsednika za sedam dana – svaka vam čast. Ako ste tako radili kao što ste radili u opštini Zvezdara, pošto će izbori biti vrlo brzo, a građani su imali prilike da vide kako vi radite u opštini Zvezdara, kako radite u celoj Srbiji, nadam se da će na novim izborima građani odlučiti ko će voditi ovu državu, ko će voditi ovu vojsku, ko će odgovarati za sve silne afere koje ste imali, za to što ništa niste uradili za sedam godina.
Afera vezanih za Vojsku je dosta bilo, ali ste vi, kao ministar, morali to da raščistite. Kada preuzmete odgovarajuće ministarstvo, a imate saznanje da sam ja bio pomoćnik ministra ili neko u tom ministarstvu, nema veze što sam iz G 17 plus ili iz druge stranke, vi to morate da raščistite. Jer, taj teret nosite vi, vi ste, znači, preuzeli sve to.
Prema tome, gospodine ministre, kakav vam je zakon, kako se ponašate, ako tako bude branili Srbiju, srpski narod i građane Srbije, što narod kaže – obrali smo bostan.
Poštovane kolege poslanici, pokušaću u ovom periodu koji je ostao poslaničkoj grupi SRS da dam svoj doprinos u odnosu na amandman koji je u ime poslaničkog kluba SRS podneo kolega Milan Avramović.
Naš zahtev je bio da se u članu 40. doda stav 2. Upravo ono što je gospodin Avramović pitao malopre ministra – gospodine ministre, da li imate saznanje koliko je u vojnu gimnaziju upisano srednjoškolaca? Da li imate saznanje, od tih ljudi koji su išli u vojnu gimnaziju, koliko njih nije nastavilo studiranje? Da li imate saznanje, gospodine ministre, koji od tih ljudi nisu krenuli na akademiju?
Zašto ne poslušate, ne date predlog vašoj poslaničkoj grupi da u danu za glasanje prihvate ovaj amandman? Četiri godine je država ulagala u školovanje mladih ljudi koji su se odlučili da idu u tu vojnu gimnaziju. Neko od njih posle svih obuka, stručnog usavršavanja shvati da ne može da ide u vojnu akademiju. Umesto da iskoristite to što smo ga školovali, što smo ga obučili, da ga primite u vojsku, da postane profesionalac u vojsci, da dobije svoj čin, vi ne želite ni da razmatrate ovaj amandman.
U vašem obrazloženju kažete – osnov za proizvođenje u podoficirski čin jeste završeno specijalističko obrazovanje po završetku srednje stručne vojne škole. S jedne strane, mi predlažemo da posle završene vojne škole onaj ko se nije opredelio da ide na akademiju može da dobije čin vodnika i da postane profesionalni oficir. Malo je četiri godine što su išli u tu školu? Vi ćete posle toga još da im uvodite neki dodatan kurs. Da li treba da idu u Ohajo ili čuvene centre gde ste se vi školovali? Zamislite da četiri godine idem u tu srednju vojnu školu i završim, i vi kažete - malo je četiri godine što ste išli, morate da idete na neki kratki kurs.
Da li je to možda kurs iz demokratije, iz ovoga što ste meni malopre dobacili za vreme mog govora? Sedam dana mi je, kaže, trebalo da vas smenim sa Zvezdare. Gospodine ministre, narednih izbora nama neće trebati sedam dana, ali garantujem svim građanima Zvezdare... Sedamnaest godina ste na vlasti na Zvezdari, u raznoraznim opcijama, i sa DSS-om, sa onima koji su glasali protiv vašeg kandidata. Posle ste ponovo u ljubavi, kao neverna mlada kad se vrati kući, pa kažete - draga, dobro je što si došla, sve ti je oprošteno. Šta vas je tu zbližilo? Isti interes, kao i na svim ovim poslovima.
Tvrdim da će posle dolaska naše vlasti na Zvezdaru sve afere, kojekakva renoviranja, donacije iz Skupštine grada Beograda, bilo šta, izaći na videlo; objavićemo građanima Zvezdare kako ste ih ojadili za tih sedam dana. Sedam dana ste pisali ove zakone.
Da li je tu pomagao ovaj gospodin pravnik iz zemljoradničke zadruge, što je rekao gospodin Krasić? Nemojte, sedam dana, nije to korektno. Sedam dana ste vi bili odbornik na Zvezdari i mislim da više nikada nećete biti. Hvala puno.
Povodom amandmana na član 49. koji je podneo poslanik SRS-a Zdravko Topalović, na osnovu jednog primera gradske opštine Zvezdara, pokazaću vam da je SRS u pravu kada kaže da odluke morate objaviti u ''Službenom glasniku''.
Šta znači odluka Ustavnog suda koja je doneta pre dve godine, na inicijativu odborničke grupe SRS-a i SPS-a gradske opštine Zvezdara, o tome da li su izbori za mesne zajednice na nivou lokalne samouprave sprovedeni po Ustavu?
Pre dve godine smo dobili odluku Ustavnog suda. Predsednik opštine Milan Popović iz DS-a, vaš kolega, te izbore nije hteo da sprovede uopšte. Znači, danas možete imati odluku najvišeg organa u državi a da nikog ne obavežete da se ta odluka sprovodi.
Znači, mi tražimo da građani budu upoznati, jer, ako se neko žali iz jedinice lokalne samouprave, može da se desi da narod nema pojma šta se dešava. Dve godine imamo odluku Ustavnog suda, gospodine ministre, a predsedniku opštine ne pada na pamet da je sprovede.
Šta u ovom zakonu još ne valja? Odluka mora da bude u skladu sa članom 7. osnovnog zakona. Odluke Ustavnog suda su konačne, izvršne i moraju da se izvrše. Tu mora, gospodine ministre, da postoji kaznena odredba. Ako se donese odluka Ustavnog suda, a neko je ne sprovede, mora da odgovara za to.
Građani Zvezdare tri godine nemaju u lokalnoj samoupravi nijednog predstavnika SRS-a. To je zato što se ne poštuje zakon. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, inspirisan govorom gospodina Cvetkovića o poštovanju poslanika koji podnose amandmane, gospodine Cvetkoviću, pošto znam da ste bili poslanik u prethodnom sazivu, da nam saopštite ...
(Predsedavajući: Samo mi kažite koji član Poslovnika.)
Isto kao prethodni govornik, po istom principu kako su vaše kolege izlazile, član 104. i član na koji se malopre pozvao gospodin Cvetković. Gospodine predsedavajući, uzeli ste mi 25 sekundi.
(Predsedavajući: Vratiću vam vreme, morate se pozvati na Poslovnik.)
Gospodine Cvetkoviću, pošto ste malopre rekli da se brinete o amandmanima koje poslanici predlažu, da radite na tome ozbiljno, molio bih da za sledeću sednicu iznesete koliko je bilo amandmana opozicije 2000, 2001, 2002. do 2007. i koliko ste ozbiljno vi to uradili, koliko ste amandmana prihvatili.
Što se tiče vaše teorije o legalizmu DSS, šef poslaničkog kluba DSS Miloš Aligrudić, gostujući u jednoj emisiji RTS, kao prethodna vlada, dao je jednu izjavu koja treba da uđe u Ginisovu knjigu rekorda. To je jedan apsurd.
Kaže ovako: ''Ova vlada je toliko mnogo radila, da smo mnogo reformskih zakona usvojili''. A voditeljka pita: ''Izvinite, šta ćete raditi?''. ''Sledeće godine ćemo primenjivati te zakone''. To je jedna neobaveštenost. Zakon važi od dana objavljivanja.
Tako se vi i danas ponašate. Danas nama prebacujete da vas sprečavamo da radite, da poslanici opozicije prave opstrukciju, ali od formiranja Vlade novog-starog DOS-a, zakoni koje ste morali po Ustavnom zakonu da predložite i da se danas pozivate da morate da raspišete izbore, nijednog zakona dosad nema u skupštinskoj proceduri, ostala su samo prazna obećanja i poslanicima i građanima.
Što se tiče DSS, koja je u prethodnom sazivu imala ministra za lokalnu samoupravu, na zahtev odborničke grupe SRS, uputili smo zahtev za odluku o ustavnosti za raspisivanje izbora na mesnim zajednicama na Zvezdari.
Dobili smo odluku Ustavnog suda, ali predsednik opštine Zvezdara Milan Popović do današnjeg dana nije raspisao izbore za mesne zajednice u lokalnoj samoupravi. To pokazujete kako vi poštujete odluke suda, kako poštujete zakone.
U svim ovim opštinama gde ste uveli privremene mere, gde je to mimo zakona, gde je prošao određeni rok, vi tu isto pokazujete kako poštujete zakone. Isto vam je svež primer u gradu Beogradu.
Na kraju, moram da vam kažem, jer šest ili sedam godina stalno pričate pozivajući se na 5. oktobar.
Gospodo poslanici, oktobarska revolucija ni u Rusiji nije donela ništa dobro, a pogotovo vi 5. oktobra ovom narodu ništa niste doneli dobro.
Dame i gospodo poslanici, normalno je da  iznosite takav stav Vlade u obrazloženju koje dajete za amandmane koje ne prihvatite, ali je suština sledeća: prvo, pošto pričate o analizama, analitici, vi koji kažete za vas da ste za Evropu, za evroatlantske integracije, za pridruživanje, prvo je trebalo da kažete poslanicima kada smo podnosili amandmane kako to izgleda u toj Evropi, u EU, kakav odnos parlament ima tamo prema opoziciji. Da li je moguće da poslanička grupa SRS podnese toliko amandmana, a da pri tom nijedan amandman ne usvojite?
Ono što mi znamo, u Evropi opozicija kada podnosi amandmane ona ima cilj da ti amandmani poboljšaju zakon, a sigurno je da se između 20 i 30% amandmana prihvati u toj Evropi.
Što se tiče amandmana, uopšte rasprave u zadnjih sat vremena tačno se vidi kakav odnos vi imate. Što se tiče uopšte poreza, PDV pogledajte što se tiče računara. Vi kažete da ćete smanjiti porez na nabavku računara. S jedne strane, otkako ste došli na vlast deci kojoj je trebalo omogućiti da imaju besplatno školovanje, da država finansira svako dete koje redovno polaže ispite, da država omogući, da im praktično i kupi računar, jer nam je cilj da imamo decu koja su školovana, obrazovana, da ostaju u našoj zemlji.
Od vašeg dolaska na vlast školstvo se plaća, magistarske studije se plaćaju, doktorska disertacija se plaća. Kažite koga vi pomažete ovde?
Što se tiče ovog Zakona o računarima, hajde pogledajte računicu koja kaže ovako – danas jedan solidan računar za studente košta oko 500 evra, sa porezom od 18% on je 590 evra, sa smanjenjem poreza vi praktično jednoj porodici uštedite 50 evra.
Pa, ko je skupio 550 evra neće mu biti problem još 40-50 evra, da kupi taj računar. Međutim, vi radite drugu stvar. Praktično, kao i sa zakonom oko kupovine prvog stana, vi omogućavate grupaciji vaših ljudi koji pripadaju vama, vašim klanovima, da tu imaju još veću zaradu. Ništa vi tu ne radite u interesu građana.
Obrazložiću vam amandman vezano oko kupovine prvog stana i uopšte oko investicija. Što se tiče kupovine prvog stana, pogledajte kakvo je obrazloženje dala Vlada. Da li ste vi ovo, gospodo poslanici, pročitali uopšte? To je vezano za član 8, ali pošto se tiče, gospodine ministre, pričam malo i o drugim stvarima. Kaže: "Poslovanje društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima u skladu sa propisima kojima se uređuju dobrovoljni penzijski fondovi i penzijski planovi, poreskom politikom je potrebno stimulisati pre svega proizvodne delatnosti. Razvoj finansijskog tržišta jeste važan, ali u ovom trenutku nije ekonomski opravdano nastavljati poresku presiju nad ostalim delatnostima i favorizovati investicione fondove".
Šta vi kažete, kao Vlada, u vašem obrazloženju? Znači, analiza efekata zakona, pa na strani 10. kažete ovako: "Na koga će i kako će najverovatnije uticati rešenje u zakonu?"
Kolege poslanici, dame i gospodo, poštovani građani Srbije, pogledajte kakvo je obrazloženje. Strana 10. tačka 4) – Na koga će uticati rešenje u zakonu? ''Privredne subjekte, obveznike koji se bave investicionom izgradnjom stanova, s obzirom da se zbog uvođenja poreske olakšice za kupovinu prvog stana očekuje veća potražnja stanova".
Izvinite, molim vas, kakve veze ovo ima? Praktično, vi uvodite vaše tajkune. Pogledajte svaku lokalnu samoupravu, pogledajte ko zida tamo. Znači, vi njima kroz zakon dajete mogućnost da stiču još veći kapital.
Drugo, strana 11. – da li se zakonom podržava stvaranje novih privrednih subjekata na tržištu i tržišna konkurencija? "Zakonom se podržava stvaranje novih privrednih subjekata, posebno privrednih subjekata koji se bave investicionom izgradnjom stanova, što bi trebalo da doprinese i smanjenju broja nezaposlenih". Vi to privremeno smanjujete broj nezaposlenih, jer ovo nije proizvodnja koja teče 12 meseci, gradnja ima svoj period, u toku leta se nešto zida.
Znači, upravo kroz ovo se vidi da ste vi hteli, kao što je Mišković sada dobio mogućnost, malo mu je sve što je radio po Srbiji, a sada ste mu omogućili i da zida, da ima još veći kapital. Kroz ovo, praktično, dobio je komplekse na Novom Beogradu. Vi koji držite tamo vlast omogućili ste da postanu još veći tajkuni, još veći bogataši. Kako – kroz zakon.
Da li u ovom zakonu piše, da li je to država ozbiljna? Da li, ko pravi kuću prvi put u životu? Ovde kažete da će se odnositi na sve.
Nije tačno. Ovde se samo kaže "kod kupovine prvog novog stana". Znači, vi samo forsirate izgradnju novih stanova.
Zašto ne može neki mladi bračni par da kupi stan koji je već odavno izgrađen, pre 10-15 godina? Po ovome, to se na njih ne odnosi, nego "kod kupovine novog stana".
Na kraju, strana 11. zadnji pasus kaže: "Posebno ističemo da Ministarstvo finansija dodatno obezbeđuje transparentnost". Kakva je to transparentnost?
Od 2001. godine uglavnom ste pričali da će biti sve transparentno. Šta ta transparentnost znači? Za građane Srbije, za obične ljude transparentnost je da je to nevidljivo. Gde god ste radili nešto, to nije bilo transparentno.
Praktično, samo za vas je vidljivo, jer samo vi znate šta ste uradili za ovih šest godina, gde su pare nestale i šta se dešava.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo poslanici, danas imamo problem sa električnom energijom u naselju Grmovac.
Čudi me da vi koji se zalažete za Evropu, za evroatlantske integracije, a tamo je normalno da čovek kad kupi određeni plac da mu država obezbedi i vodu i struju i telefon. Mesto da je srećna država u kojoj se mi danas nalazimo, gde su radnici ostali bez posla, gde im deca nemaju perspektive, da ne mogu nikada više kao nekada u srećna vremena da se nadaju da će ikada dobiti negde stan, danas narod odlučuje da svojim sredstvima, ono malo što ima, izgradi kuću. U jednoj ozbiljnoj državi sama država bi obezbedila i vodu i struju i telefonski priključak i sve. Građani to danas plaćaju, ali birokratija se ponaša tako da neće to da im dozvoli.
Pokazaću vam kako za ovih 27 dana imate drugačije aršine. Novoizabrani ministar Milan Marković na zahtev vaše stranke, iz Demokratske stranke, gde ste prikupili 30.000 potpisa, mimo zakona jer nije prošlo kroz Skupštinu grada, doneli ste odluku da menjate jednu ulicu. Ovde imate opravdan zahtev građana koji samo traže pravo na život, traže struju, vi na to ne reagujete uopšte.
Trideset hiljada potpisa ste skupljali iz cele Srbije! Kažite mi, od tih 30.000 potpisa koliko ima građana iz Bulevara AVNOJ-a, koliko ima građana iz te ulice? I to za vas nije interesantno.
Objasniću vam na dva primera sa Opštine Zvezdara, gde ja živim. Pre dve godine ste ušli u problem sa građevinskom mafijom koju vi predvodite. Rušite 5. parkić, dolazi Boris Tadić, dolazi Đilas, dolazi Bogdanović, celo rukovodstvo Demokratske stranke, obećavaju građanima da će im rešiti problem.
Dve godine građani se bore da se to završi. Dolaze studenti iz Firence, cela međunarodna javnost i Evropa se digla, a Beograd ništa, ćutite i dalje. Pokušavate da u jednom parku, koji je 20 godina bio igralište, pravite tajkunima zgradu od pet-šest hiljada kvadrata, zato što vas samo interesuje evro, biznis, dve hiljade evra kvadrat. Tri i po hiljade potpisa su građani skupili za sedam dana iz tog parkića gde žive. Niko ništa nije rešio, niti Ministarstvo, upućeno i Velji Iliću i Miljeviću, niko nije rešio to.
Drugi problem koji se vuče na Zvezdari, pet godina, jeste trafo-postrojenje, čuveno Beograd 10. Doći će vreme kada ćete čuti koliki je kredit država Srbija uzela.
Kredit je bio, pre šest godina, 23 miliona evra. Za šest godina, gospodo draga, milion evra su plaćeni samo penali a kredit nismo koristili. Hoćete da sazidate trafo-postrojenje u naselju koje ima preko 30.000 stanovnika.
Trafo-postrojenje na osam hektara, 250 metara od osnovne škole, da li je to normalno u jednoj uređenoj državi? Kada smo pitali Šveđanina koji je nadležan za to da li biste vi u Švedskoj dozvolili da se usred naselja nešto tako radi, kazao je – ne pada nam na pamet. Znači, može u Srbiji.
Hoćete da uradite sve da pripremite EPS, da se završi sve što je potrebno, da bi se prodalo. Gospodo draga, kada ste dolazili na vlast svi ste rekli da ćete raditi u interesu građana.
Pa, morate imati isti princip, da li je Grmovac u pitanju, da li je Zvezdara, da li je Zvečan, objasnite mi šta se danas desilo. Kako je danas neko bacio bombu u Zvečanu. O tome ovde niko ništa ne kaže danas. Znači, nemate isti aršin prema svima. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.