Samo da vidim nešto sa generalnim sekretarom.
Dobro. Molba jedna moja. Znači, dozvoljeno je u parlamentu danas skoro sve u nekim okvirima pristojnosti. Moja molba je, znači, možete da kritikujete, naravno, program i ekspoze mandatara. Možete da kritikujete, govorite o ličnostima ministara, zašto ste protiv i šta imate da im zamerite.
Molim vas da ne idemo iza granice pristojnosti, iza granice nečega što niko ne može, dakle, da podnese, a to je spominjanje dece u negativnom kontekstu. To je izuzetno nešto ružno.
Mi smo ovde osnovali Odbor za prava deteta. Volimo da sedimo u njemu, da ispunjavamo nekakve evropske i svetske kriterijume, donosimo nekakve deklaracije, a onda kada hoćemo da zabodemo nekom nož u srce - spominjemo decu. To stvarno nije korektno i ja vas molim da se mi vratimo na raspravu, da govorimo o politici, da govorimo o mandataru ako treba, mimo dece i njemu šta imamo lično da kažemo, da li nam se sviđa ili ne sviđa i o ekspozeu i o ljudima koji su predloženi da budu njegov tim.
U tom smislu, reč dajem dalje ovlašćenima i šefovima poslaničkih grupa. To su Ivica Dačić, zatim nam je ostao Saša Radulović, ako se javljate povodom ekspozea.
Poslaniče Radulović, ja nisam vama rekla da pokazujete rukom na druge poslanike, ili imate dvojnika. Ja sam vas pitala, kao predsedavajući, da li ste se vi to javili da diskutujete o ekspozeu. Ako niste, nemojte mi sugerisati. Ovde su svi punoletni ljudi pa im ne trebaju ni advokati.
(Radoslav Milojičić, s mesta: Pravo na repliku.)
Vama nisam dala reč. Pitala sam poslanika Radulovića koja mu je namera.
Izvolite. Ako hoćete da sarađujemo hoćete, ako nećete nećete, Bože moj, 250 poslanika… Ima onih koji žele da diskutuju, ima onih koji ne žele ništa.
Ivica Dačić, izvolite.
Znači da vas brišem, gospodine Raduloviću. Brišem vas.
Hoćete se vi prijaviti, budite ljubazni.
Zato što sam vas pitala pa nećete…
(Saša Radulović, s mesta: Rekao sam vam tri puta da sam se javio. Gledajte kameru.)
Ja sam rekla verbalno nasilje je gore od fizičkog neki put.
Izvolite. Uvaženi poslaniče Dačiću, izborite se, molim vas, za vašu reč. Ja sam nemoćna, žena sam, pa nemam dovoljno snage za to.
(Bojan Pajtić, s mesta: Poslovnik.)