Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, Narodna seljačka stranka, kao bivši deo Koalicije "Vojvodina", podržaće deklaraciju o Kosovu. Dragan Veselinov je, istina, dao izjavu da to neće podržati. Međutim, i ja i gospodin Sredoje Mihajlov glasaćemo za deklaraciju Vlade Republike Srbije. Tu deklaraciju podržavamo, kao što podržavamo nastup gospodina Čovića u UN, gde je izbalansiranim govorom jasno stavio do znanja da se ljudska prava na Kosovu moraju poštovati.
Predstavnica helsinškog odbora za ljudska prava, a mislim da se ta organizacija tako zove, povodom zločina u Goraždevcu rekla je otprilike, da je do zločina u Goraždevcu došlo zbog predloga da Kosovo i Metohija budu sastavni deo Srbije. Nedopustivo je da organizacija za zaštitu ljudskih prava jedan zločin opravdava političkim i teritorijalnim razlozima. Zato bih savetovao Vladu Republike Srbije da centrali te iste organizacije u Finskoj uputi protest zbog nastupa njenog predstavnika u našoj zemlji.
Do problema na Kosovu nije došlo zbog toga što je Kosovo sastavni deo Srbije, već zbog težnji albanskog stanovništva da se ta ista teritorija izdvoji iz Srbije. Dakle, mi možemo slobodno da kažemo da je do problema došlo zbog nezavisnog Kosova.
Vi što dobacujete, poštujem vas što imate tako lepe plave pidžame, ali pustite me da govorim, a od tog vašeg junaštva izgleda su ostale samo plave majice.
Bivša vlast, a upravo o vama i govorim, bivša blast je svojom trapavošću ove probleme na Kosovu samo uvećala. Vatru je gasila benzinom, a problem uvećala. Danas oni galame kao da smo mi uradili ono što su oni uradili. Rezolucija 1244 i Vojno-tehnički sporazum su proizvod bivše vlasti i da se odmah razumemo, ovu vladu treba poštovati što ulaže napore da se problem Kosova i Metohije reši na drugačiji, miroljubiv način.
Uz puno poštovanje ljudskih prava svih etničkih zajednica na Kosovu, ipak međunarodnoj zajednici, i UNMIK-u i KFOR-u, treba poslati jasan signal da oni moraju da ispune Rezoluciju 1244 i da u skladu sa tom rezolucijom obezbede poštovanje ljudskih prava svih etničkih zajednica na Kosovu. Takođe, međunarodnoj zajednici, po nama, treba ostaviti rok u kome ta ljudska prava moraju biti ispoštovana, odnosno zaštićena od međunarodne zajednice po istoj toj rezoluciji i po istom tom vojno-tehničkom sporazumu. Onda im potom treba reći, ukoliko u tom roku oni ne reše ono što treba da reše, da ćemo se mi tamo vratiti, ne sa više stotina vojnika, već da ćemo se vratiti sa više stotina hiljada vojnika da obezbedimo ljudska prava svih stanovnika Kosova, što je međunarodna zajednica imala zadatak, a nije učinila.
Povodom predloga da se Kosovo podeli, pošto je ova zemlja nastala seljačkim radom, na krvi i znoju seljaka, seljaci su je stvorili, a da ne spominjem Karađorđa i Obrenovića, podele Kosova nema i to niko nema pravo da potpiše. Jevreji su čekali 2.000 godina da se vrate na Sion, a mi nećemo čekati ni 20 godina, nećemo čekati ni dve, a šiptarskim ekstremistima i teroristima moja poruka je sledeća: kada dođemo, vratićemo ih preko Prokletija, onoliko koliko su zaslužili svojim odnosom prema srpskom stanovništvu. Onda će Srbija biti do Drača, biće i bolja i jača. Hvala.
Dame i gospodo narodni posalnici, mislim da je do sada naš narod pušio cigarete i dobijao rak pluća, a da su šverceri i korumpirani političari za vreme bivšeg režima uzimali glavni kajmak. Pri tome su govorili o onim gajbicama višanja i sličnim stvarima.
Smatram da je ovo vrlo dobar zakon zato što na celovit način obuhvata ne samo trgovinu o kojoj vi pričate sada ovde, već pre svega proizvodnju i obradu sirovog duvana, proizvodnju cigareta, trgovinu na veliko i trgovinu na malo. Znači, to je jedan celovit zakon, to do sada nije bio slučaj. Zato ovaj napor nadležno ministarstvo i Vlada zaslužuju svaku pohvalu.
Meni se posebno sviđa odredba po kojoj proizvođači cigareta moraju da otkupljuju domaći duvan, sirovi duvan koji poljoprivredni proizvođači odnosno seljaci proizvode. Dakle, proizvođači cigareta, pored toga što ispunjavaju finansijske i tehnološke uslove, moraju da otkupljuju po 2.000 tona sirovog duvana. To do sada nije bio slučaj i ovo ima velikog značaja u poljoprivrednoj proizvodnji.
Samo da nam se ne desi ono što nam se desilo u Pirotu; i pored toga što je Vlada premirala proizvodnju duvana sa 40.000 dinara po hektaru - a to se dešava tek od kada je došla ova vlada, ona nije premirala ništa - taj duvan nije imao ko da otkupi iz prostog razloga što proizvođači cigareta nisu bili dužni da kupuju domaći duvan, bilo im je jeftinije da nabavljaju uvozni duvan.
Želim da pohvalim ovu meru, ona nama garantuje da će poljoprivredna proizvodnja ići napred. Ukoliko budemo imali 4-5 proizvođača cigareta, oni će biti dužni da otkupe oko 10.000 tona duvana. Na taj način negde do 20.000 zemljoradničkih gazdinstava, a pre svega onih malih koja nemaju šansu, zbog strukture svog poseda, da naprave neki ozbiljan rezultat u proizvodnji kukuruza, pšenice itd, imaće šansu da u prozvodnji duvana naprave neki dohodak na toj maloj jedinici površine.
Trgovina na veliko i trgovina na malo; slažem se da su tu sankcije možda prevelike, da su depoziti preveliki, ali se od nečega moralo krenuti, s obzirom da smo zatekli pravi javašluk u trgovini duvana na veliko i malo. Nekim finansijskim merama moramo prisiliti trgovce, i na veliko i na malo, da poštuju zakone. Kazne treba da budu primerene. Ukoliko krenu u šverc duvana, svakako da će trgovci na veliko izgubiti svoje depozite, onih milion maraka koji leže u Narodnoj banci.
Sada da kažem nešto o licemerju ljudi iz bivšeg režima, koji su ovde govorili čak i o nekim spregama, pa je jedan, valjda je bio potpredsednik Vlade, ne znam šta je bio, rekao da je jedan poznati švercer imao spregu sa bivšim režimom. To je jedino istinito što je rekao.
Takođe, da podsetim da su neki strani proizvođači sa svojim cigaretama na ovoj teritoriji bili tretirani kao domaći. Da vam spomenem onaj pozdrav iz rova - pozdrav iz Rovinja. Dakle, za vreme bivše tzv. patriotske vlasti "ronhil" je tretiran kao cigareta B kvaliteta. Ako grešim, vi me ispravite. Mogu da verujem da je potpredsednik Vlade, koji je bio zadužen za finansije, to uradio iz nekih zavičajnih razloga, pošto je on poreklom iz tog nekog hrvatskog dela Bosne, pa on smatra da je to za njega domaća cigareta.
(Dobacivanje.)
(Predsednik: Molim narodne poslanike da ne dobacuju i da ne ometaju govornika.)
(Tomislav Nikolić: Ne treba ja da ga opominjem, nego predsednik države, vršalica dužnosti.)
Stvarno ne znam, ukoliko grešim, ispraviće me nadležni ministar finansija, da li je cigareta "ronhil" smatrana domaćom cigaretom, cigaretom B kategorije. Još da naglasim, uprkos toj činjenici...
(Tomislav Nikolić: Sram te bilo.)
Što bi mene bilo sramota, nisam ih ja registrovao kao domaću cigaretu, već neki drugi ljudi koji su vladali pre mene.
(Dobacivanje.)
Ako ovo nije istina, demantovaćete me istinom i istinitim podacima. Dakle, pored činjenice da je ta cigareta, hrvatska cigareta "ronhil", bila cigareta domaće kategorije, ne znam kako, oni nisu radili legalno. U zadnjih pet godina ta bivša vlast je naplatila ukupno, čini mi se, akciza, poreza na promet i drugih dažbina za 160 tona cigareta. Da vas podsetim da je u odnosu na vaših 160 tona za pet godina, ova vlada naplatila akcize, porez na promet i carine za 5.000 tona cigareta. Dakle, za devet meseci je naplatila 30 puta više nego vi za pet godina.
Sada, da vidimo koliko je ko zaradio u tih zadnjih pet godina, kada su dažbine naplaćene za samo 160 tona cigareta. Mislim da je bivša vlast sa švercerima i mafijašima - a stvarno verujem da se oni najbolje razumeju ko je ovde mafija jer su nam je oni ostavili i vrlo dobro znaju sa kim su sarađivali - delila od pola milijarde do milijardu maraka, najmanje 500 miliona maraka. Otuda ne verujem u one vaše gajbice sa višnjama.
(Dobacivanje.)
(Predsednik: Poslednji put vas opominjem da ne dobacujete narodnom poslaniku i da ga ne ometate u njegovom izlaganju.)
Smatram da je razlog za ovaj bes iz opozicionih redova bivših vlasti u tome što su izgubili velike profite.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, na dnevnom redu je rekonstrukcija Vlade i odmah na početku da zahvalim ministru koji je podneo ostavku na dosadašnjem radu, jer je imao izuzetno teške okolnosti. Naš energetski sistem je bio u stanju u kojem je zatečen, zahvaljujući nekoj prethodnoj vladi, vladi opštenarodne propasti, koja je danas ovde predstavljena kao opozicija. Ta vlada nije bila samo vlada opštenarodne propasti, nije to bila neka vlada iz senke, koju su danas spominjali, to je bila vlada iz mraka, vlada mraka i haosa, i tako se otprilike može nazvati.
U poređenju sa ovom ta vlada nije imala nikakve rezultate i zato današnji kritičari treba da se pokriju ušima i da znaju da je ova vlada solidno odradila posao, da je izvela reforme, a da reforme i rezultati reformi ne idu zajedno. Prvo se vrše reforme, pa će rezultati reformi da se osete na osnovu reformskih projekata ove vlade.
Da krenem da pokušam malo da branim Vladu kojoj smo dali poverenje, pa da krenem odmah od ministra poljoprivrede, koga su ovde napali neki gačci ili kako se već to zove, neke crne vrane, ne znam kako se zovu.
Znam da žive u Batajnici i da imaju bazen. Odmah da kažem da stanje u poljoprivredi nije onako kakvo bi mi baš voleli, ali je daleko bolje od onog što smo zatekli. Samo da podsetim kritičare da je ova vlada, recimo, ukinula porez na promet na sredstva za zaštitu bilja, mašine, rezervne delove, sortna semena, stočnu hranu, komponente za stočnu hranu itd. Mi smo to 10 godina tražili od bivše vlasti, današnje opozicije, a to nismo mogli da dočekamo.
Takođe da kažem jednom mom kolegi, uvaženom kolegi koji se često ovde zalaže za poljoprivredu, koga sam morao prošle sednice da ubeđujem da setva nije u julu, već da je setva u oktobru i novembru, kao i da je cena određena još tada u oktobru i novembru od strane ove vlade i da je to po prvi put u istoriji da znamo cenu pšenice uoči setve. Želim da ga podsetim i da probam da ga ubedim, da cena prošlogodišnje pšenice nije bila sedam dinara, nego sedam i po dinara. Nadam se da će on to shvatiti. Mada verujem da on u poljoprivredne kulture ulazi vrlo retko, obično kada ga natera mala ili velika nužda.
A da ne bih dužio, ovde su postavljena pitanja šta će raditi pojedini ministri, pa ću da kažem ovako seljački, da će novi ministar energetike brinuti o energetici, da će ministar za zdravlje da se stara o zdravstvu, da će lečiti, mada po nekim nastupima mojih opozicionih kolega njima spasa nema. Tu lečenja nema.
Ministarstvo za ekologiju će se starati o životnoj sredini i odmah da ih obavestim da je ekološko stanje u našoj državi koje su nam ostavili prava katastrofa, a da bi se mi pripremili za Evropsku uniju moramo ekološki da zbrinemo našu državu, da je saniramo, da saniramo "ps" ulja, da saniramo sve te crne tačke, živu recimo kod Pančeva; da bi neki međunarodni projekti prošli, moramo da imamo ministarstvo ekologije, odnosno ministarstvo za zaštitu životne sredine.
Otprilike, to će raditi ministri, a ja na kraju da zaključim, što je ovde jedan rekao da narod čupa kosu, mislim da su njemu iščupali nešto ispod kose. Hvala.
 Dame i gospodo narodni poslanici, da i ja kažem nešto o seljacima. Jedan moj uvaženi kolega je sa pravom ovde branio seljake. Sve bi bilo u redu da nije setvu pšenice vršio u junu i julu. Da ga obavestim da je setva pšenice izvršena jesenas i da je jesenas određena i zaštitna cena pšenice i ona je objavljena u "Službenom glasniku Republike Srbije". Seljaci ne moraju da čitaju "Službene glasnike", ali poslanici koji sa pravom žele da ih predstavljaju treba da znaju da je ta cena određena na vreme, pre setve. Dakle, to je bilo u oktobru ili novembru, a nikako nije bilo u junu ili julu. Meni je taj uvaženi kolega veoma drag i meni je veoma drago što on brani seljake, ali mi izgleda kao da mu je pokojni deda Trajko ostavio neko porodično blago, sat od 10.000 maraka itd. Moraće moj uvaženi kolega da promeni malo imidž.
(Predsednik: Gospodine Rističeviću, molim vas da se vratite na temu dnevnog reda.)
No, da se vratim na Predlog o izmenama i dopunama Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije. Ponovo ga menjamo. Prilikom prošle promene nisam podržao promenu Poslovnika do kraja. Nju je predložio bivši predsednik parlamenta i ja sam tu imao rezervu. Ta rezerva se odnosila na smanjena prava narodnih poslanika, ali je moj današnji kolega i bivši predsednik Skupštine insistirao da radi njegovog uspešnog rada usvojimo takve izmene i dopune Poslovnika. Dakle, govorim o onima koje smo usvojili jesenas. Tako su narodni poslanici svedeni na rad po poslaničkim grupama, ograničeno im je vreme za raspravu itd. Glasao sam zbog predsednika Narodne skupštine koji je pripadao DOS-u, a sada više ne znam da li su oni DOS. Oni nas zovu nešto - DOS u ostatku, a oni su DOS van DOS-a, DOS van sebe. Dakle, i tada sam imao neke rezerve, ali sam prihvatio da promenimo Poslovnik radi efikasnijeg rada.
Ovog puta o ovim predloženim izmenama nema nikakvih rezervi. One su nužne radi efikasnijeg rada i njima se ne sužavaju prava narodnih poslanika, nego se narodni poslanici obavezuju na neki rad, na aktivno učešće u sednicama. Prošle izmene i dopune su bile nužne zbog jedne poslaničke grupe, sada imamo opstrukciju ili destrukciju više poslaničkih grupa.
Naši bivši koalicioni partneri, koji su se dugo lomili oko toga da li su vlast ili opozicija, konačno su se odlučili da su opozicija. Kako je ono neko rekao - gavran koji je čučao na dva kolca, izgleda se raskrečio i rešio da se okrene na jednu stranu. Konačno su otkrili svoje pravo lice. Njihove namere su da opstrukcijom i destrukcijom izazovu prevremene izbore, sruše Vladu Republike Srbije, da se udruže sa starim poraženim snagama, da nas vrate na Srbiju pre 5. oktobra. Nije teško pretpostaviti da bi takva vrsta vlasti napravila neki pogranični problem.
(Predsednik: Gospodine Rističeviću, molim vas da se vratite na temu dnevnog reda - izmene i dopune Poslovnika.)
Gospođo predsednice Narodne skupštine, ako se ja ne držim dnevnog reda, šta da kažemo za one kolege koje Poslovnik nisu spomenule, a govorile su ovde po pet ili 10 minuta. Dakle, govorim o izmenama Poslovnika. Zašto ne odgovara nekome da se sada usvoje daleko manje rigidne izmene i dopune Poslovnika nego one koje smo mi njima usvojili? Dakle, govorim da oni po svaku cenu žele da izazovu nove izbore, da se udruže sa starim snagama, da vrate Srbiju od pre 5. oktobra i izmisle neki pogranični problem, homogenizaciju, izazovu izolaciju, štampaju novac, ograničavaju cene, uvedu dirigovanu privredu. Zato menjamo Poslovnik, da ih sprečimo.
Ovde je povodom izmena i dopuna Poslovnika izrečeno mnogo laži. Prva laž i neistina je da je Vlada predlagač izmena i dopuna Poslovnika o radu Narodne skupštine. Oni koji to tvrde izgleda ne znaju da čitaju, a da znaju, znali bi da je Predlog u ime poslaničke grupe DOS potpisao predsednik poslaničke grupe DOS. Ma koliko ona brojala poslanika, mi i dalje imamo pravo da podnosimo predloge.
Druga velika neistina se odnosi na kvorum gde se brka kvorum za odlučivanje. Ovde ničim nije narušen ustavni osnov, i dalje odluke donosi 126 narodnih poslanika, a određen je radni kvorum od jedne trećine, sa pravom. Ako jedna trećina narodnih poslanika ima pravo da sazove sednicu Narodne skupštine, zašto i radni kvorum za slušanje govornika ne bi bio jedna trećina? Ovo čak ide u korist opozicije. Recimo, opozicija skupi 84 potpisa, traži vanrednu sednicu, a oni se pojave, mi ih bojkotujemo i oni sednicu nemaju. Ovo je neka vrsta pozitivne diskriminacije opozicije i ne dajem im za pravo kada nam na tome zameraju.
Obaveze poslanika na stalnom radu se malo povećavaju, ali same reči "poslanici na stalnom radu" znače da ti poslanici treba da budu na stalnom radu, odnosno da prate zasedanje Narodne skupštine.
Ovde je mnogo rečeno o odnosu Skupštine i Vlade. Tvrdi se da smo mi organ Vlade. To tvrde oni koji su za vreme prošlog mandata bili vlast i mi njihovoj vladi kad predloži zakone (a imali smo jedno sedam, osam sednica za dve godine) u predlozima zakona nismo mogli da pomerimo nijedan zarez.
Svi smo svedoci ovde, i opozicija i pozicija, da smo našoj vladi vratili sigurno jedno šest-sedam zakona, da smo usvojili više stotina amandmana na vladine predloge, a među njima i amandmane opozicionih poslanika.
E pa, oni koji su bili organ Vlade u prošlom sazivu sada zameraju nama koji vraćamo Vladi predloge zakona, usvajamo amandmane narodnih poslanika. Oni nama zameraju da smo organ Vlade! Ako je i od njih, mnogo je.
Posebno me je pogodilo to što se ovde pričalo da je u prošlom sazivu postojalo dostojanstvo. Tako tvrde oni koji su sa vlasti otišli - da je prošlim poslovnikom bilo regulisano dostojanstvo Narodne skupštine. A, recimo, mi u prošlom sazivu, kada idemo gore, preskočimo jedno dvadeset nogu. Toliko o dostojanstvu.
Onda su rekli da je postojala tolerancija - kada izađu za govornicu, iz prvih redova, iz redova Vlade čuje se: "Izdajniče, plaćeniče, ubićemo te", i to svake sednice po desetak puta. Ako je to tolerancija, onda smo je imali.
Rekli ste da smo imali pravo da govorimo. To je tačno, imali smo pravo da govorimo ovde, ali nismo imali pravo da se čujemo napolju, birači nisu imali pravo da nas čuju. Toliko, hvala na pažnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je jedan veoma bitan Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o državnom premeru i katastru. Za nas sa sela to je veoma bitan zakon i svakako da ćemo ga podržati; iz dva razloga. Onaj najvažniji je što omogućava u stručnim poslovima privatnu praksu, što uvodi konkurenciju i što će time oboriti cene. Upravne poslove i dalje će obavljati Republika, odnosno Republički geodetski zavod.
Ovde je rečeno da su u Vojvodini stvari nešto sređenije nego u Srbiji. Nismo mi krivi što su ovi ubili najboljeg geometra, Nikolu Kalabića. Možda bi i kod njih stanje bilo malo bolje, da to posle rata nisu uradili. Danas smo čuli zamerke od njihovih pravnih sledbenika na ovaj zakon. Jedni su tvrdili da će podržati ovaj zakon, a da će insistirati na njihovim amandmanima, a drugi su tvrdili da će rušiti zakon u načelu, iz iste poslaničke grupe, a da će posle insistirati na svojih 12 amandmana.
To su pravni sledbenici iste one vlasti koja je evidentirala svojinu mašinkama, utvrdila sve oblike svojine, sve je ničije i njihovo, a najveće žrtve u tom progonu bili su seljaci, poljoprivredna gazdinstva itd. Zato im danas ne dajem pravo da vrše neke zamerke, posebno kada kažu da ima milion divlje izgrađenih objekata, zaboravljajući da je od tih milion divlje izgrađenih najmanje 800.000 hiljada izgrađeno u poslednjih 10 godina. Dakle, oni su vladali tih zadnjih 10 godina, kada su divlje izgrađivani ti objekti, a danas nam zameraju na svojim greškama.
Drugi pak nacionalni romantičari tvrde da ovaj zakon nije dovoljno reformski, pa čak su povukli i paralelu prema Republičkoj direkciji za puteve, zamerajući toj direkciji što je na tenderu progurala najpovoljniju i najjeftiniju ponudu. Ako se dobro sećam to je bila zamerka.
Poslednji su bili kafanski patrioti, oni su specijalna politička vrsta geometara. Merili su granice kako su hteli, zacrtavali skoro do Trsta. Pri tome su, a to je evidentno, u svoju korist pribavili značajnu imovinu; žrtvovali su ljude za teritoriju, izgubili ljude i teritoriju, a pri tome se lepo obogatili. Takve njihove zamerke uopšte ne stoje. Mi ćemo podržati ovaj zakon u načelu i pojedinostima - kako ga je Vlada predložila.
Da li vi imate nekih problema možda... (obraća se poslaniku Nikoliću).
Zato što nisam medicinski stručnjak, a posebno nisam tog tipa... (Žagor.) Šta ste rekli? Vi ste i bez toga dovoljno ludi, gospodine. Hvala, prijatno.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde su neki naši politički oponenti govorili da je ovaj predlog zakona  jesenas povučen zbog nekih manjkavosti procedure. Drugi su opet rekli da je Savezna skupština bila efikasnija i brža od Republičke vlade, a moram da kažem da ni jedni ni drugi nisu u pravu. Najtačnije je da je ovaj zakon bio povučen  upravo zbog toga da bi se sačekale Savezna vlada i Savezna skupština da donesu osnovne izmene i dopune zakona koji je danas ovde na dnevnom redu.
Mi ćemo, svakako, podržati ovaj predlog zakona i za njega glasati u načelu. Takođe, glasaćemo za sve amandmane koje Vlada prihvati i glasaćemo za zakon u celini. Ovim zakonom su očigledno izbrisane neke kazne, neke sankcije koje su bile bez veze i koje su bile odlika bivše ideologije, pa recimo da se ukidaju kazne o kontroli cena i za posedovanje radio-stanice. To je za bivši režim bila opasnost, a za nas to nije opasnost, tako da se te kazne ukidaju. U drugom delu zakona kazne su nešto umanjene, a u skladu sa evropskim zakonodavstvom ukinuta je i smrtna kazna.
Da li smo mi kao društvo zreli za ukidanje smrtne kazne ili ne, ostaje da se vidi. Međutim, moramo voditi računa o evropskim tendencijama. Za neka krivična dela kazne su pooštrene, a to se vidi za krivično delo korupcije. Uvedene su i neke nove kazne, koje malo bolje štite nacionalne manjine, maloletnike i pripadnike ženskog pola.
Moram da kažem da ovde ne postoje neke kazne, ne postoje sve kazne koje je zaslužio najmlađi doktor, branilac svete srpske zemlje, a on nije dovoljno obuhvaćen ovim zakonom. To se očigledno vidi iz današnje rasprave. Taj branilac svete srpske zemlje, a sve što je branio u stvari je sahranio, nije jurišo ni na kazane, a on nam je ovde govorio da smo mi DOS-manlije. To nije obuhvaćeno ovim predlogom zakona. Prava šteta. Mi smo DOS-manlije, a on nosi srpsku jurišnu sablju na poklon Sadamu Huseinu. On može Sadamu Huseinu ...
Držim se  teme zato što smatram da je veleizdaja pokloniti srpsku jurišnu sablju Sadamu Huseinu. Tako se držim dnevnog reda.
On je mogao Sadamu Huseinu da pokloni svoje oružje, a njegovo oružje je zarđala kašika. Očigledno je da postoje dva standarda, a mi smo ovde kao DOS-ovci optuživani da smo pobili sve one koji su pobijeni za vreme vladavine bivše vlasti. Upravo taj koji nas je optuživao da smo pobili sve te ljude bio je potpredsednik te vlade.
Na ovoj skupštini je rekao, kada smo tražili minut ćutanja za Ćuruviju: kakav minut ćutanja, Ćuruvija je bio kriminalac, osuđen je kao kriminalac, ubijen kao kriminalac, šta imam, kaže, da ispitujem ko je ubio Ćuruviju! Takav čovek nama pripisuje sva ta ubistva. Prava je šteta što nema neko krivično delo pripisivanja da dotični odgovara, on bi rekao da smo mi maltene ubili Isusa Hrista, da smo ubili Kenedija, to nam je mogao pripisati, Martina Lutera Kinga, drugog Kenedija, mogao nam je pripisati da smo njegovom voljenom drugu Titi odsekli nogu. On je u pravu, nema suda, da ima suda on bi odgovarao.
Dame i gospodo narodni posalnici, kolega Mirčić me je pomenuo i to u dva navrata. Čak je preneo neka mišljenja iz hodnika. Ja njega paušalno neću ocenjivati, pitaću kolegu Mićovića za njegov stručni nalaz o takvim kolegama, koji nas po ceo dan optužuju za sve i svašta i koji se ponašaju kako se ponašaju.
Ne bih se za to ni javio, nego sam ovde optužen da sam izvršio neku vrstu diskriminacije nacionalnih manjina. Koliko se sećam, a iz stenograma se da to utvrditi, čak sam pohvalio zakon da sprečava diskriminaciju nacionalnih manjina, odnosno da ih uzima u zaštitu. Ako sam spomenuo Irak, ja se Džordžu Bušu Senioru nisam nudio kao dobrovoljac da idem i da ubijam, kako to oni pišu, tu iračku gamad. Ovo su radili pripadnici jedne druge partije. Ja to nisam radio.
Ako sam spomenuo druga Tita, ne moraju toliko da se vređaju. Znam da je najmlađi doktor tražio nagradno odsustvo da prisustvuje sahrani voljenog druga Tita, dobio i prisustvovao, bio blizu i toliko se raskukao kako će bez druga Tite da je vod vojnika morao da ga smiruje, a diplomatski kor je bio ozbiljno zabrinut za njegovo mentalno zdravlje. Ako sam za to kriv, izvinite.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam predlog u skladu sa Poslovnikom Narodne skupštine, član 105. stav 2, koji ću citirati: "Mera udaljenja sa sednice može se izreći narodnom poslaniku i bez prethodno izrečenih mera, u slučaju fizičkog napada, odnosno drugog sličnog postupka kojim se ugrožava fizički ili moralni integritet učesnika sednice, u zgradi Narodne skupštine".
Naime, u četvrtak, po završetku rada, kada smo izgubili kvorum, gospodin narodni poslanik Tomislav Nikolić se iznervirao, iščupao mikrofon sa govornice i bacio ga u salu. Stoga tražim da se Skupština izjasni i da narodnog poslanika Tomislava Nikolića, zbog ovog vandalskog čina, udalji sa sednice. Tim pre što u prošlom sazivu retki opozicioni poslanici uopšte nisu imali ton na RTS-u, dakle ukidan im je ton, a oni nikada nisu, nije im palo na pamet, čupali mikrofone i bacali ih po Skupštini.
Dakle, tražim da se Skupština, bez pretresa, izjasni o mom predlogu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto me je dotični gospodin prozvao, ja nisam ekspert za predvojničku obuku. Verujem da se vi razumete u ona skloništa itd, čak verujem da ste u toku rata dobro koristili ta skloništa. Vi ste zasigurno ekspert za skloništa, ekspert za predvojničku obuku itd.
Vi ste ovde jednom za govornicom rekli sledeće - ko je profesor, ko nije profesor, nije naše da utvrđujemo, ali pamtimo šta ste vi jednom ovde rekli: "Znate, kad sam počeo da mislim svojom glavom, ja sam se ratosiljao komunističke partije". Ali znate šta je problem u tome - što ste vi postali doktor nauka dok niste mislili svojom glavom. Hvala.
Za sve što je ovde izgovoreno, mi iz DOS-a smo sami krivi. Evo, došlo vreme da ratni ekstraprofiteri, koji su, dok su izbegli sa Kosova bežali glavom bez obzira, zidali sebi neke kule i dvorove od 500 kvadrata.
Evo, došlo vreme da ti ratni profiteri podnose protiv nas krivičnu prijavu. Sami smo krivi što ih na vreme nismo zatvorili. Hvala
Dame i gospodo narodni poslanici, moj prethodni kolega je održao dobar opozicioni govor, zaboravljajući, ili nije obavešten, da je vlast. Pao je ovde u vatru, pa nisam znao ko je za govornicom, onda pogledam i vidim da je to moj kolega i da spada u grupu vladajućih poslanika.
Imam čast da mi je ovo drugi zakon o lokalnoj samoupravi. Pre manje od dve godine ovde smo usvajali, iz nužde, jedan zakon o lokalnoj samoupravi, kojim su oni pokušali da overe pobedu i zabetoniraju jedan centralistički sistem. Mi sada usvajamo drugi zakon, kojim treba da demontiramo taj njihov nedemokratski centralistički sistem, gde je jedan čovek vladao nad svim i svačim.
Imam tu retku čast da izjednačim. Kada su prethodni put usvajali ovaj zakon, rekao sam im da će vrlo kratko trajati, a trajao je koliko je i valjao; čak je duže trajao nego što je valjao. Nama iz DOS-a ne pada na pamet da ovaj zakon branimo tenkovima, vodenim topovima, niti da pomoću ovog zakona overavamo vlast.
Moje kolege iz opozicionih redova su kontradiktorne. Izađu i tvrde - mi imamo najveću podršku birača trenutno; u redu. A onda u drugoj rečenici kažu - vi preko neposrednog izbora predsednika opština želite da sačuvate vlast po svaku cenu. Kako to: ako vi imate najveći broj birača, onda će predsednici opština, za koje tvrdite da imaju najveća ovlašćenja, biti vaši ljudi i onda mi imamo razloga da se bunimo. Zašto se vi bunite i kada tvrdite da vam nešto ide u korist.
Stvar je jasna, građani u lokalnoj samoupravi imaju određene lokalne interese i u cilju ostvarivanja tih lokalnih interesa oni izdvajaju određene prihode da bi se realizovali ti lokalni interesi. Takođe, građani biraju predsednika i odbornike neposredno, da se staraju o realizaciji tih njihovih lokalnih interesa.
Ovlašćenja lokalnih samouprava su veća, školstvo, zdravstvo, kultura, ima tu malo i bezbednosti, ali je i odgovornost veća. Više ne mogu da se vade lokalni vlastodršci - eto, mi nemamo ovlašćenja, idite u Beograd i pitajte. Jeste vlast njihova, ali i odgovornost je njihova.
Imam drugačiju zamerku na Predlog ovog zakona. Recimo, u jednom članu zakon govori da stranci imaju određena prava. Moram da zamerim ministru pravde, morao je da vodi računa da to bude recipročno. Recimo, s obzirom na povećane migracije prema Holandiji, prema Hagu, drugovi socijalisti imaju najveću šansu da tamo osvoje vlast, ukoliko ova mera bude recipročna.
Neću dužiti. Moji prethodnici su rekli sve. Ovde se jedan poznati, veliki srpski političar razgalamio, pominjući neke firere, diktatore. Razgalamio se čovek, mislio sam da će vilice iščašiti. Verujem da se on razume u diktature, vrlo, vrlo snažno verujem da se on razume u diktatore, jer je on jednog 10 godina lično služio. Hvala
Dame i gospodo narodni poslanici, svoj govor ću početi sa jednim pitanjem -  šta bi mi danas dali da možemo Kosovo i Metohiju da vratimo u ustavno - pravni položaj Srbije, u bilo kakav ustavno-pravni položaj Srbije? Dali bi mi mnogo da Kosovo možemo da vratimo u Ustav Srbije kao oblast sa najvećim stepenom autonomije. Upravo oni koji su osporavali autonomiju Kosovu i Metohiji i autonomiju Vojvodini, upravo su oni najzaslužniji za gubitak Kosova i Metohije.
U navali današnjih patriotskih govora zapitao sam se - Bože, ko nas je branio, mi smo još i dobro prošli. Sada mi dođe da ih zamolim da nas više ne brane, posebno zato što dolazim iz Vojvodine. Mogao bih lepo da ih zamolim da ne brane Vojvodinu na način na koji su branili Kosovo i Metohiju, da ne čuvaju tako državno jedinstvo Srbije. Vrlo dobro znamo, i neko je spomenuo današnji listing, da se vidi ko je kako glasao. Mogu da zatražim listing od 23. marta, da vidimo ko je i na kakav način je branio Kosovo i Metohiju, rizikovao i izgubio, i sad misli da ima viziju da na isti način odbrani Vojvodinu.
Neko je ovde rekao da je Vojvodina bila Srbija i kad Srbija nije bila Srbija. To je tačno. To je rekao jedan naš, navodno, veliki političar. Srpsko vojvodstvo je bilo obnova srpske države. Da se složimo odmah - Vojvodina u Srbiji kao autonomna oblast, sa stepenom autonomije o kome se ovde dogovorimo i o kome se dogovorimo u budućem ustavno-političkom preuređenju Srbije. Vojvodina će imati takav položaj kako se mi dogovorimo. Nije vreme za sukobe, nije vreme za razmirice. Složili smo se, Vojvodina u Srbiji kao celina.
Ona ima svoje samosvojnosti. One po nama treba da budu iskazane jednom teritorijalnom autonomijom. Mi iz Koalicije "Vojvodina" tvrdimo da Vojvodina ima čak pravo da u budućnosti donosi zakone i propise, ali samo iz oblasti iz kojih ostvaruje autonomiju. Sve najvažnije zakone kojima se reguliše pitanje državnog jedinstva donosiće Skupština Srbije.
Vlast treba podeliti. Očigledno je da centralizacija koju smo imali poslednjih deset godina nije sačuvala Srbiju. Kosovo smo izgubili. Pojačana centripetalna sila škodi isto koliko je pojačana centrifugalna. I jedna i druga se moraju uskladiti, da se ovlašćenja prenesu, i nadležnosti, da se vlast rastegne, a država ne pukne. Državu treba izbalansirati.
Svedoci smo da to čvrsto državno, navodno državno, jedinstvo Srbije nije dalo ekonomskih rezultata ni po samu Vojvodinu, ni po samu Srbiju. Nemoj da se pita Vojvodina! Ako se Vojvodina bude brže razvijala od ostalih regiona u Srbiji - kapital ne zna za granice, razvijaće se i drugi delovi Srbije. Vojvodina će biti lokomotiva koja će Srbiju uvući u Zapadnu Evropu, tamo gde joj je i mesto.
Da se složimo i oko toga da su Srbi većina u Vojvodini, ali mi u Vojvodini, to nas je naučila istorija, tolerancija, mi se nacionalno ne prebrojavamo. Mi se zalažemo za građansku ravnopravnost mi iz Koalicije "Vojvodine" čak nismo za etničku autonomiju. To je pogrešno, to je loše i za same manjine - da se vrši getoizacija. Mi smo za građansku ravnopravnost u Vojvodini. Zašto se toga bojati? Zašto se bojati toga što smo mi Srbi većina u Srbiji? Ako se mi Srbi u Vojvodini ne bojimo, zašto se vi iz Srbije bojite? Parafraza jednog još čuvenijeg srpskog političara.
Kada vi nas pitate: zašto vi Srbi u Vojvodini treba da imate bilo koji stepen autonomije prema Beogradu, da vas odmah pitam: zašto ti isti čuveni srpski političari koji su govorili, kako sada ne smeju da odu u Crnu Goru, da su Crnogorci i Srbi naglašenih nacionalnih vrednosti, danas uopšte ne spore da Crna Gora, najsrpskiji deo srpskog roda, sebe od Beograda čuva državom. Samo da ostanu u federaciji, mnogi bi bili zadovoljni. Oni sebe čuvaju od Beograda državom, a često vladaju u tom Beogradu.
Zašto se mi, Srbi u Vojvodini ako se već delimo po etničkom pitanju, ne bi zaštitili jednom autonomijom, kojom ćemo se starati o prirodno stvorenim dobrima i javnim fondovima - nećemo mi državu, nećemo mi vojsku, sve je to naše zajedničko. Vi se ovde pozivate na Ustav Srbije. Rekli ste da je ovo suprotno Ustavu Srbije. Nije.
Ovo je samo polazno i prelazno rešenje koje je primenljivo baš na osnovu tog čuvenog Ustava iz 1990. godine. Znači, on to omogućava i neke nadležnosti se utvrđuju po tom zakonu i po tom ustavu. Neke nadležnosti, većina se prenose, a nadzor vrši Republika.
Ko je pažljivo to čitao, primetio je - ovim se ne rešava ništa. Novim ustavom će biti rešeno pitanje Vojvodine i mnoga druga pitanja. Zašto toliko povike danas. Hajde da se vratimo na taj ustav, čuveno demokratsko dostignuće, kako je jedan rekao. Da li je demokratsko? Kaže - demokratsko je kada je trostepena podela vlasti. Bila je takva, delila se na Slobinu, Mirinu i na njegovu, pa je to demokratija.
Svaki, kaže, komunistički Ustav je bio fašistički, osim Ustava iz 1990, koji je po njemu demokratsko dostignuće. Kako to? I njega je donela komunistička skupština. To je zaboravio. Zašto toliko panike. Vojvodina će biti u Srbiji kao celina. Nemate se čega bojati. Hvala.