Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7732">Milija Miletić</a>

Milija Miletić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem se, predsedavajuća.

Uvaženi predsedniče Vlade, uvaženi ministri, poštovane kolege poslanici, građani Srbije, ja sam uvek govorio i postavljao pitanja koja se tiču nas koji živimo na jugoistoku Srbije a tiču se svih onih problema koji dotiču svakog od nas.

Prvo pitanje ću postaviti ministarki za rad i socijalnu politiku, gospođi Milici, a tiče se konkretno onog što najviše boli veliki broj naših ljudi koji treba da odu u penziju, koji su napunili 40 godina radnog staža a imaju 60 i nekoliko godina života. Sada postoje penali za prevremeni odlazak u penziju.

Mi smo više puta govorili ovde i moje je pitanje da li će se u narednom periodu naći mogućnost da se ukinu ti penali kada čovek ili žena napuni 65 godina starosti? Baš zbog toga što dosta tih naših ljudi odu malo ranije u penziju, napunili su godine života, odnosno manje godina života a imaju 40 i kusur godina staža i njima se odbija do kraja života, odnosno ti penali.

Ja se nadam da će se iznaći mogućnost da se to ukine i da ostane samo do 65 godina života i da se posle toga ne ukidaju ti penali.

Drugo pitanje tiče se Ministarstva građevine a vezano je za putnu i železničku infrastrukturu. Veliki broj putne i železničke strukture se nalazi na jugoistoku Srbije i ja ću govoriti baš o tim problemima koji se tiču svih nas, a o tome sam govorio i u prethodnom periodu.

Održavanje tih puteva, to su mahom državni putevi na kojima prolazi železnička pruga, ima tih pružnih prelaza, baš kroz moju opštinu odakle ja dolazim, a to je Svrljig, ima pružni prelaz gde pređu preko 4.000 vozila u toku dana. To je stvarno veliki broj vozila. Pružni prolaz je rađen prošlog ili pretprošlog veka, znači, u 20. veku, devetstotina i neke godine i taj pružni prelaz je stvarno u takvom stanju da nije normalno da tako ostane.

Ja sam razgovarao sa infrastrukturom železnice gde su mi data uveravanja da će taj pružni prelaz biti rešen, prošle odnosno pretprošle godine, a do dana današnjeg nije ništa odrađeno.

Imamo dosta problema u tom delu i baš zbog toga bih voleo da se taj pružni prelaz odradi, normalno, i ostali pružni prelazi, da ne bi došlo do nekih neželjenih stvari, a to su teške saobraćajne nezgode.

Održavanje puteva konkretno oko toga želim da pitam, i o tome sam govorio.
Završavam.
Da li će biti mogućnosti da se odradi treća traka u delu puta koji ide od Niša, od autoputa, preko Svrljiga, Knjaževca, Zaječara, prema Prahovu, a u delu gde je Tresibaba i do Svrljiga? U tom delu puta bi trebalo da se uradi ta treća traka i na Gramadi bi trebalo da se uradi treća traka, zbog velikog opterećenja saobraćaja.
Za sve nas to je veoma bitno i voleo bih ako je moguće da se na to odgovori.
Nekoliko pitanja, a tiče se Stare planine. Da li će biti investicija u smeštajne kapacitete na Staroj planini zato što je to biser koji je neiskorišćen i tamo je potrebna izgradnja i dogradnja tih objekata za smeštajne kapacitete za veći broj turista koji bi tamo otišli?

Još jedno pitanje, ali sada ne znam kome to da uputim, a tiče se zauzeća zemljišta. Mi smo svedoci da u prethodnom periodu veliki broj advokata ide po našim opštinama i pišu se tužbe za zauzeće tih nekih atarskih puteva, puteva koji su nekategorisani, koji su urađeni unazad možda 30, 40, 50 godina, a gde je dolazilo do tih tužbi. Čovek koga taj advokat zastupa, to je unazad, recimo, 30 godina odrađeno. Tužba tog našeg čoveka, iz tog nekog sela, on dobije za tu tužbu 1.000 - 2.000 dinara, a advokat dobije 100 dinara. To su katastrofalno veliki troškovi za budžete tih naših malih opština, tako da je za nas to veliki kamen, što se kaže, na vrat. Bilo bi potrebno da se nađe neki način, da se nađe zakon, gde bismo to na neki način mogli da suzbijemo ili da se obezbede sredstva iz nekih tekućih rezervi za pomoć tim našim malim opština.

Niški aerodrom, pitanje moje. Terminal proširenja i ulaganje u Niški aerodrom, a zato što je Niški aerodrom za nas veoma bitan. Niški aerodrom je žila kucavica za razvoj turizma, razvoj jugoistočne Srbije. Interesuje me da li ćemo imati tu mogućnost da tamo budu ulaganja?

Pitanje ministarki za demografiju Jeleni Žarić - kako ide podela kredita za majke, odnosno za žene, za majke koje žele da uzmu stan, onaj povraćaj? To je za mene veoma bitno i znam da vi i vaše Ministarstvo radite punim kapacitetom oko toga i za sve nas je bitno da se što pre realizuju ti zahtevi, da te naše majke imaju svoj smeštaj nad glavom za sebe i za svu porodicu.

Kako ide podela kredita za stanove, ovih sredstava, što se tiče mladih bračnih parova i za mlade ljude, a o kojima smo u prethodnom periodu govorili? Za mene je to veoma bitno da se to odradi zato što veliki broj mladih ljudi na taj način dobiće mogućnost da obezbedi sebi smeštaj.

Ministarstvo privrede, vezano za Fond za razvoj, da li ima mogućnosti da se opštinama koje su nerazvijene i demografski ugrožene, četvrta i peta grupa, da se tamo zahtevi njima obrađuju brže, da se efikasnije radi, normalno, da se pomogne tim našim privrednim subjektima da ne ugase svoja preduzeća, jer verujte mi kada kod nas jedna firma zatvori od pet ili 10 radnika, to je za nas… (Isključen mikrofon.)
Evo, ja ću se kao prvo zahvaliti predsedniku Vlade, gospodinu Macutu, doktoru Macutu koji je kada je izabran posle nekoliko dana došao do naše opštine, do Svrljiga, obišao, imali smo veliki problem sa vodosnabdevanjem, gde ste vi zajedno sa vašim autoritetom, sa ministrom Dačićem, gde smo se sa vama tada dogovorili, na sastanku kod nas, dogovorili smo da se obezbede sredstva. To je odrađeno, ministarka za životnu sredinu je zajedno sa nama, a to smo i realizovali. Sada to treba konačno da se završi i ja očekujem da ćemo kopanjem tih bunara i tog bunara, imati rešenje za sam Svrljig, rešenje vodosnabdevanja.
Mogu još jednom da vas pozovem da obiđete te naše male opštine na jugoistoku Srbije, jer suština svega jeste, tamo se mnogo teže živi. Tamo veliki broj ljudi iz tih naših opština ide u veće gradove, ali verujte priroda nam je dala sve. Mi tu prirodu moramo sačuvati svi zajedno, ali podrška Vlade Republike Srbije, resornog ministarstva, da neko ne shvati nešto pogrešno, moramo imati mnogo više sredstava, direktna davanja za te naše male sredine, da se tamo direktno ulaže, da li je to zdravstvena zaštita, da li je to socijalna zaštita, da li je to prosveta, da li je to bezbednost, privreda. Sve su to stvari a svaki dinar koji tamo uložimo to ljudi osete. Ko je bogat, ko ima mnogo, ja sad ne kažem da je Beograd mnogo bogat i te stvari, ali verujte mi, kada tamo kod nas uložite 500 hiljada dinara za neku aktivnost, za nešto, to se tamo vidi i oseti. Ovde u Beogradu uložite pet milijarde, to će mali broj ljudi da vidi.
Zato vam kažem još jednom, da vi kao predsednik Vlade, zajedno sa vašim ministrima, da što više budete prisutni u našim opštinama i da zajedno sa vama, jer ima veliki broj opština koje nemaju svoje poslanike, da mogu da predstave svoj problem. Ja ovo što govorim, ja to osećam sa mojim ljudima.
Završavam.
Nisam spomenuo poljoprivredu…(Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem.

Uvaženi ministri, predstavnici Vlade, uvažene kolege poslanici, građani Srbije, ja ću kao prvo, kao pravi srpski domaćin, današnji dan čestitati slavu Sveti Jovan Zlatousti. Svima onima koji slave današnji dan želim im zdravlje, sreće i uspeha, gostima takođe isto. Nadam se da ćemo u narednom periodu za našu zemlju Srbiju imati bolje uslove za život, za svakog čoveka, bez obzira da li on živi u Svrljigu, Beloj Palanci, Gadžinom Hanu, da li živi u Beogradu, da li živi u Novom Sadu. Srbiji treba mir, Srbiji treba stabilnost. Nadam se da ćemo naći načina da nađemo zajednički jezik da se ova situacija reši na najbolji način za dobrobit svakog građanina Republike Srbije.

Ja sam Milija Miletić. Izabran sam sa liste Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane i u Skupštini Srbije predstavljam Ujedinjenu seljačku stranku. Inače, dolazim iz Svrljiga, za mene to je najlepše mesto u Srbiji, koje se nalazi pored grada Niša, a to je najlepši grad u Srbiji.

Ja ću kao narodni poslanik i predstavnik Ujedinjene seljačke stranke ovde u Skupštini podržati predlog budžeta, sa određenim amandmanima koji će biti u narednom periodu, koji će poboljšati budžet. Za mene kao čoveka koji živi na jugoistoku Srbije veoma je bitno da se rešavaju problemi svakog našeg građanina u okviru onog što je moguće.

Ja sam više puta govorio ovde o problemima koji se tiču nas tamo. Konkretno, kroz moj Svrljig prolazi pruga železnička, državni put. Imamo taj prelaz koji je na samom putu. Tu pređe preko 4.000 vozila u toku dana. Taj prelaz bi trebalo da se reši, da se inovira, da bude kako treba, da ne bude zastareo i da ne budu loše stvari, da se ne događaju nesreće. To važi i za ostale prelaze, to važi i za izgradnju puta. Ovde u budžetu imamo izgradnju lokalnih puteva, državnih puteva. Nadam se da ćemo imati mogućnost da kroz ovaj budžet obezbedimo izgradnju i državnog puta od Svrljiga prema Nišu i od Knjaževca prema Svrljigu. Tu treba treća traka. Nadam se da ćemo to uraditi što pre, zato što je velika frekvencija saobraćaja. Inače, na prelazu gde je Tresibaba i gde je … tu su najveći usponi, tu ima najvećih zastoja. Tu bi trebalo da se uradi treća traka kojom bi se poboljšao saobraćaj, obezbedio sigurniji saobraćaj i frekvencija bi bila na boljem nivou.

Siguran sam da ćemo kroz budžet imati mogućnost da obezbedimo i izgradnju i dogradnju određenih stvari na niškom aerodromu, zato što je to centar razvoja našeg jugoistoka Srbije, jer niški aerodrom je nešto što mnogo znači svima nama koji tamo živimo. Tu dolazi veliki broj ljudi, veliki broj letova. Znam da su kroz budžet obezbeđena sredstva kojima ćemo to poboljšati i dograditi određene stvari i na taj način poboljšati uslove života za sve koji tamo žive i koji žele tamo da dođu.

Tu su sa nama predstavnici nadležnog ministarstva, recimo, Jelena Žarić Kovačević, koju pozdravljam ovde. To je naša komšinica, ona je iz Niša, koja vodi ministarstvo koje je veoma bitno za sve nas koji živimo na jugoistoku Srbije i u ostalim delovima Srbije, gde je demografska slika veoma loša.

Mi ćemo imati mogućnost da kroz to ministarstvo, a i neka druga ministarstva, da poboljšamo, da dajemo pomoć tim našim budućim majkama, toj novorođenoj deci i da na taj način obezbedimo veću mogućnost za život svih naših ljudi koji tamo žive.

Više puta sam govorio i mislim da je to neophodno, da se sredstva koja se izdvajaju za novorođenu decu, za nezaposlene porodilje, za one ljude koji žive u takvim područjima kao što su Svrljig, Bela Palanka, Gadžin Han, gde je demografska slika veoma loša, tu moramo naći načina, uvažena ministarka, da se tu obezbede veća sredstva kojima bismo mogli da tamo izdvojimo, da tu postoji razlika makar 50% veća izdvajanja za novorođenu decu, za te buduće majke, za te roditelje, jer tamo stvarno veliki broj naših ljudi ide u veće gradove, u veće centre. To je jedan od načina da to zaustavimo.

Siguran sam da ćemo, uvaženi ministre finansija, gospodine Mali, vi kao ministar koji ima veliko iskustvo, iznaći načina da se nađe načina da se kroz neke olakšice za privredne subjekte koji otvaraju privredne subjekte u tim našim sredinama koje su nerazvijene, da će moći da se uposli određeni broj ljudi kroz određene olakšice, kao što je nekada bilo, a to su olakšice koje će taj privredni subjekt imati mogućnost da ovaj deo neoporezivi ostane samo za te opštine u kojima je veliki problem sa nezaposlenošću.

To je nekada bilo, to je bilo 90-ih godina, gde su te opštine, veliki akcenat je na njih stavljen, to su bile olakšice i u te opštine su dolazili privredni subjekti iz većih mesta, otvarali radna mesta i tako upošljavali ljude.

Ja mislim da svi mi koji smo tu svesni smo toga…
Završavam odmah. Da veliku podršku moramo da damo našim ljudima koji žive na selu i od sela i kroz Ministarstvo poljoprivrede određene su povlastice, subvencije koje moramo na neki način pravilnicima drugačije odrediti, da se mnogo više izdvaja za područja kao što su te nerazvijene opštine, demografski ugrožene, kao što je moja opština odakle ja dolazim i velike opštine na jugoistoku Srbije.

Još jednom hvala, ja ću podržati predloge svih ovih zakona i budžet.
Zahvaljujem se, uvažena.

Poštovane kolege poslanici, građani Srbije, ja sam Milija Miletić. Dolazim iz Svrljiga. To je najlepša opština u Srbiji koja se nalazi pored grada Niša. To je najlepši grad u Srbiji. Inače, ovde u skupštini predstavljamo Ujedinjenu seljačku stranku i izabran sam sa liste Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane.

Do sada sam uvek govorio o svim problemima koji se tiču nas koji živimo na jugoistoku Srbije, svim onim problemima koji utiču na svakog čoveka, da li on živi u Svrljigu, Beloj Palanci, Gadžinom Hanu, Knjaževcu, Soko Banji, Boljevcu, Merošini ili nekom drugom mestu.

Suština jeste da se tamo kod nas na jugoistoku Srbije veoma teško živi baš zbog toga što za neke stvari moramo naći drugačije rešenja. Jedna od tačaka koja je danas na dnevnom redu jeste izbor članova Saveta REM-a kojim ćemo dati mogućnost da u narednom periodu sve one stvari koje su dobre ili su loše na jugoistoku Srbije to treba da se vidi, da se čuje, prvo na javnom servisu „RTS-u“, na nacionalnim televizijama, jer je to jedan od načina da se neke stvari poguraju, da se neke stvari završe i da to bude za dobrobit svakog čoveka koji živi na jugoistoku Srbije.

Evo, ja mislim i nadam se, ja ću sigurno glasati za članove Saveta REM-a, za koje mislim da će biti ti koji to treba da odrade, da zajedno svi kao tim rade da se u svakom pogledu čuje i vidi na svim tim javnim medijima, nacionalnim televizijama, da se svuda vidi i čuje te male sredine, te opštine kojih do sada ima vrlo malo da su zastupljene na televizijama i na ostalim tim medijima.

Mi imamo, recimo kao Svrljig, to je jedna mala opština koja se nalazi, ja kažem da je to najlepša opština u Srbiji, pa baš zbog toga bih želeo i ovo da kažem, da sutra Nacionalna televizija Srbije, Javni servis Srbije, da te nacionalne televizije mogu više da budu prisutne tamo kod nas, da se čuje, da se vidi o tim našim lepotama koje su prisutne kod nas, da mogu da se vide i da se oseti dobrota svih tih naših ljudi.

Belmužijada je recimo jedna organizacija gde se promoviše nešto, to je svrljiški sir, odnosno svrljišku belmuž. To je jedan proizvod koji se samo proizvodi kod nas u Svrljigu.

U Knjaževcu, recimo, je puno lepih stvari. Neće mi zameriti kolega Bane koji je ovde iz Knjaževca. Recimo, Knjaževac jeste isto lepa opština gde se nalazi i Stara planina, biser turizma, gde očekujemo da će u narednom periodu da se više o tome da govori i tamo da počne sa izgradnjom svega onoga što nije izgrađeno.

Recimo, jedna od dobrih stvari u Knjaževcu jeste to da je unazad 10 godina počeo besplatan prevoz. To je nešto što ne zna puno ljudi. To treba ta naša televizija, nacionalna ili neka druga televizija da objavi. Da objavi da u Beloj Palanci ima isto dobra organizacija, to su Dani banice.

U Svrljigu, ko prođe kroz Svrljig, a to treba ta televizija sutra da objavi, prevoz koji je kod nas u takvoj situaciji da pružni prelaz, drumski put, to je u samom centru Svrljiga, državni put je u veoma lošem stanju. Branici su u lošem stanju, to je zastarelo, nije bezbedno za saobraćaj. Dešavaju se nesreće, dešavaju se loše stvari. Dakle, 4.000 vozila prođe preko tog pružnog prelaza. O tome sam govorio i postavljao pitanje „Infrastrukturi železnice“. Takav isti problem jeste i u Knjaževcu.

U Nišu puno stvari koje treba da se odrade, da se čuje, da se vidi jer je Niš centar nama koji živimo u tim malim sredinama. Niš je centar jugoistočne Srbije i tamo trebamo mnogo veća medijska pažnja da može da se čuje o svim onim stvarima koje su dobre i problemima koji treba da se rešavaju.

Mislim da ovde, današnjeg dana, odnosno prekosutra kada ćemo verovatno i glasati za članove REM-a, moramo izabrati sve one ljude koji osećaju takve probleme. Nama koji živimo na jugoistoku Srbije je bitno da se čuje za one dobre za one dobre stvari, da se čuje i za one stvari koje su loše, koje treba da se rešavaju.

Recimo, problem kod nas u tim malim sredinama, veliki problem je to što nema sudovo, nema sudskih jedinica, nema ni sudećih dana pa veliki broj naših ljudi iz tih mali mesta moraju da idu u velika mesta za neke sudske postupke, da tamo gube vreme, troše novac. Kad odu tamo sudija je odložio to suđenje. Iks takvih je stvari koje su kod nas veoma problematične. O tim stvarima moramo da govorimo, o tim stvarima te nacionalne televizije i javni servis mora da govori o tome.

Veliki broj dece, naše dece koja su u malim sredinama, to su veoma uspešni učenici koji…
Evo završavam.

Toj deci treba posvetiti veliku pažnju da budu gosti na tim nacionalnim televizijama, na javnom servisu, na RTS-u, da se čuje za njih jer su oni najbolji ne samo u Srbiji, nego na Balkanu i u Evropi.
Zahvaljujem, uvažena.

Predložio sam zakon o hitnoj medicinskoj pomoći pošto do sada nemamo taj zakon, a svi znamo koliko je to bitno da hitna medicinska pomoć može da stigne do svakog čoveka, do svake opštine.

Inače, sada postojeći pravilnik koji važi jeste da opština koja ima manje od 25.000 stanovnika nema pravo na službu hitne pomoći. To je skoro trećina opština u Srbiji.

Ovim zakonom sam hteo da se obezbedi mogućnost da svaka opština ima službu hitne medicinske pomoći, da se naprave dispečerski centri u upravnim okruzima gde bi to bilo centralizovano, gde bi se iz tih upravnih okruga, iz tih centara moglo da se koordinira pozivima, a da služba medicinske hitne pomoći bude prisutna u svakoj opštini i da se ne gleda kao do sada, da opština ima toliki broj stanovnika, odnosno preko 25.000 stanovnika, već na ovaj način bi se u okviru tog upravnog okruga gledalo da se prema broju stanovnika, prema starosnoj granici, prema demografskoj sredini, prema nadmorskoj visini, prema svim tim parametrima da se obezbede službe hitne pomoći i u tim malim sredinama.

Recimo moja opština Svrljig nema službu hitne medicinske pomoći, imamo nešto slično ali to nije služba medicinske hitne pomoći, već je to mogućnost da se nekom čoveku pruži hitna pomoć kad ima neki problem, da li je to neka, ne daj Bože nesreća, da li je neki problem sa srcem, da li je moždani udar ili nešto slično, naši ljudi i doktori iz Doma zdravlja u Svrljigu oni izađu, imaju ta dežurstva, ali na konto njega posle toga trpi druga služba jer nema dovoljan broj doktora koji bi mogli taj posao da rade.

Inače, još jednom, za mene kao čoveka vrlo je bitno da se ovaj zakon stavi na dnevni red, da se izglasa zato što je svaki život koji spasimo na ovaj način veliki plus, jer svi znamo da opštine koje su demografski ugrožene, nerazvijene, koje imaju veliku populaciju starih ljudi, da tim opštinama treba Hitna pomoć da bude što više prisutna. Recimo, opština iz koje ja dolazim, a ima možda još takvih preko 70, da u takvim opštinama sigurno ne možete stići do svakog čoveka ali kad imamo službu Hitne pomoći, kad imamo dispečarski centar ako neki doktor iz Svrljiga trenutno nije mogao da dođe može da dođe iz neke okolne opštine. Okolna opštine, recimo, je do nas Bela Palanka koja se graniči sa nama, tu je Knjaževac. Neko odatle ko je bliži njima može da dođe i da pruži hitnu pomoć tom čoveku. Imamo veliki broj ljudi koji je to potrebno.

Još jednom, mislim da je veoma bitno da se ovaj zakon stavi na dnevni red, da se usvoji i da se svakoj opštini obezbedi služba Hitne pomoći, da na taj način ljudi budu sigurni, da budu obezbeđeni, da do svakog čoveka može da se stigne, da li on živeo u Svrljigu, Beloj Palanci, Gadžinom Hanu ili nekoj drugoj opštini.

Inače, jedna bitna stvar jeste da bi se ovim zakonom definisalo da se beneficirani radni staž obezbedi da bude isti staž i za onog doktora i za onu sestru i za onog vozača koji dežuraju i rade i službi Hitne pomoći.

Hvala još jednom.
Zahvaljujem se.

Uvažena potpredsednice, uvaženi ministri, drage kolege poslanici, građani Srbije, ja sam Milija Miletić, dolazim iz Svrljiga. To je najlepša opština u Srbiji koja se nalazi kod grada Niša, a to je najlepši grad u Srbiji. Inače ovde u Skupštini predstavljam Ujedinjenu seljačku stranku, izabran na listi Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane.

Ja sam i ranije govorio o više zakona koji su bili bitni za jugoistok Srbije. Evo danas tu imamo određene sporazume kojima dajemo mogućnost da se poboljšaju uslovi za prevoz, za sve one stvari koje su bitne za život svih naših građana.

Najviše ću se dotaći ovog dela sporazuma oko finansiranja izgradnje dela pruge od Niša prema Dimitrovgradu. Za mene kao čoveka koji živi u Svrljigu, ali Niš je za mene, što se kaže, centar svih događanja. Svrljig je na prvom mestu, ali normalno, tu je i Niš odmah i ostale opštine na jugoistoku Srbije.

Za sve nas koji tamo živimo, to će biti veliki korak da dođe do izmeštanja pruge, da se uradi ta brza pruga, da na tom delu mogu bolje da funkcionišu vozovi, saobraćajnica da bude kako treba. Za mene je veoma bitno kada mi to završimo, kada to bude završeno, bilo bi dobro da se u međuvremenu stavi akcenat na ovaj deo pruge koji ide od Niša preko Svrljiga, Knjaževca prema Prahovu, prema Negotinu, prema Boru.

Moram da kažem i veoma je bitno za nas koji tamo živimo, da je ta pruga u prethodnom periodu od 2019. do 2021. godine rađena, izgrađena, rekonstruisana. Tu govorim o delu pruge koji se nalazi od Niša prema Svrljigu i Knjaževcu. Kada je ta pruga, rađena signalizacija koja je bila, recimo, u Knjaževcu baš kompletna signalizacija, gde je to bilo sve kako treba, automatski prelazi, sve što treba i kako treba. Kada je urađena ta brza pruga, odnosno rekonstrukcija te pruge, dolazi do toga da su prekidi, da to sada ne funkcioniše.

Što se tiče u samom Svrljigu i dela puta te železničke pruge od Niša prema Svrljigu, kroz sam Svrljig imamo pružni prelaz koji je u veoma lošem stanju, u stanju takvom da kada neko želi da pređe preko pruge, to su takva udubljenja na tom delu da ljudi jedva idu svojim vozilima.

Da napomenem, veoma je bitno da branici koji se nalaze u tom delu su rađeni i taj projekat je rađen verovatno početkom 20. veka. To je sve zastarelo. Mislim da bi to trebalo što pre uraditi, da to može da bude funkcionalno, da bude 100% sigurno za naše ljude. Mogu da kažem da na tom delu pruge prolazi dnevno u proseku preko 4000 vozila, a računajte koliko je to opasno kada ti branici nisu u funkciji, kada radnik koji radi na 400, 500 metara, tu je železnička stanica, mora da izađe van stanice i da onim čekrkom spusti i podigne tu rampu. Mislim da to nije primereno situaciji, kada je 21. vek.

Inače, znam, jer ja tamo živim u Svrljigu, a to što govorim, to je veliki problem ne samo naš koji tamo živimo u samom Svrljigu, nego svih onih koji prolaze kroz Svrljig, da li išli prugom, da li išli državnim putem koji je isto veoma frekventan.

Bitno je i tamo je rađen inspekcijski nadzor inspektora koji radi na železnicama, odnosno to je republički inspektor za železnicu, odrađen je i zapisnik na kojem je dao određene naloge da se to završi, taj pružni prelaz da se uradi, da to bude automatski prelaz, da sve to bude u najboljem redu. To je rađeno 2024-2025. godine. Imali smo informacije, ja sam konkretno bio sa direktorom infrastrukture železnice, gde je dogovoreno tada da Svrljig i taj pružni prelaz uđe u proces, da to bude odrađeno početkom ove godine kroz sredstva koja se finansiraju iz budžeta, odnosno sredstva koja su kao donacija EU. Do dana današnjeg ništa nije odrađeno. Kako sam čuo, ta sredstva su preusmerena u nekom delu pruge, u delu koji je mnogo manje frekventan nego ovaj deo gde je kroz sam Svrljig i gde dolazi veliki broj ljudi, odnosno velika je frekvencija saobraćaja i drumskog i železničkog, a velika je opasnost. Tu smo ranije imali desetak nezgoda koje su se dešavale zbog toga, zbog tih branika koji su loše urađeni, odnosno čak koji i ne funkcionišu. Svetlosna signalizacija nije dobra. To je u samom Svrljigu, da ne govorim o tim pružnim prelazima koji se nalaze van dela tog naseljenog mesta gde su opštine dužne da to održavaju, zajedno sa Železnicama Srbije.

Još jednom sam siguran da će se to završiti, ali bih voleo da to bude odrađeno što pre, jer bezbednost svih naših ljudi je na prvom mestu, a moramo da idemo u 21. odnosno 22. vek, da ne dozvoljavamo da to bude kao što je nekad bilo.

Hvala još jednom. Ja ću glasati za predloge svih ovih sporazuma, jer mislim da su dobri, dobri za budućnost svih nas koji živimo u Republici Srbiji. Hvala još jednom.
Zahvaljujem se, predsednice Skupštine.

Uvaženi potpredsednici Vlade, uvaženi ministri, kolege poslanici, građani Srbije, ja sam Milija Miletić, dolazim iz Svrljiga, to je najlepša opština u Srbiji koja se nalazi pored grada Niša, a to je najlepši grad u Srbiji. Inače sam izabran sa liste "Aleksandar Vučić - Srbija ne sme da stane", a u Skupštini predstavljam Ujedinjenu seljačku stranku.

Ja ću kao čovek koji živi u jednom malom mestu, u Svrljigu, govoriti iz delokruga onog što će tamo raditi i kako će raditi naša lokalna samouprava i ostale male lokalne samouprave, vezano konkretno za ovaj zakon kojim se daje mogućnost da se legalizuju svi objekti koji do sada nisu odrađeni. Velika je potreba da se to odradi, ali će veliki problem biti da to odradimo u seoskim područjima, baš zbog toga što naša seoska područja, naša sela, tu nisu rešili puno tih pravno-imovinskih odnosa, gde se još kuće i zemljište vode na jednog, a kuća na drugog, a u tim našim selima nije odrađen ni PGR. To je nešto na čemu moramo zajedno da nađemo rešenje.

Velika stvar u svemu tome jeste što će veliki broj tih predmeta u tim našim lokalnim samoupravama preuzeti da rade ljudi koji rade u tim našim opštinama. Verujte mi, biće to veoma teško, baš zbog toga što ima velikih problema, što je veliki broj naših ljudi, tih zahteva će biti još više i pretpostavljam, a siguran sam, i da ćemo imati mogućnost da se određeni broj ljudi zaposli koji će moći ovaj posao da završe na najbolji način, s tim što je bitno da se obezbede sredstva za plaćanje tih ljudi, da to ne bude u okviru postojeće mase za plate, već da to budu neka dodatna sredstva kojim će moći da se prihvate svi zahtevi, da se urade sve potrebne stvari, da se uđe u postupak legalizacije i da se legalizacija završi.

Još jednom pominjem, u tim našim seoskim područjima još negde nije urađen PGR, a to mora da se odradi, da se odrade urbanistički projekti, a to sve iziskuje i vreme i ljude a sve to će se reflektovati na to da se posao ne obavi odmah nego će biti potrebno vreme.

Siguran sam, a to je još jedna od bitnih stvari, da će finansiranje, 70% od svega ovoga što se naplati, da će ići Republici Srbiji, budžetu Republike Srbije, 20% lokalnim samoupravama a 10% agenciji. Mislim da i tu moramo da nađemo rešenje da za ta mala nerazvijena područja, brdsko-planinska područja, da tu 70% ostane u lokalnim samoupravama u tim sredinama, da se pune budžeti opština, jer će stvarno to biti veliki problem. Budžeti opština su u veoma teškoj situaciji i zbog toga moramo naći rešenje da se to tamo obezbedi da bismo sve to završili na najbolji način.

Mislim da ovu legalizaciju treba da završimo i da konačno stavimo tačku na sve to što je potrebno, ali to mora biti na najbolji način, najbezbednije i da sutra to bude za svakog čoveka, da li on živeo u Svrljigu, Nišu, Knjaževcu ili nekim drugim opštinama.

Zakon možemo popraviti amandmanima. Ja sam podneo dva amandmana i mislim da će time, ako se prihvate amandmani, imati mogućnosti da se obezbede bolji uslovi za te naše ljude koji žive u tim našim područjima sa težim uslovima života.

Vezano za izvršitelje, i ovo je veoma dobar zakon. Moramo to rešiti konačno, zato što su izvršitelji ljudi koji nemaju ni trun skrupula, oni ulaze u svako domaćinstvo za neku malu naknadu koja treba da se isplati i ljudima se uzima kuća. Ovaj zakon je isto dobar da se prihvati. Normalno, da to bude uz neke dodatne amandmane koji su predloženi. Nekoliko amandmana je podneo i kolega poslanik Uglješa Grgur, koji se već bavi time i koji maksimalno štiti te naše ljude koji imaju problema sa izvršiteljima.

Što se tiče poljoprivrede i ovog zakona o semenu, mi smo već govorili sa ministrom u prethodnom periodu. Ja imam veliko poverenje u ministra poljoprivrede, čoveka koji je stručan i koji zna svoj posao i složili smo se oko toga da je nama kao državi veoma bitno da akcenat stavimo na stočarstvo i da nam je veliki problem što stočni fond opada. Tu moramo zajedno da radimo, da se isplate redovno ove subvencije, jer ima situacija gde to nije odrađeno, ali zajedno sa ministrom poljoprivrede se dogovaramo i na Odboru, gde imamo određene zaključke da pojačamo i da poboljšamo rad našeg ministarstva.

Veoma je bitna stvar što Ministarstvo privrede i Ministarstvo poljoprivrede imaju dobru saradnju, gde se dopunjuju određenim projektima, određenim podzakonskim aktima, gde naši ljudi i naše žene na selu mogu da koriste sredstva od Ministarstva privrede za poljoprivredu i obrnuto i na tome moramo nastaviti da radimo.

Vezano za Ministarstvo privrede, takse, gde se povećavaju takse, gde je predlog da se povećaju sudske takse, mislim da svako povećanje sudskih taksi za svakog našeg čoveka nije dobro. Ali, jedna od bitnih stvari, uvaženi ministre pravde…
Završavam.

…da veliki broj naših opština nemaju osnovne sudove, nemaju ni sudske jedinice, a nema ni sudećih dana. Kada povećamo takse, moj čovek iz jednog sela, recimo selo Lukovo, treba da ode do Niša, tamo je sud, on napravi troškove, ne održi se ročište, a ja sam više puta tražio od predsednika suda da se obezbede naknadni sudeći dani za opštine u kojim nema sudova.

Još jednom, ja ću kao poslanik Ujedinjene seljačke stranke podržati sve ove predloge zakona i mislim da će ovo biti mogućnost da poboljšamo naše živote, svih naših ljudi koji žive u seoskim područjima i u brdsko-planinskim područjima.

Hvala još jednom.
Zahvaljujem se predsednice Skupštine.

Uvaženi potpredsednici Vlade, uvaženi ministri, članovi Vlade, poštovane kolege poslanici, građani Srbije, ja sam Milija Miletić. Dolazim iz Svrljiga. To je najlepša opština u Srbiji koja se nalazi pored grada Niša, a to je najlepši grad u Srbiji. Inače, izabran sam sa liste Aleksandar Vučić i ovde u Skupštini predstavljam Ujedinjenu seljačku stranku.

Kao i moje kolege koje su govorile jučerašnjeg dana, ja ću govoriti, staviti akcenat na Alimentacioni fond, jer mislim da svi oni koji su normalni znaju šta je to i šta to treba da znači, za sve one ljude koji su imali bračnu zajednicu, izrodili decu i posle se razveli. Jedan od tih supružnika, sada da se ne ponavljamo, znamo sve u procentima koliko je to ljudi, koliko je to potreba, jedan od tih supružnika ne plaća alimentaciju i zbog toga smo mi sada ovde tu da ovaj zakon koji je predložen da donesemo, da izglasamo da bi sutra ti ljudi, ta deca imala mogućnost da žive, da se ponašaju normalno i da sutra njima bude mnogo lakše. Inače, taj drugi koji ne plaća tu alimentaciju njemu će država naplatiti na najbolji način, sa kamatom.

Imamo veliki broj i u seoskim područjima. Ovde kažem velika potreba jeste da se kroz nešto, kroz neki amandman da se obezbede uslovi da se još brže odradi za one žene, za onu decu koja žive u seoskim područjima. Verujte mi, ženama, majkama u seoskim područjima je mnogo teže. Kada se desi takva situacija da se razvedu u seoskim područjima, ali to je retko, tamo ta žena nikada neće tužiti tog supružnika koji je bio sa njom i ona će trpeti i mučiti se za svoje dete. Na taj način mislim da ćemo ovim načinom, Alimentacionim fondom, iznaći mogućnost da to rešimo, s tim što takvim ljudima, koji žive u seoskim područjima, moramo naći rešenja da to bude još brže i bolje i već isplaćeno.

Kad neko kaže selo, poljoprivreda, male opštine, jugoistok Srbije odmah se zna da je tamo mnogo teže da se živi. Tamo se manje rađaju deca. Stimulacija koju daje država za svaki bračni par za prvo, za drugo, za treće dete je velika stvar. Potencirao sam da ta sredstva budu veća za takva područja gde je manji broj rođene dece unazad 20, 30 godina, da tamo budu veća izdvajanja, jer ćemo na taj način možda stimulisati da se neko vrati u ta područja, da u tom području živi, da rađa svoju porodicu.

Jedna od bitnih stvari – ovde imamo zakon o vazduhu. Jeste, to je nešto što možemo povezati za te zdrave sredine, jer smo svedoci… Blagodet je da sada čovek udiše zdrav i svež vazduh, gde sutra nema zagađenja, da nema zagađivača. Zato ovaj zakon koji je sada ovde kod nas na dnevnom redu, to je za nas isto veoma bitno zato što imamo mogućnost da se povećaju kazne za zagađivače, da se stavi akcenat na veći broj tih inspektora. Normalno, takva sredina iz koje ja dolazim, to je Svrljig, to je Bela Palanka, Soko Banja, tu je koleginica pored mene, neće mi zameriti. Veliki je broj takvih opština u brdsko-planinskim predelima na jugoistoku Srbije su Bogom dati za zdrav vazduh, za zdravu sredinu, da tamo ljudi mogu da ostanu da žive.

S druge strane, ministre Mali, moramo iznaći mogućnost da se za one projekte za koje te opštine konkurišu prema Vladi, prema ministarstvima da se takvim opštinama lakše odobre ti projekti, da se tamo ti projekti realizuju jer, verujte mi, svaki dinar koji tamo kod nas uđe, dobiju te opštine. To je velika stvar za svakog od nas zato što su nam budžeti mali, zato što su nam budžeti skoro isti od 2013. godine, a manji broj je rođene dece, manji broj bračnih parova i manji broj ljudi. Jedna velika potreba za sve nas, da svi projekti za koje takve opštine konkurišu, devastirane opštine, četvrta grupa, peta grupa nerazvijenosti, da na te opštine stavite veći akcenat da bismo mogli lakše tamo da obezbeđujemo uslove za bolji život svih naših građana.

Još jednom, ja ću glasati za predložene zakone jer mislim da je to potrebno i još jednom pozivam sve kolege da se glasa za zakon o Alimentacionom fondu i ostale zakone zato što je to potrebno za našu Srbiju. Hvala još jednom.
Zahvaljujem se.

Predsednice Skupštine, uvaženi mandataru, poštovani kandidati za ministre Vlade Republike Srbije, poštovane kolege poslanici, građani Srbije, ja sam Milija Miletić i dolazim iz Svrljiga. To je najlepša opština u Srbiji koja se nalazi pored grada Niša, a to je najlepši grad u Srbiji. Inače, izabran sam sa liste Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane, a u Skupštini predstavljam Ujedinjenu seljačku stranku, čije je sedište u Svrljigu.

Ja sam u okviru vašeg ekspozea video da ste se dotakli svih onih stvari koje su bitne za naš rad, za naš život u Srbiji. Jedan deo bih hteo da vam predočim, a ministra portfelja, a tiče se tih malih opštine, nerazvijenih opština koje su četvrta ili peta grupa nerazvijenosti. U tom delu ima 40 i nešto opština, blizu 25% teritorija Srbije su u tim opština i mislim da bi tu trebali da stavimo malo veći akcenat, da se u okviru vaše aktivnosti, kao premijera, vaših predloženih ministara, nađu rešenja da se tamo rešavaju problemi koji su za sve nas bitni i da bi ostali tamo da živimo. Suštinski, te opštine su mahom na jugoistoku Srbije, ima još nekoliko u drugim delovima Srbije, ali suštinski je najteže tamo kod nas.

Recimo, ja živim u Svrljigu. Pored mene je Knjaževac, Soko Banja, Bela Palanka, Merošina, Gadžin Han, Boljevac, da ne pominjem to sve, veliki broj tih malih opština koje imaju dosta velike teritorije, gde su veliki problemi. Tamo treba veća pažnja u delu finansijske pomoći, projekti da više prolaze i normalno što se tiče ostalog da bi tamo ljudi ostali da žive.

Mi imamo tu sa nama kandidata za ministre. Evo, idemo redom, kao što je gospodin Gašić čovek koji ima veliko iskustvo što se tiče odbrane i čovek koji živi za ovu Srbiju, gospodin Glišić što se tiče javnih ulaganja. Očekujem od njega da ćemo imati veće mogućnosti, da dođe kod nas u Svrljig i u te male opštine da završimo neke projekte.

Što se tiče gospodina Lončara, ministra zdravlja, tom čoveku mogu samo da kažem hvala, zato što je svojim angažovanjem i za vreme korone i posle toga obezbedio dosta bolje uslove za rad u tim malim sredinama, za povećanje broja zaposlenih, da se obnove specijalizacije i stvarno za nas koji živimo u tim malim sredinama zdravstvo je veoma primarna i bitna stvar.

Tu je i gospodin Krkobabić, što se tiče poljoprivrede i za selo i ostali ministri koji su u prethodnom periodu bili tu, a nastavljaju i u narednom periodu.

Ja vam kao poslanik i predstavnik Ujedinjene seljačke stranke dajem maksimalnu podršku i glasaću za predlog Vlade, zato što mislim da Srbiji treba Vlada kontinuiteta, da u delu onih stvari koje nisu završene to moramo da završimo.

Jedna od bitnih stvari jeste i za mene kao čoveka demografija, obezbeđivanje više sredstava za novorođenu decu, za zaposlenje porodilja, za bračnu zajednicu, ali to da bude i da postoji veća razlika u sredstvima, da najmanje 50% mora da bude u tim opštinama da bi tamo ljudi imali stimulaciju da mogu da ostanu da žive.

I dalje sam čovek koji živi u Svrljigu i želim da ostanem tamo, da se borim za svoj kraj, ali verujte mi tamo je kod nas veoma teško. Poljoprivreda je nešto za nas veoma bitno. Profesor Glamočić koga znam od ranije kao profesora, bio je jedno vreme ministar, sarađivali smo i ja kao član Odbora, nadam se da ćete imati aktivnosti što se tiče stočarstva. Stočarstvo je nešto što je najbitnije za nas. Tu je i veterina, tu su i ostali vidovi poljoprivredne proizvodnje koji su bitni za egzistenciju naših poljoprivrednih proizvođača.

Tako, gospodine Macut, profesore Macut, poštovani premijeru, mandataru, za mene kao čoveka uvek pominjemo Kosovo i Metohiju, to je za mene u srcu i kada kažemo - Kosmet to je srce Srbije. Vi ste doktor, profesor, da znate i te male opštine kao što je Svrljig, Bela Palanka, Gadžin Han, to su isti delovi organizma u našem organizmu koji se zove Srbija. Zbog toga svi zajedno moramo da funkcionišemo, da se obnavljamo, da se pomažemo, jer bez srca, ali i ostalih delova organizma naša Srbija neće ići napred. Hvala još jednom. Podržaću predlog Vlade i sve ministre koji su predloženi na ovom dnevnom redu i glasaću za to. Hvala još jednom.