Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladimir Đukanović

Vladimir Đukanović

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem se predsedavajući.

Ovako, od momenta, a i vi ste predsedavajući tada bili sa mnom, i ja sa vama, kada smo krenuli u razgovore sa evroparlamentarcima još na Fakultetu političkih nauka ni sanjao nisam da će neka vlast, a u ovom slučaju vlast kojoj sam pripadam, ovako sebi onemogućiti da bude ravnopravan učesnik u izbornom procesu i to se zaista nikada nigde nije dogodilo.

Podsećanja radi, setite se samo kako su podizali neverovatnu hajku kako im ne valjaju izborni uslovi, uzgred, budi rečeno svi izborni zakoni koji važe su doneti u njihovo vreme. Oni su nama ostavili tu katastrofu, kako kažu, od izbornih uslova. Znači, sve do 2012. godine važila su određena pravila i ja vam sada tvrdim, oni nikada ovako nešto ne bi doneli, kao što mi sada donosimo.

Ali setimo se i namerno sam se javio, da bih ljude podsetio, prvo su krenuli sa pričom kako su strašno neuređeni birački spiskovi. Tu su pokazali jedno elementarno nepoznavanje izbornog procesa pošto ne postoje birački spiskovi, postoji Centralni izborni birački spisak i to po zakonu koji su oni usvojili.

Znači tada je još napravljen jedan jedinstveni Centralni birački spisak, ali su nas stalno maltretirali kako dabome ne valjaju birački spiskovi i onda kada im je to konačno rečeno, da nikad nije bio uređeniji birački spisak nego sada. Onda su to ostavili po strani, kao da to više ne važi, pa su onda krenuli kako je strašno ko kontroliše REM, ko kontroliše neka medijska tela i tu ste zapravo mogli da vidite, baš kada smo razgovarali o tom medijskom nadzoru, da njih uopšte to nije zanimalo. Njih je zapravo zanimalo kako da „Multikom“ grupacija, odnosno „Junajted grupa“ dođe do REM-a i do RTS-a, jer su ih samo zanimale sekunde. Njih uopšte nikakvi izborni uslovi nisu zanimali.

Kada je to takođe nekako javnosti prikazano i kada se videlo da je to potpuno bezveze što pričaju, onda su krenuli kako nema nikakvih uslova, pa će da bojkotuju. Evo, sada su bojkotovali pa su se valjda opekli, pa bi sada da idu na izbore i to više Bog sveti ne zna šta oni hoće. Uzgred, budi rečeno, gospodine Orliću u više navrata smo prisustvovali, svi ovi evroparlamentarci koje su oni pozivali, a lično sam bio protiv razgovora sa tim evroparlamentarcima, jer mi je bilo potpuno nelogično da neko iz inostranstva dolazi i da se meša u naš izborni proces, ali ajde, kažu da je to demokratija, oni su ih najviše pozivali, a ti isti ljudi su uvek na kraju svakog izbornog procesa se njima u lice smejali. Zato što su shvatili sa kime imaju posla.

Onda doživite da nam kažu kako je ona Tanja Fajon neverovatan pregovarač, kako je ona nešto fantastično, kako je sunce demokratije Slovenije iz koje dolazi, pa čak i ona takva kakva je, shvatila je sa kim ima posla i rekla je – čekajte ljudi, vi niste baš skroz čisti šta tražite. Tako da moram da priznam, ovo sada što donosimo, pošto se bune što se donose izborna pravila dva meseca pred izbore, pa vi ste to tražili. Vi ste maltretirali te evroparlamentarace i ti ljudi su zbog vas došli ovde. Ne znam, pošto sada kažu da su ovo kozmetičke promene, evo postavljamo pitanje javnosti – da li bi oni ikada ovako nešto doneli?

Moram da kažem građanima Srbije šta smo uradili i na tome ću stalno insistirati. Vlast SNS je SNS potpuno izbacila iz izbornog procesa u smislu bilo kakvog uticaja i u smislu bilo kakvog normalnog i ravnopravnog vođenja kampanje. Mi smo našu stranku desetkovali u izbornoj kampanji, jer naši funkcioneri neće moći da nastupaju u medijima, osim ako nisu poslanici, a i to kada nastupaju kao poslanici može samo ako je plaćeni termin, za razliku od njihovih funkcionera koji nisu ništa i mogu da nastupaju gde hoće, kako hoće, koliko hoće. Tako da mi smo našu stranku iz medijske debate ili iz medijskog predstavljanja potpuno izbacili.

S druge strane, to se nikada nije desilo u istoriji, da stranka koja ima apsolutnu većinu u izbornim komisijama, ima manjinu. To se prvi put događa. Znači, sami sebe smo ograničili da u svim komisijama, RIK, opštinskim izbornim komisijama, gradskoj izbornoj komisiji, mi ćemo kao stranka koja ima apsolutnu većinu, kojoj su građani dali ovoliko poverenje, biti manjina, kao i u svim biračkim odborima. Tako da ta priča o krađi ne stoji. Ili ste vi nesposobni, ili ste glupi, ili ste potkupljivi, šta god, ali, definitivno je nemoguće da neko ukrade izbore. To su budalaštine i gluposti. To je njihov alibi zašto gube na izborima.

Znate, kad izgubite sa 40% razlike, što bi to neko radio? Zašto bi iko ikada pokušavao da krade izbore a pobeđuje vas sa 40% razlike?

Suština je u tome da vi ljudi nemate nikakav program. Evo, sada vam je ovo najbolji pokazatelj, danas su Đilasa odjavili svi, čak ni ova Skupština slobodne Srbije neće sa njim, neće niko sa njim da ide na izbore. Nekako mi se čini da su sa ovim kandidatima koje su u javnosti slavodobitno predstavili unapred izgubili te izbore. Ali, nemoj posle da kukaju.

Mi vidimo već, to građani Srbije moraju da znaju, da oni pripremaju scenario za 4. april, kao što nam je to Borko Stefanović rekao, kakav god bude rezultat, oni će da izađu na ulicu.

Ja sam to i pitao uvaženu ministarku ovde, s obzirom na to kakva izborna pravila mi donosimo, možda je trebalo, recimo, da donesemo u zakonu jedan član po kome se kaže da je zabranjeno da pobedi SNS, na primer, i da mora da pobedi opozicija. Ili, recimo, u najmanju ruku da smo im dali da 20% imaju prednosti, pa da mi to negde moramo da stignemo. Možda je tako trebalo, pošto su ova izborna pravila takva da kao kad bi recimo krenuli da se trkate a neko vam puca u obe noge a vi treba da trčite. Eto, to su vam izborna pravila vezana za našu stranku. Kažem, možda je trebalo da unesemo tu klauzulu da je zabranjeno da pobedi SNS i da vlast mora da se prepusti opoziciji.

Oni očigledno, kakvi su nesrećni, očekuju da ih neko aklamativno postavi da budu vlast i oni će sve na tome raditi. Očigledno je da i takve kandidate lansiraju, jer ne verujem da bi neko Ponoša lansirao da bude kandidat, osim ako ne kaže, s obzirom da su zaista ozbiljna međunarodna previranja i da postoji jedna ozbiljna indicija da može da dođe do sukoba u Ukrajini, da neko hoće da kaže, evo, mi imamo Ponoša, on će možda našu vojsku da pošalje u Ukrajinu da ratuje protiv Rusa, ili ko zna, možda im je to negde na umu i da je to negde neka agenda. Ja ne vidim nijedan razlog zašto bi neko čoveka koji ni u svim njihovim istraživanjima nije mogao nikako da pobedi, zašto bi ga stavio da bude predsednički kandidat, ali, opet, to je već neka druga stvar.

Ono što moram da istaknem, a to je definitivno sada jasno i to javnost mora da zna, pošto je potvrda za potencijalni atentat koji je trebalo da se izvrši na predsednika Aleksandra Vučića, došao iz Evropola kao jedne međunarodne evropske policije organizacije i s obzirom da je došao od jedne ozbiljne zemlje članice EU, ja samo postavljam građanima Srbije pitanje na koje oni moraju da razmisle - šta bi se dogodilo u ovoj zemlji da se zaista tako nešto realizovalo, ili kada bi se to realizovalo, kao što je to najavljivano da će se dogoditi, zapravo da bi trebalo da se dogodi u februaru mesecu, drugoj polovini februara meseca? Na šta bi ličila ova zemlja, kakav bi se ovde haos napravio? Ko bi onda preuzimao vlast? Šta bi se sve tu dešavalo, o tome svakako mora da se razmišlja i tu je negde njihov plan.

Plan je da kažu kako su pokradeni, kako oni nisu imali ravnopravne uslove, iako ću još jednom naglasiti da mi donosimo uslove gde smo mi neravnopravni a oni apsolutnu dominaciju u svemu imaju.

Ali, kako god, mene baš ovo što je nepravedno po SNS, što donosimo ovako, mene ovo dodatno motiviše da ih potpuno razvalimo na izborima, da im pokažemo gde im je mesto i da 3. aprila konačno ona pristojna Srbija, Srbija koja se ne gadi Marinkove bare, Srbija koja se ne gadi srpskog seljaka, Srbija koja voli Nemanjiće i koja nije kao Milojko Pantić, koji je inače jedan od aduta Dragana Đilasa, danas piše tekst, najgore bljuvotine po Stefanu Nemanji, po Svetom Savi, po vladici Nikolaju Velimiroviču, po Avi Justin, itd, po celoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi, pa pitam vladiku Grigorija šta misli o tekstu Milojka Pantića, da li se i on možda gadi Svetog Save iako je vladika SPC, nadam se da nije do te mere zastranio?

U svakom slučaju, takva jedna nepristojna Srbija koja bi da ruši spomenik utemeljivaču srpske srednjovekovne države, koja očigledno na tako vulgaran način se izražava o Svetom Savi, možda bi i Hram Svetog Save da sruše, ko zna šta može da im padne napamet, ta Srbija ne sme nikada da pobedi.

Jednostavno, mi ćemo se potruditi 3. aprila planom i programom i svim onim što smo do sada radili, jer dela govore i ja molim građane da gledaju dela, i 3. aprila ćemo ih ubedljivo poraziti i pobedićemo upravo da bi ova Srbija nastavila da ide napred. Hvala vam.
Zahvaljujem, predsedavajući, pomaže Bog svima.

Gospođo Obradović, nije mi baš najjasnije zašto ste sa tolikim ushićenjem čitali i obrazlagali sve ove predloge zakone. Vi treba da kažete otvoreno javnosti o čemu se ovde radi. Ovo su predlozi zakona, koji mogu da se nazovu izborni zakoni za ograničavanje normalnog učešća SNS ili vladajuće stranke u izbornoj kampanji. Zapravo, ovo što mi uvodimo, ovo nikada niko nije uveo i ja mislim da nijedna vladajuća stranka u svetu ovo nije uvela, a to je da praktično mi kompletnu kontrolu izbornog procesa, što na samim biračkim mestima, što uopšte u izbornim komisijama, pa ako hoćete, i medijski u potpunosti prepustimo opoziciji.

Građani Srbije, ovo moraju da znaju, ovim se sve prepušta opoziciji i SNS, kao vladajuća stranka se potpuno eliminiše iz svega. Zašto smo to uradili? Pravo da vam kažem lično, ne znam, ali glasaću za ovo, iz samo jednog jedinog razloga, jer su toliko kukumavkali, toliko su cmizdrili kako su im strašni izborni uslovi, kako nemaju mučenici mogućnosti nigde ništa da kažu itd. a sada im je dato sve.

Oni su insistirali da dođu čak ti evropski predstavnici, i onda su čak i oterali te evropske predstavnike, iako su se oni kleli u njihovu demokratičnost. Sada im je dato sve, i ne mogu oni da kažu ništa da im je nešto loše.

Mi smo im sve ovo dali, a dali bi čak i više, jer smo ubeđeni da ćemo ih pobediti. Ubeđeni smo da ćemo 3. aprila ponovo ostvariti pobedu. Zašto? Razlog je ključan u tome, jer mi bre nudimo ljudima nešto, postoji neki program, neki rezultati, i nešto smo uradili, a oni nisu ništa, njih je mržnja pojela.

Njihovi kandidati izađu na televiziju i kažu kako nisu sposobni da se bave svojim poslom. Možete da im date kakve hoćete izborne uslove.

Mene samo čudi stvarno što niste uneli u zakon, da recimo, opozicija ima u startu 20% prednosti, i da mi moramo da ih stignemo, što, pa mogli ste da kažete, ili recimo da kažete zabranjuje se funkcionerima SNS da uopšte učestvuju u kampanji i da budu na nekoj televiziji i da uopšte mogu negde nešto da kažu, jer ionako ste nam ograničili 90% stranke, pošto su to javni funkcioneri, ne mogu da učestvuju u kampanji nigde. Mogu samo narodni poslanici, a i to je sada od momenta raspisivanja izbora limitirano, zato što uvek morate da stavite da je plaćeni termin i da za to dajete novac, koji inače nije mali, da biste negde gostovali.

Znači, mi smo u potpunosti našu stranku izbacili iz predizborne kampanje i omogućili opoziciji apsolutno sve, pa me samo čudi što do kraja niste to zabranili, trebalo je skroz da nam zabranite da učestvujemo u predizbornoj kampanji.

Ali uprkos tome, namerno ću da glasam za ovako nešto, jer sam ubeđen u našu pobedu. Ubeđen sam da ljudi gledaju rezultate i da ljudi cene ono što je urađeno i bez obzira na ovakve antiuslove za nas, katastrofalne uslove za nas, kao vladajuću stranku, a ponavljam, ovo niko nikada nije uradio, baš me zanima da li je neko nekada u njihovo vreme, pomislio da ovo uradi.

Ovo nije nikakva demokratija, ovo je apsolutni liberalizam i dozvola onome ko čak nije ni u parlamentu, da imaš sve što poželi, a da onaj ko je na vlasti, nema ništa, i da praktično bude odsečen u potpunosti u kampanji, ali uprkos tome, i bez obzira što su ovakvi skandalozni uslovi po nas, ubedljivo ćemo ih pobediti zato što ćemo doći do svakog čoveka i zato što se mi ne stidimo ni Marinkove bare, niti Lazarevca, niti Sopota, niti smo elitisti, niti glumimo nekakvu lažnu elitu.

Mi smo obični ljudi koji vole svoj narod, koji se ne stide da dođu kod seljaka i da se pozdrave sa njim i ne glumimo kojekakve navodno velikane uzdignute iznad običnog sveta. Mi volimo naš narod i poštujemo svakoga ko nešto radi. Doći ćemo u svako selo, u svaki zaseok. Obići ćemo svakog čoveka. Tako se vodi kampanja. Hoćemo da nas ljudi vide.

Oni se stide da svoje salonske cipelice ne zamažu negde blatom, da se negde nešto ne uprljaju. Mi se toga ne stidimo, mi želimo da dođemo do svakog čoveka. Naša kampanja će biti to, a njima evo svi mediji.

Još moram nešto da kažem. Veliki sam pristalica i nije mi jasno zašto to nije uvedeno da se ukine izborna tišina. Taj relikt, taj besmisleni relikt koji postoji godinama – izborna tišina u eri društvenih mreža to je nešto najgluplje što postoji. Ali, dodatno i nama to otežava što se ne ukida izborna tišina iz sledećeg razloga – zato što izborna tišina neće da važi za „N1“ i „Novu S“, jer su oni registrovani u Luksemburgu i mogu da emituju šta hoće, a na drugim televizijama će biti izborna tišina i vi nećete moći da parirate tome.

Opet kažem, evo pozivam vas da možda razmislite do kraja da se, eventualno, podnese neki amandman da se, makar to skrati na jedna dan ili da se to skroz ukine, jer je to najbesmislenija kategorija koja postoji u eri društvenih mreži i u eri interneta, da postoji izborna tišina.

U svakom slučaju, glasaću i kao izvestilac pozivam sve ostale da glasaju za ove zakone baš da sebe skroz odsečemo i da sebe onemogućimo, da imamo normalne uslove u kampanji jer ćemo i u takvim uslovima sigurno da ih pobedimo.

Hvala vam.
Zahvaljujem.

Gospođo Obradović, ne radi se ovde da li sam ja srećan ili nesrećan, ja sam samo želeo da ljudima ukažemo o čemu se ovde radi.

Dragi građani Srbije, buduća kampanja naše stranke će biti takva, neko vam puca u noge, a onda vas tera da trčite. Znači, mi ovde sami sebe potpuno odsecamo u kampanji. Ali, ja kažem, glasaću za ovo, isključivo zato što me još više motiviše da o takvoj kampanji gde mi dajemo potpunu kontrolu izbornog procesa opoziciji i koje kakvim organizacijama koje dolaze iz Evrope, sveta, u medijskom nadzoru, itd. gde potpuno oni imaju dominaciju, i u takvim uslovima ćemo ih pobediti. To me više motiviše da ih pobedimo.

Zato molim ljude da glasaju za ovo, da ne mogu nikad ništa da nam kažu kako im nije nešto omogućeno. Na svim biračkim mestima opozicija će imati mnogo više ljudi nego što ćemo imati mi.

Što se tiče medija, apsolutna je njihova kontrola. Ne radi se ovde o strasti, o ne znam čemu, ovde se, prosto radi o tome da ljudima kažemo da nikada nigde u svetu ovo neko nije uveo. Ovo je prvi put da neka vlast u potpunosti sebe eliminiše u mogućnosti da bila šta ima učešće ili nekakav uticaj u izbornom procesu.

(Aleksandra Tomić: Ravnopravan uticaj.)

O ravnopravnom uticaju, uvažena koleginice, ne možemo ni da govorimo, nema ni približno ravnopravnog uticaja.

Tako da, ja o tome govorim. To želim javnosti da kažem. Zato molim naše birače, molim sve ljude koje vole ovu stranku, koje vole ovu zemlju da izađu na izbore i da im i u ovakvoj situaciji pokažemo koliko oni ništa ne vrede i da je njihova kampanja jedino mržnja prema Vučiću i „ua Vučiću“, a da je ovde neko prikazao rezultate. Pobedićemo ih, ubeđen sam u to.

Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Pomaže Bog svima.

Drago mi je, ministre, da ste ovde. Žao mi je što gospođa Vujović nije ovde takođe. Imao bi i njoj što šta da kažem. Nisu pohvale u pitanju, naprotiv. Mislim da ovde mora da se uputi vama i celoj Vladi jedna žestoka kritika, pre svega u načinu kako vi prezentujete javnosti i šta ste uradili.

Malopre ste nabrojali sve ovo i verovali ili ne, širu javnost da pitate, a mnogo toga je dobrog urađeno, u tome je problem, zapravo, u tome je sreća, ali problem je što to retko ko razume i retko ko čuje.

Ljude kada pitate šta je urađeno nemaju pojma. Zašto? Zato što ili je problem u vašem timu i timu Vlade, u tom potpunom medijskom ne snalaženju da prikažete narodu i državi šta je sve urađeno. Pogledajte samo naše finansije, pogledajte inflaciju koja je zaista na krajnje niskom nivou, pogledajte kako smo sredili finansije, pogledajte, recimo, koliko se gradi u Srbiji, nikad povoljniji krediti nisu bili.

To je dokaz apsolutne ekonomske stabilnosti u državi, ali o tome se ne priča. O tome se ne govori. Vi danas kada ukucate na „Guglu“ - Siniša Mali, izađu panamski papiri zato što je neko napravio zastrašujuće spinovanje, i nažalost, odavde je od strane „Gugla“, Fejsbuka i ostalih velikih multinacionalnih kompanija koje drže internet uzet tzv. opskurni jedan portal koji se zove „Istinomer“, kao da su njegove vesti jedine tačne i vi ne možete nigde ništa da pročitate pozitivno šta je država uradila, samo čitate gluposti, budalaštine, izmišljene afere lažnih novinara, lažnih medijskih kuća.

Ministre, ja ne znam zašto ta naša Poreska uprava više to jednom ne preispita. Imamo ovde dve tzv. televizije koje nisu registrovane televizije u Srbiji, ne plaćaju porez uopšte, prave problem drugim medijima koji su ovde registrovani i plaćaju porez ovoj državi, a ovi ne plaćaju nikakav porez ni na reklame, ni na šta ne plaćaju porez. Rade ovde, uzimaju novac, iznose iz zemlje i nikom ništa. A, da ne govorim o ovim tzv. medijskim kućama poput Krika. To su udruženja građana, izbegavaju porez da plate ovde. Zamislite, udruženje građana sebe predstavlja kao medije i oni lansiraju takve gluposti i niko ovde ne reaguje ništa.

Moram tu da uputim kritiku Poreskoj upravi. Zašto jednom ne uđete tamo kod njih i da vidimo koliko se to duguje ovoj državi i kako se iznosi novac iz ove zemlje, kako se to šeta signal od Beograda do Luksenburga, preko Ljubljane, pa nazad i emituje program. Zakon definiše da oni nemaju pravo da imaju političke programe zato što su registrovani u nekoj drugoj državi. Ali, dobro, ko ovde mari za zakon.

Gledao sam pre neki dan vašu konferenciju za štampu gde ste vi izneli toliko pozitivnih stvari, neverovatno pozitivnih stvari. Pogledajte sad sa ovom fiskalizacijom, mi modernizujemo Srbiju. Inače, ja tvrdim da mi imamo jedan od najboljih poreskih sistema u Evropi. Izvanredno ste to napravili. Ne može više da se vara država kao u njihovo vreme, ne možete da ne platite porez. Jednostavno, država je to zaista utegla, što bi se reklo. Svaka čast na tome, ali i dalje odvijamo konstatnu kritiku kako je sve loše, kako je katastrofa, kako ništa ne valja. Zašto? Zato što nigde ne odgovorite ljudski.

Mi stalno dobijamo potrebu da se njima nešto pravdamo. Oni dođu na konferenciju za štampu i tu maltretiraju svakog, umesto da neko kaže - prestani više, dobila si odgovor, ima neko drugi ovde da postavi pitanje. Ne, mi se stalno nešto pravdamo. Gomila naših funkcionera se sklanja, jer neće da prođe medijskog zeca toplog, itd.

E, ljudi, ima, bre, da se borimo protiv njih. Ima da se borimo, bre! Nećemo više da dopustimo da nas takvi gaze.

Inače, najviše volim kada pišu o meni, kada lažu o meni. Ja uživam u tome, jer znam da sam ih nečim pogodio. Pogledajte samo ovih nekoliko dana koliko ih boli što sam uradio intervju sa Koluvijom i to kao njegov advokat. Ništa nisam prekršio. I ponosan sam što sam to uradio, uradio bih ga opet samo da bih njih nervirao, jer pogledajte koliko ih je pogodilo, jer su dve godine lagali, brutalno lagali i nastavljaju sada da lažu.

Naravno da ih je ovo pogodilo zato što je konačno negde neko objavio neku drugu stranu, ali valjda je nama zabranjeno da imamo drugačiju verziju. Mi moramo da se uskladimo kako oni razmišljaju. Jel tako?

I, dokle više da ćutimo? Dokle njima da se pravdamo? Dokle ćemo konstantno da trpimo te ludorije kada nam dođu ne konferenciju za štampu?

Trebalo je onaj dan da prekinete, da kažete - dosta više! Dosta! Došli smo ovde da pričamo o jednoj temi. Ako imate nešto, dođite u kabinet, ili gde god hoćete, ali nemate pravo da zloupotrebljavate konferenciju za štampu. Tačka.

Često nas pitaju što ne idemo u njihove medije. Pa, neću da idem u njihove medije. Neću, zato što su ostrašćeni, zato što su bezobrazni, zato što su pokvareni, zato što nisu mediji, zato što neću da dajem legitimitet mediju koji vara ovu državu, nije registrovan u Republici Srbiji. Neću zato da gostujem tamo nikako. Dva puta sam otišao, pobedio ih. Bilo mi je baš onako divno da uživam kako se znoji Ćosić itd. Više nema potrebe. Pokazali smo koliki su licemeri i kraj priče. Jednostavno, neću tamo da gostujem.

Nema potrebe da im se pravdamo. Kada dođu, kada stave mikrofon, pomerim mikrofon. Neću da ti odgovorim na pitanje, nisi registrovan u Srbiji. Tačka.

Jednom mora da se ovde uspostavi neki red. Ja vas molim da ojačate medijski tim. Ja vas molim da zaista na bolji način prikazujete ljudima šta je urađeno. Srbija je procvetala. Bukvalno je procvetala.

Prosto je neverovatno da mi stalno nešto… Pogledajte, recimo, grad Beograd. Pogledajte "Beograd na vodi". Pogledajte koliko se gradi u Beogradu. Pogledajte koliko novih saobraćajnica. Pogledajte šta je sve urađeno, a mi nigde ne možemo ništa da kažemo, jer stalno neko izmišlja kojekakve glupave afere, pa onda, ne znam, te zatrovaćete nam vodu, te Vinča, te ne znam šta, a sve nasleđeno od njih i neko danas to sređuje, ali to niko ne može da prikaže da se to danas sređuje zato što, jednostavno, vodi se jedna monstruozna kampanja i gde vi jednostavno ne dođete ni u priliku da negde nešto kažete.

Samo, molim vas, pogledajte internet. Ukucajte vaše ime i prezime. Ukucajte bilo kog ministra ime i prezime, isključivo su namestili da ide, kada listate "Gugl", afere o tim ljudima i to izmišljene afere. Sve je laž notorna.

Mada, moram da kažem, i vi drage kolege poslanici, posebno vi mlađi koje ovako napadaju, ponosite se time kada vas oni napadaju. To vam je najveće odlikovanje. Kada vas napadnu "Nova S", "N1", "Direktno.rs" i ostale te lažne medijske kuće, a vi ponosno, kao Karađorđevu zvezdu da ste dobili, e tako imate da se ponosite zato što jurišate na takve i tako se borite.

Ja vam čestitam na svakom napadu. Posebno mi je drago kada vidim kako besne kada neki naš mladi poslanik ode na RTS, pa onako brutalno pobedi nekoga tog njihovog nesrećnika. Onda oni izmišljaju, lažu, spinuju kako je loše postupila. Evo, recimo, koleginica Nevena Đurić bila je izvanredna, kako je onog nesrećnog iz one stranke Sergeja Trifunovića… Kako ga je razbila u onom duelu, to je bilo uživanje gledati. Zaista, uživanje gledati.

Ja vas molim, ljudi, nemojte da pokleknete. Nemate razloga da im se pravdate. Ova Srbija je podignuta zahvaljujući sadašnjoj vladajućoj garnituri. Podignuta, radi se nešto u ovoj zemlji. Ponosite se time, borite se i nemojte nikada da im se pravdate.

Mi imamo razloga da se ponosimo. Mi imamo šta da pokažemo. Oni, sem lopovluka i bezobrazluka i laži, nemaju apsolutno ništa.

Ja vas molim, sada idu izbori, u žestoku borbu do pobede.
Zahvaljujem.

Pomaže Bog svima!

Uvažena gospođo Gojković, hvala za ovaj zakon.

Moram da kažem da ću biti zahvalan dok sam živ uvaženom profesoru Žiki Bujukliću s Pravnog fakulteta u Beogradu, nažalost danas penzioneru, profesoru u penziji, jer su njegova predavanja o Hilandaru koja je on držao godinama na Pravnom fakultetu u Beogradu imala strahovit uticaj na nas studente. Hvala mu što nas je naučio da cenimo ono što imamo. Mi kao narod, Bogu hvala, imamo mnogo toga.

Veličina jednog naroda ne ogleda se samo u brojnosti, mada, da nas nisu toliko poubijali u 20. veku i da nas nisu tako strašno asimilovali, i u tome bi mogla da se ogleda naša veličina.

Nažalost, danas kada neko može da se podiči, a evo, tu je i profesor Atlagić, jednom Krupom, Krkom, manastirom Dragovići, neki drugi mogu da se podiče, ako je to uopšte za pohvalu, Jasenovcem, Jadovnom i sličnim, Starom Gradiškom, jer to je njihova istorija. Osim klanja i ubijanja i patološke mržnje prema našem narodu, ništa nisu mogli da pokažu, a eto, mi možemo, Bogu hvala.

Ogromna je veličina naša što se tiče te naše neke srednjovekovne istorije. Znate, mi danas ne moramo, kao što neki pokušavaju nasilno da izmišljaju nacije, da izmišljaju crkve, da izmišljaju jezike, mi smo to, Bogu hvala, imali i istorijski smo i državotvoran narod. Veličanstvenu srednjovekovnu državu smo imali a Hilandar je kruna toga.

Moram da kažem da sam ja pre svega verujući čovek i jednako, kao verujući čovek poštujem svaku drugu veroispovest. Srećan sam što u našoj Srbiji, jednoj multikulturalnoj državi svako od nas može da ode komšiji muslimanu na Bajram i on nama da dođe na Božić i na krsnu slavu i da se družimo i da se poštujemo. Presrećan sam kada vidim danas da naš predsednik sa crkvom ima nikad bolji odnos.

Velika je stvar imati snažnu simbiozu između crkve i države. Zato što samo takvi možemo ujedinjeni da pobedimo. Možemo da pričamo šta hoćemo, svakakve vlasti su kroz istoriju bile i obeležile neku epohu. Pamtimo ih, neke su bile dobre, neke loše, ali svaka od njih prođe, a crkva ne prolazi, vera ne prolazi.

Svaku ideologiju možete da demantujete. I Marksov „Kapital“ svako može da demantuje, Sveto pismo ne možete, ono ostaje. Zato je ovo veoma važno. Naša sveta crkva danas preživljava ponovo zastrašujući pogrom, a malopre sam naveo i zašto. Znate kada imate u vašoj istoriji jednu Ravanicu, jednu Manasiju, Gračanicu, Devič, Dečane, arhangele, kada imate Ostrog, kada imate Moraču, kada imate Pipere, kada imate Žitomislić i u svim tim, uvek ću reći, srpskim zemljama, imate jedno svedočanstvo da je tu naš narod živeo, a manastir je svedočanstvo. Ovi drugi nemaju baš da pokažu neke njihove kulturno istorijske spomenike iz tog nekog perioda da su tu bili državotvorni. Mi imamo, Bogu hvala. Zato to smeta.

Zato vam oni kažu da je vaša crkva ni manje, ni više plod veliko srpske hegemonije. Kako može da bude nešto što je kulturno istorijski spomenik, plod veliko srpske hegemonije? Da li onda po toj logici danas kako nam kažu, je i Njegoš plod veliko srpske hegemonije, jer je bio vaš vladika u tim hramovima. Zato moramo našu crkvu da čuvamo, jer ona nas je očuvala. Sve okupacije smo imali, narod je ubijan, ali je crkva opstala. Koliko god da je spaljivana, koliko god da je uništavana, ali ona je opstajala, gospod je čuva.

I zato je ovo mnogo važan zakon, neverovatno važan zakon. Zato što po prvi put pokazujemo koliko nam je važna SPC. Neću samo da govorim o tome koliko smo pomogli SPC kao vlast koja je došla posle 2012. godine, koliko obnova hramova i koliko je uloženo u SPC. Neko kaže – sram vas bilo, dajete novac za SPC van Srbije, naravno da dajemo. To je naša kulturno istorijska baština i ponosimo se time.

Isto, moram da kažem, kako god da me neko osudi, ali ja sanjam da se ona kapela vrati gore na Lovćen. Živim za taj dan. Živim zato što je to nešto što je sramno i skandalozno što je uopšte bilo srušeno. Može sad neko da me osudi, da kaže – ti si veliko srpski hegemonista. Ne, nisam, ja sam samo za ono što je zaista bilo istorijski, da to ostane utemeljeno.

Nemam ništa protiv da drugi se izjašnjavaju kako god hoće, ali, molim vas, ne možete da negirate istoriju, ne možete činjenice da negirate, a mi smo dužni da to zaštitimo. Danas, kada imamo i strašan udar na KiM, crkva je ta koja nas i dalje čuva. Iako nemamo našu vlast na KiM, imamo crkvu i ona nas čuva, jer ona je svedočanstvo da smo mi tamo i da smo istorijski narod koji je imao državu. Zato, hvala na ovome.

Moram da kažem, naši sveštenici su kroz istoriju zastrašujuće pogrome proživljavali. Mi se, nažalost, i dalje stidimo to da kažemo, a preživljavali su, naravno, pod ustašama. Pogledajte samo u Gornjekarlovačkoj eparhiji koliko je sveštenika poubijano. Trojicu episkopa su nam ustaše ubile. Mi danas o tome ćutimo. Sve zarad nekog bratstva i jedinstva smo to nekad prećutkivali, a da ne govorimo o komunističkom periodu koliko je crkva stradala i kako su nam uništavali crkvu.

Mi i dan danas imamo problem, iako sam ja naravno neko ko je apsolutno za tu vrstu nacionalnog pomirenja, nisam za to da se iskopavaju ratne sekire, manimo to, idemo dalje napred, ali ne možemo da negiramo više istoriju i da ćutimo. Mi danas, recimo, obeležavamo događaj u Pranjanima i ja sam vrlo ponosan što to obeležavamo, ali i dalje na RTS-u šta čujemo? Čujemo kako su srpski seljaci pomogli, kaže, pilotima. Nisu srpski seljaci, to je bila Jugoslovenska vojska u otadžbini Draže Mihajlovića. To su bili četnici. Šta je problem da se to kaže? Zašto to stalno negiramo? Zašto ćutimo o tome?

Zato, u to nacionalno pomirenje moramo da idemo sa nečim što smo imali kroz istoriju, a imali smo veličanstvenu srednjovekovnu istoriju. Drago mi je da je, eto, izgrađen i spomenik, moramo to da kažemo, Stefanu Nemanji. Zašto? Zato što nas mnogi danas kritikuju što ga nismo sa oreolom. Ne, ne, tu je izgrađen spomenik državniku Stefanu Nemanji, nije Svetom Simeonu Mirotočivom.

Danas isto još uvek imamo problem da u medijima kažemo ko su nam neki svetitelji, zato što neko to stalno osporava. Neki nevladin sektor se ovde javlja, pa nam osporava i ne smete nigde lepo da kažete ništa o Nikolaju Velimiroviću. Ja uvek hoću da kažem, mi smo imali Svetog Vladiku Nikolaja Velimirovića, ponosni na ono što je ostavio iza sebe. Kao što se, naravno, ponosimo i Svetim Savom, kao što se ponosimo Svetim Simeonom Mirotočivim, kao što se ponosimo Svetim Petrom Cetinjskim, ponosimo se i Svetim Nikolajem Velimirovićem i ponosno to ovde kažemo.

Hvala za ovo što Srpska crkva i što naša država, posebno predsednik Republike, prave tu simbiozu. Bogu hvala da jačamo na kulturnom planu, a samim tim jačaćemo i na ekonomskom, jačaćemo i na vojnom. Znate, ovi ostali što imaju neki kompleks i što stalno vide negde neku veliku srpsku hegemoniju, iz razloga što nemaju oni šta da prikažu, a mi imamo, ja im tu ne mogu pomoći.

Mržnjom neće nigde doći, a mi ljubavlju i upravo ovakvim kulturnim i istorijskim nasleđem što imamo, a Hilandar je svakako nešto što je najlepše, zaista možemo da se dičimo i da čitavom svetu pokažemo šta posedujemo i kakav smo državotvorni narod bili. Hvala vam.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Prvo bih čestitao svima praznik.

Sudije koje se danas biraju, mislim da oni imaju posebnu čast zato što se baš biraju na dana kada proslavljamo sveca koji nam je doneo prvo Zakonopravilo. Ima li veće časti za te sudije i, naravno, ima li većeg poziva za jednu pravnu odgovornost, s obzirom da bi morali na neki način da uzmu ponešto od onoga što nam je Sveti Sava ostavio.

Elem, meni je uvek drago kada imamo neke nove mlade ljude i uvek se nekako zabrinem kada vidim da se pojedine starije kolege, koje valjda misle da bi doživotno trebalo da budu na nekim pozicijama u sudovima, tako grčevito bore, do te mere da više odu u politiku nego što su zaista sudije. Onda mi imamo danas, a to im očigledno smeta kada se nekada ja obratim, valjda zato što više ne mogu da haraju po pravosuđu kako su to radili do sada i onda tačno vidite, imate plejadu određenih likova iz našeg pravosuđa, jedan po jedan u raznim opskurnim medijima i po portalima daju izjave, više se bave politikom.

Onda se prosto postavi pitanje šta ti ljudi rade? Da li je neko nekada postavio pitanje njihovih rezultata i kakve su njihove presude? Odnosno, koliko je puta, recimo, nekima od njih presuda pala na apelaciji ili pred Vrhovnim kasacionim sudom? Kada bismo uzeli da gledamo te njihove rezultate, mislim da bismo se uhvatili za glavu. Problem je što su ti ljudi marketinški sebi uspeli da obezbede da su oni jedine apologete nezavisnog pravosuđa i da samo oni mogu da nam kažu šta je nezavisno pravosuđe i da niko drugi nema pravo da se slučajno suprotstavi.

Znate, čestit i pošten sudija, onaj ko radi svoj posao, to je jedan od najvažnijih poslova u državi, taj ne ide po televizijama da se slika i ne daje intervjue u radno vreme kada bi sudija trebalo da radi, nego taj sedi u sudnici i radi. Posebno danas kada imamo stalno prigovore da imamo koliko god hoćete predmeta koji nisu rešeni, a sve je to zahvaljujući jednoj skandaloznoj tzv. reformi pravosuđa koju je neko uradio u periodu gospođe Malović i što nam je ostavio danas da imamo u nekim sudovima sudije koje imaju po hiljadu predmeta na svojoj grbači, za tri života ne mogu to da reše. Znate, onaj čestit i pošten sudija sedi i radi, a onaj ko je očigledno odlučio da se bavi politikom i ko želi da preko pravosuđa sebi obezbedi svoju političku poziciju, taj ide po televizijama, slika se, daje intervjue, konstantno kritikuje vlast.

Izgleda da si ovde nezavisan i pravovaljan sudija isključivo ako pljuješ po vlastima. Ako si slučajno negde nešto možda rekao – čekajte, donet je korektan zakon, ti si onda Vučićev sudija, sram te bilo itd. Uzgred budi rečeno, naravno, pravosuđe je nezavisno, ali svako malo se donose neke presude protiv nas zato što su nas tužile neke pojedine kolege iz opozicije. Nemam ništa protiv, pravo je sudije da tako presudi, ali baš me zanima da li je u njihovo vreme smela i jedna jedina presuda da se donese protiv nekog njihovog političkog funkcionera? Mi danas imamo situaciju da se donese presuda i protiv predsednika države, da se donese presuda protiv ministra, da se donese presuda protiv gomile nas poslanika ovde. U redu, pravosuđe je nezavisno, ali samo me interesuje kada je to moglo u njihovo vreme i o čemu ti ljudi pričaju danas?

Ono protiv čega ću ja uvek biti, a možda ću biti i manjina, ali zaista ne mogu i neću da prihvatim to da Skupština nema apsolutno nikakvu vezu sa izborom sudija. To je katastrofa. Ja ću se protiv toga grčevito boriti, zato što je Skupština deo naroda. Ako se donosi presuda „u ime naroda“, prosto mora da postoji neka veza, makar prvi put kada se bira sudija mora da bude ovde u Skupštini. Nemojmo da pravimo sudokratiju. Njima smeta to. Zašto? Zato što oni žele da preko te sudske vlasti koja bi bila potpuno odrođena od države, da oni haraju ovom državom, jer onaj ko kontroliše pravosuđe, kontroliše državu.

Nama traže nenormalne zahteve, posebno ovi stranci, da imaju potpuni uvid u naše sudske postupke, da imaju čak i u tužilačke istrage. Ljudi, pa dokle to ide? Je li ima to u njihovim zemljama? Pa dajte prvo u njihovim zemljama da se tako nešto uvede, pa mogu onda da pričaju tako sa nama, a ne ovde su našli pojedine sudije koje su navodno marketinški sebi obezbedili i to da su oni nezavisni, idu po televizijama, isključivo po tim njihovim medijima i ciljano izmišljaju afere i ciljano preko tih afera napadaju vlast, da ne govorim da pojedine i sudije, a možda čak i predsednici sudova očigledno dostavljaju neke podatke iz raznih istraga koje se vode ili iz raznih sudskih postupaka.

Moram ovde da postavim pitanje, pošto sam i advokat u određenom predmetu – kako je to moguće da o tom predmetu prvo saznaju određeni mediji? Govorim o N1 i Nova S. Čitave optužnice se citiraju u medijima, da ja npr. kao advokat o tom predmetu još nisam ni obavešten da je optužnica podignuta. Pa na šta to liči? Na šta to liči? I onda nam pričaju kako se, eto, vrši pritisak.

U svakom slučaju, evo završavam, videću samo da li ću danas govoriti i kada bude rasprava, ali evo iskoristio sam ovih pet minuta prosto da ukažem na sve ovo.

Čestitam budućim sudijama.

Naravno da ću u danu za glasanje glasati. Pozivam sve vas da glasate za izbor novih sudija.
Pomaže Bog.

Prvo bih čestitao istinski praznik žena svim majkama, pre svega. Danas su Materice, pa od srca čestitam praznik sada kado smo u jednoj pomalo prazničnoj i radosnoj euforiji, jer smo i u božićnom postu, Bogu hvala, i iščekujemo rođenje sina božijeg i taj dan kada ćemo proslaviti, ali vrlo važne teme su na dnevnom redu, posebno ova tema oko daljeg finansiranja javnih servisa.

Moram da kažem, onako, najiskrenije, ako bismo gledali samo informativni program žutu banku im ne bih dao. Znači, što se tiče RTS, pa i RTV, ako gledamo informativni program jedan jedini dinar im ne bih dao. Međutim, moramo da shvatimo da su i RTS i RTV ipak mnogo više od informativnog programa i da je to kulturno blago, pre svega, našeg naroda, zbog neverovatne arhivske građe koju imaju u sebi. Znate, kada su 5. oktobra spalili RTS ni svesni nisu bili da suštinski spaljuju nešto što je istorija našeg naroda. Sva sreća, nešto je sačuvano. Ono što, nažalost, nije to je nestalo nešto slično kao u bombardovanju Nemaca 1941. godine kada su nam biblioteku gađali. Moramo to da čuvamo, a za tako nešto je potreban svakako novac.

Mi sad konačno moramo da se jednom u životu opredelimo da li imamo Javni servis ili imamo državnu televiziju. Pošto je intencija da to bude Javni servis, onda, izvinite, moramo da se nekako finansira, a finansira se od strane građana. Ako smo se već opredelili da se to finansira od strane građana zaista sam veliki protivnik da to onda građani duplo finansiraju tako što će pored toga što plaćaju tu taksu još i iz budžeta da daju pare za RTS. Zašto to da se radi? Jednom mora da se sa tim prekine.

Razumem da država želi da pomogne i da dotira i dalje Javni servis, i sve je to apsolutno razumljivo. Međutim, nemojmo onda da budemo javni servis ako ne možemo da obezbedimo sredstva. Moramo da se zapitamo – što to građanini možda nekada neće da plate? Doduše sada imaju zakonsku obavezu da plate. Očigledno im se baš ne dopada mnogo program koji emituju ti naši javni servisi. Mi o tome moramo da povedemo računa.

Potpuno se slažem sa idejom da se otvori skupštinski kanal i mislim da bi to bilo veoma korisno, s tim što, naravno, i to mora neko da plati. Televizija je sve više skupa i sve manje profitabilna igračka zato što u eri Jutjuba i društvenih mreža sve manje se gleda televizija.

Koliko god da ne želim to možda da priznam, ali, evo, javno ovako kažem - ja, nažalost ili na sreću, gotovo uopšte ne gledam televiziju, izuzimajući sportski sadržaj i naravno nekada zbog dece što morate da gledate crtaće. Što se tiče informativnog programa ne pamtim kada sam pogledao nekakvu politički emisiju, dnevnik takođe, što naravno neko ko se bavi politikom nije lepo da kaže, ali je tako - dosadne su mi emisije. Užasno su mi sterilne, bez ikakve inovacije. Sve je to je više puta već ispričano i zaista nigde ne možete, a posebno ne na RTS-u, da pogledate nešto što je kvalitetno. Recimo, napravili su ovaj format „Reč na reč“. Nemam ništa protiv, ali je to dosadan format. Pet njih nešto priča, preklapaju se. Ne vidim razloga zašto to neko radi.

Prema tome, ili mora nešto da se normalno osmisli i da se ljudi privuku i da, naravno, na neki način imamo i razloga zašto plaćamo RTS. Ovako, ja plaćam tu taksu samo iz tog razloga da bi se očuvalo to kulturno blago koje u arhivi RTS. Što se tiče njihovog programa, to je katastrofa. Potpuna katastrofa.

Onda neretko idu pridike na račun vlasti i ja sa tim ne mogu da se složim. Kaže – vi utičete na RTS, pa tamo ne dolazi opozicija. Tamo, pre svega, mi ne dolazimo. Tamo, pre svega, je informativni program uperen protiv vlasti. Imam milion i jednu zamerku na njihov rad.

Ako smo se opredelili da to bude Javni servis, evo ja ih molim, pošto nisu državna televizija, nego su Javni servis, kad si Javni servis moraš da zoveš svakog, pa i vanparlamentarnu opoziciju, molim vas da zovete predstavnike i vanparlamentarne opozicije što češće, jer svako njihovo gostovanje nama je 5% gore i ljudi kad njih, zapravo, upoznaju suštinski neće da glasaju za njih. Molim RTS, mislim da oni nama direktnu štetu prave što ne zovu ljude iz vanparlamentarne opozicije, molim ih da zovu. Ne znam šta više bi trebalo da uradimo, pošto nama stalno ide pridika – to Vučić zabranjuje ili SNS zabranjuje da neko gostuje. Ne, ne, mi želimo da oni gostuju, što više da gostuju i mislim da moramo sa RTS da razgovaramo u smislu tih urednika i direktora samog RTS, da ih zamolimo – nemojte ljudi da nam pravite tu vrstu štete. Ide optužba na naš račun. Mi nemamo nikakve veze sa tim. Molimo vas, u vaše emisije, kakav god hoćete format napravite, 10 polemičkih napravite, zovite predstavnike i ove vanparlamentarne opozicije. Vi ste Javni servis. Svi građani to plaćaju i imaju pravo da kažu.

Želimo zaista da ovo bude jedna zemlja gde se odvijati polemika. Mislim da je polemika nešto što je zdravo i nešto što je dobro i ne bi trebalo da izostaje. Mi smo došli u fazu nažalost potpuno podeljenih medija gde imamo ove prekogranične kanale koji nažalost čak i ne plaćaju porez ovoj državi, ozbiljno krše zakon, ali koji su toliko ekstremno protiv nas da to zaista se kosi sa zdravim razumom. Sa druge strane, imate medije koji na neki način naginju ka vlasti i tu ovi iz opozicije neće da dođu. Imamo jednu užasnu podeljenost u Srbiji u tom medijskom smislu iako je u praksi ogromne većina na našoj strani naroda. Izrazita manjina je na toj drugoj strani, ali u medijima je jako uticajna i kao da imamo dve Srbije potpuno podeljene, što nije dobro.

Mora da se razgovara, mora da se priča. Ja sam apsolutni pristalica dijaloga. Čak i kada vam se unapred čini da je dijalog besmislen, da je glup, da tu možda neće doći do rezultata, ali bolje sedeti i pričati nego imati bilo kakav sukob, pa i medijski u Srbiji. Zato RTS ili RTV da budu ta neka spona između svega toga i pošto su javni servisi – zovite ljudi na polemike, a ko pobedi u polemici… Znate šta, možda nekada ni naši argumenti nisu sjajni. Možda bi trebalo bolje da se neko pripremi jer kada idete stalno u emisije, i to je njihova greška, govorim o opoziciji, njihova greška je što idu u emisiju gde im se serviraju pitanja i gde ja temi serdare, ti meni vojvodo. To je glupo. Onda kada izađeš na bilo kakav duel izgubiš.

Isto može nama da se dogodi ako idete stalno u emisije gde vam se serviraju pitanja. Dajte da imamo polemiku. Dajte da se vežba. Imamo koliko hoćete mladih ljudi. Dajte da se ubace u neku vatru. Pa šta i ako izgubiš duel, ako nešto nisi dobro rekao? Kakve to veze ima? Drugi put će biti bolje. Ako hoćemo da imamo neku političku elitu u budućnosti koja će da zaista nešto korisno radi za ovu zemlju, ti ljudi treba da idu na duele, ti ljudi bi trebalo da učestvuju u aktivnom političkom životu. Ja molim RTS da tako nešto dopusti.

Prema tome, još jednom ću ponoviti, naravno, glasaću za ovaj zakon da im se omogući dodatno dotiranje, ali znate šta moramo konačno da se opredelimo da li je to Javni servis ili je državna televizija? Ako je državna televizija, molim lepo, onda država skroz finansira iz budžeta. Ako su Javni servis nema finansiranja iz budžeta, nego fino građani te plaćaju, potrudi se da nešto i zaradiš zato što proizvodiš nekakav program pa molim lepo.

Isto je kada slušamo čestu polemiku na šta su se danas sveli mediji, često to iz opozicionih redova dolazi, da građani ne mogu da se izraze. Pa čekajte, vi ste nam 10 ili 12 godina, koliko ste bili na vlasti, govorili da je nešto najbolje na svetu da privatizujemo medije, pa čak je Saša Janković u izveštaju za Zaštitnika građana 2009. godine rekao da postoji užasan uticaj na medije iz razloga što se mediji još uvek nisu privatizovali.

Onda, kada je došlo konačno do prilično izrazite privatizacije medija, i kada se država skroz povukla iz medija, sada, to ne valja. Sada ide kritika na privatne vlasnike. Ljudi, jel, hoćete kapitalizam, ili šta hoćete. Ako je medij privatni, izvinite, na prime, vlasnik sam medija, uticaću na uređivačku politiku tog medija. Možda neću uopšte da puštam informativni program, možda me to uopšte ne interesuje, možda ću ceo dan da puštam filmove jer, mi to donosi profit.

Naravno, postoji obaveza ovih koji dobiju frekvenciju šta moraju i kako moraju da puštaju. Ali, ljudi moji, ne možete vi da terate vlasnika privatnog medija da ima uređivačku politiku kakva se vama sviđa, to je prosto njegova stvar i to je tako u kapitalizmu. Od vas smo sve vreme slušali kako je najbolje imati samo privatne medije.

Opet, onda s druge strane, oni bi opet da vraćaju nekakve javne servise, vi kada ih pitate da li imate pare da to finansirate, e, pa ne, zašto bi mi to finansirali. Kako onda mislite, kako mislite, svaki medij mora da dobija negde nekakav novac da bi se finansirao, to je valjda neka logika.

Isto kad ide primedba na plaćanje, nekada je to bila taksa za RTS, sada je to zakonska obaveza da platite, pa, ljudi ranije nisu hteli da plaćaju tu taksu. Razumem ih. Moramo da se opredelimo hoćemo li da imamo RTS, ili nećemo da imamo RTS. Ako hoćemo da imamo RTS pa da bude javni servis, onda moraju građani to da finansiraju, nema odakle da se finansira, to je jedini izvor prihoda, ako nećemo, možemo i to da kažemo, nećemo da imamo RTS i da se to ugasi. Ali, mislim da bi to bila katastrofa za ovu zemlju, s obzirom na neverovatno istorijsko blago koje čuva RTS. Radio televizija Srbije ima niz sjajnih kanala, posebno na kablovskom sistemu, od muzičkih kanala, dokumentarnih, neverovatna dokumentacija i sve ono što puštaju, mi to prosto, ljudi, moramo da čuvamo. Ima bar jedno desetak kanala koje su uveli, filmskih kanala, itd, itd. To sve košta, to neko mora da plati, jer, i to čuvanje i arhiviranje, sve to košta.

Mi sada moramo da se opredelimo hoćemo li da imamo RTS ili nećemo da imamo RTS, ako hoćemo, od nekud mora da se finansira, ali i tu da se opredelimo, ako ga finansira država, onda je državna televizija, ako ga ne finansira država iz budžeta, javni servis, građani izvinite, ali morate da platite. To je tako.

Oni moraju, ako govorimo o informativnom programu, apelujem još jednom na njih, zovite što više opoziciju na RTS, zato što smatram da je to dobro, da je to pre svega dobro za samu našu stranku i za samu vlast. Dobro je da što više opozicije bude na RTS. Nemam ništa protiv duela, koliko god hoćete, samo napred, mislim da je to dobro za Srbiju, bolje da Srbija razgovara i da vidimo gde se ne slažemo, nego da eventualno neko pravi cirkus i haos, i da ovde proizvodi ludilo i da nasilno pokušava da upada u Skupštinu, mislim da to nikome nije potrebno. Hvala vam.
Zahvaljujem se predsedavajuća.

Unapred vam čestitam praznik.

Neću da pričam o našim političkim protivnicima, nije viteški, ne želim, nisu tu prisutni, a volim u četiri oka da se pogledamo više nego išta i mislim da je to nešto što je i odlika onih ljudi koji se bave politikom. Svakako o nekim stvarima koje su neke vlasti ranije radile možemo uvek da pričamo, ali ne volim ad personom zato što svakog protivnika volim da gledam u oči i da mu kažem šta mislim.

Elem, donosimo kodeks, Bogu hvala, s tim što moramo da naučimo nešto, često se kritikuje Narodna skupština, nažalost po poverenju je na vrlo niskim granama. Nije to od sadašnjeg mandata, moram da kažem da je pre 2012. godine procentualno poverenje u Narodnu skupštinu bilo svega 7%. Sada je negde na 14, 15% što je takođe malo, ali opet je neko poboljšanje.

Međutim, strašno je za jedno demokratsko društvo kada narod nema poverenje u najviše zakonodavno telo. Ima tu i krivice nas poslanika, a ima i krivice zato što je vođena jedna monstruozna predizborna, odnosno predizborna monstruozna kampanja, pa između ostalog i pred izbore, ali generalno je uvek vođena jedna monstruozna kampanja protiv parlamenta, jer na taj način vi najbolje ubijate demokratiju tako što ružite parlament i onda smo mi poslanici godinama bili jedna bezrepa stoka koja samo ovde jede i pije, koristi narodne resurse, pljačka društvo, pljačka narod i onda kada označite narodnog poslanika da je zlikovac, da je bandit, da je razbojnik koji jede na narodnoj grbači, koji se skoro besplatno hrani u restoranu itd, ona kada to sto puta ponovite tu laž po gebelsovskom principu, onda to postaje nažalost istina kod naroda.

Onda doživite jednu jezivu stvar, ima ljudi koji bi nažalost možda najviše voleli da vide nas poslanike kako visimo ovde ispred parlamenta i dodatno da nas gađaju kamenicama dok visimo. Nažalost je to tako u našem društvu. Mi ćemo to morati iz korena da menjamo.

Sad, ako ružimo toliko parlament i ako kažemo sve najgore o tom parlamentu, onda govorimo sve najgore i o svom narodu, jer kakav narod koji prenosi svoj suverenitet na poslanike, kakvi poslanici takav narod, kakvi sveštenici takav narod, kakva elita takav i narod, a mi nismo tako loš narod, mi smo jedan divan narod. Mi smo narod dobrih i čestitih ljudi. Moramo da shvatimo Skupštinu kao narodno predstavništvo.

Znate, vi ovde kada biste spomenuli primanja narodnih poslanika, to čak ne smete više nigde ni da govorite, mi imamo ubedljivo i ne žalimo se, kako je narodu tako je i nama, ali ubedljivo najniža primanja u Evropi sigurno, a za svet tu smo negde.

Entitet Republika Srpska, koji nažalost, meni lično, nažalost nije država, ali entitet duplo veće plate poslanici njihovi imaju od naših poslanika ovde. Ali, bitno je reći kako smo mi bezrepa stoka koja ovde jede, pije džabe i prima platu i ništa ne radi. Moramo to da promenimo.

Mi svojim ponašanjem, dostojanstvenim ponašanjem ovde u Skupštini moramo da vratimo poverenje građana.

Moram da kažem, ja lično ne volim javne nastupe, možda to niko neće prihvatiti za ozbiljno, ali ne podnosim da idem po televizijama, ne podnosim da dajem izjave, jednostavno ne volim to. Ali, kad dođu novinari, pa vas 300 puta pitaju, pa vi ne odgovorite, onda kažu – vi ste nevaspitani. I upotrebe uvek jednu argumentaciju u kojoj su, nažalost, u pravu – vi ste poslanik, dužni ste da odgovarate. Tu nemate šta da kažete, morate da im odgovorite.

Možda mi imamo pravo nekada da se ljutimo na neke medije, u pravu je moj kolega Jugović, pitanje je da li mi kao narodni poslanici bi trebalo da prihvatamo da idemo na tzv. prekogranične kanale iz mnogo razloga – da li oni plaćaju ovde porez, da li krše zakone. Sve ste to u pravu, ali, ti ljudi o nečemu ovde izveštavaju i neretko nam vređaju porodice. Da ne govorim o tome što, recimo, porodicu predsednika Republike razvlače na sve moguće načine, to je najmonstruoznija kampanja koja se vodi.

Sad se postavlja pitanje – imamo li pravo da odbijamo da tamo idemo? Ne znam šta da vam kažem. Ja smatram da svako od nas ima pravo nekog izbora. Ali, opet, dostojanstvo narodnog poslanika ste dužni svuda da afirmišite. Ja lično otići ću gde god me pozovu, iako nevoljno, iako sa, čak priznajem iskreno, dozom gađenja. Ali ću otići, jer smatram da mi je to dužnost, ja sam narodni poslanik.

Čast je biti narodni poslanik. Nekada je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevini Jugoslaviji, pa i ranije, Kraljevini Srbije, bila velika čast biti poslanik. Važniji si bio nego ministar. Ja sam vrlo ponosan, moj čukundeda je bio poslanik i u Zemaljskom saboru Bosne i Hercegovine, dobio je 20 godina Arada zatvora i učestvovao u atentatu na Gavrila Principa, ali kasnije je bio poslanik u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovde sam mu našao stenograme. Znate li koja je to čast? Znate li vi šta je značio nekad narodni poslanik?

Danas, nažalost, zbog ovakve kampanje koja se vodila prema narodnim poslanicima mi smo nešto najgore što postoji. A pogledajte samo druge parlamente! Kažu da se ovde svašta dešavalo, pa su neke iznosili, pa se neko valjao, pa su bile strašne reči. Ljudi, parlament i služi da kažemo jedni drugima čak i najteže reči. Zato što je to nešto što je normalno, zato što je to demokratija. Bolje mi da se čak ovde u parlamentu potučemo, nego da se narod tuče na ulici.

Mi smo ti koji moramo da kanališemo nezadovoljstvo suprotstavljenih strana ovde u parlamentu. I da se nešto ne lažemo – mi smo vlast, ljudi. Mi smo najviše odgovorni za stanje u državi, zato što smo vlast. I koliko god se opozicija ponaša neracionalno, potpuno van pameti, ali mi moramo da pokažemo da smo iznad toga i mi moramo svuda da izađemo. Čak i kad nas vređaju, moramo da budemo iznad tih uvreda i da izađemo u susret i da se pogledamo u oči. Zato što smo vlast i moramo da budemo iznad toga.

Zato vas molim da usvojimo ovaj kodeks. Da jednom za svagda naučimo čitavu javnost da je čast biti narodni poslanik, da narodni poslanik vlasti uvek ima veću odgovornost nego bilo ko drugi i da debatu političku vratimo u parlament. Mislim da je to izuzetno lekovito za ovo društvo. Hvala.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Poštovani članovi VSS, Državnog veća tužilaca, da vas pozdravim. Ja ću malo otvorenije da pričam o ovoj tematici. Možda će me to koštati, možda neće, ali kako god, jer mislim da je veoma važno zato što ovde mora da se malo menja svest ljudi. Mi tu svest koju smo od Broza sebi nametnuli je takva da uvek moramo da slušamo vlast i mene to strašno nervira kada nekada ovako istupam, pa obično politički protivnici, a i mnogi kod nas, što se tiče nekih kolega, pa kažu – to si se ti dogovorio sa Vučićem. Nikada se u životu ni za šta nisam dogovarao sa predsednikom stranke, iako bih ga svakako uvek pitao nekada za neko mišljenje, pošto ga izuzetno uvažavam kao čoveka koji jeste lider ove zemlje, ali ljudi moraju da budu nezavisni i samostalni i da samostalno razmišljaju, a ti koji vas osporavaju što samostalno razmišljate su upravo oni koji su naučili da dobiju mišljenje od nekoga, da im neko servira mišljenje i da tako misle. Nije ni pravosuđe izuzeto od toga.

Naučili smo, nažalost, kao narod, kroz tolike godine da uvek idemo uz dlaku nekome i moram da kažem, a ubeđen sam da će se članovi VSS složiti i većina sudija – u ovoj zemlji ne postoji politički pritisak na pravosuđe. To je laž. To je izgovor. Ne postoji. Najveći pritisak na pravosuđe dolazi iz privrednih krugova. To je najveći pritisak koji postoji – tajkuni, raznorazni privrednici koji misle da mogu tek tako da dođu do sudije da im reši problem itd, oni vrše pritisak. To će vam reći sve časne sudije.

Politički pritisak, ako postoji, možda na nekom nivou lokalne samouprave, možda neki predsednik opštine da sebi za pravo da može da zove predsednika suda, sudiju itd, ali moram da kažem da cenim jako sudije, evo, kao advokat u svojoj praksi. Pošto svaki advokat, složićete se, na suđenju gleda interes svog klijenta i uvek će, naravno, pokušati nešto i mimo procedure, da proba da svom klijentu ide u korist, ali svaki sudija kada vas, što bi narodski rekli, oduva na suđenju, ja cenim tog sudiju, jer ima kičmu, jer ima stav, jer je potpuno nezavistan i svaka mu čast na tome.

Iskreno moram da kažem, od kada sam postao član VSS i Državnog veća tužilaca, nema ko me nije zvao te za ovog sudiju, te za onog. Ogovaranja, to je strašno. Podmetanja jedni drugima, to je jezivo, a isto i u advokatskoj praksi. Valjda ljudi misle da imaš politički uticaj, pa ćeš moći da utičeš na sudiju. Ljudi, ja to ne radim, pre bi se ubio nego to da radim i nemojte više nikada da me zovete za tako nešto. Neću to da radim. Ti koji osporavaju kažu – ti ćeš da vršiš politički uticaj. Ne, oni te osporavaju zato što su oni takvi, sebe gledaju u ogledalu, oni su ti koji su vršili politički uticaj na sudove i postavljali sudove po kriterijumu kako im opštinski odbor dostavi kandidaturu, pa kažu – ovaj je podoban, radio je za naš odbor, kampanju, od vrata do vratu, neka ovaj bude sudija. Setimo se samo kako je to DS radila nekada.

Ja to neću da radim i otvoreno kažem svim svojim kolegama i bilo kome – nemoj da me iko ikada zove za bilo kog sudiju, ne interesuje me. Ja ću vas iz kurtoazije saslušati, ali mi ne pada na pamet da to poslušam, nego ću gledati kakav je taj zaista kandidat, pa ako dobije većinu u VSS, kao ovde što imamo gomilu sudiju, i predsednika sudova, neka bude izabran, ali neću to da radim.

Postoji nešto što se zove dostojanstvo. Ako u Ustavu piše da je sudija nezavistan i samostalan, ima tako i da bude. Ako ima stalnost sudijske funkcije, a to sudije moraju da imaju u svojoj glavi. Stalnost sudijske funkcije je veoma važna stvar. Vi kada izaberete tog sudiju gotovo nikad više ne možete da ga smenite, odnosno da ga razrešite, osim ako mu ne istekne radni vek ili ako ga ne uhvatite u krivičnom delu, ali se obično gleda dostojnost osobe koju birate.

Zato je ovo veoma važna stvar. Naše pravosuđe je nažalost dotaklo dno i to upravo zbog ovakvog razmišljanja ljudi i naše javnosti. Naše pravosuđe je danas ubedljivo na najnižem stepenu poverenja, jer će ljudi uvek smatrati, ako imaš vezu, možeš nešto da mi rešiš. Nemojmo to više da radimo.

Sudije su 90% čestite, časne i poštene. Ima 1% koji očigledno remeti to sve, ali moramo od ljudi da znamo, i to su ljudi od krvi i mesa, žive u ovom društvu u ovom okruženju. Nemamo pravo da ih tretiramo kao da su gubavi, kao da su ne znam šta i kad god vidimo sudiju pa to je strašno. Nisu oni krivi što možda nekada postoje loši zakoni u smislu procesnih pravila itd, što se odugovlače, nažalost, suđenja. Šta da radite? Postoji negde procesna mogućnost da to radite. Zato smo mi tu da menjamo takve zakone. Veliki sam pristalica promena ZPP-a u mnogo čemu. Za ZKP sam zaista veliki pristalica promena mnogo čega.

Hoćemo da se borimo protiv organizovanog kriminala. Slažem se. Moramo da se borimo protiv organizovanog kriminala, ali onda to tužilaštvo zaista mora da prione na posao. Recimo, ja sam veliki pristalica da se ono policijsko zadržavanja sa 48 sati produži na 72 časa. Nadam se da će se to jednom usvojiti, jer taj jedan dan mnogo omogućava i tužiocu, a i policiji da prikupi određene podatke, pa taj koji ode na 72 časa na policijsko zadržavanje ima tri dana da razmisli šta je radio, a ne ovako posle 48 časova, uglavnom bude pušten ili, ako se odredi taj pritvor, pitanje je kako se određuje. Imali smo iks puta slučajeve, pa čak i za pokušaje ubistva, gde posle 10 dana sudija za prethodni postupak kaže – nema indicija da će da ponovi delo i pusti onoga ko je imao pokušaj ubistva. Dešavalo se to ljudi i onda šta ljudi da pomisle – gde je ovde pravda? Znači, to moramo mi da menjamo ovde u Skupštini i tu pravosuđe može da nam pomogne.

Ono što želim uvek da istaknem, pravosuđe ne može da bude nezavisno od naroda. To što sada neko traži i vrše se strašni pritisci da isključivo sudije same sebe biraju. Ljudi, to nije normalno.

Svakako da nezavisnost i samostalnost mora da postoji, ali ne možete da budete odvojeni od naroda. Šta ćemo da imamo, kastu od 10 ljudi koji će da bira sudije? Pa ti će da budu najbogatiji u državi onda jer će da odlučuju o tome ko će da vam bude sudija, a onda sudovi nikom živom neće odgovarati i sada imamo taj problem.

Ja sam inače veliki protivnik ovog izbora na prvi mandat, to treba ukinuti, ako u Ustavu piše da imaš stalno sudijske funkcije, kakva provera na prvi mandat kad si izabran, onda si sudija i to je to. To se slažem da bi trebalo ukinuti. Nadam se da će ovim ustavnim promenama to da se dogodi, ali ne možemo da sudove odvojimo od naroda, tim pre zato što sud kada donosi presudu, donosi presudu u ime naroda, a jedina veza naroda sa državom je ovaj parlament ovde, zato što narod svoj suverenitet prenosi na poslanike. Pa nemoguće je baš toliko da budete odvojeni od naroda i da kažete „e mi smo sad skroz nezavisni, samostalni“.

Ne, to nije nezavisnost i samostalnost. Vi morate da imate neku vezu sa narodom, pa makar preko ove Skupštine. I zato sam veliki protivnik toga da u potpunosti sudije same sebe biraju. To nas dovodi do sudokratije, to nas dovodi do jedne potpune odvojenosti jedne grane vlasti u potpuni neki, kako bih se sad izrazio, to je država u državi, eto u bukvalnom smislu. I naravno da na takvu granu vlasti će onda mnogi drugi vršiti uticaj. Hajte, nemojmo da se zamajavamo i da se zanosimo, pa sad ćemo da budemo naivni da ne vidimo kako raznorazne ambasade ovde pokušavaju da vrše uticaj na naše sudove. Organizuju se seminari, pa odjednom neko oprema naše sudove, recimo USAID ili već neko. Nemojte mi reći da oni to rade zato što mnogo vole naše pravosuđe i žele da pomognu, pa nismo naivni toliko.

Naravno da se uticajem na sud od strane tih ambasada zapravo suštinski vrši kontrola države i kada biste imali apsolutno izdvojenost jedne grane vlasti od države, pa mi ćemo onda dobiti da ta grana vlasti radi za neke druge vlade, a da suštinski za svoju državu ne radi, zato što ćete uvek imati strahovit uticaj stranog faktora na tako nešto i to mora da se nekako spreči.

Na kraju krajeva, ti što nam sve to traže iz EU, Venecijanske komisije, ja stvarno sve to poštujem, ali oprostite, kako je u vašim zemljama? Da li to može baš u vašoj zemlji tako? Pa, nemojte od Srbije praviti „banana“ državu. Srbija je samostalna nezavisna država. Poštuje evropska pravila, ali kad to bude važilo kod vas onda možemo da pričamo da tako nešto važi i ovde. Ali, pošto to ne važi kod vas i vi to nikada nećete uvesti jer znate dobro čemu to vodi, onda nemojte ni od nas nešto takvo da tražite.

Sve u svemu, mi danas ispunjavamo dobar deo kriterijuma za poglavlje. Biramo osamdeset i nešto predsednika sudova. Bogu hvala da će predsednici sudova stupiti na dužnost. Visoki savet sudstva, Državnog veća tužilaca, mi konstatujemo šta su sudije i tužioci birali, koje svoje predstavnike biraju Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca, ja to pozdravljam. Ono što sam zgranut, i sad stvarno moram da reagujem, kada je izabran Visoki savet sudstva, jedna politička stranka, koja nam inače priča kako se strašno zalažu za nezavisnost pravosuđa, je dala saopštenje kako je mnogo zadovoljna izborima za Visoki savet sudstva zato što kaže vlast ne može tu da utiče. Pazite vi to, politička stranka, govorim o stranci „Slobode i pravde“, gospodina Dragana Đilasa.

Dali su saopštenje, pa ko ste vi da li ste zadovoljni ili niste zadovoljni sa izborom Visokog saveta sudstva? O kojoj vi nezavisnosti onda pravosuđa pričate, ljudi božiji? Pa, šta bi ste vi radili da ste vlast kada sad kao opozicija dajete saopštenje da ste zadovoljni izborom članova Visokog saveta sudstva? Pa to je ljudi nenormalno, to je za svaku osudu, pa to je politički pritisak ako govorimo o političkom pritisku.

I umesto to da javnost osudi, ne, mi se ovde bavimo potpuno neverovatnim stvarima. Mi imamo u tim njihovim medijima glorifikovanje neke dvojice sudija za koje zaista nemam ništa protiv. Ja svakog poštujem, svako ima i neki svoj politički stav, ali ako si sudija idi onda budi sudija, ako nećeš da budeš sudija osnuj svoju političku stranku, izađi na izbore i osvoji glasova koliko osvojiš, a ne da daješ opskurnim portalima poput „KRIK-a“ da daješ kao predsednika Višeg suda intervju, gde napadaš direktno republičkog javnog tužioca. Pa, ko si bre da ti to radiš? Ko si ti to da radiš?

Da ne govorim o ovom Majiću, ja ne znam, da li taj čovek ikada piše neku presudu, šta radi taj, osim što se bavi politikom i ne znam, piše knjige? Ljudi moji, vi ste sudije. Nećete da budete sudije? Napustite tu funkciju, razrešiće vas po vašem zahtevu, kako god hoćete, idite bavite se politikom, izađite na izbore. Koliko glasova dobijete – kapa dole, budite u parlamentu, šta god. Ne možete tako da zloupotrebljavate sudijsku funkciju da sa mesta sudije dajete političke izjave. To je van svake pameti. Onda se posle ljutite ako vam neko prigovori i kaže „pa čekajte, vi se bavite politikom a ne vašim poslom“ i onda kažu „to je strašan pritisak na pravosuđe“. Ne, nije nikakav pritisak na pravosuđe. Vi time što to radite, vi vršite pritisak na pravosuđe i takvim pojavama mora jednom da se stane u kraj.

Ja molim sudije, sve sudije, ljudi, vi ste nezavisni, vi ste samostalni, radite svoj posao čestito, pošteno, ni po babu ni po stričevima, tužioci takođe. Vi ste samostalni, razlika između samostalnosti i nezavisnosti je prilično velika. Znači, vi ste samostalan organ, radite. Molim vas, evo krenula je borba protiv organizovanog kriminala, ni po babu ni po stričevima. Hapsite za koga god imate sumnju da je negde vršio neka krivična dela. Da li je to deo vlasti neko, da li vam je to rođeni otac, ko god- hapsite. Ova zemlja mora da vidi, da doživi pravdu, jer kriminalci ne mogu da budu na slobodi i ne mogu da vode državu, nego ovde mora da se zna svakako neki red.

Naravno, u Danu za glasanje ovo ćemo podržati. Hvala vam.
Ja ću samo kratko.

Prvo, da se zahvalim uvaženom kolegi Tomi Fili, koji razume ovu ozbiljnu problematiku sa kojom se mi suočavamo.

Da, nisam spomenuo namerno tzv. reformu pravosuđa, koja je rađena u vreme bivše vlasti jer to nije bila reforma, to je bio skandal. To je bilo potpuno uništenje pravosuđa. To što je tada učinjeno, za narednih 30 - 40 godina ne može da se ispravi. Ne postoji nikakva šansa. Tada je pravosuđe potpuno uništeno i baš tada u tom periodu su birane sudije po partijskoj podobnosti, odnosno kako je opštinski odbor Demokratske stranke, na primer, izveštavao - on je super, radi nama kampanju od vrata do vrata, učestvovao je u akcijama itd. Tako su se birale, nažalost, sudije.

Mi i dan danas plaćamo visoku cenu toga zato što je većini sudija Ustavni sud omogućio da se vrati nazad i onda smo dobili još dodatni haos. Naravno da su ti ljudi imali potpuno pravo da traže i naknadu štete itd. Nažalost, plaćamo visoku cenu takve jedne sumanute reforme, tzv. reforme ako se to tako može nazvati, ali šta da radimo?

Ovo šta moram da se složim sa uvaženim kolegom Filom, a to je ova priča oko izbora sudija, ja ću zaista nepopravljivo… Ja sam pristalica da prvi put kada se sudija bira mora parlament da ga izabere. Znači, prvi put kada ga biramo, ne ono na prvi mandat, prvi mandat treba ukinuti. Još jednom ću ponoviti, u Ustavu postoji stalnost sudijske funkcije. Tako je u većini zemalja kojima mi težimo i u EU, zato što stalnost sudijske funkcije garantuje i njegovu nezavisnost i samostalnost itd. i egzistenciju, na kraju krajeva i valjalo bi ukinuti zaista to da se sudija bira na prvi mandat. Ne može sudija da bude na probnom radu. To je besmisleno potpuno.

Ovaj izbor sudija prvi put kada ga biramo mora da bude u parlamentu. Za sve ovo ostalo potpuno se slažem sa vama, izlišno je da parlament o tome raspravlja. Što bi mi morali, slažem se, evo danas biramo predsednike sudova, da parlament bira predsednike sudova. Nismo mi ovde ni u mogućnosti, niti smo kadri, niti možemo da vidimo da li je zaista neki sudija karijerno napredovao na ispravan način ili nije, jer većina ovde ljudi nisu možda ni pravnici, pa niti mogu baš to sve tako da sagledaju, tako da to se slažem da bi trebalo omogućiti nekom nezavisnom organu, poput sada Visokog saveta sudstva. Kako će se ono ubuduće birati, videćemo.

Ta priča da u Evropskoj uniji važi potpuno odsustvo, ne znam, politike od pravosuđa, to je sve jako lepo zamišljeno i ta tripartitna podela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku je nešto sjajno i super, međutim u zemljama koje od nas to traže, prvo, kod njih to tako ne postoji. Evo imate Nemačku gde, na primer, imate organ koji se formira na nivou pokrajine, kada birate pokrajinske sudije, u kome sede političari i gde političari direktno iz političkih stranaka odlučuju čak u tom nekom pokrajinskom organu ko će biti sudija. Mi kada bismo ovde predložili nas bi razapeli u svim medijima. Zamislite da ovde neko iz političkih struktura predloži da, morali bi političari da sede i da biraju sudiju, a vidite u Nemačkoj to na pokrajinskom nivou može.

To što nama oni stalno pričaju o nezavisnosti i samostalnosti, sve je to jako lepo, ali prvo uvek kažem - primenite to u vašim zemljama. Primenite vi to u vašim zemljama, čak šta kažu – u Francuskoj npr. Makron ili predsednik Francuske, ko god da bude, samo kaže deklarativno predlaže sudije. Zamislite kada bismo mi ovde predložili – evo, neka Aleksandar Vučić deklarativno samo predlaže sudije. Mi bi bili razapeti u svim medijima. U Francuskoj je to sasvim u redu.

Znači, činjenica je da tamo postoji nezavisni organ koji tako bira sudije, predlaže ih predsedniku Francuske, a onda on zaista tako to predlaže ko će biti izabran, ali postoji činjenica da to predsednik Francuske radi. Zamislite kada bi mi u Srbiji to rekli. Recimo, neka predsednik Srbije deklarativno samo kaže, predlaže sudije. Nema šanse, nikakve zato što će nama uvek ovde da drže lekcije o tome šta je demokratski, šta nije demokratski, a u suštini to u svojim zemljama bi valjalo da primene, pa onda nama da dođu ovde.

Znate ponekad osećam da ti što dolaze nama iz tih evropskih zemalja se ponašaju kao da su dreseri. Sada mi ovde treba da budemo dresirani kako nam oni kažu, otprilike kako se vrši velika, kako se vrši mala nužda, sada to da nas uče. Nismo mi, znate, pali sa Marsa. Ipak ova zemlja ima svoju veliku tradiciju, srednjovekovnu istoriju i imala je i zakone i neku državu kada mnogi od njih još nisu imali. Malo je ovako ponižavajuće da dođu baš na takav način i da nam pričaju šta je to nezavisnost i samostalnost sudstva, jer suštinski Srbija je to kroz istoriju imala mnogo pre njih. Valjalo bi o svemu razmisliti. Ja se nadam da ovi ustavni amandmani koji su došli da će ići na javno slušanje, na javnu raspravu i da ćemo o tome svakako porazgovarati.

Ono što još moram da kažem i možda da se i više ne javljam, neke stvari moraju da se zaista spreče u našem pravosuđu. Ja ću biti iskren, konkretno, imao sam prilike i reći ću to tako javno. Konkretno, kada ste advokat u nekom predmetu i onda dešava vam se jedna neverovatna situacija, pretpostavljam da će se mnogi zgranuti, ali vi, na primer, čujete optužnicu protiv vašeg klijenta u medijima, a da niste ni obavešteni da je uopšte optužnica podignuta. Znači, vi kao advokat ne dobijete optužnicu od strane suda, niti bilo kakvo obaveštenje, a tu optužnicu vidite u medijima i citira se do detalja optužnica.

Sada me zanima - ko to radi u našim sudovima? Ima li ovde neke kontrole, ko takve stvari radi? Ljudi, to je skandal. Da ne govorim o nekim dokumentima koji su čak i poverljivi iz samog predmeta koji tako volšebno završe u nekim medijima i onda se citiraju. Tako se inače vrši, preko određenih medija, stravičan pritisak na pravosuđe, pre svega, na sudije, kako bi morale da presude zato što ako bi sudija drugačije presudio kampanju koja se vodi protiv nekih ljudi, onda bi taj sudija prošao medijskog toplog zeca, bukvalno, i to je skandalozan medijski pritisak koji se vrši na pravosuđe. Takve stvari moramo da sprečimo i nadam se da ćemo zaista, gospodine Fila, pošto ste vi doajen vaše advokature, a i svi ljudi koji se inače zalažu da imamo jedno pravosuđe u koje će građani imati poverenje i nadam se da ćemo svi zajedno raditi na tome da vratimo poverenje građana u naše pravosuđe. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Javio sam se, ovo je set zakona koji ćemo svakako podržati, s tim što moram da ukažem na nekoliko veoma važnih stvari vezanih za državne službenike, ljude koji se biraju po konkursu. Mi tu imamo kao država jedan ozbiljan problem, sve veći problem. Sa jedne strane je to i pozitivno, a s jedne može da bude i negativno.

Naime, ono što je ekonomski deo Vlade i u ranijem periodu i sada uspeo da ostvari, a to je da smo mi počeli da razvijamo privatni sektor. Tu moram da zaista odam veliko priznanje i Ministarstvu ekonomije i Ministarstvu finansija i svim onim inicijativama koje je gospodin Vučić, pre svega kao predsednik Vlade, a sada i predsednik države davao. Mi smo počeli da razmišljamo zdravorazumski, odnosno da razmišljamo kapitalistički, po meni, što je mnogo pametnije i da ne trče naša deca kad završe fakultete odmah u državne firme.

Razvijanjem tog privatnog sektora došli smo do toga da ogroman broj ljudi ide u privatne firme. Ono što je ključna razlika između sadašnje vlasti i one prethodne, koju oličavaju gospoda koja nam sada sve živo zameraju, upravo je u tome što su oni uništili privatni sektor. Ljudi su iz privatnog sektora bežali u državne firme i to se pokazalo kao katastrofalan koncept. Mi smo potpuno uništili privredu i bilo kakvu privatnu inicijativu. Sada je obrnuto. Sada ljudi iz državnog sektora idu u privatni, što je dobro, što je zdravorazumski, ali nam, s druge strane, u državnim firmama pravi ozbiljan problem, jer vi ne možete da zadržite, recimo, visoko kvalifikovanog i odličnog menadžera, nekog IT stručnjaka itd. Jednostavno, ne možete da mu date toliku platu, prosto je nemoguće da mu date toliku platu koliko on može kod privatnika da zaradi.

Zato se neretko dešava da onda na konkursima, posebno za direktore državnih i javnih preduzeća, imamo situaciju da se jave ljudi koji objektivno nisu stručni za tako nešto i vi ne možete po konkursu za izaberete, već stalno imate vršioce dužnosti. To je veliki problem sa kojim ćemo se suočavati, ali šta da se radi. Nadam se da ćemo uspeti to na neki način da preguramo.

Recimo, slučajno znam za jedan gradski sekretarijat, ljudi su ponudili oglas, 15 njih za prijem u stalni radni odnos, a radi se o arhitektama, o pravnicima. Niko se nije javio na oglas. Nije bilo da vas prime na određeno, nego za stalni radni odnos i niko se nije javio, zato što je mala plata. Možete mnogo više da zaradite.

Sada, recimo, pogledajte baš taj segment i tu možete da vidite koliko je država zaista napredovala. Na primer, arhitekte u vreme nekadašnje gradske vlasti, dok je gospodin Đilas predvodio, nisu imale ništa da rade. Nije se ništa gradilo, ništa se nije projektovalo. Danas arhitekte, posebno u Beogradu, da ne govorim o čitavoj Srbiji, nemaju slobodnog dana, ljudi imaju svaki dan nekakvo projektovanje. Njima se čak i ne isplati da rade za neke državne firme nešto, zato što kao privatnici ili u svojim nekim firmama mogu mnogo više da zarade, imaju ozbiljan priliv novca. Tako da, moramo da vidimo kako taj problem da rešimo.

Recimo, u situacijama kao npr. kod Vojno-tehničkog instituta, ti IT-evci odu u neku kompaniju koja je svetski poznata, uzima se takav kadar koji je veoma, veoma uspešan i on ima mnogo veću platu nego što može npr. u Vojno-tehničkom institutu da zaradi, tako da moramo to zaista da vidimo kako ćemo na neki način da preguramo. To su ozbiljni problemi sa kojima ćemo se i ubuduće suočavati.

Opet, s druge strane, pozitivno je u tome što razvijamo privredu i što je privreda zaista dosta odskočila, što pokazuje da smo ekonomski kao država i te kako napredovali.

Moram još jednu stvar da vas zamolim. Kada govorimo o državnim službenicima, mislim da bi morala da se uvede jedna strožija i daleko ozbiljnija bezbednosna provera ko sve nama ulazi u državna preduzeća, u državne firme, u javni sektor uopšte. Neretko se dešava da raznorazne organizacije odjednom po dubini negde imaju tako svoje ljude koji iz čista mira opstruiraju rad države i to je ozbiljan problem. Mislim da ćemo tu morati da uvedemo neku rigidniju kontrolu ko se i kako zapošljava. Svako ko dolazi posebno u neki organ koji je prilično bezbednosno osetljiv bi morao da prođe ozbiljnu bezbednosnu proveru.

Imali smo situacije, na primer, čak i u policiji nekada ranije, imali smo bez ikakve bezbednosne provere da se neko zapošljava. Tako da, i u tome segmentu bih zamolio da se tu dosta poradi.

Moram da nešto naglasim, pošto ćemo mi ovde govoriti i o pravosuđu i o svemu. Vidim da je stigla jedna inicijativa nevladine organizacije za izmenu Krivičnog zakonika. Ako mi dozvolite, vezano je za vređanje članova porodice. Naravno, trebalo bi videti kakva je to inicijativa, šta tu može da se doradi. Ja sam apsolutno saglasan sa tim što pre da bude to na dnevnom redu.

Ovo što smo imali prilike da vidimo juče i što smo mogli da pročitamo, na koji način se zastrašujuće vređaju najbliži članovi porodice predsednika države, govorim o majci pre svega, svako od nas je osetljiv na majku, pre svega na majku, i kada vam majku tako neko nazove najpogrdnijim nazivom, ako to uopšte može da se nazove, zaista ne znam kako bih to nazvao, tako nešto mogu samo neljudi da smisle, nemoralni monstrumi, idioti, ne znam kako drugačije da upotrebim i koji izraz, zaista smatram da bi takvi trebalo da se sankcionišu, sa posebnim kvalifikovanim delom ako se vređaju deca.

Jer, deca nisu mogla da biraju čija će da budu i deca ništa nisu kriva. Čak i ako roditelji njihovi imaju neki sukob da bilo kim, deca ništa nisu kriva. Porodicu napadaju samo nečasni ljudi, nemoralni ljudi, ljudi koji su isfrustrirani, koji morala u sebi nemaju i koji pokazuju svoju inferiornost i nemoć.

Zato, da bi se takvi zlikovci sprečili da to dalje rade, negde mora da se uvede to krivično delo kako bi se zaštitile porodice.

Nije dužna jedna čestita žena, kao što je Angelina Vučić, da trpi takve zastrašujuće uvrede preko društvenih mreža, niti njegov otac, niti brat, dete posebno, nisu dužni da trpe takve monstruozne uvrede nekih isfrustiranih ljudi, koji očigledno ne znaju kako drugačije da se politički bore sa nama.

Svašta sam lično preko tih društvenih mreža doživeo. Dožive sam da mi pišu da su mi deca kopilad, da sam bizon, da sam lopov, da sam ne znam šta, da mi je supruga prostitutka itd. Sve to morate kao javna ličnost stoički da podnosite, dužni smo da sve to podnosimo, ali, znate, postoji nekada nešto što je zaista prekardašilo dara meru, i ovde, pre svega, da se uvede to krivično delo da bi se zaštitile porodice, jer napad na porodicu je ozbiljan napad i na samo društvo, i da nikom više ne bi palo na pamet, ne samo porodice nas koji smo sada neka vlast, nego i za ove u opoziciji. Molim naše funkcionere, naše članove, naše poslanike, nikada nikome porodicu ne napadajte, jer time pokazujete koliko ste nemoralni i nečasni. Sa svakim uvek spremite se da idete na duel, da budete spremni na razgovor, ali porodicu nikada ne dirajte.

Molim da se ovo što pre uvrsti u dnevni red, da se razmotri ova inicijativa, velika sam pristalica uvođenja ovog krivičnog dela. Hvala.
Zahvaljujem se.

Ne brinite gospodine Atlagiću, mada meni samo nije jasno zašto smo mi kao narod doživeli da moramo da se stalno branimo i da budemo u nekoj defanzivi.

Znate kako, moj otac i sva familija po ocu je iz Republike Srpske i vrlo sam ponosan zbog toga, i ono što mogu da kažem koliko god da se tamo neko upinje, a opet ću ponoviti, nama u Srbiji pričaju kako je mnogo dobro da se izdelimo na više delova, kako je decentralizacija, a kada je u pitanju BiH gde ima tri konstitutivna naroda tamo kažu da je najbolje da imamo centralističku vlast i da Republika Srpska ukine ko entitet. Naravno da je to nešto što je nedopušteno. Ja sam vrlo ponosan što mi je sva očeva familija iz Republike Srpske i za njih će uvek biti Beograd glavni grad, a ne

Sarajevo, a Sarajevo će poštovati u onom smislu što je to bio drugi srpski grad po broju

stanovnika u bivšoj Jugoslaviji u kome danas nažalost nema Srba.

Toliko o multietničkoj Bosni i o tim njihovim tricama i kučinama i o tom besmislu tih ljudi iz te nekakve ili kako se zove to Igmanska inicijativa. Strašno je što takvih u Srbiji ima puno i nikada ni jednu jedinu reč nisu rekli zato što je kompletno gotovo srpsko stanovništvo iz Sarajeva otišlo.

Nikada nijednu jedinu reč nisu prozborili o zastrašujućem zločinu prema srpskom narodu koji je u Sarajevu živeo, ali su znali uvek da pričaju kako je Sarajevo bilo okruženo, kako su ga šumski ljudi bombardovali i tom slično, iako svi dobro znaju, ko god je poznavao konfiguraciju terena tokom rata u BiH da su baš srpski položaji bili okruženi oko Sarajeva, imali su samo jedan izlaz preko Trebevića i to je notorna laž koja se stalno ovde forsira. Srpskog naroda, još jednom ću ponoviti, u Sarajevu ima samo u tragovima, ali zato razno raznih iz Kuvajta, iz Emirata, odakle već sve ne, koji grade rizortove po nekadašnjim srpskim naseljima ima koliko hoćete.

Ne bih dalje o tome, ali eto gospodine Atlagiću, u svakom slučaju tu možemo da se složimo, Srbija nikada neće napustiti svoj narod zapadno od Drine. Srbi zapadno od Drine uvek će pre shvatati Srbiju kao svoju zemlju, što je potpuno prirodno, kao svoju maticu, poštovaće administrativno što moraju da poštuju, BiH, jer ona postoji kao država u nekim granicama i mi to poštujemo.

Svakako ne mogu da lažem ni sebe, niti bilo šta. Ako svaki Hrvat u BiH može da glasa na hrvatskim izborima i sanja jednog dana da se ujedini sa Hrvatskom, a što bi to Srbinu iz Republike Srpske bilo zabranjeno, makar da ima san pa da jednog dana živi ujedinjen sa Srbijom, a ako Bog da nada se da ćemo im ikada omogućiti da mogu da glasaju na našim izborima zato što je to nešto što je potpuno prirodno i normalno. No, ne bih dalje da ulazim u to.

Vezano za sam amandman što se tiče kriptovaluta, to je, gospodine Mali, jedna veoma veoma ozbiljna oblast. Plašim se da ne shvatamo to dovoljno ozbiljno. Mi smo se ovde orijentisali na bitkoin. Međutim, što se tiče bitkoina to je samo jedna od kriptovaluta. Imate ih sada sve više i više u svetu.

Recimo, imao sam prilike da upoznam jednu austrijsku kompaniju, njihove predstavnike. Oni prave specijalnu kriptovalutu isključivo za fudbal i mnogi svetski fudbaleri promovišu tzv. sokerkoin, nije ni važno. Imaju u planu u budućnosti da gotovo svi iz fudbalskog sveta koriste tu valutu.

Ubuduće će se sva trgovina i uopšte plaćanje seli na internet i ja se plašim da mi tu nemamo dovoljno obučen kadar koji može da tu prepozna razne malverzacije. Drugo, možete da vidite danas da ogroman broj, da kažemo kolokvijalno, klinaca trguje tim kriptovalutama. Imao sam čak jednom priliku da upoznam momka, studenta. Od čega živiš, kaže – trgujem kriptovalutama. Pravo da vam kažem tek sam tada upoznao šta bi to značilo. Kaže – imam mesečni džeparac oko 750, 800 evra. Pazite, on je neko ko trguje na nekom malom nivou, a možete da zamislite ovi što imaju ogromne firme koliki novac može da se zaradi preko kriptovaluta, a da se sakrije porez, da se ne plati ništa.

To je ozbiljan problem gde se plašim da mi nemamo dovoljno adekvatno obučen kadar koji će to da prati. Moram da izrazim i sumnju što se tiče same te internet trgovine, ne mislim samo kriptovalute, nego generalno nemamo tu adekvatnu zaštitu. Prilično smo tu nezaštićeni. Mi ne štitimo naše interaktivno nebo, iako je to budućnost što se tiče ekonomije i morali bi tu više da poradimo. Da ne govorimo o pravosudnim organima gde zaista smatram da nemamo ni dovoljno ljudi, niti dovoljno obučenog kadra koji može da uvidi kakva se krivična dela izvršavaju preko interneta u smislu te internet trgovine.

Kada smo već kod pravosuđa ja mogu da vidim da mi za neka druga razna krivična dela ovde očigledno ili nemamo tužioce koji žele da rade ili imamo gledanje, odnosno žmurenje na oba oka, a da ne govorimo o zastrašujućim pritiscima na pravosuđe. Evo, moram da priznam, jutros sam video jednu zastrašujuću laž koja je izašla, a to je da navodno na jučerašnjoj sednici VSS, namerno su pustili određeni mediji tu informaciju, da su navodno dvoje sudija napustili tu sednicu VSS, što je notorna laž, niko nije napustio sednicu. Ali, zašto su izmislili tu laž? Pa, zato što je neko zahtevao da jedan predsednik suda, odnosno, zapravo da VSS na neki način svojim saopštenjem se ogradi od datog intervjua koji je taj predsednik suda davao za jedan portal, opskurni portal, ali očigledno ciljano datog za njih, kako bi ga svi posle citirali. Sada taj intervju koji je on dao je više politički.

Nemam ništa protiv, svako ko želi da se bavi politikom, neka fino onda izađe na izbore i kandiduje se, pa koliko glasova dobiješ. To je poruka i ovom Majiću i ovim ostalima, ljudi izađite na izbore, pa koliko dobijete glasova, uđite u Skupštinu ili se kandidujte za predsednika. Ne možete da koristite i da zloupotrebljavate vašu funkciju sudije ili predsednika suda, a da dajete političke izjave, a onda dobijate podršku određenih medija i ako neko vrši pritisak na pravosuđe, pa baš vrše ti mediji, N1, Nova S, KRIK, Direktno rs, itd.

Znači, najveći pritisak na pravosuđe dolazi od strane tih medija, oni kreiraju afere, oni unapred osuđuju nekoga, oni izmišljaju afere i preko tog izmišljanja vrše pritisak i na tužilaštvo i na sudije kako moraju da presude i to konstantno rade, a žale se kako postoji nekakav drugačiji pritisak na pravosuđe. Ne, oni su jedini ti koji vrše pritisak na pravosuđe. I tu moramo da se usaglasimo, najveći pritisak na pravosuđe uopšte ne dolazi iz političkih krugova, nego dolazi iz privrednih krugova.

Oni koji imaju najveći interes da se presudi u njihovu korist itd, razni ti tajkuni, itd, oni vrše najveći pritisak na pravosuđe. To je 95% pritisaka isključivo iz privrednih krugova, političkih pritisaka to može da se dogodi eventualno ako neki predsednik negde ili neki u lokalnoj samoupravi to radi, ali suštinski nemate nikakav pritisak od strane izvršne vlasti, a postoji ovaj medijski, koji je zastrašujući, gde mi imamo konstantno insistiranje na određenim aferama gde se izmišljaju događaji, kako bi tužilac ili sudija morao da postupi, jer u slučaju da ne postupi kako taj mediji zahteva doživeće u tom mediju medijski linč.

E, tako se to, nažalost, danas radi u praksi. Ja sam prosto morao ovde da reagujem zato što moramo javnosti da naglasimo da nikakvog napuštanja sednice VSS nije bilo od strane sudija, ali, kažem, ciljano je puštena takva informacija, ciljano je smišljena takva laž kako bi se kontinuirano vršio pritisak na naše pravosuđe. Hvala.
Hvala predsedavajući.

Gospodine Mali, ne bi bio na vašem mestu ni za koje pare ovog sveta, niti na mestu bilo kog u Vladi, a ni na mestu predsednika države. Svako ko kaže da je danas lepo biti u vlasti, taj ne zna kakva nas teška vremena čekaju i kakve posledice će sve ovo ostaviti što imamo trenutno sa korona virusom.

Već dva dana pokušavam da vidim odakle sve udaraju orkani po nama. Jasno mi je bilo onog momenta kada je Dojče Vele objavio onaj skandalozan tekst kako smo mi puni imperijalnih aspiracija, kako Aleksandar Vučić je imperijalista koji želi da otcepi Republiku Srpsku, itd, itd. Jasno mi je bilo da je očigledno jedna velika evropska sila iz nekog razloga krenula prilično brutalno i đonom na nas. Nemojte zaboraviti Dojče Vele je mediji Nemačke vlade. Znači, nemojmo da krijemo od javnosti o čemu se radi. Naravno da se tu pridružila Hrvatska, a da ne govorim o zvaničnom Sarajevu, odnosno o Federaciji BiH, koje su jedva sve to dočekali. Mislim da će strašni napadi na Republiku Srpsku da idu.

To je prosto neverovatno, kako nama uvek govore kako bi trebalo da zemlju pocepamo na više delova, da nam pričaju o decentralizaciji, ne znam čemu, ali u BiH, gde imate čak tri konstitutivna naroda, e tamo će nam reći kako je mnogo dobro da sve bude centralistički nastrojeno. Kada ih pitate, pa čekajte ljudi, kako tako dupli aršini? E, pa, jedni su aršini za Srbe, a sasvim drugi su aršini za neke druge na Balkanu. Nama može da se cepa teritorija, potpuno normalno.

Ono što je meni neshvatljivo i čega se ja zaista gadim, a zaista se gadim, to su ljudi u Srbiji koji to podržavaju. Da li je moguće da neko može da bude do te mere mazohista, do te mere, ima sada jedan kolokvijalni naziv – autošovinista, da sopstvenu zemlju do te mere pljuje i da čak želi centralističku Bosnu? Imate ljude u Beogradu koji istinski mrze Republiku Srpsku. Oni je zovu republika šumska iz ne znam kog razloga. Takvi će sve više ovde jačati, dobijaće ozbiljna sredstva.

Moram da priznam, izražavam sumnju da će ova vlast uspeti da izdrži te napade, jer mi nemamo ta sredstva i nemamo te resurse da se branimo. Moram da priznam nisam siguran da imamo dovoljno obučen kadar, da se branimo od zastrašujućih napada koji će uslediti u nekom narednom periodu. Zato ono što jedino što mi moramo da činimo, a to je da jačamo ekonomiju, da što više stranih investitora dovodimo.

Juče sam zaista bio oduševljen, mada mislim da to Aleksandru Vučiću neće oprostiti to što je rekao da mi nećemo da plaćamo reket za neki drugi gas, nego ćemo uzeti gas koji nam je najjeftiniji i naravno da ćemo izgraditi Turski tok, kako se sada to zove, ali to nam drugi neće oprostiti zato što žele da naprave zavisnu zemlju. Srbija je samo njima dobra kada je na kolenima, kada kleči, a kada Srbija želi da se uspravi, kada Srbija želi da bude nezavisna, suverena zemlja, pa na kraju krajeva kada Srbija želi da ima određenu ekonomsku dominaciju u regionu, što joj na neki način i pripada, jer smo najmnogobrojniji narod u bivšoj Jugoslaviji, onda je to strašno, onda mora Srbija da se zaustavi po svaku cenu.

Pogledajte samo ovaj skandalozan primeru Crnoj Gori, gde nova vlast koju je srpski narod u Crnoj Gori doveo, danas optužuje lidere Demokratskog fronta da su proruski. To je skandal nad skandalima. Koji je jedini razlog? Zato što su i gospodin Andrija Mandić i gospodin Milan Knežević su u veoma dobrim odnosima, što je prirodno i normalno da lideri najvećih srpskih opcija budu u dobrim odnosima sa maticom Srbijom.

Bez ikakvog blama crnogorska vlast ih je označila kao proruske elemente, a za neverovati srpski narod je tu vlast tamo iznedrio. Zašto sada sve ovo apostrofiram? Zaista moramo da jačamo ekonomiju. Ako ovako, gospodine Mali, nastavimo, pravo da vam kažem da izražavamo sumnju da ćemo moći išta da ojačamo.

Poštujem sve lekare ovog sveta, posebno naše koji su veliki junači i heroji i meni je žao što više nemamo uveče onaj aplauz za njih zato što su neki besni ljudi uništili aplauz za njih. Ljudi, mi ne možemo da zatvaramo više zemlju. Nemojmo ovo da radimo. Ne znam da li znate ali Boris Džonson je recimo danas u Engleskoj odlučio da nema zatvaranja, posebno za božićne praznike nego će raditi normalno radnje, zato što ekonomija mora da radi.

Uz svo poštovanje, ali znate i ti lekari moraju da prime platu. Platu će primiti ako se napuni budžet. Ako nema u budžetu dovoljno, onda kako ćete da primite platu? Ekonomija, ljudi, mora da radi.

Izvinite što sam proteklih dana, možda i lično, ponekad i oštar bio prema Kriznom štabu, ali ispalo je ipak da sam ja u pravu. Pre neki dan su nam priznali da nema drugog leka osim vakcine i da im mere baš i nisu bile toliko uspešne, što znači da je jedina mera – pustite normalno da radi sve, a pooštrite kontrole, poštujte distancu, masku ko nosi. Kažnjavajte na kraju krajeva ko to ne radi. Ne možemo više da zaustavljamo ekonomiju zato što ako vi zatvorite neki turistički, najpre ugostiteljski objekat nije samo to što će ugostitelj da otpusti radnike, nego tu stradaju i dobavljači, a znate li koliko je to široki lanac, koliko ljudi bez posla ostaje?

Ja vas molim zaista da se utiče da prekinemo više sa zatvaranjem, jer ćemo uništiti ekonomiju, a nama je ekonomija trenutno preko potrebna. Nemojte da imamo nikakve iluzije. Korona virus postoji i ja nisam antivakser, kao što je neko pokušao da me negde predstavi. Naprotiv, vakcina je civilizacijsko dostignuće i jedva čekam da dođe vakcina, zato što će to zaista da nas spasi. Ali, nisam siguran da će to tako masovno i brzo da dođe u toj meri koja je nama potrebna u Srbiji, s obzirom da smo danas mogli da pročitamo određene procene da u SAD do kraja 2021. godine tek 25% stanovništva će se vakcinisati. U Velikoj Britaniji oko 50%.

Mi smo daleko manja zemlja, ekonomski slabija svakako od tih velikih sila. Naravno da će veliki prvo da se razgrabe oko toga i svakako da će oni koristiti svoje prednosti, jačinu svoju, to što su sila da ekonomiju svoju prvo razviju. Za male i siromašne šta ostane. Tako je, nažalost, u svetu i to je nešto što je surovost čovečanstva, ali je to tako.

U skladu sa tim mi ne možemo više sebe da zatvaramo. Ne možemo da ekonomiju urušavamo. Jednostavno, moramo da prihvatimo da naučimo da živimo sa virusom, uz sve rizike koje to nosi. Ali, bolje pooštriti kontrolu i raditi i pustiti ljude da rade nego ovo raditi ovako.

Jer, znate, teoretski, šta ćemo, nadam se vakcina da će se pronaći, ali, recimo, zamislite da nije se pronašla ili da je nema u dovoljnim količinima i da ovo, recimo, potraje 10 godina, pa hoćemo li 10 godina da ne idemo u školu? Hoćemo li narednih 10 godina sve stadione da zatvorimo, kulturna dešavanja, itd.? Nije to rešenje. Rešenje je da naučimo da živimo sa virusom i da se prilagodimo situaciji kakva jeste.

Molim vas, dobro je što dajemo pomoć privrednicima, to je nešto što zaista pozdravljam, ali plašim se da to neće biti dovoljno. Na kraju krajeva, pa nije država krava muzara, pa da možeš kad god hoćeš, malo da pomuzeš i da daš ljudima. Prosto, sve ima svoj kraj. Ne možete nekad suvu drenovinu da cedite. Ta država jedino iz budžeta ima ono što od privrednih aktivnosti ostvarimo.

To jeste veoma pozitivno što je ova vlast uradila, ja zaista tu želim da vas pozdravim. Nekada je budžet punjen isključivo od državnih preduzeća, odnosno od poreza, od ne znam više čega. Danas, ipak se budžet najvećim delom puni od privredne aktivnosti, zato što nam je sve jača privreda, sve jača nam je ekonomija. Mi smo spremni dočekali, domaćinski smo, na neki način, dočekali ovu tešku situaciju. To je nešto za šta je Aleksandar Vučić i svi ljudi koji su njegovi saradnici, apsolutno za svaku pohvalu šta su uradili. Pogledajte grad Beograd.

Recimo, danas smo videli gospođu Tepić koja kritikuje gradnju u gradu Beogradu. Ljudi moje, u njihovo vreme ne znam da li smo imali četiri ili pet krana u Beogradu. Mogli ste da se popnete na Beograđanku i da vidite da se nigde ništa nije gradilo. Danas imate na hiljade gradilišta. Valjda je pozitivno da se gradi?

Čitam, neki opskurni hrvatski novinar nam govori kako je nekada onaj stari Beograd imao dušu, a ovaj, ne znam, izgubio dušu. Super je bila ta duša, kad imate prostitutke u onom parku dole kod Železničke stanice, kad imate pacove, zmije, zarđale brodove. Ako je to duša Beograda, ja sam protiv takve duše Beograda. Ja baš volim ovakav Beograd, moderan i savremen, kao što imate „Beograd na vodi“ gde ćemo da zaradimo novac. Valjda je to neka logika. I da nešto ostavimo svojoj deci.

Na kraju krajeva, koliko se Beograd razvija videćete po ceni kvadrata. Koliko se drugi gradovi razvijaju. Pogledajte u Novom Sadu koliko je skočila cena kvadrata i sve se kupuje i sve se prodaje. Znači da tržište postoji, znači da ovaj narod ipak ima negde nekog novca, da je uspeo negde nešto da zaradi i to je sve zasluga ove vlasti. Realno, mnogo bolje se živi. Možete da kupite na kredit. Na kraju krajeva, sami krediti su povoljniji kada uzimate u banci. U njihovo vreme niste mogli da uzimate kredit, po 17% je bila kamata. Danas možete da uzmete vrlo povoljan stambeni kredit sa 2% kamate, sa 1,5-2% kamate. Prema toma, i sada je jasno kao dan koliko je neka ekonomska stabilnost zahvaljujući sadašnjoj vlasti ostvarena. Da bi to bilo dalje, mi moramo da nastavimo da radimo.

Apelujem na ljude iz Kriznog štaba da prekinu više sa zahtevima za zatvaranje. Ne možemo više taj luksuz sebi da priuštimo dok uništavamo ekonomiju. Moramo da se razvijamo. Teška vremena nam idu, moramo da se branimo. Imaćemo strahovite izazove, a verujem gospodine Mali da ćete doprineti u odbrani od takvih izazova, odnosno od takvih nevolja koje će nas snaći. Duboko sam svestan da ih i vi znate i da zajedničkim snagama ćemo morati na sve moguće načine da branimo zemlju. Hvala.
Zahvaljujem.

Obzirom da prenosa nema, to je valjda demokratski, Skupština nije bitna, svakako je bitno rvanje. Nemam nikakvu dilemu, ali ipak ovo je narodno predstavništvo i narod bi trebao da bude upoznat šta se ovde radi. Tako da mi nikad nije bio jasan taj potez RTS da prekida sednicu Skupštine, jer mislim da bi građani trebali da znaju šta se ovde zbiva.

Kada smo već kod RTS-a, moram da kažem da sam onako veoma ljut na tu televiziju, posebno kako oni određuju šta bi trebalo iz Skupštine da se prenese, šta ne, čiji govor bi trebalo da prenose, gde bi trebalo da se umešaju, gde ne bi trebalo da se umešaju, šta da kadriraju, šta da ne kadriraju, kakve emisije imaju, ali šta god bih dalje rekao neko bi to protumačio da vršim pritisak na medije, tako da to ne želim da radim.

Međutim, ovakav današnji RTS je upravo plod toga što mi imamo gomilu nekakvih nevladinih organizacija koje se navodno zovu nezavisna tela, a suštinski ostajem pri tome, koliko god da se moja koleginica Tomić ljuti ili mi to osporava, ja tvrdim da su većina tih nezavisnih tzv. tela napravljena da bi se nevladin sektor zapošljavao. Tako da tu čvrsto ostajem pri tome.

Kada već raspravljamo o svim tim telima koja su danas ovde, moram još jednom da istaknem da se lično pitam sve bih ugasio, jer mislim da su to potpuno nepotrebna tela. Ničemu ne služe, osim da se kao pijavice nakače na budžet i da sisaju krv ovom narodu, ali šta da radite, to je tako. Kažu da je to demokratski. Kada biste slučajno nešto protiv njih rekli, onda bi svi ovi iz Evrope skočili, a pošto oni nažalost određuju mnogo toga, svuda u svetu putem te njihove neoliberalne ideologije, onda morate i vi na neki način da se tome povinujete.

Pravo da vam kažem, kada god nekog smo izabrali u ta nezavisna tela, po slobodnoj proceni 90% tih ljudi se kasnije okrenulo uvek i isključivo protiv Aleksandra Vučića i protiv sadašnje vlasti. Protiv one prethodne se nisu nikad okrenuli zato što su to bili njihovi kadrovi iz istog šinjela, ali protiv bilo koje vlasti koja ima iole nacionalni predznak redovno su bili protiv i uvek su birani pod nekakvim pritiskom, da li ovi iz Evrope negde pritisnu za nekog njihovog iz nevladinog sektora i onda kažu – mora taj da bude ili niko drugi.

Meni je bilo posebno zanimljivo u tim nekim razgovorima kada smo imali tokom ove godine sa opozicijom i prošle godine, vezano za izbore, zašto je baš Tanja Fajon toliko bila zainteresovana za taj REM i šta je njima zapravo značio taj REM. Onda posle shvatite da im je REM značio zato što su preko njega mogli da kontrolišu apsolutno kompletan medijski i ne samo medijski, nego i reklamni prostor pre svega. To je njih najviše zanimalo zato što su mogli nesmetano da nastave, da posluju tako što im niko nikada iz REM-a ne bi rekao da krše zakon, jer nisu platili apsolutno ništa ni za jednu jedinu reklamu. Iznose novac iz zemlje, nikakav porez ne prijavljuju, pljačkaju društvo i nikom ništa. Milina jedna, niko nema šta da prigovori, ne daj Bože ako ih tužite ljudi, da znaju to, televizija N1, Nova S, mogu da vas oklevetaju kako god hoćete, vi ne možete da ih tužite, jer njihovi advokatski timovi oni donesu na sud potvrdu da oni nisu registrovani ovde i možete da se slikate, što bi narod rekao. Ne možete nikada da tražite naknadu nematerijalne štete, jer kažu nisu domaće televizije. Kako nisu domaće televizije, onda ne plaćaju nikakav porez državi. Moram da priznam da smo u ovom čini mi se, jedinstvena zemlja u svetu koja to dozvoljava. Meni ni dan danas nije jasno zašto se to dozvoljava, ali REM ćuti i nadam se da će ovi što budu izabrani i neki novi imati malo više hrabrosti, ali čisto sumnjam. Mi ćemo njih ovde svakako izglasati, ali iskren da budem ne znam koji je efekat svega toga.

Malopre kada sam promenio taj reklamni prostor, znate neretko čujem ovde upravo za ovog gospodina što je bio ranije gradonačelnik i što je ostavio milijardu i 200 miliona evra duga grada Beograda, kako kažu, on je bio ranije uspešan biznismen. Ja volim da se to uporedi, kada je došao na vlast 2006. godine, govorim o gospodinu Đilasu, tada je prvi put ušao u ministarstvo. Njegovi novčani bilansi na računu tada i od 2006. godine pa nadalje.

Znate, kada vam neko priča o slobodi medija, a on sa pozicije vlasti bude vlasnik medija zajedno sa jednim tajkunom. Znači, on je bio vlasnik sa Miškovićem u dnevnom listu „Pres“. Sada nam oni pričaju o slobodi medija. Zamislite recimo samo situaciju danas da je Aleksandar Vučić u suvlasničkom odnosu u bilo kom mediju u Srbiji ili da je vlasnik nekog medija, da to u APR tako piše. Mi ne bi mogli da živimo. Ne znam šta bi nam radili ovde. Oni su to mrtvi ladni dozvolili i oni vam danas pričaju o slobodi medija.

Znate kako su tada funkcionisali? Tako što sve reklame, mediji inače žive od reklama, ne toliko od čitanosti ni od gledanosti, nego žive od reklama. Ako vam Đilasova firma ne da reklame u tom njihovom periodu vi ste mogli da se ugasite. Onda vas ucenjuju. Ili ćeš da pišeš ovako ili te mi gasimo ili ćeš da puštaš priloge kakve mi tražimo ili ćemo svakako da te ugasimo i tako je to funkcionisalo. E takvima danas pričaju o slobodi medija i jedini razlog zašto žele da dođu do REM-a plašim se bogami da će doći do tog REM-a je upravo to da ih niko ne bi opomenuo kako krše zakon i kako putem svoje kablovskog distributera i televizije koje su u vlasništvu tog kablovskog distributera, što je dodatno flagrantno kršenje zakona, upravo da ih niko ne bi opomenuo.

Evo klasičan primer ludila. Imate dve televizije čiji je vlasnik kablovski distributer. To je nešto što je nezapamćeno, a na žalost u Srbiji je dozvoljeno, zapravo nije dozvoljeno, ali niko ne kažnjava, REM se tu ne oglašava. Onda imate neverovatnu situaciju da građani koji plaćaju kablovskog distributera suštinski plaćaju te dve televizije koje se iz toga naplaćuju. To je kriminal svoje vrste. To je banditizam. Ali, šta da radite i to je izgleda ovde dopušteno.

S tim u vezi, prokomentarisao bih i ovaj Fiskalni savet. Znate, Fiskalni savet u zavisnosti kako koju izjavu daju tako se obruše upravo ti malopre spomenuti mediji na sadašnju vlast ili se obruše na Fiskalni savet. Kada Fiskalni savet kritikuje aktuelnu vlast, onda ti mediji krenu drvlje i kamenje, pogledajte kako nas vlast pljačka, evo Fiskalni savet je to rekao.

Međutim, kada Fiskalni savet, u retkim situacijama do duše, ali se dogodi zaista, pohvali vlast, onda ide napad na Fiskalni savet. Sram ih bilo, to su Vučićevi poltroni itd. Vi onda vidite jednu potpuno nenormalnu situaciju koja vlada u ovoj državi, ali mislim da bi i građani to trebalo da znaju i da čuju.

Sve u svemu, ja lično ću videti da li ću glasati za ovo. Možda hoću, možda neću, ne znam ni koliko je to toliko bitno s obzirom da ne očekujem ništa od ovih ljudi što budu tamo došli, jer generalno nemam nikakva očekivanja od tih nezavisnih tela. Najbolje bi bilo za ovu državu da se sve lepo vrati na ministarstva, a ne da ministarstva se pretvore u ikebane, a da se tim nezavisnim telima daju tolike ingerencije.

Šta da se radi, ako to bude nešto pomoglo, biće mi jako drago da ti ljudi nešto tamo urade. Na kraju krajeva, mnogima od nas u ovoj državi zavisi mnogo toga od te tzv, kako to oni vole da naglase, četvrte grane vlasti, iako ja ne mogu da se složim da je to četvrta grana vlasti, jer to je tako uvedeno, zavisi nam mnogo toga u životu od njih. Na žalost, ali eto, kažem vam, bilo bi možda najbolje da se sve te razne agencije, nezavisna tela jednog dana ukinu i da to za istoriju ostane kao model kako nikada u životu tako nešto ne bi trebalo više da se ponovo oformi. Hvala vam.
Zahvaljujem se.

Neću da pričam o egzotičnim likovima o kojima slušam ovde. Oni su prošlost. Bogu hvala da tamo ostanu. Meni više nebitni. Trebali bi da budu bitni za tužilaštvo, nažalost nisu, što pokazuje samo gde je naše pravosuđe. Prosto je neverovatno da za takva zlodela koja su se inače ovde dešavala i takvu korupciju oni nisu na optuženičkim klupama, nego se danas i aktivno bave politikom. ali, šta da radite. To je nešto na šta moramo da se naviknemo.

Opet to je i dokaz da su sve priče kako politika, odnosno vlast utiče na pravosuđe besmislene i da baš naprotiv, da u našem pravosuđu uglavnom sede oni koji su i bili izabrani u vreme ove dotične gospode o kojima mi ovde pričamo i koji ih i dalje održavaju tu i ne procesuiraju ih, ali šta da radimo.

Pričaću o budućnosti. Iskreno smatram da je mnogo važno da govorimo o tome šta nas čeka, zato što pozitivna je kampanja nešto što je mnogo bolje i nešto što građani hoće da čuju.

Mene duša boli, gospodine Mali, a vi me ispravite ako grešim, januar i februar mesec 2020. godine su bili meseci koji su nam najavljivali veliku ekspanziju naše privrede, da nije bilo kovida mi bi zaista imali potpunu eksploziju u smislu privredne razvijenosti zato što smo imali rast oko 6%. Malo koja zemlja je to beležila. Ako nas je negde Bog kaznio, kaznio nas je, zapravo čitavo čovečanstvo, ali nas je kaznio upravo zato što je došlo do kovida i zato što je ta privredna aktivnost obustavljena značajnim delom, jer nemoguće je raditi normalno u ovakvim uslovima.

Pažljivo sam pročitao izjavu premijerke Brnabić vezano za dobijanje vakcina. To je tačno, nažalost ljudi, svet je surov. Bogati mogu da se leče, sirotinja kada dođe na red. Nažalost 96% vakcina su već bogate zemlje sve kupile. Pitanje je da li ćemo i kada doći na red da imamo masovnu vakcinaciju. Čitajući izjavu juče gospodina Lončara, danas i gospođe Brnabić, to teško biti pre druge polovine naredne godine. Znate, do tada ova privreda mora da radi. Činjenica je da bogate zemlje se utrkuju koja će prva da uzme vakcinu, upravo da bi svoju ekonomsku aktivnost aktivirala. Svako ko dobije neki mesec je u velikoj prednosti. To je suština svega. Mi moramo po svaku cenu da dođemo do tih vakcina, upravo da bi nekako našu privredu razvili.

Mi makar na ovom nekom mikro planu, ali ovde na Balkanu, nama to i pripada gospodine Mali, a to je da budemo lideri u regionu. I to jesmo i to pokazuju svi ekonomski pokazatelji i nije sramota to reći. Kada neko kaže - pa ne znam Srbija bi da širi svoju dominaciju, da želimo da širimo našu ekonomsku dominaciju. Mislim da imamo pravo na tako nešto. I mislim da Srbija treba da širi svoju ekonomsku dominaciju i na Crnu Goru, i na Bosnu, i na Hrvatsku, Makedoniju i gde god može, zato što imamo šta da ponudimo, imamo šta da proizvedemo, imamo radnu snagu koja je veoma dobra i zašto ne bismo to činili.

Zato, molim vas, a znate i sami koliko sam bio kritičan prema određenim merama koje Krizni štab donosi. Molim vas da se razmisli pošto privreda mora da radi. Sve mere razumem potpuno. Podržavam i ovo što će biti ograničenja na granicama, da ne može da se tek tako uđe u Srbiju, da morate da idete u karantin. Mi moramo da sprečimo širenje zaraze. Nemojmo više da ograničavamo privrednike sa radnim vremenom. To je besmisleno. Uvedimo strožiju kontrolu poštovanja epidemioloških mera u privrednim subjektima, posebno u ugostiteljskim objektima, ali nemojmo sprečavati ugostitelje i malog privrednika da radi. To što ćete mu dati do pet sati da radi, mi ga sahranjujemo.

Ovi veliki marketi i tržni centri, oni će možda i opstati, ali onaj mali privrednik koji ima prodavnicu neće moći da opstane, mora da otpušta ljude. Razumem država daje ekonomsku pomoć. To je veoma značajno. Davaće i minimalac, ali ne može to do beskraja. To nije dovoljno ukoliko nemate privrednu aktivnost. Zato molim da se razmisli o tim merama jer ovo ozbiljno udara na privredu. Nažalost u čitavom čovečanstvu je tako, nije Srbija nešto izuzeta od toga.

Znači, još jednom apelujem na ljude u Kriznom štabu. Apelujem na racionalnost. I taj Krizni štab, i lekari i svi primaju platu iz budžeta. Budžet se puni od privredne aktivnosti ove zemlje. Ako mi uskratimo privrednika, pa od čega ćemo da punimo budžet? Molim vas da se razmisli o toj meri, da se dopusti da se normalno radi, a da se pojača kontrola poštovanja epidemioloških mera.

Inače, podržavam da za ovu tzv. Novu godinu nema organizovanih proslava, ne sme da se širi epidemija. Sve je to nešto što apsolutno podržavam, ali ne mogu ovo da prihvatim jer ćemo zaista sebe dovesti u ozbiljnu ekonomsku situaciju.

Molim vas da tu reagujete, zato što ste vi ministar finansija i vi rukovodite budžetom ove zemlje. Moram da priznam, zaista ste to domaćinski radili. Zašto to sada kažem? Mi danas možemo da gradimo kovid bolnice.

Ja vidim ovde izvesna gospođa koja jedno desetak stranaka promenila i koja, ko šta radi čuči kod nekih državnih privrednih subjekata. Ide i priča kako je kovid bolnica ovakva, onakva, nije dobra. Ljudi moji, u njihovo vreme, u vreme vlasti dotične gospođe koja je izdvajala novac iz pokrajinskog budžeta, recimo da plati banatske šore. Ne znam da li znate? To je ona igra što se u Banatu igra. Čak su imali i neko svetsko prvenstvo. Ona je izdvajala novac iz pokrajinskog sekretarijata za sport da plati za banatske šore.

U njihove vreme jedan ljudski dom zdravlja nisu izgradili. Možete da zamislite da nas je u njihovo vreme zahvatila epidemija. Ljudi bi na ulici ležali, pretpostavljam.

Ovde je neko uspešan, neko je uspeo da uštedi negde nekakav novac i da uloži i da za četiri meseca dobijemo izvanrednu kovid bolnicu. Zašto kažem izvanrednu? Ne dao Bog da smo ikada to morali da pravimo, da smo pravili bolnice za druge namene, zato što je potrebno da se bolnice prave, ali jedine dve sile koje su pravile kovid bolnice su Kina i Rusija. Rusija slabijeg kvaliteta nego Srbija. To mora da se pohvali, ljudi moji.

I zato što ste domaćinski vodili računa o budžetu, mi smo danas u stanju da negde nešto uradimo, ali zato vas molim da se razgovara, da probamo da nađemo negde neku meru, da nastavimo da punimo budžet i da zemlja radi. Svi zavisimo od privrednika.

Moram da kažem dokle je Srbija inače došla, posebno tu želim da vas pohvalim, jer je Srbija razvijala privatni sektor. U vreme vlasti, ovih koje mi ovde stalno pominjemo, koji nisu vredni pomene, ljudi su iz privatnog sektora bežali u državni sektor. To je katastrofa. Mi smo uništili privatnika u njihovo vreme. Mislim da je samo 30 i nešto posto bio udeo privatnika u punjenju budžeta. Potpuna katastrofa.

Danas, naprotiv. Mi imamo problem što čak državni sektor ne može da zadrži više ljude zato što idu masovno u privatni sektor. Hajde da se ne lažemo, zašto je problem izabrati negde direktora javnog preduzeća? Zato što, da bi se javio uspešan menadžer, on zahteva i visoku platu, država, pitanje je da li može da nam da tako visoku platu koliko neki uspešan menadžer može u privatnoj firmi da zaradi. Ono što se javi na konkurs pitanje je koliko je baš kredibilno i koliko bi zaista vodili domaćinski računa o nekom preduzeću.

Želim zaista tu da vas pohvalim, zato što je privatnik počeo ovde, ljudi, da radi. Mladi ljudi kada završe fakultet više ne razmišljaju da idu u državni sektor, nego razmišljaju da otvaraju svoje neke firmice, kompanije ili već imaju neku privatnu inicijativu. Počeli su da razmišljaju zdravorazumski. Svako normalan je uvek za privatnu inicijativu i to je nešto što ste vi uspeli da uradite. Promenili smo sistem razmišljanja u Srbiji.

Znate kako je pre bilo? Ako si partijski podoban, aj ti fino u državno preduzeće, šta radiš, nije ni bitno. Da li uopšte ti tu imaš nekakvu produktivnost, ni to nije bitno, a privatnik to plaća, jel tako, finansira sve vreme. E, sada je obrnuto. Sad zaista privatni sektor se značajno razvija.

Samo bih zamolio ako može malo tišine. Evo, neću još dugo da govorim.

Gospodine Mali, meni je drago što vi kada izlažete i obrazlažete koliko su besmisleni napadi na ovu državu, koliko to zaista sa ekonomskog aspekta objasnite ljudima na jedan prost i plastičan način i nešto što ljudi razumeju.

Ja kao diplomirani pravnik uvek sam se rukovodio po pitanju ekonomije jednom racionalnom logikom – što jeftinije proizvedi, što skuplje prodaj. Nekako to ljudi najbolje shvataju.

Kad kažu vam ovde- pa, jeste, naši radnici rade za, ne znam, male plate u stranim kompanijama, ja samo želim ljudima da pojasnim koliko je to glupo i koliko je to besmisleno. Činjenica je da ne može naš radnik ovde u „Simensu“ da ima istu platu kao radnik, što se tiče „Simensa“, u Nemačkoj. Nemoguće je da ima takvu platu. Zašto? Zato što naš radnik 20 i nešto godina nije video modernu tehnologiju. Znate, za 20 i nešto godina, koliko je to proteklo, ovde mi smo imali sankcije, kasnije onu lopovsku privatizaciju, itd, za 20 i nešto godina ljudi nisu radili, nisu videli modernu tehnologiju i onda kad vam kažu – jeste, ali u njihovo vreme su primali platu, a primali su platu za nerad, zato što su sve firme upropastili. Ostali su goli zidovi, utičnice nisu ostale u tim firmama, ali su davali platu i kupovali socijalni mir iz budžeta ljudima koji ništa nisu radili. Tako su zemlju uništavali. Oni su podizali kredite koje mi dan danas vraćamo da bi tako kupovali socijalni mir.

Danas, naprotiv, taj radnik ide u fabriku. Ujutru ustaje, navija budilnik za 6,30 časova ujutru ili za 6,00 časova da bi stigao na posao, da bi tamo radio i da bi primio platu zaista za onaj rad za koji je angažovan. Da li mu je ta plata adekvatna? Za naše uslove jeste. Ali, nije samo tu u pitanju plata. Taj naš radnik koji danas dođe u tu modernu kompaniju, koja je došla sa zapada ili odakle god, on tu nauči se novim tehnologijama, on se tu obuči. Kasnije, kad napusti firmu, može svoju proizvodnju da pokrene. To je višestruka korist koju mi od toga dobijamo, pri tom svaka od tih firmi koja ovde dođe ima proizvod „made in Serbia“, plaća porez ovde u Srbiji. Višestruka korist od tih preduzeća.

Kad neko kaže – pa, što mi subvencionišemo strane kompanije, a ne subvencionišemo naše? Ma, nije tačno. Mi subvencionišemo i naše kompanije koje negde imaju tržište. Ali, izvinite, meni je jako žao što Srbija nema „Mercedes“ ili nema „BMV“ i mnogo mi je žao što Srbija, recimo, nema „Boš“ ili „Mile“ ili tako nešto. Nažalost su to veoma jake nemačke kompanije, ali ja se nadam da ćemo negde, nekada dostići taj stepen razvoja da i mi imamo takvu kompaniju, makar upola, koja bi mogla negde na tržištu da se nađe.

Naravno da ću subvencionisati da dođe takva firma ovde, jer mi stvara višestruku korist, jer porez plaća ovde, radnika mi obučava, donosi mi nove tehnologije, što je sve jedan benefit i dobit za ovu zemlju.

Ja vas molim samo da sa tim nastavite. Od neverovatne je važnosti da nam dolaze strani investitori. Od neverovatne važnosti, jer, kao što vidite, naš budžet smo upravo zbog toga postigli.

Za nas idu veoma teška vremena. Ja ću ovim završiti. Mogli smo juče da vidimo šta se dešava u američkom Kongresu na slušanju, gde su se ponovo povampirili aveti koje su nas devedesetih godina razarali ovde.

Jasno je kao dan šta nam se sprema. Jasno je da baš sa novom administracijom nisam siguran da ćemo imati tako dobar odnos, govorim američkom administracijom, kao što je to bio odnos sa nekom prethodnom. Nadam se da hoćemo, sve je to stvar lobiranja i dobrih odnosa, međuljudskih i slično, ali bih vas ipak molio da mi značajnija sredstva izdvajamo za našu bezbednost, pre svega ovu obaveštajnu i kontraobaveštajnu, a svakako za borbu protiv kriminala i vojnu i za modernizaciju naše vojske, jer ko zna. Pogledajte kako odjednom samo bukne iz tih nekih zamrznutih konflikata bukne sukob. Evo, imali smo nedavno Azerbejdžan i Jermenija. Mi imao jedan zamrznuti konflikt, još uvek. Nadam se da se to neće odmrznuti, nadam se da ćemo ubuduće razmišljati isključivo o razvoju naše ekonomije, da ćemo razmišljati o novim fabrikama, o tome koliko smo zaradili, gde smo se zaposlili, da li možemo bolji posao da nađemo, a da nećemo razmišljati o sukobima. Ali, znate, nažalost čitav svet je u konfliktu, ova kriza svakog pogađa. Posle velikih kriza uvek nastaju sukobi i mi o tome moramo da razmišljamo, ljudi. Mislim da ćemo zato morati da pravimo dodatne neke uštede i ulaganja za nešto što bi možda mogli, ne daj Bože, da budu crni dani. Nadam se da do toga neće doći.

Naravno, podržaću ovaj budžet, jer mislim da je odličan i ta prihodna strana koja je veća u odnosu na prošlu godinu je nešto što je vrlo pohvalno, ali zamoliću da mora da se razmisli o sledećoj situaciji. Opet sam jutros pročitao potpuno jedan neverovatan napad na decu predsednika Republike. To je ko zna već koji napad, ali ta vrsta klevetanja porodice, pa ubacivanje u političke sukobe nečije dece, to mora da se ovde jednom spreči.

Ja ozbiljno predlažem, i negde da se o tome razmisli, da se promeni krivično zakonodavstvo u tom segmentu, da se krivično sankcioniše, da se zapravo inkriminiše ta vrsta krivičnog dela – kleveta prema porodici sa posebnim kvalifikovanim oblikom ako se to odnosi na decu. Znate, kada neko dobije tu vrstu možda i zatvorske kazne, možda mu više neće padati na pamet da takve stvari radi.

Nečasno je, sramno je i skandalozno bilo čiju decu, koliko god da nekog ne voliš, ali sramno je bilo čiju decu i porodicu ubacivati u politički sukob. To rade neljudi. To častan čovek u bilo kom sukobu, pa čak da ne znam koliko nekog ne voliš, nikada se deca ne diraju, niti se dira porodica. To je sramno i zaista za svaku osudu.

Zamolio bih da se o tome razmisli, da se možda uvede to krivično delo, jer ne znam više kako drugačije da se borite sa nekim neljudima koji takve stvari čine.

Hvala vam.