Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Antić

Zoran Antić

Srpska napredna stranka

Govori

Samo par podataka koliko je ovo poresko opterećenje nelogično, a to je kada se kroz porez kada su u pitanju vazduhoplovi, neće biti manji od pet hiljada evra, a da recimo sportski vazduhoplov sa nekih četiri sedišta vredi 30.000 evra, otprilike to su te cene. Znači, totalno nerealna poreska stopa koja će potpuno da destimuliše amatersko vazduhoplovstvo, civilno vazduhoplovstvo.
Mislim da nam stoji gašenje sportskog i amaterskog vazduhoplovstva zahvaljujući ovakvim predlozima Vlade. Hvala.
Član 13. odnosi se na novčane kazne i za SNS je neprihvatljivo da se propisuje kazna i kada su u pitanju prekoračenja rokova prilikom plaćanja novčanih kazni, kada su u pitanju rokovi za plaćanje poreza zato što imamo jako često priliku da slušamo od predsednika Vlade kako za sve ono što se loše dešava u ovoj zemlji okrivljuje svetsku ekonomsku krizu, ali kada treba da uberu porez, kada treba građani da plate taj porez onda se ne sete svetske ekonomske krize, nisu ni svesni koliko danas teško žive građani Srbije, koliko je loše stanje u privrede, ali evo, bar par podataka. Danas 60 hiljada preduzeća ima blokirane račune. Ukoliko na vreme ne plate porez biće kažnjeni. Imate preko 360.000 građana koji primaju minimalne plate, znači nekih 16.500. Imate 400.000 građana koji neredovno primaju plate. Dvadeset posto zaposlenih u privatnom sektoru ima zakašnjenje kada su u pitanju plate i po 90 dana i očigledno je da je jako loša ekonomska i socijalna situacija danas u Srbiji, ali to je ono što ne zanima Vladu, Vladu zanima samo kako da što više poreza ubere ne bi li njena partijska administracija uspela za sebe da obezbedi što veće primanja. Hvala Bogu, ovim budžetom ste za plate uvećali nekih 7% a potpuno ste zaboravili na socijalno ugrožene. Da vas podsetim, penzionerima ste dali samo 2%.
Član 10. dame i gospodo narodni poslanici, odnosi se na invalidnost, i to na invalidnost za profesionalne vojnike, odnosno profesionalnu vojnu službu. Ono što je SNS zasmetalo u ovom članu 10. to je činjenica da svi građani nisu ravnopravni po zakonu zahvaljujući ovom članu.
Znate, vojna lica mogu da budu nesposobna za svoj posao, znači, za posao kada je u pitanju vojna služba, a ostali građani, nesposobni invalidi za bilo koji posao. Prema tome, ako vojno lice nije sposobno za obavljanje profesionalnog služenja vojnog roka, to ne znači da nije sposobno za obavljanje nekih drugih poslova, kao što su to sposobni zaposleni poljoprivrednici i preduzetnici ili bilo koja druga kategorija građana u Srbiji.
Prema tome, mislim da su vojna lica, zahvaljujući ovom članu, stavljena u znatno povoljniji položaj i da ovo rešenje nije adekvatno, naročito imajući u vidu trenutno socijalnu situaciju u Srbiji. Hvala.
Član 20. koji je za nas problematičan odnosi se na beneficirani radni staž, odnosno staž koji se računa sa uvećanim trajanjem i mi smatramo da je ono što je dato u ovom članu preširoko postavljeno, da je i te kako diskutabilno kada su u pitanju neke institucije.
Ali, zbog građana, ukoliko neko uopšte i sluša, što se nas tiče, policijski službenici i oni koji su uniformisani nisu problematični, ali policijski službenici koji rade na posebnim poslovima – to je jako uopštena definicija. Zatim, zaposleni u Ministarstvu spoljnih poslova – isto je problematično na koga se sve to odnosi. Dalje – pripadnici BIA-e. Ne znam po čemu oni imaju tako otežane uslove rada? Zatim – vojno-obaveštajne agencije, poreska policija, itd. Nešto ne prepoznah da oni imaju jako teške uslove rada. Što se tiče Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, tu bismo mogli da se složimo sa predlagačem, sasvim sigurno, kao i profesionalna vojna lica. Ali, ostali su neki – ostali policijski službenici. Verovatno ste tu mislili na ove iz komunalne policije koja se osniva širom gradova i koji naplaćuju kazne za parkiranje ili ne znam na šta ste mislili?
U svakom slučaju, ceo član ovog zakona je jako nedefinisan. Ovde ima puno propusta. Morao je da bude znatno jasniji jer ovako kako je postavljen on jednostavno ne stavlja sve građane u istu ravan odnosno svi građani nemaju ista zakonska i ustavna prava. Prema tome, ovaj član ovakav kakav je, neprihvatljiv je za SNS. Hvala.
Zanimljiv je ovaj član zakona zbog toga što, kao što reče kolega Buha, pokazuje koliko je Vlada nemoralna i nečasna i koliko je izigrala sindikate u ovim pregovorima, u trenutku kada se plašila nekih socijalnih nemira i
peticije koju su sindikati pripremali, ali amandman SNS odnosi se na poljoprivrednike. Čini mi se da su u ovom članu i poljoprivrednici diskriminisani, i to, pre svega, oni poljoprivrednici koji su to pravo na staž stekli posle donošenja Zakona o PIO, znači posle 1. aprila 2003. godine.
Podsetio bih da je u 2004. godini donet i Zakon o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i tim zakonima je određena najniža osnovica i stopa doprinosa je izjednačena za sve, pa je najniža osnovica iznosila 35%, a najniža stopa doprinosa 22%.
Prema tome, nema razloga da postoji razlika između osiguranika poljoprivrednika koji su to pravo stekli posle usvajanja ovog zakona, jer su im iznosi bili potpuno isti sa onim osiguranicima koji su zaposleni ili su osiguranici samostalnih delatnosti.
Mi smo amandmanom, dopunom ovog člana, nastojali da poljoprivrednike stavimo u isti položaj kao što su i ostali zaposleni koji odlaze u penziju, a uz to smo imali u vidu da su poljoprivrednici danas jako ugroženi, da nam je selo i te kako staro, da su te penzije minimalne. Žalosno je što Vlada nije imala više razumevanja za ove predloge SNS, obzirom na stanje u poljoprivredi danas.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi smo ranijim zakonima kao sticanje svojstva …, posle ostvarivanja prava na penziju imali da se suspenduje pravo korišćenja penzija. Ustavni sud je svojom odlukom poništio ovaj institut i u novom zakonu PIO faktički nemamo ovaj institut, tako da, što se tiče ovog člana koji je predložila Vlada Srbije, koji se odnosi pre svega na prestanak osiguranja, on po nama predstavlja neku vrstu birokratske prepreke koja je nepotrebna i u amandmanu koji je podnela SNS smo predložili brisanje tog člana. Smatramo da je u saglasnosti sa Zakonom o PIO i u saglasnosti sa ovom ustavnom odlukom Ustavnog suda.
Dame i gospodo narodni poslanici, već pomenuti beneficirani radni staž sa kojim se ne slaže većina poslanika opozicije tretiran je u ovom članu 75. i do apsurda je doveden ovaj institut jer se ne zna ko je taj ko će da propisuje koja su to beneficirana radna mesta, koliki je to stepen uvećanja staža, odnosno to se prepušta institucijama koje na to imaju pravo. Umesto da neki organ pri Vladi ili sama Vlada odredi ko i koliku beneficiju radnom stažu može da ima to se olako ostavlja nedorečeno. Kaže se da će se doneti najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Smatramo da je ovo neprihvatljivo. I ovako imamo veliki problem, kao što smo govorili, sa sredstvima u PIO. Jako je puno priča kako nema para za penzionere, kako moramo da štedimo, a sa druge strane ostavljamo pojedinim ministarstvima i različitim institucijama mogućnost da oni samovoljno kako njima odgovora odlučuju o tome ko će imati beneficirani radni staž i koliki će biti stepen uvećanja prilikom određivanja visine tog beneficiranog radnog staža. Za SNS ovakva neodgovornost, ovakva nedorečenost u ovom zakonu je jednostavno neprihvatljiva i mi vas pozivamo da u danu za glasanje ovaj institut i ovaj amandman SNS prihvatite. Hvala.
Gospođo Đukić – Dejanović, javljam se za repliku gospođi Vjerici Radeti. Javio sam se malo pre, ali me niste videli. Pomenula je i Srpsku naprednu stranku i Tomislava Nikolića konkretno i smatram da imam pravo kratko, neće biti problematično i nećemo ući u veću diskusiju, nadam se. Mogu li?

(Predsednik: Ako je grupa pomenuta može šef ili zamenik šefa poslaničke grupe.)

Stav 3. vama omogućava, s obzirom da niti je šef poslaničke grupe niti zamenik da malo kreativnije to tumačite i da dozvolite, jer ovo nije prvi put da se događa.

(Predsednik: Zaista nema mogućnosti da vam dam repliku.)

Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, i SNS ima želju da govori o Zakonu o PIO. Moja malenkost je zadužena za taj zakon. Do sada smo govorili o budžetu, ali smatramo da je ovaj zakon koji je predložen na neki način nemoralan, neprihvatljiv i žalosno je da se nalazi u proceduri danas na ovom zasedanju. Razlog za to je što teret štednje koja je neminovna, s obzirom da imamo katastrofalnu ekonomsku situaciju, s obzirom da imamo dužničku krizu koja je pomolu, s obzirom da imamo sistemsku krizu, očigledno je da sistemske reforme nisu urađene onako kako treba. Činjenica je da imamo veliku javnu potrošnju, da smo imali lošu procenu svega onoga što je pred nama i da je ova vlada donosila jako loša rešenja, teret svega toga ne može da padne na najsiromašnije i najugroženije.

Jedna od najsiromašnijih i najugroženijih grupa su svakako penzioneri.

U prethodnom Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju SNS je prepoznavala izvesne probleme. Konkretno sam tražio i autentično tumačenje kada je u pitanju član zakona 63. Član zakona 63. nažalost ovaj put se nije našao u izmenama i dopunama ovog zakona, a trebalo je, jer imamo veliki problem kod obračuna ličnog koeficijenta. Činjenica je da kompjuterski program koji ima PIO lični koeficijent računa na taj način što se u zadnjoj godini, bez obzira koliko meseci se sabira prilikom obračuna tog koeficijenta, taj iznos deli sa prosekom za celu godinu.

Pred sobom imam obračun jednog mog komšije Jagodinca, gospodina Vojinović Vukosava, koji je penzionisan u sedmom mesecu i prilikom izračunavanja koeficijenta uzeta je zarada za tih sedam meseci, a prosečna zarada za godinu dana upoređena je sa tom zaradom i došlo se do koeficijenta od nekih 0,57. Da je otišao u 12. mesecu, upoređujući sa godišnjim koeficijentom, taj koeficijent bi bio znatno veći. Na kraju se ti koeficijenti zbrajaju i dele sa brojem koeficijenta i na taj način penzioneri budu zakidani za par stotina dinara. Sve zavisi od toga da li ste otišli u januaru u penziju ili ste otišli u decembru. Ako ste otišli u decembru, nema zakidanja, ali ako ste otišli u januaru, bitna je razlika. Možda ta razlika nije velika za nas ali je velika za ljude koji primaju relativno male penzije.

Tražio sam, kao što rekoh, još pre godinu dana, autentično tumačenje tog člana 63. Nažalost, Zakonodavni odbor nije imao razumevanja. On se obratio Vladi, Vlada je poslala jedno nemušto saopštenje u kome je bilo reči o svemu i svačemu, osim o načinu kako se obračunava lični koeficijent, a to je dato u ovom članu 63. koji je doslovno, ali sasvim nelogično primenjivan prilikom obračuna penzija.

Znači, mnogo toga, kada su u pitanju penzioneri, je loše urađeno u prethodnom periodu i činjenica je da od 2000. godine, odnosno do 2002. godine kroz razno-razne izmene imamo restrikcije u ovoj oblasti, imamo smanjenje prava penzionera i u uglavnom mnogo loš socijalni položaj penzionera, nego što je to bilo u nekom prethodnom periodu, bar računajući onu prosečnu platu.

Isto tako, mislimo da te obaveze koje ova država ima prema MMF, a pre svega se odnosi na kamate, odnosi se na kredite koji su uzimani u godinama koje su iza nas, od 2000. godine pa na ovamo, a očigledno 2010. godine moraće da se vrate, ne mogu da pandu na teret najsiromašnijih, sasvim sigurno. To što mi imamo pad industrijske proizvodnje, to što imamo pad zaposlenih, pad zarada, pad životnog standarda, to je krivica ove vlade, to je krivica ove državne administracije. Ako je neko trebao da ponese teret svih tih teškoća, ako preko nečijih leđa treba da se usklađuje, smanjuje potrošnja da bi se krediti i kamate uplaćivale, to je pre svega državna uprava koja se i pokazala nesposobnom da rukovodi ovom državom.

Ono što je veliki problem, to je činjenica da imamo jako malu naplatu, da imamo sve više sive ekonomije, imamo činjenicu da možemo samo kroz javne nabavke, koje po podacima Evropske komisije ili Svetske banke iznose, nemojte da me držite za reč, negde oko četiri milijarde evra, 25% tih sredstava ode kroz korupciju, kroz kriminal. To je negde oko milijardu evra. To je oko 100 milijardi dinara, a transfer iz budžeta fondu PIO je 230 milijardi dinara.

Znači, samo kroz borbu protiv korupcije i kriminala možemo da nadomestimo bar još malo preko 30% onih sredstava i mogli bismo da dođemo u situaciju, ne da se penzije smanjuju, nego da se penzije povećavaju, ne samo penzionerima, već i drugim socijalno ugroženim kategorijama.

Isto je tako, rekao bih, sramotno da se dogovor predsednika Vlade i sindikata nije ispoštovao, da smo samo pre mesec dana imali taj dogovor, da je na

osnovu tog dogovora sindikat prihvatio da ne ide sa peticijom, ne stvara probleme Vladi, a da je izigran na neki način, jer ono što je urađeno, urađeno je pre svega kada su u pitanju žene koje odlaze u penziju i povećana je starosna granica, ali nije ispoštovan dogovor da sve ostane onako kako je trenutno do 2013. godine.

Isto tako, imamo veliki problem i kod povećanja penzija. Ako se setite, Zakon o fiskalnoj odgovornosti podrazumevao je da do usklađivanja dođe u zadnjih šest meseci i da je poštovan Zakon o fiskalnoj odgovornosti vi biste u januaru imali povećanje penzija od 6%. Imate neke klauzule u samom zakonu koje su neprihvatljive, odnosno ne znače ništa, jer povećanjem BDP od 4% je san, samo želja ove vlade. Ove godine imate 1,5%. Sledeće godine ste projektovali 3%. Šta će biti 2012. godine?

Sve u svemu, situacije je jako loša. Danas ono što je bitno kao jedan podatak, prosečan životni vek za muškarca u Srbiji je negde oko 69,7 godina. Ako odlaze sa 65 godina u penziju, znači penziju mogu da koriste pet godina. Za žene, po podacima koje ja imam, 75 godina, što znači da je to samo neki 17 godina. U zemljama EU, u zemljama Evrope situacije je znatno povoljnija kada su u pitanju njihovi građani i penzija se koristi znatno duže.

Da ne bih suviše vremena oduzimao mom kolegi koji treba mnogo toga da kaže o problemima iz oblasti poljoprivrede, želeo bih samo na kraju da vas podsetim da mi danas u Srbiji imamo negde oko 800.000 nezaposlenih, da imamo negde oko 300.000 ljudi koji primaju minimalce, nekih 15-16 hiljada, koliko ste to sad podigli na nekih 5%, i da će ovaj zakon značiti da će u toj penzionerskoj populaciji verovatno biti još jedno 500.000 gladnih, još jedno 400.000 siromašnih. Nažalost, 2012. godine, pošto nemate nikakve garancije da će penzije koliko toliko pratiti plate, imaćemo blizu 50% građana Srbije koji će biti siromašni. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, za SNS je Zakon o zdravstvenoj zaštiti ono što mi poslanici volimo da kažemo - sistemski zakon, krovni zakon.
Mislimo da ovim predlogom člana 3. se ovaj zakonski tekst unižava, zato što se propisuje, kao što je i samo rešenje problematično, zato što se tim predlogom člana 3. propisuje da inspektor obavlja poslove nadzora u službenim odelima, čime se dopunjava član 243. zakona.
Nismo u ovom obrazloženju Vlade prepoznali zbog čega je neophodno da inspektor obavlja poslove nadzora u službenom odelu. Mislimo da uz to što ta tematika treba da bude tematika nekih podzakonskih akata stvara utisak da je neophodno da inspektori prilikom nadzora budu na neki način nenajavljeni, da se onemogućavaju da sami nenajavljeni, po svojoj volji, ubeđenju, vrše nadzor u zdravstvenim institucijama.
Osim toga, smatramo da je i činjenica da svaki inspektor ima svoju legitimaciju sasvim dovoljna da taj inspektor može da se na korektan način legitimiše i da može da obavlja taj službeni nadzor i čini nam se da sa ovakvim zakonskim rešenjima, koja su često formalna, koja suštinski ne menjaju tekst zakona, omalovažavamo, kao što sam u početku rekao, tekstove zakona, koji su izuzetno bitni i činimo da kompletno naše zakonodavstvo ima jedan niži kvalitet nego što to treba i nego što to zaslužuju sve institucije i građani Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 14. ovlašćena laboratorija, ono što je stav SNS kada je podnosila ovaj amandman, to je činjenica da mi u članu 4. pominjemo komisiju za kontrolisanje psihoaktivnih supstanci i da je ta komisija poprilično stručno postavljena i da se tu nalaze profesionalci, da se nalaze ljudi koji se bave socijalnom politikom, prosvetom, zdravstvom, omladinom, sportom, kulturom, jedno telo koje je zamišljeno da ima ozbiljne stručne ingerencije i koje treba da daje stručno mišljenje, da usklađuje stručne stavove.
Nema razloga da, kada su u pitanju uslovi za obavljanje delatnosti ove ovlašćene laboratorije koja treba da identifikuje i nove psihoaktivne supstance, ta komisija ne daje svoje mišljenje.
Ono što je možda zasmetalo Vladi, Ministarstvu, ono što u amandmanu SNS stoji da na predlog komisije ministar daje dozvolu za obavljanje delatnosti. Što se nas tiče, moglo je umesto predloga, da stoji i mišljenje, mogao je Odbor da reaguje i da Komisiji da veće ingerencije, jer sama komisija, tretirana samo jednim članom, ima dosta uopštene ingerencije, a zanimljivo je da u dva stava tog člana imate regulisano finansiranje te komisije, mogućnost da se iz budžeta finansira ta komisija, pa bi trebalo malo više povesti računa o tome koje će poslove da obavlja ta komisija, a jedan od poslova koje sasvim sigurno može da obavlja to su ovi poslovi koji se odnose na ovlašćenu laboratoriju.
Isto tako mogli bismo da zamerimo kao poslanička grupa, dozvolu za ovlašćenu laboratoriju izdaje ministar, a ne ministarstvo, jer ako se pozivate na nedorečenost, činjenica je da ministar nije organ državne uprave, već da je to ministarstvo i da ste u tom smislu isto tako mogli da reagujete i ispravite u Zakonu o državnoj upravi.
Moj kolega Zoran Mašić je podneo amandman na član 64. Otprilike odnosi se na istu tematiku, na tematiku komisije za psihoaktivne supstance.
SNS je podnela niz amandmana, nastojeći da toj komisiji da neke ingerencije, da na neki način osmisli da se znaju prava i obaveze te komisije, da se znaju poslovi koje ta komisija obavlja. Žao nam je što nije bilo više razumevanja, bar kada je u pitanju ovaj amandman SNS.
U članu 14, kada smo intervenisali, dali smo predlog, odnosno naša sugestija je bila da ministar daje svoje mišljenje, odnosno donosi akt na predlog komisije. Ovaj put smo intervenisali na taj način, što smo od komisije očekivali jedno mišljenje koje bi se dostavilo ministru i na osnovu tog mišljenja, smatrali smo da ministar može da donese odluku o načinima i uslovima za primenu psihoaktivnih supstanci u zdravstvenoj ustanovi.
Čini nam se da komisija treba da bude uključena u ove poslove i da nije bilo razloga da ona bude izostavljena. Između ostalog, i u obrazloženju odbijanja ovog amandmana i sama Vlada i ministarstvo kažu da ne postoje smetnje da se pribave mišljenja, ali očigledno je da je sujeta ministarstva bila iznad ove zakonske obaveze i da na ovaj način ova komisija ostane, nekako, čardak, kao što se kaže – ni na nebu ni na zemlji.
Ako je potrebna ministru i ministarstvu, tražeći nešto od nje, ako smatraju da bi bila suvišna ili da bi mogla da im škodi u nekom njihovom naumu, neće tražiti mišljenje od nje. Sama komisija stvarno na ovaj način nema prave ingerencije i mislimo da je to jedna velika manjkavost ovog zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, za razliku od mojih kolega iz opozicije, pristup SNS je malo drugačiji. Mi smo stava da sredstva koja jesu veća ove godine od igara na sreću, koja su se prelila u budžet, nisu dovoljna da zadovolje interese različitih socijalno ugroženih grupa.
Smatrali smo da je ovaj član preširoko postavljen, da ostavlja jako puno prostora za zloupotrebu i eventualno nenamensko trošenje ovih sredstava. Jer neka svetska iskustva, a verujem da niko od nas nije u drugačijoj situaciji, ukazuju da samo 50% od onih sredstava koja su namenjena socijalno ugroženim grupama dođu stvarno do samih korisnika, da veliki deo tih sredstava nekim volšebnim putevima nestane ili se koristi za finansiranje samih tih udruženja.
Ovako široko postavljen krug korisnika tih sredstava nastavlja baš u takvu situaciju, da će jako mali deo tih sredstava stvarno otići onim ljudima koji su stvarno socijalno ugroženi.
Mi smo zbog toga u ovom članu 7, a i moj kolega Babić imao je manje-više isto obrazloženje i za član 2, jer tu se ponavljaju iste formulacije, predložili da pre svega ova sredstva idu osobama sa invaliditetom, jer je, čini nam se, to danas najugroženija socijalna grupa. Mislim da su toga svesni i članovi Vlade.
Pozvaću se na jednog ministra, gospodina Rasima Ljajića, koji je sam rekao da je 70% osoba sa invaliditetom na granici siromaštva, da je veliki problem zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Neki pomaci su, zahvaljujući zakonu koji je donet pre nekih godinu i po dana, napravljeni u prethodnoj godini, ali očigledno da taj zakon na neki poprilično napadan način očekuje od privatnog sektora da zapošljava osobe sa invaliditetom, iako one često nemaju adekvatno obrazovanje.
Imam podatak da većina tih ljudi ima samo osnovno obrazovanje, 50% u stvari osoba sa invaliditetom, i očigledno da i u oblasti obrazovanja ovo društvo, da ne kažem ova vlada, jer problemi sasvim sigurno nisu od juče, ne ulaže dovoljno kada su u pitanju osobe sa invaliditetom. S obzirom na aktuelnu krizu, treba mnogo više prostora posvetiti osobama sa invaliditetom.
Dakle, ono što je predlog SNS, mislim da je poprilično jasan, to je da se iz ovih sredstava koja ostaju od priređivanja igara na sreću, pre svega, ispoštuje, naravno, Crveni krst. Nismo protiv toga, ali osobe sa invaliditetom trebaju da imaju prioritet.
Dame i gospodo narodni poslanici, SNS uvek reaguje kada su u pitanju ovakva rešenja, odnosno rešenja koja ministru daju pravo da propisuje opšta akta.
Smatramo da jedino državna uprava, znači organi državne uprave imaju pravo na propisivanje uredaba, podzakonskih akata i s tim u vezi vodi se i par postupaka pred Ustavnim sudom, postupci poništenja takvih odluka. Smatramo da ministar nije definitivno organ državne uprave i nije nosilac javnih ovlašćenja. To može da bude samo Ministarstvo. Suština našeg amandmana je da umesto ministra to bude ministarstvo.
Isto tako, čini nam se da je neprimereno da se navodi tačan naziv ministarstva. Jako često sa sastavljanjem svake vlade imamo različit broj ministarstava, pa nas očekuje rekonstrukcija Vlade. Može biti da će ovi poslovi biti povereni nekom drugom ministru nakon te rekonstrukcije i nema razloga da se tačno navodi ministarstvo, već samo oblast nadležnosti, eventualno kada su u pitanju zakonska rešenja.
Prema tome, mislimo da je krajnje vreme da zakonodavci ovoj problematici posvete pažnju i da u nekom narednom periodu imamo zakonska rešenja koja ću u potpunosti da ispoštuju zakone o državnoj upravi. Hvala.
U članu 14. uvode se dve kategorije igara na sreću, one osnovne klasične igre i ostale klasične igre i tu se pravi velika razlika kada je u pitanju fond dobitaka. Za ove prve predviđeno je da taj fond dobitaka iznosi 50%, a za ove druge taj fond dobitaka sa nekadašnjih 50% smanjuje se samo na 10%.
Čini nam se neprimereno da fond dobitaka prilikom organizovanja igara na sreću bude samo 10%, a da se pri tome kroz ovaj obračun koji ste nam dali u obrazloženju ovog člana vidi da bi recimo priređivači takvih igara na sreću imali skoro dva puta veću zaradu.
Znači sa nekih 20% zarade njihova zarada bi skočila na 36% da bi država uspela da za nekih 240 miliona dinara uveća svoje prihode. Ne vidim zašto bi igrači takvih igara imali ikakav interes da u njima učestvuju, ionako se to najčešće odnosi na neke SMS lutrije. Tu ionako do sada nisu imali pravi uvid u to, niti koliki je fond dobitaka, niti kolika je uplata.
Mislim da ovakvim zakonskim rešenjem, bez obzira što to izgleda stimulativno za budžet, biće jako destimulativno za građane, pa ćete i ovo što ste predvideli da ćete zaraditi na ovim igrama na sreću izgubiti, jer one neće biti atraktivne kada su u pitanju ljudi koji su se opredelili za igre na sreću.
Na stranu to što nam se čini da je na neki način država dozvolila sebi da se na ovaj način i ovim predlogom kompromituje, da je ovo na neki način neka vrsta prevare igrača na sreću i vrši se jedna manipulacija ljudima. To je potpuno neprimereno ako već smatrate da igre na sreću nisu dobrodošle, ako je to neki prljavi biznis, ako je to neka vrsta parazitizma.
Mislim da ova država zbog sitnih prihoda nije trebalo sebe da kompromituje. To je ono što smo mi svojim amandmanom predvideli. Znači, zadržite 50% dobitaka. To je valjda stimulativno za igrače. To je nešto što je sasvim normalno. Nemojmo da se sprdamo i da izmišljamo neku dobit koje sigurno neće ni biti. Hvala vam.

Whoops, looks like something went wrong.