Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Marjana Maraš

Marjana Maraš

Socijalistička partija Srbije

Obaveštenja i objašnjenja

Zahvaljujem, predsednice.

Danas ću postaviti pitanje Ministarstvu energetike i Ministarstvu poljoprivrede - da li nameravaju i da li imaju u planu neke zajedničke projekte na osnovu kojih bi se subvencionisao otkup žetvenih ostataka, a i sto tako pomogla izgradnja po manjim sredinama objekata za preradu tih žetvenih ostataka?

Naime, kada je reč o obnovljivim izvorima energije Srbija ima veliki potencijal, a gotovo 60% od toga čini biomasa. Budući da za grejanje i hlađenje u svetu se potroši više od 50% energije sve više se razmišlja o obnovljivim izvorima energije. Srbija u regionu prednjači kada su u pitanju zelena ulaganja, ali jako malo sredstava izdvaja i jako malo se koristi učešće obnovljive energije u grejanju. Naime, većina toplana koriste kao gorivo gas, mazut i ugalj, a svega nekoliko postrojenja u kojima se koristi biomasa.

U regionu Austrija prednjači u korišćenju biomase kao energenta u toplanama, a i sve zemlje naši susedi ovaj izvor energije koriste kada je u pitanju daljinsko grejanje. Promovisanje korišćenja ove vrste energije započelo je 2013. godine, a polovinom ove godine Ministarstvo energetike potpisalo je i prve ugovore sa dve opštine, u pitanju su Priboj i Mali Zvornik, koje će koristiti biomasu kao energent i za rekonstrukciju postojećeg sistema daljinskog grejanja.

Korišćenje biomase kao goriva smanjuje troškove, a isto tako i pokazuje svoje pozitivne efekte kada je u pitanju ekologija, a i smanjuje našu uvoznu zavisnost kada je u pitanju korišćenje energije. Dobra volja postoji od strane ministarstava, a isto tako i od strane Energetske banke za obnovu i razvoj, KFE, Kancelarije za javna ulaganja, ali nema dovoljno kapaciteta kada su u pitanju manje sredine.

Drugo pitanje koje želim da postavim uputila bih Kancelariji za javna ulaganja. Naime, da li lokalna samouprava u opštini Vrbas može da računa na podršku kada je u pitanju projekat izgradnje vodovodne mreže od Vrbasa prema naseljenim mestima? Naime, naseljena mesta u opštini Vrbas snabdevaju se vodom koja u sebi sadrži nedozvoljene količine arsena. Te količine su 0,08 a dozvoljena količina je 0,01. Sa pravom građani zahtevaju da se ovaj problem reši. To nije problem koji postoji od juče, nego godinama unazad. Još 2007. godine napravljene su ekočesme kako bi se premostio ovaj problem, ali je sad lokalna samouprava napravila zajedno sa Vladom Srbije i sa KFE bankom, projekat koji bi trebao da krene sa realizacijom početkom sledeće godine. Planirano je da se vodovod za sva naseljena mesta završi do kraja 2022. godine, pošto sam Vrbas ima vodu izuzetno dobrog kvaliteta i tom vodom treba da se snabdevaju sva naseljena mesta, ali da bi se projekat završio nedostaju još i sredstva za koje imamo obećanja od Kancelarije za javna ulaganja da će biti nadoknađena. Zbog toga i postavljam pitanje - da li možemo na to da računamo? Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajuća.

Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, koristeći pravo iz člana 287. Poslovnika, želela bih da skrenem pažnju na ozbiljan društveni problem i da u vezi sa tim postavim pitanje Vladi.

Podsećam da je mesec novembar posvećen borbi protiv bolesti zavisnosti koje su sve prisutnije u svim društvima, pa i u našem. Među bolestima zavisnosti nije samo zloupotreba psihoaktivnih supstanci, već i alkoholizam, a poslednjih decenija to je i kockanje.

Rasprostranjenost bolesti zavisnosti je sve prisutnija među adolescentima, ali i decom u osnovnim školama. Nažalost, droga je sve dostupnija, podaci govore da deca između 11 i 12 godina postaju zavisnici ili budu vrbovani za prodaju droge. Nažalost, u adolescenciji mladi često koriste mnoge hemijske proizvode kao što su lepak, lakovi, sprejevi, benzin, koji sadrže isparljive psihoaktivne materije.

O tragičnim ishodima zloupotrebe droga koje se javljaju i u novim sintetičkim i po život opasnim oblicima, nažalost, slušamo svakog dana. Poražavajuća je činjenica da svaki šest srednjoškolac uzrasta od 15 do 18 godina proba drogu, da preko 90% mladih pre svoje 18. godine proba alkohol, da čak 70% ima iskustvo pijanstva, a prema podacima Instituta „Batut“ 2017. godine je u Srbiji bilo registrovano 33.000 kockara. Među mladima uzrasta od 18 do 26 godina svaki četvrti ima problem sa kockom.

Droga, alkoholizam i kockanje uništavaju mlade živote, zavisnike čine nefunkcionalnim i nažalost često završavaju smrtnim ishodom. Zavisnici od droga, alkohola i kockanja ne samo da štete sebi, svom zdravlju i životima, već ostavljaju posledice i na porodicu i na socijalnu zajednicu.

Na širenje zavisnosti od droge, alkohola i kocke danas dosta utiču i mediji šireći i popularišući nezdrav i lagodan život kroz razne rijaliti programe, pa i otvoreno reklamiranje alkohola i kockarnica.

Tu mislim da bi trebalo razmisliti i o tome da se ograniči emitovanje rijaliti programa na određene vreme, jer celodnevnim emitovanjem i naša deca imaju priliku da preuzimaju obrasce i modele ponašanja i na taj način mislim da nam je to i posledica pojave i nasilja u osnovnoj školi, jer oni gledajući, s tim da im je dostupan rijaliti program, preuzimaju te obrasce i kao posledica nama se vraćaju slučajevi nasilja među decom.

Polazeći od neprocenjive štete koju sve bolesti zavisnosti ostavljaju kao posledicu društvo je obavezno da se ovim pošastima i još organizovanije i odgovornije suprotstavlja.

Vlada Srbije je 2014. godine donela Strategiju sprečavanja zloupotreba droga za period 2014. – 2021. godina, kojom je definisano stanje i predviđene aktivne mere za borbu protiv ovih pošasti savremenog sveta.

Međutim, smatramo da je neophodan sveobuhvatni integrativni pristup u sprečavanju svih bolesti zavisnosti, dakle, i zloupotreba draga i alkohola i kockanja, ali i drugih oblika zavisnosti. Neophodan je i multidisciplinarni pristup koji bi obuhvatio sve subjekte od uticaja na sprečavanje bolesti zavisnosti, počev od porodice, škole, socijalnih, zdravstvenih službi do policijskih, pravosudnih organa koji sprečavaju i kažnjavaju nezakonitu proizvodnju, prodaju droge, nepoštovanje Zakona o prodaji alkohola maloletnicima i širenje kocke među maloletnicima.

Takođe, neophodno je uključiti i one komponente društva koje promovišu zdrave stilove života i edukaciju.

Kada sam imala priliku da posetim SAD nisam tamo nigde videla na svakom ćošku kockarnicu pored škola, vrtića. Vi kod nas imate najviše kladionica, pa posle njih dolaze apoteke i pekare.

Moje pitanje Vladi je – da li imajući u vidu težinu posledica bolesti zavisnosti, naročito među mladima, planira donošenje nekog integrativnog dokumenta, odnosno strategije za sprečavanje svih bolesti zavisnosti? Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvaženi narodni poslanici, iskoristiću svoje pravo u skladu sa Poslovnikom da danas postavim dva poslanička pitanja koja su, po meni, od mnogo veće važnosti od uvođenja crnogorskog jezika u lokalnu samoupravu Vrbas, s obzirom da se naših svega 213 sugrađana izjasnilo da govori crnogorskim jezikom, a mislim i da imam pravo to da kažem, s obzirom da pripadam crnogorskoj nacionalnoj manjini a govorim srpskim jezikom.

Prvo pitanje postavljam ministru poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Naime, Vlada Republike Srbije donela je uredbu o kriterijumima i utvrđivanju površina poljoprivrednog i šumskog zemljišta u postupku vraćanja oduzete imovine koja treba da reši pitanje zemljišta otuđenog u postupku komasacije, odnosno arondacije.

Uredba je stupila na snagu 21. aprila 2018. godine. Uredbom se reguliše postupak restitucije u komasiranom području, a omogućeno je i da se formira Fond državnog poljoprivrednog zemljišta iz kojeg će se vraćati zemljište bivšim vlasnicima, utvrđeni su kriterijumi za vraćanje poljoprivrednog odnosno šumskog zemljišta u svojini Republike Srbije na području katastarskih opština u kojima je nakon oduzimanja sproveden postupak komasacije, odnosno arondacije zemljišta, kao i kriterijumi za utvrđivanje površine poljoprivrednog i šumskog zemljišta koje se ne vraća u postupku vraćanja oduzete imovine, bliže je definisan pojam komasacione mase iz člana 24. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju.

Definisano je, takođe, da se bivšim vlasnicima najpre vraća zemljište na katastarskoj opštini na kojoj je oduzeto. Ukoliko ne može da se vrati na toj katastarskoj opštini, vraća se na susednoj katastarskoj opštini u okviru lokalne samouprave a ukoliko ni to ne može, vraća se na bilo kojoj katastarskoj opštini u okviru lokalne samouprave i, na kraju, može da se vrati zemljište iz bilo koje susedne opštine, tj. jedinice lokalne samouprave.

Upravo ovo predstavlja problem opštini Vrbas, s obzirom da je do sada vraćeno 1.200 hektara zemljišta restitucijom iz opštine Vrbas, a u Fondu državnog poljoprivrednog zemljišta iz koga će se vraćati zemljište nalazi se još 332 parcele iz opštine Vrbas.

Do sada je vraćeno zemljište koje su, recimo, potraživali pravni zastupnici Dunđerskih u Bečeju i Srbobranu, to je oko 300 hektara vraćeno u katastarskoj opštini Zmajevo, u okviru naše lokalne samouprave, vraćen je i jedan deo zemljišta koji je potraživan u katastarskoj opštini Despotovo, a to je susedna opština Bačka Palanka. Obrazloženje u jednom slučaju je bilo da ne postoji više zemljišta koje može da se vrati u određenim opštinama, a drugom slučaju da nije sproveden postupak komasacije.

Zbog toga postavljam pitanje ministru poljoprivrede - da li se na ovaj način upravo kažnjavaju opštine koje su sprovele postupak komasacije, tj. ukrupnjavanje, uredile svoje poljoprivredno zemljište?

Prema podacima novosadske područne jedinice u zakonskom roku podneto je još 8.600 zahteva, uglavnom iz Vojvodine, kojima se potražuje poljoprivredno zemljište koje je bilo predmet komasacije.

Prihodi od zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta u 2017. godini u našoj opštini su bili 100 miliona, u 2018. godini 60 miliona i ove godine su planirana ista sredstva.

Drugo pitanje želim da postavim ministru zaštite životne sredine, a tiče se naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine, koja nakon usvajanja Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara krajem prošle godine više nije prihod lokalnih samouprava.

Pitanje je da li će prema Uredbi naknadu za zaštitu i unapređenje životne sredine plaćati pravna lica koja su započela postupak ishodovanja integrisane dozvole ili će i ona biti oslobođena kao lica koja su ishodovala pre roka integrisane dozvole? Napominjem da su pravna lica ujedno i najveći zagađivači, poput "Vitala", "Šećerane" i "Karneksa", do 1. marta 2019. godine naknadu plaćali lokalnoj samoupravi. Prihodi od te naknade su bili pet miliona na mesečnom nivou, što ukupno iznosi 60 miliona.

Upravo iz svih ovih razloga predsednik opštine Vrbas Milan Glušac obratio se i Ministarstvu finansija sa molbom za dodelu sredstava iz tekuće budžetske rezerve Republike Srbije za potrebe finansijske konsolidacije, s obzirom da imamo zatečene u opštini dugove koji su nastali pre 2013. godine. Do sada je vraćeno 300 miliona dugova, a u jednom momentu iznos tih dugova je iznosio gotovo dva budžeta. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani narodni poslanici, danas bih postavila pitanje ministru zaštite životne sredine, gospodinu Goranu Trivanu.

Naime, činjenica je da je zaštita životne sredine jedan od prioriteta politike ove Vlade, što je pokazano i formiranjem posebnom ministarstva koje će se baviti isključivo ovom problematikom na sveobuhvatan, odgovoran i kompetentan način. Za prethodnih godinu dana to se i pokazalo. Aktivnosti ministarstva i ministra Trivana doprinose da se segment životne sredine učini vidljivijim i da se otvoreno govori o ozbiljnim problemima i o načinu njihovog rešavanja.

Svedoci smo da je u proteklih godinu dana otvoreno mnogo pitanja o kojima se ranije nije ni govorilo: od pitanja otkrivanja nelegalno uskladištenog opasnog otpada i njegovog zbrinjavanja, preko formiranja nacionalnog tela za ispitivanja posledica od NATO bombardovanja Srbije po zdravlje ljudi i životnu sredinu, do značajnog povećanja područja prirode pod zaštitom.

Takođe, glas Srbije u međunarodnoj areni u oblasti zaštite životne sredine se sve jače čuje. Sve je ovo nužno, inače bismo našim potomcima ostavili nerešive akcidente i životnu sredinu u kojoj ne može da se živi. Takođe, Srbija je preuzela i obaveze prema EU u kontekstu pristupanja ovoj organizaciji.

Radi se o Poglavlju 27, koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promene. Ovo poglavlje je veoma kompleksno, samim tim i skupo za usaglašavanje standarda. Ali, istovremeno omogućava i apliciranje za značajna sredstva iz predpristupnih fondova EU.

Kako je ministar Trivan izjavio da je u toku izrada nacrta za pregovaračku poziciju za Poglavlje 27 i da će za par nedelja ovaj nacrt biti gotov, što znači da veoma brzo možemo očekivati otvaranje Poglavlja 27, želim da postavim pitanje ministru Trivanu – u kojoj su fazi pripreme nacrta pregovaračke pozicije, koje se sve formalne pretpostavke moraju ispuniti kako bi se Poglavlje 27 otvorilo i kada se očekuje njegovo otvaranje?

Takođe, u kontekstu ove pregovaračke pozicije Srbija će morati da realizuje brojne infrastrukturne projekte, među kojima su i brojni prečistači vode. Kako dolazim iz Vrbasa, koji je deo projekta izgradnje prečistača pod nazivom „Veliki bački kanal“ koji se finansira sredstvima EU, pitala bih ministra dokle se stiglo sa realizacijom ovoga projekta, s obzirom da centralno postrojenje za preradu otpadnih voda, za njega je EU izdvojila 15 miliona dinara. Lokalna samouprava je formirala zajedničko preduzeće sa opštinom Kula, „Prečistač Vrbas Kula“, AP Vojvodina izdvojila je sredstva za izgradnju pristupnog puta i izdvojila je i 50 miliona dinara za kanalizacionu mrežu u naseljenim mestima. Pošto postoji kanalizaciona mreža u samom gradu, gotovo 99%, kada je u pitanju kanalizaciona mreža u naseljenim mestima, ona je svega 30%. Nedostaje tri i po miliona evra za završetak kanalizacione mreže.

Iz tog razloga, postavljam pitanje da li možemo kao i do sada da računamo na podršku države, pošto je za ovaj projekat neophodno da on ima kapacitet 125 hiljada stanovnika i neophodna nam je pomoć i države, osim onoga što je izdvojeno od strane EU i Vlade AP Vojvodine? Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću danas pravo da postavim poslaničko pitanje ministarki građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Naime, građani i građanke iz Zmajeva, Ravnog Sela, Bačkog Dobrog Polja, ali i Kućura iz Saminog sela, što znači svih naseljenih mesta u opštini Vrbas, koji koriste železnički prevoz sa stanice u Zmajevu žale se na niske perone. Sa uvođenjem savremenih vozova čija je platforma visoka jel su oni prema standardima EU, otežan je ulaz i izlaz sugrađanima, pre svega, bolesnima, deci i starima.

U decembru prošle godine uvedeno je nekoliko garnitura motornih vozova koji saobraćaju na relaciji od Sombora do Novog Sada preko Vrbasa, koji poseduje stepenice, ali i u tom slučaju je otežan uvoz putnicima u vozove. Vozovi koji se obraćaju na relaciji od Subotice do Novog Sada preko Vrbasa su savremeni i moderni, ali je problem što su njihove platforme visoke i sugrađani teško uvoze posebno sa stanice u Zmajevu, bilo je i slučajeva povređivanja. Ono što sugrađane, moje u opštini Vrbas posebno iritira, to je što materijal za podizanje nivoa perona stoji na železničkim stanicama više godina. Iz tog razloga postavljam pitanje ministarki, kada će biti okončani radovi?

Moje drugo pitanje se odnosi takođe na uređenje železničkih stanica u Vojvodini, a pre svega u opštini Vrbas, ne možete da se otmete utisku koliko ste putovali vozovima da je na njima vreme stalo. Oni su prilično urušene, higijenski uslovi su problematični, a sve više naših sugrađana, pre svega, zbog toga što su vozovi i moderni i tačni i savremeni, putuju vozovima.

Iz tog razloga, postavljam pitanje ministarki, da li je u okviru projekta izgradnje brze pruge Beograd – Budimpešta, da li se planira i renoviranje železničkih stanica na ovom, pre svega u Vojvodini? Naravno, da ćete se složiti samnom da su železničke stanice, aerodromi i autobuske stanice mesta gde putnici namernici stiču pravi utisak o našoj prelepoj zemlji kada dolaze. Iz tog razloga mislim da je neophodna da dobijem na ovo pitanje i nadam se da će biti u okviru projekta izgradnje brze pruge Beograd – Budimpešta, predviđeno je i renoviranje železničkih stanica na ovoj deonici. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, danas, koristeći svoje pravo iz Poslovnika po članu 287, želim da zatražim obaveštenje od ministra rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja, a pitanje se odnosi na status civilnih invalida rata.

Naime, od Drugog svetskog rata do danas u našem zakonodavstvu postoji kategorija civilnih invalida rata, zakoni su se menjali, ali su civilne žrtve i njihove porodice imale zakonska prava na zaštitu i određeni obim prinadležnosti, kao i pravičnu naknadu za posledice ranjavanja i gubitka člana porodice. Sada je na snazi Zakon o civilnim žrtvama rata iz 1996. godine, a prema našim saznanjima i saznanjima organizacija civilnih invalida pripremljen je i novi zakon.

Prema informacijama kojima raspolažemo, veliki broj civilnih žrtava rata, ratnih dejstava ostaće bez prinadležnosti koje su do sada imali. Ograničenja su u pribavljanju dokumentacije. Da podsetim da se civilnim žrtvama smatraju lica kojima je utvrđen stepen invalidnosti do 50% i više. Ima među njima i logoraša stradalih od eksplozivnih sredstava i ranjavanih. Postoji konkretan problem i u međuopštinskoj organizaciji civilnih invalida rata Vrbas-Kula, gde nekoliko članova ove organizacije koji imaju stepen invaliditeta od 50% ne mogu da ostvare svoje pravo jer ne mogu da dođu do originalnih dokumenata. Naravno da postoji i kategorija sa stepenom invalidnosti od 50% i manje koji nemaju ovaj status.

Moje pitanje ministru bi bilo - koji je najoptimalniji način na koji se može rešiti status civilnih invalida rata za sve naše građane koji bi eventualno ostali bez prinadležnosti po novom zakonu, jer se radi o stečenim pravima grupe građana po osnovu posledica pretrpljenih usled ratnih dejstava i oružanih dejstava, a procena je neka da bi ove prinadležnosti moglo da izgubi oko 15.000 lica? Zahvaljujem.