Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7836">Marko Đurišić</a>

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Hvala poštovani potpredsedniče, poštovana ministarko, ovaj zakon je jedan od onih zakona koje smo čekali i očekivali, po rečima premijera, u prvih sto dana mandata ove Vlade, bilo je najavljeno. Trebalo je samo sedam puta više vremena da konačno dobijemo ovaj zakon i da ga raspravljamo u jednoj potpuno nedemokratskoj atmosferi.
Žao mi je što ste svoj rad, pretpostavljam da ste najveći deo ove prethodne dve godine radili na ovom zakonu, mislim pre svega na Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, raspravljate danas u vreme kada Skupština ne treba da radi, u vreme kada nema prenosa na javnom medijskom servisu, kada građani ne mogu da čuju šta i na koji način Vlada vidi, kako vidi sudbinu zaposlenih u javnom sektoru.
Vi ste očigledno imali veliku potrebu da nam obrazložite rešenja i to je normalno, sat i po skoro smo slušali uvodnu reč vas i kolege koji je obrazložio treći zakon o kome danas raspravljamo. Ali nažalost, ova rasprava ne može da se kaže da je demokratska, demokratija i rasprava u parlamentu služi da bi se mi poslanici, predstavnici građana upoznali, odnosno raspravljali o nekim zakonima.
Vi, kao što znate, ste Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru usvojili juče na Vladi i poslali ga nama danas, odnosno poslali ga da raspravljamo danas o njemu. Govorili ste kako je postojala javna rasprava, naveli ste ko je sve učestvovao, ali tamo su učestvovali predstavnici sindikata, stručnjaka, ali nigde nema građana. Oni treba ovde u parlamentu da čuju i preko svojih zastupnika, nas poslanika da kažu nešto o predlozima zakona.
Na ovaj način, sa ovakvom raspravom, to nije moguće i to je veliki deficit ovog zakona i to će, sasvim sigurno, beležiti njegovu primenu u budućnosti. Niste na to trebali da pristanete. Morali ste da tražite više vremena, pre nego što je ovaj zakon krenuo u raspravu u parlamentu, upravo vi, da se ne bi osporavao vaš rad, jer to je neminovno da će se dešavati kako ovaj zakon bude stupao u primenu.
Pogotovu je nelogično to što mi na ovaj način raspravljamo o Predlogu zakona o platama koji treba da se primenjuje od 1. januara 2017. godine u jednom delu, a do kraja u celom svom delu tek od 1. januara 2018. godine, gde se predviđa ovim zakonom ponovo donošenje mnogobrojnih, što podzakonskih akata, što drugih zakona, nečega što se zove katalog, ta reč je potpuno neprimerena našem pravnom sistemu. Katalog se koristi u, ne znam, maloprodaji, trgovini, u zakonima to do sada nismo imali priliku da slušamo o katalozima.
Zakon o opštem upravnom postupku takođe, malo duže je bio ovde u parlamentu, njegova osnova za sprovođenje bi trebali da bude dobra, efikasna, motivisana javna uprava. Ukoliko se usvoji ovaj Predlog zakona o sistemu plata, ja se bojim da nećemo ostvariti taj preduslov i da sva ona dobra rešenja koja Zakon o upravnom postupku nosi, neće se ostvariti u praksi onako kako ste vi govorili ovde u svom uvodnom izlaganju, a opet i taj zakon i njemu manjka demokratski deficit, zato što ste rekli kako ste konsultacije o ovom zakonu i o Zakonu o platama, što se tiče parlamenta, naveli ste da je sa dva sastanka sa ekonomskim kokusom parlament upoznat sa tokom izrade Zakona o platama.
Moram da kažem da taj ekonomski kokus nije nikakvo zvanično telo parlamenta. U njemu sede poslanici gotovo svih poslaničkih grupa, ali i dalje to nije način za upoznavanje parlamenta i poslanika sa nekim zakonom i to ne može da nadomesti taj razgovor koji ste tamo imali, ne može da nadomesti javna slušanja, raspravu na odborima i druge stvari što je sada sve izostalo.
Ono što je veliko pitanje za javnost, koja je sada isključena, možda će nas neko od građana uhvatiti posle ponoći, ovu raspravu, je i da li je ovim zakonom ispoštovano ono što je dogovoreno na poslednjem sastanku od 3. februara, čini mi se, između sindikata predstavnika poslodavaca i Vlade u svim onim delovima koji su tada bili na raspravi? Kada je završen taj sastanak rečeno je da je nešto dogovoreno. Ja koliko sam uspeo da napravim neke konsultacije za ovo kratko vreme, nije sve ispoštovano. Videćemo u narednim danima kako će ovaj zakon, koji treba da tretira sudbinu preko pola miliona ljudi, kakve će reakcije imati u javnosti.
Sada, hajde da krenemo redom. Nekoliko zamerki smo uspeli da, da kažem, primetimo za ovo kratko vreme, ovaj zakon o sistemu, prva zamerka je sam naslov zakona - Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru. Čitajući ovaj zakon ja nikakav sistem nisam uspeo da vidim. To je 40 članova, neki članovi, ja se ne sećam da li smo usvajali zakone sa dužim članovima nego što je član 14. zakona. On je napisan na sedam strana. Imali smo zakone koji stanu na jednu stranu, a ovde imamo jedan član zakona koji ima sedam strana teksta. Ko tu uspe da se snađe, svaka mu čast. Onda sledeći član, recimo zakona, 15. jedna tabela koja uopšte ne može da se pročita i potpuno je nejasna.
Ona osnovna zamerka je da su iz ovog sistema, i vi u to niste uspeli da nas ubedite zašto je bilo neophodno, isključena javna preduzeća, Narodna banka Srbije i Javni medijski servis. Činjenica je da je upravo tu najveća razlika između plata zaposlenih koji radi isti posao. Sekretarica u državnoj upravi ili po školama, bolnicama i sekretarica u javnim preduzećima, razlika u platama je pet, šest puta. Nekada su te sekretarice ili čistačice u javnim preduzećima plaćene bolje nego direktori škola ili lekari.
Ovaj zakon neće ispraviti tu nepravdu. Vi ste taj problem ostavili sa strane. Dve godine ste vi lično u mandatu i to niste uspeli da rešite i sad na kraju svog mandata.
Iskreno se nadam i očekujem da je ovo kraj, jer posle izbora siguran sam da građani neće dati poverenje Vladi koja na ovaj način tretira njihove probleme.
Ono što ovaj zakon donosi je sužavanje stečenih prava zaposlenih, vezano za bolovanje, godišnji odmor, regres, topli obrok. U prethodnom zakonu, recimo, vezano za bolovanje, stajalo je da naknada za vreme bolovanja može da iznosi najmanje 65%. U nekim slučajevima su kolektivnim pregovaranjem sindikati i zaposleni se izborili da to bude više. Sada je ta mogućnost isključena. Nema reči - najmanje, znači 65%, ni gore ni dole. Regres i topli obrok stoje u Predlogu zakona, ali uz ograničenje, ograničenje da će na socijalno-ekonomskom savetu ili kako već, se razmatrati visina, pa ako se steknu uslovu u budžetu, onda će se utvrditi koliki je iznos regresa i toplog obroka.
Govori se i o dnevnicama, famoznim dnevnicama, koje preko noći potpuno neargumentovana, smanjena deset puta. Ima član 32, čini mi se, govori o dnevnicama, pravu na dnevnicu. Ali, kolika je ona? Da li je dnevnica od 150 dinara u zemlji ili 15 evra za službeni put u inostranstvo realna i dostojna čoveka koji treba da odradi neki državni posao? Ja mislim da nije. Da li je bilo zloupotreba? Da, ali je trebalo boriti se sa zloupotrebama, a ne na ovaj način smanjiti prava i time dodatno demotivisati zaposlene u javnom sektoru.
Ovaj zakon po nama krije smanjenje plata. Vi ste uspeli nekoliko puta u svom izlaganju da kažete kako će obračunom, usklađivanjem osnovica se utvrditi kolika je ta razlika, videti koji su sve koeficijenti u opticaju, ali niste rekli šta će posle toga da se desi, a desiće se smanjivanje plata, sasvim sigurno ne povećavanje, jer je ono što se ovde ponavlja i kroz ovaj zakon i vi ste to govorili, a to je taj famozni budžet i uštede i neka priča kao da je budžet važniji od života.
Građani Srbije ne žive zbog budžeta, da bi budžet bio pozitivan, ili ne znam kako to premijer voli da kaže, nego da bi mogli da ishrane svoju porodicu, da se leče, da se obuku, da možda zadovolje da izađu nekad u pozorište, bioskop, da žive život dostojan čoveka, a ovaj zakon to neće obezbediti, naprotiv, koštaće zaposlene u javnom sektoru daljeg smanjivanja plata.
Šta će na kraju biti rezultat ovog zakona? Imaćemo umesto efikasne i dobro motivisane uprave, imaćemo slabo plaćene zaposlene, nemotivisane da rade, neće se ostvariti taj cilj servisa građana koji treba lakše i kvalitetnije da ostvaruju svoja prava. Ta prava će i dalje biti prazno slovo na papiru, koja ne mogu da se ostvare i uvek će se nalaziti neko obrazloženje, nešto što će se naći u nekom zakonu. Kažem, ovaj zakon nije sistem, jer ne može da bude sistem zakon koji predviđa donošenje desetine novih drugih zakona. Gotovo u svakom članu vi govorite – neki drugim zakonom ili podzakonskim dokumentom biće rešeno ovo ili ono pitanje. Nema tu sistema.
Ono što ste vi rekli ovde i govorili da ovo treba da ostvari efikasnost, transparentnost, pravičnost, da je to reforma sistema, ne vidimo da će krajnji rezultat biti takav. Mislimo da će se vrlo brzo pokazati brojni problemi ovako usvojenog zakona. Šta će se dešavati, recimo, sa platama sudija i tužioca kada primenite jednu osnovicu za obračun plata?
Govorite da će posebnim zakonima posebno biti definisani uslovi za vrednovanje rada i kriterijumi za vrednovanje rada. Pa, zašto vam je trebalo dve godine? Zašto to nije bio deo ovog zakona ili nekog drugog zakona koji usvajamo zajedno. Ovako je ovo samo jedno obećanje, sada pred izbore verovatno, zato i donosimo ovaj zakon navrat-nanos, preko noći, samo da bi moglo da se kaže da je nešto urađeno, a nikakav suštinski napredak nije napravljen.
Zakon o upravnom postupku ima 217 članova i njegova primena je od 1. juna 2017. godine, osim tri člana, a mislimo da je i tu rok od 90 dana koji ste dali predugačak, rok od 90 dana koji ste predvideli da državni organ po službenoj dužnosti pribavlja određena dokumenta umesto građanina. Ne znamo zašto je moralo da se čeka još tih 90 dana. Verovatno da bi posle izbora odložili početak primene i toga.
Na kraju, nekoliko rečenica bi rekao o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji Srbije.
Lično nemam ništa protiv predloga da Vršac, Kikinda i Pirot dobiju status grada, ali postavljam pitanje – zašto to nije slučaj sa Šidom, Borom, Negotinom, Prijepoljem? To su, takođe, velike opštine koje se nalaze na granici, ako je neki kriterijum bio da se pograničnim većim opštinama, centrima okruga pomogne tako što će dobiti status grada, onda je pitanje – zašto ovi gradovi, odnosno ove opštine nisu uključene u ovaj predlog? Ima nekih amandmana, videćemo kakva je njihova sudbina. Ili Prokuplje, ili Paraćin, centri okruga, velike opštine koje se dobro razviju i ovako, odnosno Paraćin, ali zašto onda njima ne pomoći i dati im status grada?
Problem sa ovim predlogom je taj, kako smo čuli od predlagača koji je originalno krenuo sa idejom da pomogne svoj grad Kikindu, a onda mu je premijer dobrog srca rekao – hajde da to malo proširimo. Da li onda treba promeniti zakon, pa da ove kriterijume promenimo, koji govore o tome koje opštine, odnosno kako se formiraju gradovi, koji su to uslovi za formiranje gradova, pa reći uslov je i ako je premijer blagonaklon prema tome? Nema nikakvog objektivnog kriterijuma sada, pa da mi kažemo – da, ovi gradovi treba, odnosno ove opštine treba da postanu gradovi sutra, a neki drugi ne treba. Znači, potpuno ostavljanje na volji premijeru da on uradi i uredi čak i ovu stvar, pored svega što radi, svaki dan, za građane Srbije.
Iz svih ovih razloga, mi jednostavno ne možemo da podržimo ove zakone. Nisu dobri zakoni koji se donose preko noći ovde u Skupštini. U to smo mnogo puta mogli da se uverimo za sve ove godine, ne samo poslednje četiri, nego i prethodnih.
Rad preko noći, lomljenje na brzinu, nije dobar i ne može se opravdati ničim, a pogotovo ne nekom žurbom da se pre raspisivanja izbora završe neki poslovi koji su se obećali, a podsećam da je Zakon o platama, platnim razredima obećan u prvih 100 dana, kao i Zakon o javnim preduzećima koji je usvojen pre tri dana. Umesto 100, trebalo je 700 dana i, na kraju, posao nije završen. Sem što se zakon zove da je zakon o sistemu, suština je, kada pročitate zakon, da sistema nema, da ima novih zakona koji moraju da se donesu i da ta džungla, ja se potpuno slažem, u kojem je sistem plata u javnom sektoru danas neće biti ništa manja kada se ovaj sistem, kako ga vi zovete, pokuša napraviti i uspostaviti. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
Želim da odgovorim na nekoliko stvari. Prvo, nikakav Ekonomski kokus, kao što sam rekao, ne može da bude zamena za rad parlamenta, za raspravu o zakonu na sednicama odbora, za raspravu ovde u plenumu u normalnim okolnostima, a ne noću, ne bez prisustva javnosti. Znači, koliko je članova poslaničke grupe u Ekonomskom kokusu i da li su oni aktivno ili ne učestvovali, to ne može da bude ni na koji način zamena za ove stvari i način na koji se u parlamentu zakoni raspravljaju i donose.
Što se tiče konkretnih predloga, naša poslanička grupa ih ima 25 na ovaj zakon. Ja nisam hteo danas da govorim o njima, govorićemo u danu kada budemo raspravljali u pojedinostima.
Što se tiče ove priče kako će ovaj zakon nešto da sredi i uredi, ja bih stvarno voleo da vidim koji su to kriterijumi u ovom zakonu koji će nagrađivati rad, koji će razbiti uravnilovku i sve to loše što postoji u javnoj upravi. Toga u ovom zakonu, ja ponavljam, nema. Ima namere da se to uredi nekim drugim zakonom. A kada će taj zakon doći na dnevni red? Možemo da vidimo u prelaznim i završnim odredbama, ali ja sam siguran da to ova Vlada neće raditi, jer ova Vlada za u naredna dva meseca više neće vladati Srbijom. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovana gospođo ministarka, priznajem da nisam supermen i kapacitet, kao možda predsednik Vlade ili vi, članovi Vlade, u ovom kratkom vremenu, koliko sam mogao da pročitam ove zakone, recimo, zanimljiva je 11. platna grupa, da vidimo da li sam dobro shvatio ili nisam shvatio.
Kaže – razvrstavaju se radna mesta, naročito sledećim zahtevima, poslovi podrazumevaju visok nivo stručnosti, značajno praktično iskustvo pri rešavanju veoma složenih zadataka, rešavanje problema bez dovoljno informacija, inovativnost u radu i kreativno razmišljanje koje doprinose visokom unapređenju rada.
Mislim da je ova sednica, može sada sve nas ovde da kvalifikuje u ovu 11. platnu grupu, jer mi ovde rešavamo probleme bez dovoljno informacija, jer smo ovaj zakon dobili pre 24 sata i vi sada očekujete od nas i kritikujete nas da li su naše diskusije dobre ili ne, da li smo dovoljno informisani ili ne. Upravo sam ja govorio o tome da činjenica što je ovaj zakon ovako dostavljen u kratkom periodu, onemogućava kvalitetnu raspravu i ulogu parlamenta. Nismo mi ovde da sada sedimo sa vama satima, kako ste vi rekli, da vi nama objašnjavate, nego mi treba da se upoznamo sa ovim zakonom u minimum 15 dana proceduri koliko je propisano Ustavom i Poslovnikom, da bi mogli kvalitetno da odlučujemo u ime građana.
Znači, stručne rasprave, javne rasprave, javna slušanja, sastanci sa Kokusom ne mogu da zamene ulogu parlamentarne rasprave. I, vi to morate da shvatite. Vi i drugi članovi Vlade koji dolazite ovde dan pošto usvojite zakon na Vladi. Hvala vam.
Poštovana predsednice, smatram da je povređen član 87. Poslovnika, koji govori da sednice Narodne skupštine po pravilu održavaju se utorkom, sredom i četvrtkom od 10,00 do 18,00 časova.
Pa, onda stav 2. kaže - predsednik Narodne skupštine može da odluči da sednica Narodne skupštine održi drugim danima, odnosno da Narodna skupština produži rad i posle 18,00 časova, ako za to postoje opravdani razlozi koje predsednik Narodne skupštine saopštava narodnim poslanicima.
I, stav 3. - o produženju rada sednice posle 18,00 časova predsednik Skupštine obaveštava Narodnu skupštinu, najkasnije do 16,00 časova tog dana.
Smatramo da nikako nije mogao da se zakaže nastavak sednice koju smo završili pre 24 sata, za 19,00 časova, u utorak. Meni uopšte nije jasan razlog za ovu brzinu i za vašu potrebu da na ovaj način zloupotrebljavate Poslovnik, kršite poslovničke norme.
Jedino što mogu da razumem to je kukavički strah od toga da slučajno ne uđemo u poslednji četvrtak u mesecu, kada bi Vlada Republike Srbije, zajedno sa premijerom trebala da dođe i da odgovara na pitanja poslanika. U dve godine ovog mandata to se desilo tri puta i svaki put ste izbegavali, ali nikada niste na ovako brutalan način pokušavali da izbegnete to. Taj strah je veliki, jer ste nam jednom rekli ovde - a što ne produžimo rad sredom do posle ponoći, jer bi ušli u četvrtak. Kritikovali ste nas što nismo možda dovoljno uporni, pa ne sedimo ovde do posle ponoći u sredu. I, sada ste se uplašili tog scenarija i zakazali sednicu za ovo vreme.
Poštovana predsednice, smatram da je obraćanjem poslednjeg kolege poslanika, povređen član 107. o povredi dostojanstva Narodne skupštine i da ste vi bili u obavezi da reagujete i prekinete.
Ja sam na početku protestvovao na ovaj način sazivanja sednice u ovo doba dana, odnosno noći, ja vas molim da se ova rasprava, jer na vama je najveća odgovornost, ne pretvori u jedan novi rijaliti šou, kakav građani Srbije mogu da gledaju, na žalost, i u ovo vreme na nekim drugim kanalima. Mislim da ova Skupština to ne treba da bude.
Na vama je odgovornost, vi jedini to možete da uradite u skladu sa Poslovnikom. Mi, drugi poslanici, ako krenemo da uvodimo red, kršićemo Poslovnik i mislim da nikome od nas neće ići na korist.
Ja vas zato molim da, u skladu sa Poslovnikom i članom 107. i 27. i mnogim drugim članovima ovog Poslovnika, reagujete, da probamo ovu diskusiju da vodimo na primeren način i nadam se da više na ovaj način neću imati potrebu da reagujem. Hvala vam.
Poštovana predsednice, poštovani gospodine ministre, ovo što ste sada rekli je suprotno od onoga što ste napisali, jer vi u obrazloženju kažete da se ne prihvata, imajući u vidu da su Predlogom zakona precizno definisane oblasti od opšteg interesa, te da su usklađene sa oblastima koje su kao takve određene posebnim zakonima.
Mi želimo upravo da ovaj zakon bude precizan, da obrišemo tu širinu o kojoj ste vi sada govorili, jer kada se ovoj Vladi, ovim nesposobnim ljudima koji vode Srbiju već četiri godine, da ta širina, onda dobijamo „Beograd na vodi“, onda dobijemo ugovore sa „Etihadom“, onda dobijamo razne druge prodaje magle od kojih građani nemaju nikakvu korist. Naša želja ovim amandmanom je da zakon bude precizan, da obuhvata tačno one oblasti koje su navedene, a ne ovo što je ministar sada govorio – hoćemo da imamo širinu. Koju širinu ministre? Šta je vama dovoljno da bude široko?
Mi smo protiv takvih rešenja, jer smatramo da ostavljaju veliku mogućnost zloupotreba, korupcije i zato smo kroz ceo ovaj zakon predložili takve amandmane. Molim vas, vas i vaše saradnike koji pišu ova obrazloženja, da usaglasite priče, jer vi ste sada rekli jedno, a napisali ste drugo, ali to je manir ove Vlade. Hvala.
Naravno, građani mogu da vide rezultate rada ove Vlade na svakom koraku. Mogu da odu da vide pistu od auto-puta otvorenu pre dva meseca, a koja sada izgleda kao da su Turci orali zemlju. Tako izgledaju autoputevi koje vi otvarate. To je slika Srbije. Mogu da vide te temelje koje ste napravili i promotivni štand, gde je luksuzan restoran napravljen. To je jedino što ste napravili. Možete da otvorite muzej maketa koje ste napravili za ove četiri godine. Mogu metar pruge koju ste napravili građani da vide, a mogu da otvore svoj džep i da vide šta imaju danas, a šta su imali pre četiri godine, da vide u kakve škole idu deca.
Jedino ste umeli da okrečite Prokop, pa svaka vam čast. Svaka vam čast! Veliki je to uspeh. Za 25 miliona dolara iz kuvajtskog fonda, koje niste vi dogovorili, nego neko ko je bio na vlasti pre vas. Gde god čovek da se okrene u ovoj Srbiji propada. Duing lista, pa pročitajte. Ima tamo jedna zvezdica na toj Duing listi. Kaže da je Srbija napredovala devet mesta, jer je promenjena metodologija računanja. Pogledajte to. Svako pismen može da pogleda, ali samo mora da zna dva pisma da bi mogao to da pročita, što je izgleda nekima problem ovde večeras i danas.
Ja se jako radujem što su izbori i, videćete, na tim izborima neprijatno ćete se iznenaditi. Radujte se samo. Ti koji su raspisivali izbore, radujući se, uvereni u svoj uspeh, budili su se u agoniji noć posle izbora.
Jeste, pridružujem se izvinjenju Turcima. Naravno, nisu oni orali. Ali, ja ne znam ko je orao put na Koridoru 10, možda da se predsednik Vlade kada je išao da otvara tu pistu, savio i on pa pipnuo dole, shvatio bi da to nije asfalt što je bilo dole, nego nešto drugo, jer taj zadnji sloj nije stavljen, ali je moralo zbog propagande, zbog izbora da se otvori taj auto-put tada. Da dođe 200, 300 pripadnika SNS sa zastavama i da se napravi priča kako se u Srbiji nešto radi.
Što se tiče puteva gospodo, za četiri godine od 2008. do 2012. godine 180 kilometara auto-puta u Srbiji je završeno, a za to vreme je svaki kilometar auto-puta koji je završen od 2012. do ovog dana današnjeg za to vreme svi ti kilometri su u to vreme projektovani, obezbeđeno finansiranje, završene eksproprijacije.
Voleo bih da čujem koji kilometar, metar, santimetar auto-puta je dogovoren u poslednje četiri godine, novog auto-puta. Da, možda je išao iz njive u njivu, ali šta ste vi uradili za četiri godine, da spojite auto-put od Ljiga do Beograda, da spojite Pojate i Preljinu, auto-put da napravite, da krenete da projektujete, obezbedite finansiranje, bilo šta da auto-put od Preljine završi na granici sa Crnom Gorom. Jednu jedinu stvar navedite, jedan jedini metar auto-puta.
Otvarate fabrike dogovorene 2011, 2012. godine. Koju ste to fabriku dogovorili u ove četiri godine? Dogovorili, a ne otvorili ?
Neki ne čuju. Ovde je bilo zamerki da se ne čujemo, ja olakšavam vama i drugim poslanicima da razumeju šta govorim. Hvala.
Poštovani ministre, mislim da je lepo što ste ovako obrazloženje dali. I mislim da je upravo iz vašeg pristupa raspravljanju amandmana na ovaj zakon, imamo činjenicu da već tri sata Skupština radi, a da smo prešli tri člana svega.
Govorim o činjenici da je Vlada, a pretpostavljam, po vašem predlogu, od 252 predložena amandmana na ovaj zakon, prihvatila sedam. Isključivo amandmane poslanika vaše stranke i koalicionih partnera koji su se našli na vašoj listi.
Ono što je posebno iritantno, gospodine ministre, su obrazloženja koja ste vi davali na neprihvatanje kao razlog za neprihvatanje amandmana. Pa se u 90% amandmana obrazloženje počinje – amandman se ne prihvata iz razloga, što ne postoje obrazloženi razlozi za predloženi amandman.
Izvinite, gospodine ministre, to je uvreda za mene i moje kolege poslanike. Jer, svaki amandman koji smo predložili ima obrazloženje. I da, ovaj amandman smo predložili da bi zakon bio precizniji.
Možda je to previše, ali ne možete da ga odbijate ovako tipski kao sve druge amandmane i kažete – ne postoje obrazloženi razlozi za predloženi amandman. Ovo su razlozi, obrazloženi razlozi naši.
Vi možete sa našim razlozima da se složite ili ne, ali ne možete da napišete neistinu da mi nismo obrazložili razloge. Mi smo ih obrazložili, vi možete da se slažete ili ne.
Ovo jeste mala tehnička izmena, proći ćemo dalje ima suštinskih zamerki naših na ovaj zakon zbog ovih neistina. Nećemo glasati za ovaj zakon, ali vi ste odgovorni za to što vodimo ovako dugačku raspravu, jer vređate …
Nemojte vi da brinete o meni, pustite vi mene da ja govorim, a vi se suzdržite da komentarišete, ako imate ….
Ja govorim o obrazloženju za neprihvatanje amandmana gospodine Bečiću. Slušajte malo šta ja govorim.
Pa, očigledno da koleginica koja je tumačila naš amandman nije ga dobro tumačila, ali ja neću sada da joj objašnjavam. Kako glasi naš amandman može da pročita, može da pročita i obrazloženje. A kakve amandmane Vlada usvaja? Na član 64. brišu se reči „se“. I vi imate neku zamerku onda na naše amandmane. Na naš amandman na član 3. koji govori šta je pojam javnog preduzeća i drugih oblika organizovanja, a onda se ta fraza drugi oblici organizovanja ne pojavljuju u tom članu dalje. Mi smo hteli da se pojavi da bi se znalo na šta se naslov iznad člana 3. odnosi.
Znači, nije suštinski, ali nemojte da nas vređate rečenicom za dobijanje amandmana koja kaže – ne prihvata se zato što ne postoji obrazloženi razlozi za predloženi amandman. Postoje obrazloženi razlozi, gospodine ministre, za svaki amandman.
Ovaj član 10. o imovini koji govori Zakon o javnim preduzećima je manje više prepisan iz prethodnog zakona i ne uvodi nikakvu novinu.
Ali, želim da se osvrnem, ministre, na način na koji ste vi obrazlagali neprihvatanje ovog amandmana govoreći o uspesima „Elektroprivrede Srbije“.
Mene zanima samo, ako je sve to tako bajno i sjajno, da li će u ovoj godini pojeftiniti električna energija? Ako Elektroprivreda Srbije pravi dobitak, da li onda građani treba da očekuju jeftiniju struju ili će ponovo doći povećanje struje ili makar da ukinemo akcizu na električnu energiju? Da nekako olakšamo građanima Srbije život.
Vas ministre, pozivam da pored tih brojeva sada koje ste gledali, pogledate da li su realizovani svi planovi planirani za održavanje u 2015. godini, pa da pogledate kako je ušteđeno tih 14,6 milijardi dinara, o kojima ste govorili ministre. Da li ćemo, ako ne uložimo ove godine dodatnih, odnosno tih 14,6 milijardi koje nije uloženo prošle godine, u obnovu postrojenja za proizvodnju električne energije za dve godine imati štetu koja će se meriti desetinama milijardi dinara, zato što neke stvari u „Elektroprivredi Srbije“ ne mogu da se odlažu?
Generalni remonti zna se kada se rade, a proše godine, gospodine ministre, nisu urađeni, kada im je vreme. To za posledicu ima da može da se ugrozi elektroenergetska stabilnost zemlje i da prestanu da rade generatori na TENT-u ili da govorimo o tome koliko ćemo života izgubiti zato što se ne ulaže u postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju na TENT-u, pa se građani Obrenovca truju.
Da li to odlaganje koliko nas ono posredno košta? To što vi ovde mašete sa uštedom od 14,6 milijardi dinara koliko će života to građane Obrenovca da košta?
Kada sve to pogledate, onda dođite da govorimo o toj vašoj velikoj priči o sekretaricama, o direktorima, sami ste rekli jedna milijarda dinara je ušteđeno, a ove uštede su napravljene, jer posao koji je planiran nije urađen, gospodine ministre. Velika šteta će biti ako se to ne uradi ove godine. Zato je važno da građani izađu na izbore i kažu vama, premijeru Vučiću i SNS - doviđenja.
Hvala vam, poštovana predsednice.
Bilo je ovde reči o tome kako je neko povećao cenu električne energije 600%. Kada je SNS dolazila na vlast 2012. godine, jedno od mnogobrojnih obećanja bilo je da će se cena električne energije smanjiti za 20%. Do dana današnjeg, za četiri godine građani su doživeli da struja, odnosno cena električne energije nije manja 20%, nego je veća 30%, da je postala luksuzna roba, jer se na nju plaća akciza, kao i da se kroz račun za električnu energiju ponovo naplaćuje nešto što se zove taksa na TV brojilo. Znači, nije više pretplata, sada je taksa. Dakle, još jedno obećanje je prekršeno.
Molim vas, gospodin Arsić je govorio o ulaganju u Termoelektranu Kostolac i uređaje za odsumporavanje, ali ja sam pitao šta je sa Obrenovcem, šta je sa TENT-om? Šta je sa kreditom Džajke od 200 miliona dolara koji stoji od juna meseca? Završeno sve, određeno, najbolja ponuda je ustanovljena, ali neko ne da da se potpiše ugovor, da građani Obrenovca mogu da dišu, da mogu da žive duže. Zašto na dva bloka Termoelektrane „Nikola Tesla“, jedan blok od šest u A i jedan u B, nisu urađeni kapitalni remonti? Koliko će nas to koštati? To su moja pitanja.