Poslaniče, danas sam pokazala maksimalnu toleranciju prema poslanicima i dozvolila da na ovoj zaista važnoj sednici iskažu svoje političke stavove.
Ono što neću dozvoliti sigurno je da vređate ni predsednika države, ni prvog potpredsednika Vlade, ministra inostranih poslova. Molim ministre da slušaju, jer se radi o vama. Neću dozvoliti da vređate, niti da nazivate bilo kog političara u ovoj državi izdajnikom.
(Slaviša Ristić dobacuje.)
Niste duhoviti. Ako vam je to bio cilj. Ne mislim na Boška Obradovića, nego vas i nemojte da budete jedini poslanik koji će dobiti kaznu.
Vređate mandatarku, mislite to je to sasvim u redu i da to vaši birači traže od vas, ako ih imate. To neću dozvoliti, a najmanje ću dozvoliti, stvarno, kvalifikacije da je neko izdajnik u ovoj državi i da je priznao Kosovo, jer u Srbiji niko nije priznao Kosovo.
(Boško Obradović: To je politički stav.)
I to nije politički stav što iznosite, nego je to bezobrazluk. Ne možete to da radite. Politički stavovi su nešto drugo. Neistine, laži i kvalifikacije su opet nešto drugo i unapred vam kažem, ako u tom tonu želite da govorite možete da se žalite svim međunarodnim faktorima, a ja ću vas kazniti.
(Boško Obradović: Mogu da nastavim?)
… i potpisati da sam vas kažnjavala zato što iznosite ovakve monstruozne kvalifikacije za ljude koji vode našu državu. Ne dozvoljavam to.
A, pošto ste to napisali možete da mi predate.
(Boško Obradović: Šta da vam predam?)
Taj govor, pošto nećete moći da kažete nisam to rekao, jer ste napisali.
(Boško Obradović:Mogu. Da li mogu da nastavim?)
Pa, dobro ko god da je napisao, svejedno. Šta kažete?
(Boško Obradović: U redu. To je vrlo korektno.)
Dobro. Mislim da smo se dogovorili. Jasno sam iskazala svoju nameru. Znači, ima predumišljaja da vas kaznim ako nastavite u tom tonu, ne morate ni da razmišljate. Napraviću vam konferenciju za štampu, bez problema.
(Boško Obradović: Da li mogu da nastavim?)
Izvolite, probajte.
Dobro. Koliko je potrošio vremena da znam?
Evo, izvolite u preostalom.