Zahvaljujem.
Samo da vam kažem, niste bili tako senzitivni kada je Boško Obradović, poslanik, vređao premijera. Sve i svašta mu je govorio. Nisam ga prekinula.
(Zoran Živković, s mesta: Premijer je živ.)
Živ je, a to je argument? Aha.
(Narodna poslanica dobacuje.)
Poslanice, nisam očekivala taj komentar baš od vas. Vređao je Rasima LJajića, vređao je Zukorlića, vređao sve Bošnjake itd. i ja nisam reagovala.
(Zoran Živković, s mesta: To je senzibilitet…)
Budite ljubazni, moram da odgovorim iako mi se ne odgovara, ali Poslovnik me tera. Tako ste ga napisali.
Znači, ne može svaki moj odgovor da vam se dopadne, ali sam smatrala da možda neko ima takvu politiku da vređa, pa hajde da ga pustim. Poslanik Šešelj je govorio o deset miliona dinara, dato za jednu fondaciju. Ja jedino da lepim flastere ljudima zavisno od toga čija se diskusija dopadne nekome, čija se ne dopadne. Tu ste vi svi, pa ukrstite argumente i razgovarajte, ali ne može predsednik da skače i da lepi flastere i da deli. Napravićemo javnu nabavku, nabavićemo flastere, samo mi recite koja boja je za koga. Glasaćemo svakako, ali nije moja uloga to.
Poslaniče Ćiriću, želite repliku?
(Goran Ćirić, s mesta: Obraćao se lično.)
Dobro. Izvolite.