Slažem se. Samo nisam prekinula, pošto mi se zamera da prekidam poslanike kada iznose svoju argumentaciju. Poslanike opozicije. Ne. Ne, govorim o njemu.
Pa, nemojte dobacivati. Stvarno. Muka mi je od ovoga.
I poslanik Boško Obradović je argumentacijom imao tako taj trus mozgova, itd, što pretpostavljam da je vrlo lepo rečeno. Da, da je to lepo, i onda kada poslanik vladajuće većine počne sličnim rečnikom, onda smo svi jako senzitivni, pa mi recite šta da radim.
(Poslanici dobacuju s mesta.)
Hoću, kako da ne, to kada birači budu tražili.
Tako je. Onda će manjina imati predsednika.
To je jedna retorička dilema, ne pitam baš ništa.
Znači, predsednik parlamenta je ovde da radi samo kome šta padne na pamet. Razmisliću, eto, i o tome.
Neću da kažnjavam.
I, to. Onda me čekaju ispred sale i mole me da povučem kazne, pa sada vi vidite kako je biti predsednik parlamenta. Doneseš odluku, ne valja, ne doneseš odluku, ne valja. Nisu iskreni da kažu ovde u sali - sada smo je molili. A, nikom nije možda palo na pamet da se izvini javno za sve ono što sam ja u petak doživela, pa da možda i ja učinim ovu drugu stanu. To nikom nije palo na pamet u ovoj sali, pogotovo onima što me sačekuju u hodnicima da me mole da povučem kaznu, tajno.
Reč ima narodni poslanik Boško Obradović, replika.